Mediteranska predispozicijo sjajna šteta što te sunce jebe industrija ti nije bajna al super su ti trebe
Nemaš kiše niti smoga G8 nikad nećeš biti fjakavanje ti je droga ne želiš je od močnika kriti
A zapadni sjebani svijet što socijalnu pomoć ti daje proklinje oblake i internet dok gleda transakcije baje i šalje ti globalno zatopljenje (što znači) više sunca, bolje vrijeme
12.03.2008. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma je li moguće da još netko mrzi sunčane dane ;)) a svi se vesele;ko ozebli suncu ,,jel.Doduše kod mene je toplo sunce na popisu ne volim iz nekih drugih razloga.Teško je biti noćna ptica sa dnevnim Životom.Premalo spavamDobila sam podočnjake i još mi samo fale bore od škiljenja na suncu ,mada dobro utječe na sivkasti monitor ten. Za cure; Kupila sam pet haljina ispod kojih nosim što starija sve veće "komplet" gaće , kao kod ove na slici imaju steznike i fišbajne.Iz grudnjaka sam povadila žice i sve si mislim kako bih mogla škarama izrezati rupe;gore za bradavice , dolje za gospođicu. .Ne kužim žene koje podnose patnju tanga nakon depilacije, body s kukicama ...brrrrrrr ili ih baš briga , čupkave landraju u traperu s bocom vode u ruksaku
Nietzsche je samo na prvi pogled u pravu.Zašto? Zato.
12.03.2008. (18:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrzim body. ne podnosim ga i nemam ga u garderobi najmanje 20 godina. a Nietzsche mi je serator obični, ubij me, ali je. Imam fobije od njega još od kad me netko pokušao uvjeriti u to da je N. genijalac.
13.03.2008. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nietzsche je drkadžija, to sam tisuću puta već kazao. Da je suvremenik, bio bi kolumnist "Večernjeg lista". Proanalizirajmo ovu pirotehniku koja nam se nudi u paragrafu koji podastire naš Markiz: Riječ je navodno o okovanim duhovima: njihove su negve po sitno uređen provincijski teritorij, tijeskoba tijesne sredine i osrednjosti. Bedasto: Heidegger je od tog hendikepa napravio filozofiju! Arhetip koji se brkajliji nameće seoska je vučitelica. Banalno: ako pri pomisli na prognana genija prvo pomisliš na te drage ženice koje su ne jednog nadarenog Kičmanovića usmjerile na pravi put grada, onda si ili maliciozan ili nepravedan ili nemaštovit, ili svo troje u jednom, kao u Velikom Trojstvu. Na kraju, ta posljednja rečenica, o kućici za pse, tromosti i poluslijepili...ah, kakav galimatijas! Već kao slika, to je kurac a ne slika: žena, pritom seoska učiteljica, viđena kao poluslijepi, ostarijeli, tromi pas! Nietzsche je zaista đure. Jebomu pas mater. I onu blesavu sestru. Ne znam, možda je vani prelijepo vrijeme za ovakve teme. Idem do grada. Bok. NEMANJA 12.03.2008. 11:49 • Evo jedne prigodne arhivske fusnote
Umrljanost
Nietzsche je svojedobno u Baselu pričao jednoj gospođici kako je sanjao svoju ruku na stolu koja je odjednom zadobila staklenu prozirnu kožu. Jasno je u njoj vidio kosti i igru mišića. Odjednom je ugledao debelu kornjaču na ruci i osjetio neodoljiv poriv da proguta životinju. Prevladao je svoju strašnu odbojnost i progutao ju je. Mlada žena mu se nasmijala i pomislio je - Ah, kakva glupača. Gospođica nije mogla shvatiti da se on nalazi u godinama za ženidbu i pripovijedao joj je da se s njegovim spolovilom dogodilo nešto strašno. Njezin smijeh bio je zaista neprimjeren. inhibitor 12.03.2008. 12:14 • Njezin je smijeh bio itekako primjeren. Muškarac u godinama za ženidbu sa čijim se spolovilom dogodilo nešto užasno svakoj je ženi iskreno smiješan. Inače, jedno je istraživanje pokazalo da se muškarci najviše na svijetu boje ženskog podsmijeha. Živa istina! I mene je to iznenadilo. Mislim, bojati se ženskog podsmijeha više od rata, ne kužim. Objasnite mi, zašto se toliko plašite? vagina dentata 12.03.2008. 16:08
