draga sandra, evo u ovaj kasni noćni sat ( jer ne mogu spavati , naravno ) navratih do tebe... baš često mislim na tebe i kako je to pregrozna bol koju osjećaš...čitam sve te moguće knjige o tuzi i tugovanju i kako si pomoći i svugdje je zaključak isti ...s vremenom , kada prožive sve osjećaje vezane uz gubitak, i tugu i bol i očaj i patnju i strah i ljutnju ...i kada opet to prožive po ne znam koji put, kada prihvate stvarnost gubitka, kada smjeste umrlu osobu na neko novo mjesto u srcu i duši...tada ljudi polako počinju neki novi život bez te osobe , a s ponovnom životnom radošću ...i tada se sjetim tebe i razmišljam kako je to moguće majci sedmogodišnje djevojčice koju je iz čista mira pregazilo vozilo hitne pomoći...i iako vjerujem da je moguće , jer spominju se i ljudi koji su izgubili djecu, tada duboko , duboko suosjećam s tobom i molim se da imaš snage i da dođe to vrijeme i za tebe... sjetila sam te se jučer kad sam čula pjesmu all I can do is keep breathing... sjetila sam te se neki dan kad sam bila s devetogodišnjom kćerkicom moje prijateljice.. sjetim se svaki put kad vidim kola hitne pomoći.. i znam koliko ti je strašno i još strašnije..ali znaj da sam u mislima i molitvama s tobom i uz tebe...i još puno dobrih ljudi ovdje...čuvaj se draga sandra...
12.03.2008. (02:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaista dirljiv post..a stvarno ne znam kako utješit tee ili bilo koga kome se to dogodilo..šta god kažeš nije dovoljno znam.. i vjerujemm drži nam sse!!
12.03.2008. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-----
Draga Sandra, Sve navedeno i rečeno je meni jako dobro poznato...upravo to sve proživljavam...nema toga što će nas razveseliti, čemu se nadati jer naših "anđela" više nema.. i ništa nam ih nemože zamjeniti, a oni se nemogu vratiti...možda će kasnije biti lakše ako to preživimo, ali nikad više isto i svi trebaju biti svjesni da su naši životi i životi naših obitelj uništeni...samo jedno nas pitanje muči ZAŠTO, ZAŠTO I OPET ZAŠTO.... Trebaju nas pustiti svi da živimo i preživljavamo kako možemo, da nas ne osuđuju i još dodatno ne opterećuju sa svojim komentariama... Želim vam da imate snage i jakosti za dalje, sekundu po sekundu, minutu po minutu...
12.03.2008. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tessa, znaš kako je moja Stelica znala reći kada ju je boljelo nešto, recimo koljeno kad je pala ili trbuščić, a netko od nas odraslih joj je rekao - proći će..... a ona je rekla: znam da će proći, ali sada me boli... Ljubav moja mala.
Duša mi je umrla s njom, samo tijelo živi..
12.03.2008. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jelena=(
ewo i ja sam dosla...samo da se javim..i da vam kazem da iz dana u dan mislim na vas..i da znam da vam je tesko....bas sam neki dan sama sebi pokušala objasnit onaj san s stelom...i jucer sam upoznala jednu djevojku..njeno ime je stela...i onda sam se sjetila malene zvijezdice...i vas...i tine...i zelim vam reci da sam s vama u mislilma...i da sveke veceri molim za stelu i za vas da izdrzite taj teret....ewo kako idem na framu...jedno je evanđelje bilo o tome kako svatko nosi svoj kriz...ali da je isus s njim...zato vjerujte da je on s vama.. i da vas nece napustiti kako god vam tesko bilo...i cuva vam stelu...ja to dobro znam.... ewo da vas vise ne gnjavim hvala na objasnjenju o onim videima...poslije su mi se ocitali... pa sam i pogledala...predivne pjesme..saljem va tople zagrljaje.... u mislima s vama...
pozdrav vama,tini i vasem muzu....
stela cuvaj nas anđele i daj nam snege za dalje...!!!!
12.03.2008. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitam se, zašto mi je,kao i tebi, data tolika količina radosti u onom, prijašnjem životu? Radost trenutaka, radost davanja ljubavi našim kćerima, radost darivanja, radost u trenucima ljepote, mirisa, boja... zar samo zato da bismo nosile ovaj teret za kojeg smo očito preslabe? Meni je u tom prijašnjem životu, životu prije crte, subota bila poklonjeni dan i oduvijek tako. Subota izlazaka kao mlade djevojke, subota opuštanja u danima kada sam počela raditi, subota landranja u danima kad sam JE imala.. uvijek isto, prelijepo, slobodno, poklonjeno. A sada mi se subota pretvorila u užas, moru, teret mi toga dana biva izguran na vrh i počinje svoj vječni pad unatrag....i iako mi je svakog, ali doslovno SVAKOG trenutka Una u mislima, u glavi, u mozgu i živcima, subota je....podvlačenje pakla. Ma, kako dalje?
