hvala, draga.... post čitam drugom prilikom, sada sam morala doći ostaviti pusu i pozdrav... ponekad se zafrkavam da imam kontrakcije mozga :)) nadam se da će jednom biti bolje... sve dobro, draga tipkovnice!!
12.03.2008. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da li sam slučajno naišao na tvoj blog ili me intuicija vukla...nebitno.Čitajući ovaj post,meni prvi, u mislima sam bio sa svojom kčerkom.I da ne dužim,sve što si napisala,to sam osobno proživio,uz svoju obitelj,ovdje u Zagrebu.Moj unuk je dijete sa poteškoćama u razvoju.Rođen sa teškim srčanim manama,operiran u Italiji u 9 mjesecu od rođenja,jer ovdje nije bio na listi prioriteta,pa da bi nakon uspješno izvedene operacije na sam dan povratka sa roditeljima u svoj dom-organizam puknuo..moždani udar ga je doveo u stanje nit života niti smrti.Ipak,da skratim,tu je,među nama...danas mu je 9 godina,ide u 2. razred specijalne škole na Goljaku,jer,niti hoda niti govori,lijeva strana tijela mu je oduzeta.Sve ovo o čemu si pisala sa kim i čim se suočavaš...poznato mi je,kčerki i zetu još više.I kaj da velim-budi uporna,jer u tvoju ljubav ne sumnjam.Kada me netko pita,zakaj sam propisal na blogu pred tri godine,odgovorim-da ne plačem-pišem pjesme.I osmjehom nade te pozdravljam!
13.03.2008. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav ima nešto što sam pomislila čitajući tvoj post da bi uopće nekome mogao pomoći moraš biti čovjek-ljudina od formata a to se ne uči u školi i ne kupuje novcem i zapravo s djecom sa poteškoćama u razvoju trebali bi se baviti samo oni koji u sebi imaju POZIV i koji su ljudine i to mogu jer tu treba mnogo ljubavi strpljenja ljubavi strpljenja i vjere i ne pomaže tu znanje i škole bez ovoga prvog a svakako da mora biti i znanja i škole ali samo ako uz to ide POZIV ljudskost i ljubav pozdrav s otoka
13.03.2008. (12:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sva djeca su djeca, samo nekim treba malo više pomoći, malo više naše ljubavi. Budi hrabra i jaka, za sebe za svoje anđele ! Ne troši energiju ne neke osobe, one čak nisu vrijedne ni naše pažnje. Lijepo te pozdravljam.
13.03.2008. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Draga velika i hrabra majko, svaka čast. Slažem se s "promatram, razmišljam" neki ljudi oko nas nisu vrijedni naše energije i živaca. Ovaj tekst me podsjetio na jedno moje sudjelovanje na okruglom stolu u Zg. Uputila se je tamo, misleći kako je sve vrhunski. Kad tamo, ekipa stručnjaka koje poznajem i koji godinama tepu jedno te isto (bilo je i privatnog marketinga). Mi smo mogli pitati... Moram biti iskrena i reći da je dio predavača bio korektan i profesionalan. Zašto nije vrhunski, ma sve se opet svelo na gola predavanja bez rezultata. Ali eto... mogli smo reći da postojimo, izreći svoje potrebe. Zato trebamo ići pa makar im se "uvalili" na "stručne skupove". Hvala dragom Bogu što nas vodi i daje snage. Pozdrav.
14.03.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
hvala, draga.... post čitam drugom prilikom, sada sam morala doći ostaviti pusu i pozdrav...
ponekad se zafrkavam da imam kontrakcije mozga :)) nadam se da će jednom biti bolje...
sve dobro, draga tipkovnice!!
12.03.2008. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Da li sam slučajno naišao na tvoj blog ili me intuicija vukla...nebitno.Čitajući ovaj post,meni prvi,
u mislima sam bio sa svojom kčerkom.I da ne dužim,sve što si napisala,to sam osobno proživio,uz svoju obitelj,ovdje u Zagrebu.Moj unuk je dijete sa poteškoćama u razvoju.Rođen sa teškim srčanim manama,operiran u Italiji u 9 mjesecu od rođenja,jer ovdje nije bio na listi prioriteta,pa da bi nakon uspješno izvedene operacije na sam dan povratka sa roditeljima u svoj dom-organizam puknuo..moždani udar ga je doveo u stanje nit života niti smrti.Ipak,da skratim,tu je,među nama...danas mu je 9 godina,ide u 2. razred specijalne škole na Goljaku,jer,niti hoda niti govori,lijeva strana tijela mu je oduzeta.Sve ovo o čemu si pisala sa kim i čim se suočavaš...poznato mi je,kčerki i zetu još više.I kaj da velim-budi uporna,jer u tvoju ljubav ne sumnjam.Kada me netko pita,zakaj sam propisal na blogu pred tri godine,odgovorim-da ne plačem-pišem pjesme.I osmjehom nade te pozdravljam!
13.03.2008. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
pozdrav
ima nešto što sam pomislila čitajući tvoj post
da bi uopće nekome mogao pomoći moraš biti čovjek-ljudina od formata a to se ne uči u školi i ne kupuje novcem i zapravo s djecom sa poteškoćama u razvoju trebali bi se baviti samo oni koji u sebi imaju POZIV i koji su ljudine i to mogu jer tu treba mnogo ljubavi strpljenja ljubavi strpljenja i vjere i ne pomaže tu znanje i škole bez ovoga prvog a svakako da mora biti i znanja i škole ali samo ako uz to ide POZIV ljudskost i ljubav
pozdrav s otoka
13.03.2008. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Sva djeca su djeca, samo nekim treba malo više pomoći, malo više naše ljubavi.
Budi hrabra i jaka, za sebe za svoje anđele !
Ne troši energiju ne neke osobe, one čak nisu vrijedne ni naše pažnje.
Lijepo te pozdravljam.
13.03.2008. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Draga velika i hrabra majko, svaka čast. Slažem se s "promatram, razmišljam" neki ljudi oko nas nisu vrijedni naše energije i živaca. Ovaj tekst me podsjetio na jedno moje sudjelovanje na okruglom stolu u Zg. Uputila se je tamo, misleći kako je sve vrhunski. Kad tamo, ekipa stručnjaka koje poznajem i koji godinama tepu jedno te isto (bilo je i privatnog marketinga). Mi smo mogli pitati... Moram biti iskrena i reći da je dio predavača bio korektan i profesionalan. Zašto nije vrhunski, ma sve se opet svelo na gola predavanja bez rezultata. Ali eto... mogli smo reći da postojimo, izreći svoje potrebe. Zato trebamo ići pa makar im se "uvalili" na "stručne skupove". Hvala dragom Bogu što nas vodi i daje snage. Pozdrav.
14.03.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...