Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • znaš me

    Draga moja,
    Želim ti reći mnogo toga, a nemam riječi. Naišla sam na tvoj blog i tek sam sad zapravo svjesna činjenice da ta bol i taj užas ne prestaju, čini mi se, naprotiv, da ti je sve teže. Sjećam se tvoje Une kao vrijedne radnice, sjećam se njenog indeksa punog petica. Ponekad mi se činila čak malo i preozbiljna ili bolje reći presavijesna za svoje godine. A kada se to dogodilo, kada si me trgla iz sna svojim pozivom, pomislila sam da sanjam. Ne može se tako divnoj curi tako nešto dogoditi. A ipak se dogodilo. Ma gdje je ta pravda?
    Kad je moj Luka bio u komi, proživljavala sam dane pune užasa, imala sam osjećaj da to nije istina, bila sam tupa, bez suza, a oko srca me stezalo i gušilo. Svi su mi smetali, društvo mi je išlo na živce.
    Na kraju je ipak sve dobro završilo.
    A tebe, znam, steže i guši i dan danas. Znam i to da to gušenje neće prestati.
    Kako da ti pomognem? Znam da ne mogu jer to bi mogao samo onaj tko bi ti ju vratio.
    Drži se draga
    Pišem ovo u mraku jer moji ovdje hrču pored TV-a

    avatar

    14.03.2008. (00:39)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Teško je ovo i čitati, a kamo li živjeti.
    O draga Vesna, kako uopće preživiš svak i novi dan...

    Šta da mi radimo s tim našim uspomenama kad
    su one podsjetnik na ono što smo imale i izgubile.
    I stvarno svaki novi dan pitanje kako dalje.....kuda........zašto uopće....

    Ma ja znam da moram, imam za koga, ali kako??

    avatar

    14.03.2008. (10:48)    -   -   -   -  

  • emocija

    ZNAM TE, rekla sam ti, da sam "prava" tek ovdje, na ovim stranicama, drugo je GLUMA, drugo je za druge.. Pokušavala sam i koliko toliko uspjela odvojiti posao odnosno radno vrijeme od onog drugog ( popodneva, noć, vikendi, praznici) kada proživljavam toliki bol, da sam jednostavno skršena. Pitala si me za izlazak, sjećaš li nas se prije toga dana, kako smo se znale zabavljati do jutra, plesati i ludirati se, ali sada je stvarno podvučena crta ispod mog života, rascijepio se na vrijeme prije i vrijeme poslije, i jednostavno ne mogu se opustiti, ne da si ja to branim nje radi, a ne, ne, ne, nisam još došla do toga i neću nikada, već mi jednostavno to ne dozvoljava moj mozak, moj bol, moja povezanost s njome, u trenucima kada nisam na poslu.
    To što je spominješ kao vrijednu, dodatno me opterećuje, svjesna sam da takav gubitak djeteta za roditelja uopće nije uvjetovan njihovom marljivošću ili lijenošću, oni su za nas NAŠ ŽIVOT i SMISAO POSTOJANJA bili kakvi bili. Ali mi je svejedno mrvicu teže, jer je onakva kakva je bila trebala jedriti punim jedrima u puninu života, ostaviti svoj trag i pečat na duže vrijeme. Evo dok pišem ove redove, pogled mi slučajno pada na gl. parkiralište na kojem vidim autobus POLLY-exa, možeš si zamisliti da mi se okreće utroba, jer ona je sjedila na prednjem sjedištu, ona je smatrala to svojim busom, ona je jednostavno ŽIVJELA za svoj rad, pa znaš je.
    Hvala ti što si mi došla i hvala ti na lijepim riječima. S. - draga si mi oduvijek bila i jesi.

    avatar

    14.03.2008. (11:44)    -   -   -   -  

  • Psiho

    Evo me. Vidim da su poteškoće s unošenjem komentara i vidim da je bilo nekoliko entera i komentar je višestruk. Samo se javljam da smo se našli. Novigradski osmijeh

    avatar

    14.03.2008. (13:32)    -   -   -   -  

  • emocija

    Psihiću, server me danas zeza, obrisala sam višak. Čuvaj se.

    avatar

    14.03.2008. (19:46)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sandra, ti imaš zadatak nastaviti, Tina je ona kojoj treba također pomoći. A kako to ostvariti? Meni se svaki dan čini sve gorim, ne znaju ništa oni koji kažu da će biti lakše.Ne mogu prihvatiti, neću prihvatiti istinu, još je u meni prisutno ono: " Ne, ne, ne Una, ne ona......" taj moj glas užasa i dalje odzvanja u mojoj glavi kao i te večeri....

    avatar

    14.03.2008. (20:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...