Knjiga don Ante Bakovića o 663 mučenika Crkve u Hrvata XX. stoljeća
Zagreb, (IKA) - U Svečanoj dvorani Stare gradske vijećnice u Zagrebu u srijedu 12. ožujka predstavljena je knjiga don Ante Bakovića "Hrvatski martirologij XX. stoljeća". Knjigu su predstavili gospićko-senjski biskup Mile Bogović, dr. Juraj Kolarić, dr. Josip Jurčević, urednik izdanja Mate Rupić i sam autor. Autor ovog djela, istražujući mučenike Crkve u Hrvata, usporedio je stradanja crkvenih osoba u sedam država istočne Europe (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Istočna Njemačka, Slovenija i Albanija) te je došao do značajnog podatka za nas Hrvate: Crkva u Hrvata po broju mučenika – žrtava komunističkog terora dolazi na prvo mjesto. Crkva u Hrvata je u godinama bezbožnog komunizma osim velikog, svetog i neponovljivog blaženog kardinala Stepinca imala na stotine "malih Stepinaca" koji su, po uzoru na prvog biskupa Hrvata, znali prije svojega strijeljanja uskliknuti "Živio Krist Kralj", ili su godine teške robije svetačkom strpljivošću provodili u teškom fizičkom radu, gladni i žedni, na zbunjenost svojih progonitelja. Ovo je knjiga iza koje stoji više od šest tisuća dokumenata: arhivske građe diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Beograda, iskaza vjerodostojnih svjedoka, izjava očevidaca, novinarskih izvješća i starih fotografija, kao i 17-godišnji istraživački rad jednog umirovljenog župnika i njegovih suradnika. Knjiga donosi izvješće o 663 mučenika Crkve u Hrvata XX. stoljeća. U knjizi od 1.040 stranica nalaze se biografije i fotografije, kao i izvješća o mučeničkoj smrti biskupa, svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, braće laika i redovnica svih biskupija i redovničkih zajednica Crkve u Hrvata. Predstavljanju knjige nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, umirovljeni porečko-pulski biskup Antun Bogetić, prvi tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj Henryk Mieczyslaw Jagodzinski, te mnogobrojni djelatnici iz kulturnog i javnog života Zagreba i Hrvatske.
12.03.2008. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Split, (IKA) -U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture 11. ožujka u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održana je tribina: "Postoji li kršćanska javnost" Tribinu je vodio glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija Anto Mikić, a o tom aktualnom pitanju govorili su Ladislav Ilčić, katolički intelektualac, najpoznatiji javnosti po autorstvu GROZD-ovog zdravstvenog programa, don Anđelko Kaćunko, katolički svećenik, novinar i publicist, te Darko Pavičić, novinar i kolumnist Jutarnjeg lista.
Otvarajući tribinu, Mikić istaknuo je kako je za postojanje bilo kakve javnosti, pa tako i kršćanske-katoličke bitno ostvariti neke bitne preduvjete. Javnost može biti i nekritična, kazao je Mikić, ali i ljudi koji ne razmišljaju nego ono što im netko prikaže kao bitno i dobro, a da nemaju svoj stav o tome, uzimaju zdravo za gotovo. "Takva katolička javnost, nama kao članovima Katoličke Crkve ne bi trebala biti u interesu. Mislim da nam je cilj razmišljati i ostvarivati neku drugačiju javnost, javnost prije svega ljudi koji razmišljaju o svijetu u kojem žive, o onim vrijednostima o kojima žele svjedočiti, o sebi i svom mjestu u svijetu, o Bogu i svemu onome što nauk Katoličke Crkve u sebi sadrži. Moramo imati takve ljude. Jasno, bez medija i to katoličkih sve to ne bi bilo moguće postići", kazao je Mikić.
Hvala Bogu da je netko odlučio progovoriti o toj temi, kazao je Pavičić, te istaknuo kako se dobiva dojam da je katolička javnost izolirana, nekako tiha, odnosno kao da i ne postoji. Međutim, kazao je on, još uvijek je najveća boljka, što javnost koju sačinjava velika većina vjernika, više od 70 posto, očekuje da kler govori umjesto njih. Dakle, naša kršćanska javnost nije dovoljno glasna, nije dovoljno artikulirana, već dopušta da bude pasivna, da čeka što će učiniti netko drugi, kazao je Pavičić.