13.03.2008. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kakva pizdarija, to sa ženskim podsmijehom. Pravi se muškarac ne boji ničega na svijetu, ili izvan njega, nego pravi muškarac pljuje na ono strašno i piša mu se u guzicu, kako svjedoči jedna ravnogorska glosa. Da se vratimo temi, međutim. Šta oću da kažem...Ja ću sve da ti razjasnim, darling: To sa ženama i muškarcima stara je stvar. Još od pamtivijeka. Pogotovo taj navodni muški strah, to je starodrevna legenda. Ustvari, reč je o alibiju. Na primeru Marka Antonija i Kleopatre najbolje je uočiti kako funkcionira navodni strah od ženskog podsmijeha i radiji izbor bojnoga polja: Marko je s alibijem dužnosti spram Patrije napuštao Kleopatrinu ložnicu, a pod izgovorom ljubavnoga zova bojno polje! Prividno razapet između (lažne) ljubavi spram žene i domovine, Antonije je karao za bitaka, odlazeći (za primirja) u rat čim bi ga Cleo spopala bračnim dužnostima! Kao što vidiš, Zubić-vilo, ovaj međuprostor, između pičke i Kurukšetre, prostor je slobode. NEMANJA 12.03.2008. 16:56 • Vilo, sad sam se sjetio još nečesar: slike provaljivanja vrata opkoljenog zamka balvanom! Ta, nije li tu riječ o silovanju!? Hoću kazati, treba tu pomno istražiti simobliku, koja je uvijek dvoznačna: krevet je bojno polje ali i smrtna postelja junaku; pička, jasno, to su vrata od zamka, ali zamak je i neosvojiva utvrda i utočište; o balvanima u ovim krajevima ne treba govoriti: bez dobrog balvana nema govora o ratu, bilo da se radi o omogućavanju ili, nasuprot, sprječavanju prodora; dobra batina u nas je borno oruđe, i to je jedino oružje s kojime i žena vješto rukuje, iako, znamo, nema do junačke desnice. Sve u svemu, između žene i rata nejasna je granica i to je no mans land; ta, već sam Vas učio: A woman's shoulders are the frontlines of her mystique. And her neck... ...if she's alive... ...has all the mystery of a border town. A no man's land... ...in that battle... ...between the mind and the body. NEMANJA 12.03.2008. 17:13 • Nemanja , tvoje sažimanje Marka Antonija je genijalno. i ne samo to, Marko Antonije izvršio je simboličko samoubojstvo ubovši se nožem u vršak kažiprtsa, da bi prividno nestao pridruživši se jednom saharskom karavanu, osvojiviši tako, definitvno taj jebeni prostor slobode (koji je prostor slobodniji od Sahare?). O Ničetu ne bih želio, o njegovu spolovilu možda, Inhibitor, zubata, molim vas; pa s čijim se to spolovilom nije dogodilo nešto užasno (ne nužno čankir)? grljenje mrtvog konja čin je prihvaćanja sifilisa kao prirdone i natčovječanske značajke pametni zub 12.03.2008. 17:27