12.03.2008. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra, kako te uopće naše riječi mogu utješiti, kada se ta surova stvarnost ne može promijeniti, ne može ju promijeniti ni vrijeme niti beskonačno čekanje, ostat će takva do kraja vaših života, teška, žalosna, nesnošljiva, bolna, jer takav gubitak se ne može ne osjećati niti u jednom trenutku, bit će prisutan dok živite i ne možete ga zaboraviti. Kako uopće preboljeti onakvu prekrasnu malenu nježnu curicu, kako prihvatiti da je više nema, da se više nikada neće vratiti svojoj kući, u tvoj zagrljaj, dovoljno je sjetiti se njenog osmjeha, a kamoli vidjeti njenu slikicu da se odmah učini nemogućim da ona više nije tu, ona jednostavno ne spada na ono mračno mjesto, nikako. Ona pripada ovom životu, trebala je živjeti još dugo, dugo, jer tek je započela živjeti....Tu tako tragičnu situaciju ti još više otežavaju i mnogi iz okoline koji nikako da shvate da izgubiti dijete nije isto kao izgubiti dobrog susjeda ili prijatelja, pa čak i člana obitelji, jer ništa se ne može uspoređivati s gubitkom djeteta. Baš ništa. Normalno je da u odnosu na to svi drugi problemi ovog Svijeta izgledaju tako rješivi i mali, ali ljudi kao ljudi ne razaznaju granicu, možda te i ja ponekad gnjavim s nekim glupostima, nadam se da mi ne zamjeraš. Problem je kada tebi netko kaže da ima i onih kojima je teže nego tebi, to jednostavno ne mogu shvatiti, koji je to problem veći od gubitka djeteta, pa takav ne postoji. Znam da osjećaš da gubiš snagu i čini ti se nemogućim da ćeš tako provesti ostatak svog života, a ja ti tako jako želim da ti bude barem malo bolje, da ti bol bude podnošljiva, iako s obzirom na tvoju silnu ljubav prema Stelici nisam više sigurna da li je takvo što moguće.
čuvaj mi se
voli te puno Vesna
12.03.2008. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
a super je rekla stelica! djeca tako jednostavno izgovaraju prave istine i čude se što im dajemo takve odgovore..u redu bi bilo reći : znam da te boli i normalno je da si tužna i da plačeš..pa onda još dodatak : ali proći će... a gdje se izgubi taj pravi odgovor kojim dajemo dozvolu na "loše" osjećaje i u kom trenutku ostaje samo dodatak? znam da si slomljena i normalno je da jesi...ali ...ja vjerujem da će ...možda ne baš proći, ali postati dovoljno podnošljivo da se možeš ponovo radovati svom životu ...vjerujem da vrijeme čini svoje...i znam koliko je stravično bolno prihvatiti i priznati si to...i zato to i ne možemo dok ne dođe vrijeme za to...a do tada neka boli, drugačije ni ne može biti...zagrljaj veliki ti šaljem....
12.03.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandrice,bolno su istinite tvoje riječi draga.Ne znam što bih ti rekla i zato i ne pokušavam ti dati utjehu, koju ne mogu ni ja,niti itko drugi.Ne želim reći ni da će vrijeme ublažiti rane,kad ja u svome majčinskom srcu osjećam da vrijeme ništa ne ublažava i ništa ne olakšava,ono nam samo nudi drugu perspektivu,no i u to nisam sigurna.Istina je tu uvijek ista i bolna.Pa moje dijete nije nastradalo,a taj dan me još uvijek ne napušta.Ne mogu ti reći okreni se vjeri...jer ni sama ne znam što bih ja na tvome mjestu,ako nisi spremna definirati svoju vjeru iz bilo kojih razloga,ja to prihvaćam,zbog toga "sve tvoje molitve" izgovaram umjesto tebe.Samo to ti mogu dati.Moje misli su uvijek sa tobom,jedino to ti mogu dati,ne znam,osjećam kao da sam ti to dužna.Grlim te mislima.
12.03.2008. (21:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvajte se,težak je taj osjećaj osamljenosti....stih Gottfried Benn je baš sve rekao....
13.03.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
O,draga moja, samo se mi majke razumijemo u potpunosti, i evo, došla sam vidjeti dali mi pišeš išta novo i suze su opet krenule ali i sretnija sam kada ima suza nego kada i one presuše, kada sam samo biljka, kad samo vegetiram. Draga moja, točno znam kako ti je, jer i meni srce puca! Toliko mi nedostaje da je tu, da ga zagrlim, dodirnem, poljubim, samo da je moje dijete još jedan trenutak uz mene, ili da se mogu zamjeniti s njim. Ovo nije život,draga moja, nije... Istinu je rekla tvoja Stelica - bol će proči,ali sada ju boli... A znaš i sama nama dvije koliko kroz glavu prolazi dali ih je bolilo tih zadnjih trenutaka... O draga,zašto? Pisati ću ti mail, sada nisam imala snage otvarati mail, idem po tabletu pa leči, bol me guši...
D.
13.03.2008. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Neznam šta reći...možda bolje ništa... Samo da znate da stalno mislim na Vas Stalno ste mi u mislima........ Pozdrav...i šaljem vam veliki,veliki zagrljaj
13.03.2008. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandra. Tu sam. Iz dubine vapim istom žudnjom. Nije to rana nego dio mene. Ma što ja rekla i ma što god ljudi rekli. I vrisak je zaista zatomljen, učim se tugovati, a lekcija je teška. Tu sam ako ti treba netko tko će razumjeti da ne možeš presjeći i nastaviti, jer iako boli, tisuću puta je lakše držati se uspomena, iako nanose bol, jer sretne ili tužne, to su uspomene na naše srce, ljubav...