Govoreći o pojmu javnosti, don Anđelko Kaćunko kazao je kako političari, menadžeri pa i tzv. obični smrtnici često se pozivaju na "javnost", tj. na mišljenje većine, ili javno mišljenje. "To im služi kao potpora njihovim stajalištima, putokaz pri donošenju važnih odluka, kao alibi za promjenu postojećeg stanja ili jednostavno kao opravdanje za nešto što su učinili ili to tek namjeravaju", rekao je. Don Anđelko je zatim naglasio kako je javnost u našoj zemlji još prilično neorganizirana u isticanju svog mišljenja a time i nemoćna. "To pak vješto koriste pojedini mediji i pojedinci tzv. opinion makeri te sebi pripisuju ulogu promicatelja ili tumača interesa javnosti pri čemu u prvi plan vrlo često guraju određene teme, ne zbog inzistiranja javnosti, već radi svoga osobnog interesa ili interesa grupacije koju zastupaju. Tako se često manjinski interesi, zahvaljujući vještom manevru aktera, odjednom nameću kao interesi većine", kazao je.
Govoreći zatim o stanju u Hrvatskoj, don Anđelko je kazao: "Često čujemo ocjenu da je hrvatsko duhovno obzorje uvelike sivo i tmurno, bez jasnih i duljih proplamsaja vedrine. Tu je ekonomska recesija, moralna kriza, politička nesigurnost. Premda na te izazove nema jasnih odgovora i premda je jasno da odgovori koji se oslanjaju samo na sredstva ovozemne moći ne daju valjane odgovore. Od hrvatskih katolika – ni glasa! Praktično, u Hrvatskoj je kršćanstvo – izuzmemo li blagdanska događanja, u kojima je vjera uvelike komercijalizirana – istjerano iz javnog života ili se, što je još gore, sâmo iz njega povlači pred najezdom agresivnog sekularizma i laicizma. Ali – ovo je najstrašnije! – čini se da to mnoge vjernike uopće ne brine!" Na kraju izlaganja, za koje je dobio u prepunoj dvorani dug pljesak, don Anđelko se zapitao – zašto nemamo jake kršćanske medije: dnevni list i televiziju, je li kršćanska javnost na respiratoru ili na dijalizi, treba li joj kompletna "prva pomoć" ili samo umjetno disanje te ako nije razlog strah, zbog čega šute ili bježe s pozornice katolički intelektualci? A zatim se zapitao: Ako dakle među samim katolicima nema dijaloga, nema filtriranja, nema "bistrenja" misli i duha, što mogu dati društvu u kojemu žive?
PS&NB: Ima na portalu www.ika.hr još mnogo korisnih (in)formacija!
12.03.2008. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RAT U OTADZBINI, KRVARENJA SRCA, I U DIASPORI, TE POSJETA ANDELA MIRA, SA PORUKOM MIRA, FRANJE KUHARICA
Tamo daleko daleko, preko velikega mora, a opet u srcima mnogih tako blizu, patila je i krvarila majka Hrvatska, tih dana.
Najgore je bilo kada si gledao BBC i CNN kako lijepo mirno izjednacavaju agresore i zrtve te osuduju sve ucesnike te krvave drame, jer je to nekome u interesu. ( tri godine opsade Sarajeva i opet "svi su isti"..?! )
U nemocnom bijesu, pljuvao bih placuci po mome televizoru, sutirajuci stvari po kuci.
Sakupljali smo pomoc, pisali pisma svjetskim vodama i ustanovama, sluzili svete mise i molili, a opet, osjecali smo se tako mali i nemocni.
Evo jedne male crtice iz tih dana koja ukljucuje i posjetu naseg kardinala Franje Kuharica svetistu Majke Bozje KRALJICE MIRA u Norvalu Canada.
Baraka u Norvalskom parku, koja je sluzila kao crkva, a koja ce tek dsada, za mjesec dana, bi zamjenjena velikom i prekrasnom bazilikom, udaljena je od moje kuce oko 8 km, 20 minuta autom ili sat i pol pjesice ( za mene ).
Svake nedjelje na jutarnjoj misi, citao bih tu prvo ili drugo citanje, na nagovor casnih sestara.
Nije pravo da pricam o sebi ali eto tako sam ja to dozivio.