13.03.2008. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zube, hvala. Ova opaska o ritualnosimboličkom samoubojstvu MA pravo mi je osvježenje, kao i savršeno točan uvid o Sahari: za istinskog mistika pustinja je Bog, i to bog bogova! S mojim se spolovilom također dogodilo nešto užasno, mada krasno, lijepo a opet užasno (Baudelaire bi shvatio): doživio je sudbinu Jeana-Baptistea Grenouillea: sve ga vole! Vidite, to je naročito zanimljiva stvar. Pičke su jednostavno poludjele za njim, otim žezlom strasti (kako bi ga nazvao Nabokov), i to beziznimno, brezobrazno, besramno i bezjački bezbeli bezglavo: stoput sam govorio da bi prije otjerao dijete s trešnje nego njih s njega, ali sad su brate prećerale: jebote, polude od kurca (to treba čitati kao: Novela od Stanca, op.p.). Toliko neka bude kazano o kurcu. O Nietzscheu, ako o njemu još treba što kazati, tek toliko da je ova manična torinska epizoda prenaglašena: 3. siječnja 1887. Nietzsche se konju ispričao zbog Descartesa, koji je animale držao machinama*; u skladu s drugovrsnim objašnjenjem, Nietzsche je na Piazza Carlo Alberto suosjećao s bičevanim konjem, što je mrski kršćanski falsifikat - mislim da sam prvi koji u ovom tumačenju vidi katoličku recontru Raspetoga Dionizu, kako se od toga siječanjskoga dana Nietzsche, u svojim brojnim pismima prijateljima, potpisivao. Jedna je poruka nadaleko čuvena: Svi carevi neka dođu u Rim, ja dolazim sutra. ______ * Man is master and proprietor of nature, says Descartes, whereas the beast is merely an automaton, an animated machine, a machina animata. NEMANJA 12.03.2008. 18:06 • Inače, Šivin lingam je prošao još i gore: Šiva ga je raščetvorio ljut zbog erekcije pred prizorom kašmirske ljepote! NEMANJA 12.03.2008. 18:43
13.03.2008. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Danas je pravi dan za mrežaste čarape boje kože u kojima noga izgleda pristojno gola.
12.03.2008. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Evo jedne proljetne fjakunske
Mediteranska predispozicijo sjajna
šteta što te sunce jebe
industrija ti nije bajna
al super su ti trebe
Nemaš kiše niti smoga
G8 nikad nećeš biti
fjakavanje ti je droga
ne želiš je od močnika kriti
A zapadni sjebani svijet
što socijalnu pomoć ti daje
proklinje oblake i internet
dok gleda transakcije baje
i
šalje ti globalno zatopljenje
(što znači)
više sunca, bolje vrijeme
12.03.2008. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Ma je li moguće da još netko mrzi sunčane dane ;)) a svi se vesele;ko ozebli suncu ,,jel.Doduše kod mene je toplo sunce na popisu ne volim iz nekih drugih razloga.Teško je biti noćna ptica sa dnevnim Životom.Premalo spavamDobila sam podočnjake i još mi samo fale bore od škiljenja na suncu ,mada dobro utječe na sivkasti monitor ten.
Za cure;
Kupila sam pet haljina ispod kojih nosim što starija sve veće "komplet" gaće , kao kod ove na slici imaju steznike i fišbajne.Iz grudnjaka sam povadila žice i sve si mislim kako bih mogla škarama izrezati rupe;gore za bradavice , dolje za gospođicu.
.Ne kužim žene koje podnose patnju tanga nakon depilacije, body s kukicama ...brrrrrrr
ili ih baš briga , čupkave landraju u traperu s bocom vode u ruksaku
Nietzsche je samo na prvi pogled u pravu.Zašto? Zato.
12.03.2008. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
mrzim body. ne podnosim ga i nemam ga u garderobi najmanje 20 godina. a Nietzsche mi je serator obični, ubij me, ali je. Imam fobije od njega još od kad me netko pokušao uvjeriti u to da je N. genijalac.
13.03.2008. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nietzsche je drkadžija, to sam tisuću puta već kazao. Da je suvremenik, bio bi kolumnist "Večernjeg lista".