14.03.2008. (00:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam hoće li ikada doći dani kada ću biti zadovoljna da imam uspomene, kada ću se pomiriti s tim da su mi samo uspomene ostale od moje Stelice. Sada su mi one samo izvor neizdržive boli.
Osjećaj krivice (zato što ja živim, a ona ne) još uvijek ne jenjava, ne smanju je se, ne popušta...
Možda neće nikada ni popustiti...samo se moram na to naviknuti..
14.03.2008. (01:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam kako vam je . Jucer mi je umrla baaka,danas je bio sprovod. Ja je obožavam,i obožavala sam je . Nemogu doci k sebi još. I da. Odogovor na ovo : Stelice moja......zašto mi ne dolaziš u snove.... * jer vas ne pece dusa,,ako ste joj sto nazao ucinili to cete sanjati i muciti vas,al ovako,vam je dusa na miru
14.03.2008. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo sam vam se htjela javiti...da znate da niste sami.....jako često svračam na vaš blog i čitam sve vaše posteve,ali neznam što da vam napišem jer sam svjesna da vam moje sažaljenje ništa neće pomoći....i ne mogu vam reći da znam kako vam je jer neznam.....ali znam da vaše djete to nije zaslužilo....to nitko nije zaslužio....meni je jako žao...ako vam to išta znači i pomaže....znajte da niste sami...mnogi su ljudi uz vas.....a na posljetku tu je i Tina....pokušajte živjeti zbog nje.....ona vas voli i treba...neka vam ona bude oslonac i snaga.....neznam što drugo da vam kažem.... Nikolina
16.03.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
..evo..neznam sta da radim pa sam dosla po peti put procitati Vas post.... bas sam danas nesto pricala sa Kristinom..dosle smo do teme s duhovima.. i rekla sam joj da ja vjerujem u njih....ne u caspera i ekipu..ili one zle duhove.... nego...ja vjerujem da kada sam sama doma,zapravo nisam sama,nego je moj tata samnom.....i osjecam ga...iako ga ne vidim puno mi to znaci..znam da me nije zaboravio..a i znam da i on zna da ja i njega i dalje jednako volim...i uvijek cu.... kada ste sami doma,vjerujte da niste sami,nego da je Vasa Stelica s Vama.... mozda ce Vam tako biti bar mrvicu lakse..meni je.. ja vise bas i ne vjerujem u Boga...na misi stalno slusam kako Bog uzima nama drage ljude iz ljubavi....no kako ljudi koji nisu izgubili nekoga,ili ljudi koji sluze Bogu ocekuju da mi koji imamo ovakvu losu,zalosnu sudbinu povjerujemo u to da Bog to radi iz ljubavi??prema kome??? citala sam da ste i Vi izgubili vjeru....no ja nisam izgubila vjeru u onaj drug svijet.... ja u to moram vjerovati..jer ni moj tata,ni Vasa Stelica,ni mnogi drugi dobri ljudi nisu zasluzili da budu samo pod zemljom..u hladnom ljesu..ili da im pepeo bude u urni....oni sami..po kisi,snijegu,......nitko to nije zasluzio...i zato jos uvijek bar malo vjerujem da ima bolji svijet..u kojem su i moj tata i Vasa Stelica..... ja znam da moje rijeci ne pomazu puno.....mozda Vam je samo gore jer se prisjecate svih tih stvari..i oprostite stvarno mi nije namjera povrijediti Vas....ovdje dolazim jer znam da ima netko tko me slusa..... vjerujte da Vas Vasa Stelica puno voli......i da je uz Vas i kada ste sami..a i kada niste...uvijek.......u Vasem srcu.......
Veliki pozdrav!!!
16.03.2008. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Željka, znam ja da ti želiš samo najbolje, Tina te pozna i voli tako da znam kakva si osoba. I u redu je da vjeruješ u ono što ti donosi olakšanje, jer istina je ionako preteška. Ja ti moram reći da nisam izgubila vjeru u drugi svijet već da nikada u to nisam ni vjerovala. I ne mogu se ni sada kada mi je najteže u životu u to uvjeriti, jednostavno ne mogu na silu početi u nešto vjerovati. Ne vjerujem u ništa nadnaravno i neobjašnjivo. Takva sam od kad znam za sebe. Na Tinu ne vršim pritisak u tom smislu, ona ima slobodnu volju i svoju glavu da misli kako želi, sve što će njoj donijeti mrvicu mira u dušu je samo dobro ne loše. Tako da ja nemam ništa protiv da se ljudi na taj način tješe. Samo, eto, ja ne mogu. Ne mogu. Ne mogu. Meni Stela nedostaje sada i ovdje. Toliko da se osjećam da ću poludjeti, ali doslovce. To je tako neizdrživa bol. Ne popušta ni najmanje. I što me vrijeme dalje odvlači od života koji sam imala sa svoje obje djevojčice, sve je teže. Strašan je to život. Danas sjedim na Stelinom grobiću i gledam u njezino nježno lice i pitam se zašto. Gdje ja to sjedim? Što mi je to život priredio? Gdje je ta divna djevojčica koja bi samo uljepšala svojom dobrotom i svojim životom ovaj svijet. Čemu ovo? Kako dalje? Tisuće pitanja, ni jednog odgovora. Nema utjehe, svjesna sam toga. Vraćam se kući svojoj Tini. Tini koja je izgubila svoju seku, koja je sama u sobi koju je dijelila sa Stelicom. Gdje su se igrale, gdje joj je Tina pomagala oko zadaće, gdje je Stelica oblačila Tininu robu i plesala nam......... Svima je preteško. Svima su nam životi promijenjeni. Ništa više nije isto. Za Tinu sam ja uvijek tu. To ti i ona može potvrditi sigurno. Ona nije zakinuta za ljubav koju zaslužuje. Uvijek sam uz nju i za nju. Moja bol me u tome nije zaustavila. I ona to zna. Draga Željkice, puno ti hvala za tvoje prijateljstvo i brigu. S.