Ja osobno sam uvijek imao problema moleci krunicu, a nekada sam, kao dijete i mladic, isao pjesice sa mamom i kasnije sam, od zagrebackog aerodroma na Mariju Bistricu.
Za Veliku Gospu 1992, odlucio sam kao moju privatnu zrtvicu za one mlade decke po blatnim rovovima boisnice, uciniti devetnicu Majci Bozjoj i hodocasce u Norval.
Pjesacio sam svaki dan tamo a moja bi me supruga poslije obreda povela autom doma.
Koliko je drugaciji svijet kada ga dozivljavas pjesaceci, umjesto kada svuda samo projuris autom..?!
Prisilio sam se da molim svetu krunicu sa geslom: " srcem a ne umom, Tebi Majko Nasa, Kraljice Hrvata, pomozi nam ".
Da, koracao sam medu prekrasnim farmama, ponavljao ponizno ( kao za osobnu pokoru mome "nadmenom umovanju" ) formule i zamolbe Majci Mariji za moju majku Hrvatsku i moje Hrvate.
Suze su mi navirale, pjevuseci nasu bistricku pjesmu " K' suncu prosi saka roza, k' suncu prosi saki cvet, tak i k' Tebi Majko Bozaaaa, srce nas siromakaaaa. Mi Tebe molimo , mi Tebe prosimo , mi Tebe Majcice vu srcu nosimooo...! "
Koliko sam ja bio "sa srcem u oblacima a nogama u blatu" pri tom hodocascu, pokazuje zgoda, kada su me jednog dana na javnom putu, napala dva ogromna rotwailera, koje je vlasnik bez brnjice pustio sa uzice da se malo iskacu u prirodi.
Sva sreca uspio sam dohvatiti neku veliku stapinu i odalamiti par puta napadace, koje je onda cvileci dosao pokupiti vlasnik, a ja mu obecah da ako me njegovi ljubimci ugrizu da ne samo da cu ih smlaviti nego i njega da cu ugristi u imovinstom smislu. ( ma koje "poniznosti i svetosti"...?! ...no...?! )
9 X 8 = 72 km ( nesto duze od Split - Sinj )
Zadnji dan devetnice, dan pred VG, prolazih pored farme cvijeca i vidjeh neke cudne gladiole, bilie su experimentalno ukrstanje boja, orandasto zelena, divne ali samo jedan omanja posuda, tek oko 30tak cvjetova. Sjetivsi se price iz djetinjstva ( Jagoda Truhelka ) " BOGORODICINE TRESNJE ", odlucih se i ja da ih sve kupim i odnesem na oltar Kraljici Hrvata.
U lazim u crkvicu i predajem buket casnoj a ona mi kaze : " ...ovo je dijelo providnosti, jer je netko vec kupio ove iste specijalne gladiole za Gospin okititi oltar, ali ih nismo imale dovoljno. Ma gdje i kako ste vi ovo pronasli..?! "
Na jednoj nedjeljnoj jutarnjoj sv. misi, jednog dana bio je mladi franjevac, upravo iz "plamtece" bosanske posavine. Ljudi jedva cekaju da im nesto rece "kako ide tamo doma"?
Izmedu ostalog on prica: " kako je tesko i kao se gine,ali da u njihovom kraju protivnici se jos nisu bili organizirali, a bilo je nekih sedam sela, i da su ih oni drugi naoruzavali, pa smo ih mi , jer smo bili bolje organizirani, preduhitrili i prvi napali ".
Narod je u crkvi ( ja barem tako mislim ) i nesvjesno zapljeskao...( a sto ja znam o ratu, i tko sam ja da sudim...?! a ipak me ovo zabolilo )
Onda je jednog dana, pri svrsetku rata, stigao u posjetu hrvatski kardinal Franjo Kuharic.
On je rekao, u glavnom, tu istu propovjed, ali kako jednostavno i skromno, bez povika ili velikih govornickih vjestina, kao stari mali dobar otac, blagi seoski zupnik.
Sto je povise dobro rekla @Mariela, osjetio si ISUSA gdje ti se osobno obraca i blago te usmjeruje na pravi put.
Iako sam i preko rodbinstva povezan sa Kuharicima, nikada prije niti kasnije nisam tog svetog i jednostavnog duhobriznika sreo, ali ovaj susret i govor, u mnogome je pridonio iscjeljenju i moje duse.