Proanalizirajmo ovu pirotehniku koja nam se nudi u paragrafu koji podastire naš Markiz:
Riječ je navodno o okovanim duhovima: njihove su negve po sitno uređen provincijski teritorij, tijeskoba tijesne sredine i osrednjosti. Bedasto: Heidegger je od tog hendikepa napravio filozofiju!
Arhetip koji se brkajliji nameće seoska je vučitelica. Banalno: ako pri pomisli na prognana genija prvo pomisliš na te drage ženice koje su ne jednog nadarenog Kičmanovića usmjerile na pravi put grada, onda si ili maliciozan ili nepravedan ili nemaštovit, ili svo troje u jednom, kao u Velikom Trojstvu.
Na kraju, ta posljednja rečenica, o kućici za pse, tromosti i poluslijepili...ah, kakav galimatijas!
Već kao slika, to je kurac a ne slika: žena, pritom seoska učiteljica, viđena kao poluslijepi, ostarijeli, tromi pas!
Nietzsche je zaista đure.
Jebomu pas mater. I onu blesavu sestru.
Ne znam, možda je vani prelijepo vrijeme za ovakve teme. Idem do grada. Bok. NEMANJA 12.03.2008. 11:49
• Evo jedne prigodne arhivske fusnote
Umrljanost
Nietzsche je svojedobno u Baselu pričao jednoj gospođici kako je sanjao svoju ruku na stolu koja je odjednom zadobila staklenu prozirnu kožu. Jasno je u njoj vidio kosti i igru mišića. Odjednom je ugledao debelu kornjaču na ruci i osjetio neodoljiv poriv da proguta životinju. Prevladao je svoju strašnu odbojnost i progutao ju je. Mlada žena mu se nasmijala i pomislio je
- Ah, kakva glupača.
Gospođica nije mogla shvatiti da se on nalazi u godinama za ženidbu i pripovijedao joj je da se s njegovim spolovilom dogodilo nešto strašno.
Njezin smijeh bio je zaista neprimjeren. inhibitor 12.03.2008. 12:14
• Njezin je smijeh bio itekako primjeren. Muškarac u godinama za ženidbu sa čijim se spolovilom dogodilo nešto užasno svakoj je ženi iskreno smiješan.
Inače, jedno je istraživanje pokazalo da se muškarci najviše na svijetu boje ženskog podsmijeha. Živa istina! I mene je to iznenadilo. Mislim, bojati se ženskog podsmijeha više od rata, ne kužim. Objasnite mi, zašto se toliko plašite? vagina dentata 12.03.2008. 16:08
13.03.2008. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Kakva pizdarija, to sa ženskim podsmijehom. Pravi se muškarac ne boji ničega na svijetu, ili izvan njega, nego pravi muškarac pljuje na ono strašno i piša mu se u guzicu, kako svjedoči jedna ravnogorska glosa. Da se vratimo temi, međutim. Šta oću da kažem...Ja ću sve da ti razjasnim, darling:
To sa ženama i muškarcima stara je stvar. Još od pamtivijeka. Pogotovo taj navodni muški strah, to je starodrevna legenda. Ustvari, reč je o alibiju. Na primeru Marka Antonija i Kleopatre najbolje je uočiti kako funkcionira navodni strah od ženskog podsmijeha i radiji izbor bojnoga polja:
Marko je s alibijem dužnosti spram Patrije napuštao Kleopatrinu ložnicu, a pod izgovorom ljubavnoga zova bojno polje! Prividno razapet između (lažne) ljubavi spram žene i domovine, Antonije je karao za bitaka, odlazeći (za primirja) u rat čim bi ga Cleo spopala bračnim dužnostima!
Kao što vidiš, Zubić-vilo, ovaj međuprostor, između pičke i Kurukšetre, prostor je slobode. NEMANJA 12.03.2008. 16:56
• Vilo, sad sam se sjetio još nečesar: slike provaljivanja vrata opkoljenog zamka balvanom!