16.03.2008. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
hvala Vam na odgovoru... znam da je tesko i da nema utjehe... znam da bi sve dali za bar trenutak proslosti... i ja bi..sve bi dala da makar vidim svog tatu u snovima.. no njega nema ni tamo....a ja ga trebam....... ja ga zelim vidjeti...reci mu sto me muci.....a ne mogu..... mami nikada nisam previse stvari govorila..u zadnje vrijeme sam se otvorila pa i njoj kazem neke stvari..ali kada god me netko trebao slusati tu je bio moj tata.......a sada??.....ili se povjerim mami,ili cak nekoj dragoj osobi koju volim i za koju znam da me na neki nacin razumije.....a nekada jednostavno dođem na ovaj blog...i napisem ovdje sto mislim i kako se osjecam..znam da ovo cita mnogo ljudi...ali meni je jedino bitno da moje rijeci dođu do Vas i Tine... ja znam da ste vi uvijek uz svoju Tinu..pricamo mi o svemu tome... i znam da je nekada tesko..ponekad toliko neizdrzivo da zelimo pobjeci od svega.. ali imate Tinu koja Vas treba..i moja mama ima mene, moju bracu i sestru..mi ju trebamo i zbog nas je jos uvijek ovdje....a ja?? ja sam ovdje zbog njih i prijatelja koji me vole i sprecavaju da napravim neku glupost..ali i zbog tate..jer znam da njemu nebi bilo drago da si nesto napravim jer ne mogu zivjeti bez njegove podrske...u svemu.......
jako mi je zao sto nisam upoznala Stelicu....zao mi je sto nisam Kristinu upoznala u drugim okolnostima....ali mi je drago sto sam ju upoznala...i sto imam nekoga tko me razumije u potpunosti a ne samo na neki nacin... svi kazu da znaju kako je a ne zele pricati..kao sto ste napisala u jednom postu..neki kao da bjeze od razgovora o svemu tome...a ja zelim zelim i zelim pricati..ne zelim da misli da sam ga zaboravila......tesko je,ali lakse mi je....
oprostite sto sam se raspisala..ali lijepo je kad imas nekoga tko te slusa.. Hvala Vam! i Vama i Kristini...na svemu.............
16.03.2008. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Željkice, evo jedna pjesma za tebe: (neću ju prevoditi jer će izgubiti na čari, sigurna sam da ćeš ju razumijeti)
"Think of Those Who Love You"
If someone should hurt you and say a thing unkind... Remember what I write to you and keep these thoughts in mind.
For everyone who makes you cry, there are three to make you smile... And a smile will last a long, long time, but a tear just a little while.
Don't let someone who hates the world cause you to hate it too... Behind the clouds is a Golden sun, and a sky that's full of Blue.
If someone said a thing that's cruel, don't let it get to you... Your achievements are greatly numbered and your faults are very few.
So if a certain person should act a certain way, Think of those who love you and don't let it spoil your day!
16.03.2008. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
hvala na pjesmici..jako je lijepa... i hvala sto me slusate,razumijete i sto mi odgovarate.. puno mi to znaci.. jednostavno hvala sto ste na neki nacin uz mene!
saljem Vam veliki pozdrav!
...željka...
16.03.2008. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mi smo doživotno osuđene ljubiti slikice naše dječice i pažnju im iskazivati na njihovom mirnom počivalištu. Umjesto kreveta uredimo ih grob, umjesto mašnica u kosi, donesemo im cvijeće i palimo svijeće da odagna mrak..Ništa ne može ublažiti bol koju nosiš u srcu, ništa ne može popuniti prazninu koju je Stela ostavila iza sebe.. tu se samo kupi tuga koje ne jenjava..
Razumijem te potpuno ali znam da čak ni moje riječi, majke koja je isto izgubila dijete, ne mogu ti pomoći u tvojoj tuzi...