Ta, nije li tu riječ o silovanju!?
Hoću kazati, treba tu pomno istražiti simobliku, koja je uvijek dvoznačna: krevet je bojno polje ali i smrtna postelja junaku; pička, jasno, to su vrata od zamka, ali zamak je i neosvojiva utvrda i utočište; o balvanima u ovim krajevima ne treba govoriti: bez dobrog balvana nema govora o ratu, bilo da se radi o omogućavanju ili, nasuprot, sprječavanju prodora; dobra batina u nas je borno oruđe, i to je jedino oružje s kojime i žena vješto rukuje, iako, znamo, nema do junačke desnice.
Sve u svemu, između žene i rata nejasna je granica i to je no mans land; ta, već sam Vas učio:
A woman's shoulders are the frontlines of her mystique. And her neck...
...if she's alive...
...has all the mystery of a border town.
A no man's land...
...in that battle...
...between the mind and the body. NEMANJA 12.03.2008. 17:13
• Nemanja , tvoje sažimanje Marka Antonija je genijalno. i ne samo to, Marko Antonije izvršio je simboličko samoubojstvo ubovši se nožem u vršak kažiprtsa, da bi prividno nestao pridruživši se jednom saharskom karavanu, osvojiviši tako, definitvno taj jebeni prostor slobode (koji je prostor slobodniji od Sahare?).
O Ničetu ne bih želio, o njegovu spolovilu možda, Inhibitor, zubata, molim vas; pa s čijim se to spolovilom nije dogodilo nešto užasno (ne nužno čankir)? grljenje mrtvog konja čin je prihvaćanja sifilisa kao prirdone i natčovječanske značajke pametni zub 12.03.2008. 17:27
13.03.2008. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zube, hvala. Ova opaska o ritualnosimboličkom samoubojstvu MA pravo mi je osvježenje, kao i savršeno točan uvid o Sahari: za istinskog mistika pustinja je Bog, i to bog bogova!
S mojim se spolovilom također dogodilo nešto užasno, mada krasno, lijepo a opet užasno (Baudelaire bi shvatio): doživio je sudbinu Jeana-Baptistea Grenouillea: sve ga vole!
Vidite, to je naročito zanimljiva stvar. Pičke su jednostavno poludjele za njim, otim žezlom strasti (kako bi ga nazvao Nabokov), i to beziznimno, brezobrazno, besramno i bezjački bezbeli bezglavo: stoput sam govorio da bi prije otjerao dijete s trešnje nego njih s njega, ali sad su brate prećerale: jebote, polude od kurca (to treba čitati kao: Novela od Stanca, op.p.).
Toliko neka bude kazano o kurcu.
O Nietzscheu, ako o njemu još treba što kazati, tek toliko da je ova manična torinska epizoda prenaglašena: 3. siječnja 1887. Nietzsche se konju ispričao zbog Descartesa, koji je animale držao machinama*; u skladu s drugovrsnim objašnjenjem, Nietzsche je na Piazza Carlo Alberto suosjećao s bičevanim konjem, što je mrski kršćanski falsifikat - mislim da sam prvi koji u ovom tumačenju vidi katoličku recontru Raspetoga Dionizu, kako se od toga siječanjskoga dana Nietzsche, u svojim brojnim pismima prijateljima, potpisivao. Jedna je poruka nadaleko čuvena: Svi carevi neka dođu u Rim, ja dolazim sutra.
______
* Man is master and proprietor of nature, says Descartes, whereas the beast is merely an automaton, an animated machine, a machina animata. NEMANJA 12.03.2008. 18:06
• Inače, Šivin lingam je prošao još i gore: Šiva ga je raščetvorio ljut zbog erekcije pred prizorom kašmirske ljepote! NEMANJA 12.03.2008. 18:43
13.03.2008. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...