18.03.2008. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga sandra, evo u ovaj kasni noćni sat ( jer ne mogu spavati , naravno ) navratih do tebe...
baš često mislim na tebe i kako je to pregrozna bol koju osjećaš...čitam sve te moguće knjige o tuzi i tugovanju i kako si pomoći i svugdje je zaključak isti ...s vremenom , kada prožive sve osjećaje vezane uz gubitak, i tugu i bol i očaj i patnju i strah i ljutnju ...i kada opet to prožive po ne znam koji put, kada prihvate stvarnost gubitka, kada smjeste umrlu osobu na neko novo mjesto u srcu i duši...tada ljudi polako počinju neki novi život bez te osobe , a s ponovnom životnom radošću ...i tada se sjetim tebe i razmišljam kako je to moguće majci sedmogodišnje djevojčice koju je iz čista mira pregazilo vozilo hitne pomoći...i iako vjerujem da je moguće , jer spominju se i ljudi koji su izgubili djecu, tada duboko , duboko suosjećam s tobom i molim se da imaš snage i da dođe to vrijeme i za tebe...
sjetila sam te se jučer kad sam čula pjesmu all I can do is keep breathing...
sjetila sam te se neki dan kad sam bila s devetogodišnjom kćerkicom moje prijateljice..
sjetim se svaki put kad vidim kola hitne pomoći..
i znam koliko ti je strašno i još strašnije..ali znaj da sam u mislima i molitvama s tobom i uz tebe...i još puno dobrih ljudi ovdje...čuvaj se draga sandra...
12.03.2008. (02:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*PlAwUsHiCa*
zaista dirljiv post..a stvarno ne znam kako utješit tee ili bilo koga kome se to dogodilo..šta god kažeš nije dovoljno
znam..
i vjerujemm
drži nam sse!!
12.03.2008. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-----
Draga Sandra,
Sve navedeno i rečeno je meni jako dobro poznato...upravo to sve proživljavam...nema toga što će nas razveseliti, čemu se nadati jer naših "anđela" više nema.. i ništa nam ih nemože zamjeniti, a oni se nemogu vratiti...možda će kasnije biti lakše ako to preživimo, ali nikad više isto i svi trebaju biti svjesni da su naši životi i životi naših obitelj uništeni...samo jedno nas pitanje muči ZAŠTO, ZAŠTO I OPET ZAŠTO....
Trebaju nas pustiti svi da živimo i preživljavamo kako možemo, da nas ne osuđuju i još dodatno ne opterećuju sa svojim komentariama...
Želim vam da imate snage i jakosti za dalje, sekundu po sekundu, minutu po minutu...
12.03.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tessa, znaš kako je moja Stelica znala reći kada ju je boljelo nešto, recimo koljeno kad je pala ili trbuščić, a netko od nas odraslih joj je rekao - proći će.....
a ona je rekla: znam da će proći, ali sada me boli...
Ljubav moja mala.
Duša mi je umrla s njom, samo tijelo živi..
12.03.2008. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jelena=(
ewo i ja sam dosla...samo da se javim..i da vam kazem da iz dana u dan mislim
na vas..i da znam da vam je tesko....bas sam neki dan sama sebi pokušala
objasnit onaj san s stelom...i jucer sam upoznala jednu djevojku..njeno ime je
stela...i onda sam se sjetila malene zvijezdice...i vas...i tine...i zelim vam reci
da sam s vama u mislilma...i da sveke veceri molim za stelu i za vas
da izdrzite taj teret....ewo kako idem na framu...jedno je evanđelje bilo o tome
kako svatko nosi svoj kriz...ali da je isus s njim...zato vjerujte da je on s vama..
i da vas nece napustiti kako god vam tesko bilo...i cuva vam stelu...ja to dobro znam....
ewo da vas vise ne gnjavim hvala na objasnjenju o onim videima...poslije su mi se ocitali...
pa sam i pogledala...predivne pjesme..saljem va tople zagrljaje....
u mislima s vama...
pozdrav vama,tini i vasem muzu....
stela cuvaj nas anđele i daj nam snege za dalje...!!!!
12.03.2008. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Pitam se, zašto mi je,kao i tebi, data tolika količina radosti u onom, prijašnjem životu? Radost trenutaka, radost davanja ljubavi našim kćerima, radost darivanja, radost u trenucima ljepote, mirisa, boja... zar samo zato da bismo nosile ovaj teret za kojeg smo očito preslabe? Meni je u tom prijašnjem životu, životu prije crte, subota bila poklonjeni dan i oduvijek tako. Subota izlazaka kao mlade djevojke, subota opuštanja u danima kada sam počela raditi, subota landranja u danima kad sam JE imala.. uvijek isto, prelijepo, slobodno, poklonjeno. A sada mi se subota pretvorila u užas, moru, teret mi toga dana biva izguran na vrh i počinje svoj vječni pad unatrag....i iako mi je svakog, ali doslovno SVAKOG trenutka Una u mislima, u glavi, u mozgu i živcima, subota je....podvlačenje pakla. Ma, kako dalje?
12.03.2008. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra,
kako te uopće naše riječi mogu utješiti, kada se ta surova stvarnost ne može promijeniti, ne može ju promijeniti ni vrijeme niti beskonačno čekanje, ostat će takva do kraja vaših života, teška, žalosna, nesnošljiva, bolna, jer takav gubitak se ne može ne osjećati niti u jednom trenutku, bit će prisutan dok živite i ne možete ga zaboraviti. Kako uopće preboljeti onakvu prekrasnu malenu nježnu curicu, kako prihvatiti da je više nema, da se više nikada neće vratiti svojoj kući, u tvoj zagrljaj, dovoljno je sjetiti se njenog osmjeha, a kamoli vidjeti njenu slikicu da se odmah učini nemogućim da ona više nije tu, ona jednostavno ne spada na ono mračno mjesto, nikako. Ona pripada ovom životu, trebala je živjeti još dugo, dugo, jer tek je započela živjeti....Tu tako tragičnu situaciju ti još više otežavaju i mnogi iz okoline koji nikako da shvate da izgubiti dijete nije isto kao izgubiti dobrog susjeda ili prijatelja, pa čak i člana obitelji, jer ništa se ne može uspoređivati s gubitkom djeteta. Baš ništa. Normalno je da u odnosu na to svi drugi problemi ovog Svijeta izgledaju tako rješivi i mali, ali ljudi kao ljudi ne razaznaju granicu, možda te i ja ponekad gnjavim s nekim glupostima, nadam se da mi ne zamjeraš. Problem je kada tebi netko kaže da ima i onih kojima je teže nego tebi, to jednostavno ne mogu shvatiti, koji je to problem veći od gubitka djeteta, pa takav ne postoji.
Znam da osjećaš da gubiš snagu i čini ti se nemogućim da ćeš tako provesti ostatak svog života, a ja ti tako jako želim da ti bude barem malo bolje, da ti bol bude podnošljiva, iako s obzirom na tvoju silnu ljubav prema Stelici nisam više sigurna da li je takvo što moguće.
čuvaj mi se
voli te puno Vesna
12.03.2008. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
a super je rekla stelica! djeca tako jednostavno izgovaraju prave istine i čude se što im dajemo takve odgovore..u redu bi bilo reći : znam da te boli i normalno je da si tužna i da plačeš..pa onda još dodatak : ali proći će... a gdje se izgubi taj pravi odgovor kojim dajemo dozvolu na "loše" osjećaje i u kom trenutku ostaje samo dodatak?
znam da si slomljena i normalno je da jesi...ali ...ja vjerujem da će ...možda ne baš proći, ali postati dovoljno podnošljivo da se možeš ponovo radovati svom životu ...vjerujem da vrijeme čini svoje...i znam koliko je stravično bolno prihvatiti i priznati si to...i zato to i ne možemo dok ne dođe vrijeme za to...a do tada neka boli, drugačije ni ne može biti...zagrljaj veliki ti šaljem....
12.03.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Sandrice,bolno su istinite tvoje riječi draga.Ne znam što bih ti rekla i zato i ne pokušavam ti dati utjehu, koju ne mogu ni ja,niti itko drugi.Ne želim reći ni da će vrijeme ublažiti rane,kad ja u svome majčinskom srcu osjećam da vrijeme ništa ne ublažava i ništa ne olakšava,ono nam samo nudi drugu perspektivu,no i u to nisam sigurna.Istina je tu uvijek ista i bolna.Pa moje dijete nije nastradalo,a taj dan me još uvijek ne napušta.Ne mogu ti reći okreni se vjeri...jer ni sama ne znam što bih ja na tvome mjestu,ako nisi spremna definirati svoju vjeru iz bilo kojih razloga,ja to prihvaćam,zbog toga "sve tvoje molitve" izgovaram umjesto tebe.Samo to ti mogu dati.Moje misli su uvijek sa tobom,jedino to ti mogu dati,ne znam,osjećam kao da sam ti to dužna.Grlim te mislima.
12.03.2008. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Divne ste......divne žene.......hvala vam na vašoj prisutnosti u mom tužnom životu....
Sandra
12.03.2008. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Čuvajte se,težak je taj osjećaj osamljenosti....stih Gottfried Benn je baš sve rekao....
13.03.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
O,draga moja,
samo se mi majke razumijemo u potpunosti, i evo, došla sam vidjeti dali mi pišeš išta novo i suze su opet krenule ali i sretnija sam kada ima suza nego kada i one presuše, kada sam samo biljka, kad samo vegetiram.
Draga moja, točno znam kako ti je, jer i meni srce puca! Toliko mi nedostaje da je tu, da ga zagrlim, dodirnem, poljubim, samo da je moje dijete još jedan trenutak uz mene, ili da se mogu zamjeniti s njim.
Ovo nije život,draga moja, nije...
Istinu je rekla tvoja Stelica - bol će proči,ali sada ju boli...
A znaš i sama nama dvije koliko kroz glavu prolazi dali ih je bolilo tih zadnjih trenutaka...
O draga,zašto?
Pisati ću ti mail, sada nisam imala snage otvarati mail, idem po tabletu pa leči, bol me guši...
D.
13.03.2008. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Neznam šta reći...možda bolje ništa...
Samo da znate da stalno mislim na Vas
Stalno ste mi u mislima........
Pozdrav...i šaljem vam veliki,veliki zagrljaj
13.03.2008. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
7 dana
Sandra. Tu sam. Iz dubine vapim istom žudnjom. Nije to rana nego dio mene. Ma što ja rekla i ma što god ljudi rekli. I vrisak je zaista zatomljen, učim se tugovati, a lekcija je teška.
Tu sam ako ti treba netko tko će razumjeti da ne možeš presjeći i nastaviti, jer iako boli, tisuću puta je lakše držati se uspomena, iako nanose bol, jer sretne ili tužne, to su uspomene na naše srce, ljubav...
14.03.2008. (00:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne znam hoće li ikada doći dani kada ću biti zadovoljna da imam uspomene,
kada ću se pomiriti s tim da su mi samo uspomene ostale od moje Stelice.
Sada su mi one samo izvor neizdržive boli.
Osjećaj krivice (zato što ja živim, a ona ne) još uvijek ne jenjava, ne smanju je se, ne popušta...
Možda neće nikada ni popustiti...samo se moram na to naviknuti..
14.03.2008. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Stelice moja......zašto mi ne dolaziš u snove....
14.03.2008. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drpa
neam riječi,pretužno :(
14.03.2008. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^Mare Mala*
Znam kako vam je .
Jucer mi je umrla baaka,danas je bio sprovod.
Ja je obožavam,i obožavala sam je .
Nemogu doci k sebi još.
I da. Odogovor na ovo :
Stelice moja......zašto mi ne dolaziš u snove....
* jer vas ne pece dusa,,ako ste joj sto nazao ucinili to cete sanjati i muciti vas,al ovako,vam je dusa na miru
14.03.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
girlsfromiklinovec
samo sam vam se htjela javiti...da znate da niste sami.....jako često svračam na vaš blog i čitam sve vaše posteve,ali neznam što da vam napišem jer sam svjesna da vam moje sažaljenje ništa neće pomoći....i ne mogu vam reći da znam kako vam je jer neznam.....ali znam da vaše djete to nije zaslužilo....to nitko nije zaslužio....meni je jako žao...ako vam to išta znači i pomaže....znajte da niste sami...mnogi su ljudi uz vas.....a na posljetku tu je i Tina....pokušajte živjeti zbog nje.....ona vas voli i treba...neka vam ona bude oslonac i snaga.....neznam što drugo da vam kažem....
Nikolina
16.03.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
..evo..neznam sta da radim pa sam dosla po peti put procitati Vas post....
bas sam danas nesto pricala sa Kristinom..dosle smo do teme s duhovima..
i rekla sam joj da ja vjerujem u njih....ne u caspera i ekipu..ili one zle duhove....
nego...ja vjerujem da kada sam sama doma,zapravo nisam sama,nego je moj tata
samnom.....i osjecam ga...iako ga ne vidim puno mi to znaci..znam da me nije
zaboravio..a i znam da i on zna da ja i njega i dalje jednako volim...i uvijek cu....
kada ste sami doma,vjerujte da niste sami,nego da je Vasa Stelica s Vama....
mozda ce Vam tako biti bar mrvicu lakse..meni je..
ja vise bas i ne vjerujem u Boga...na misi stalno slusam kako Bog uzima
nama drage ljude iz ljubavi....no kako ljudi koji nisu izgubili nekoga,ili ljudi
koji sluze Bogu ocekuju da mi koji imamo ovakvu losu,zalosnu sudbinu povjerujemo u
to da Bog to radi iz ljubavi??prema kome???
citala sam da ste i Vi izgubili vjeru....no ja nisam izgubila vjeru u onaj drug svijet....
ja u to moram vjerovati..jer ni moj tata,ni Vasa Stelica,ni mnogi drugi dobri ljudi nisu
zasluzili da budu samo pod zemljom..u hladnom ljesu..ili da im pepeo bude u urni....oni sami..po kisi,snijegu,......nitko to nije zasluzio...i zato jos uvijek bar malo vjerujem da ima
bolji svijet..u kojem su i moj tata i Vasa Stelica.....
ja znam da moje rijeci ne pomazu puno.....mozda Vam je samo gore jer se prisjecate
svih tih stvari..i oprostite stvarno mi nije namjera povrijediti Vas....ovdje dolazim
jer znam da ima netko tko me slusa.....
vjerujte da Vas Vasa Stelica puno voli......i da je uz Vas i kada ste sami..a i kada niste...uvijek.......u Vasem srcu.......
Veliki pozdrav!!!
16.03.2008. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Željka,
znam ja da ti želiš samo najbolje, Tina te pozna i voli tako da znam kakva si osoba.
I u redu je da vjeruješ u ono što ti donosi olakšanje, jer istina je ionako preteška.
Ja ti moram reći da nisam izgubila vjeru u drugi svijet već da nikada u to nisam ni vjerovala.
I ne mogu se ni sada kada mi je najteže u životu u to uvjeriti, jednostavno ne mogu na silu početi u nešto vjerovati. Ne vjerujem u ništa nadnaravno i neobjašnjivo. Takva sam od kad znam za sebe. Na Tinu ne vršim pritisak u tom smislu, ona ima slobodnu volju i svoju glavu da misli kako želi, sve što će njoj donijeti mrvicu mira u dušu je samo dobro ne loše.
Tako da ja nemam ništa protiv da se ljudi na taj način tješe. Samo, eto, ja ne mogu.
Ne mogu. Ne mogu. Meni Stela nedostaje sada i ovdje. Toliko da se osjećam da ću poludjeti, ali doslovce. To je tako neizdrživa bol. Ne popušta ni najmanje.
I što me vrijeme dalje odvlači od života koji sam imala sa svoje obje djevojčice, sve je teže.
Strašan je to život.
Danas sjedim na Stelinom grobiću i gledam u njezino nježno lice i pitam se zašto. Gdje ja to sjedim? Što mi je to život priredio? Gdje je ta divna djevojčica koja bi samo uljepšala svojom dobrotom i svojim životom ovaj svijet. Čemu ovo? Kako dalje? Tisuće pitanja, ni jednog odgovora. Nema utjehe, svjesna sam toga. Vraćam se kući svojoj Tini. Tini koja je izgubila svoju seku, koja je sama u sobi koju je dijelila sa Stelicom. Gdje su se igrale, gdje joj je Tina pomagala oko zadaće, gdje je Stelica oblačila Tininu robu i plesala nam.........
Svima je preteško. Svima su nam životi promijenjeni. Ništa više nije isto.
Za Tinu sam ja uvijek tu. To ti i ona može potvrditi sigurno. Ona nije zakinuta za ljubav koju zaslužuje. Uvijek sam uz nju i za nju. Moja bol me u tome nije zaustavila. I ona to zna.
Draga Željkice,
puno ti hvala za tvoje prijateljstvo i brigu.
S.
16.03.2008. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
hvala Vam na odgovoru...
znam da je tesko i da nema utjehe...
znam da bi sve dali za bar trenutak proslosti...
i ja bi..sve bi dala da makar vidim svog tatu u snovima..
no njega nema ni tamo....a ja ga trebam.......
ja ga zelim vidjeti...reci mu sto me muci.....a ne mogu.....
mami nikada nisam previse stvari govorila..u zadnje vrijeme
sam se otvorila pa i njoj kazem neke stvari..ali kada god me netko trebao slusati
tu je bio moj tata.......a sada??.....ili se povjerim mami,ili cak nekoj dragoj osobi koju
volim i za koju znam da me na neki nacin razumije.....a nekada jednostavno dođem na ovaj
blog...i napisem ovdje sto mislim i kako se osjecam..znam da ovo cita mnogo ljudi...ali
meni je jedino bitno da moje rijeci dođu do Vas i Tine...
ja znam da ste vi uvijek uz svoju Tinu..pricamo mi o svemu tome...
i znam da je nekada tesko..ponekad toliko neizdrzivo da zelimo pobjeci od svega..
ali imate Tinu koja Vas treba..i moja mama ima mene, moju bracu i sestru..mi ju
trebamo i zbog nas je jos uvijek ovdje....a ja?? ja sam ovdje zbog njih i prijatelja
koji me vole i sprecavaju da napravim neku glupost..ali i zbog tate..jer znam da njemu
nebi bilo drago da si nesto napravim jer ne mogu zivjeti bez njegove podrske...u svemu.......
jako mi je zao sto nisam upoznala Stelicu....zao mi je sto nisam Kristinu upoznala u drugim
okolnostima....ali mi je drago sto sam ju upoznala...i sto imam nekoga tko me razumije u
potpunosti a ne samo na neki nacin...
svi kazu da znaju kako je a ne zele pricati..kao sto ste napisala u jednom postu..neki kao
da bjeze od razgovora o svemu tome...a ja zelim zelim i zelim pricati..ne zelim da
misli da sam ga zaboravila......tesko je,ali lakse mi je....
oprostite sto sam se raspisala..ali lijepo je kad imas nekoga tko te slusa..
Hvala Vam!
i Vama i Kristini...na svemu.............
16.03.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Željkice,
evo jedna pjesma za tebe: (neću ju prevoditi jer će izgubiti na čari, sigurna sam da ćeš
ju razumijeti)
"Think of Those Who Love You"
If someone should hurt you
and say a thing unkind...
Remember what I write to you
and keep these thoughts in mind.
For everyone who makes you cry,
there are three to make you smile...
And a smile will last a long, long time,
but a tear just a little while.
Don't let someone who hates the world
cause you to hate it too...
Behind the clouds is a Golden sun,
and a sky that's full of Blue.
If someone said a thing that's cruel,
don't let it get to you...
Your achievements are greatly numbered
and your faults are very few.
So if a certain person should act a certain way,
Think of those who love you
and don't let it spoil your day!
16.03.2008. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
hvala na pjesmici..jako je lijepa...
i hvala sto me slusate,razumijete i sto mi odgovarate..
puno mi to znaci..
jednostavno hvala sto ste na neki nacin uz mene!
saljem Vam veliki pozdrav!
...željka...
16.03.2008. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što nam nosi sutra
Draga moja Sandra,
mi smo doživotno osuđene ljubiti slikice naše dječice i pažnju im iskazivati na njihovom mirnom počivalištu. Umjesto kreveta uredimo ih grob, umjesto mašnica u kosi, donesemo im cvijeće i palimo svijeće da odagna mrak..Ništa ne može ublažiti bol koju nosiš u srcu, ništa ne može popuniti prazninu koju je Stela ostavila iza sebe.. tu se samo kupi tuga koje ne jenjava..
Razumijem te potpuno ali znam da čak ni moje riječi, majke koja je isto izgubila dijete, ne mogu ti pomoći u tvojoj tuzi...
18.03.2008. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...