.." U TEBI NAM JE NADA SVA, U TEBI ZICA KRAS, U TEBI VJECNI SPAS....SRCE BOZANSKOG ISUSA MOGA, DAJ DA SVE VISE LJUBIM TE JA.."
Dragi Boze hvala ti, da si ovom svom narodu dao ovakove pastire !
HVALJEN ISUS I MARIJA !
srca gore !
12.03.2008. (18:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@20070707 :-) šaljem vam veliki pozdrav! u nadi da je zdravlje bolje... Lipo je pročitat ovaj tekst u Vašem komentaru... Pa ... mogli biste ih stavljat i na neki Vaš blog... (ja ipak samo dva bloga redovito posjećujem - svoj i pater Lukin)
12.03.2008. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada su vetj mediji pod lupom imam i ja jedan malj za Hrvatski Radio II prog. Stijecajem okolnosti pokatkada vetj godinama slusham neke priloge o kulturi, jeziku ili kakovoj drugoj slichnoj temi. Moj zakljuchak je otuzjan po urednishtvo koje oblikuje sadrzjaje zbunjujutji sve shto je josh hrvatsko i slovi kao vrijednota. Dojam je kako je program usmijeren rushenju tradicijskih i moralnih vrlina nashega puka. Zatim prilozi o jeziku su obichno smetje jugoslavenskih nostalgichara. I to je vladajutje jezichno nasilje u svim porama drushtva. Jezikoslovci (tupanzula) ne shvatjaju kako su sinonimi jezichno blagi i moraju biti dio standarnog jezika. Jezik bez sinonima (jednakoznachnica) je kao chovijek bez udova. Vratimo se na H-radio. Mislim kako toliko krajnjega liberalizma i protuhrvatstva se mozje rijetko gdje josh sresti. Ni u masonskim lozjama takova mrznja i degradiranje Boga nije na djelu. U posljednjem izvijeshtju State Department-a kritiziraju se hrvatski mediji pod vladinim nadzorom. Neznam shto njima smeta ako to nije sama chinjenica shto su pod utjecajem vlasti. In te Domine speravi!
13.03.2008. (16:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MISLI KARDINALA KUHARIĆA OTKRIVALE SU ISTINU O LJUDSKOJ POTREBI ZA BOGOM
Iz propovijedi kardinala Bozanića prigodom 6. obljetnice smrti kardinala Kuharića 11. ožujka 2008. u zagrebačkoj katedrali
Kardinal Kuharić je shvaćao težinu svoje službe i dobro je odvagnuo povijest kojoj nikada nije pristupao bez svjetla križa. Njegove riječi, osobito u ovoj prvostolnici, imale su težinu evanđeoskih zahtjeva i vedrinu radosti Božjega kraljevstva. Ono što je on glasno izgovarao mnogi se u poniženosti vjerničkoga i hrvatskoga dostojanstva nisu usudili ni prišaptavati. Riječi kardinala Kuharića bile su produženi glas hrabrosti blaženoga Alojzija.
Evanđelju nipošto nije do toga da čovjeka sputava, da ga opterećuje krivnjom, već da ga oslobodi. No, oslobođenje nije moguće, oproštenje za kojim čeznemo neostvarivo je, dok sami ne priznamo svoj grijeh. To je u susretu Boga i čovjeka najteže. Ako sami sebe proglasimo nepogrješivima, samodostatnima, tada nam Bog uistinu ne treba. U našoj je vjeri, naime, sadržano priznanje, štoviše radost da postoji Bog koji prihvaća moju nedostatnost.
Isus upućuje oštre riječi: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći". Došao je da mi budemo tamo gdje je on, ali ovdje misli na ustrajnost u grijehu. Upornost u nevjeri zapreka je životu prema Božjim namislima. To je oblik sljepoće koja zatamnjuje i iskrivljuje čak i ono što je očito, a Isus u tome ne prihvaća kompromis.
Isusovu radikalnost nasljedovao je i kardinal Kuharić u svijesti da su istine koje je naviještao nadnaravne. Nikada ih nije prilagođavao trendovima i okolnostima. Bio je iznimno susretljiv i blag prema ljudima, ali nepopustljiv u odnosu na ono što je odozgor, jer se radovao istini i svakomu je čovjeku nudio put do Boga ljubavi.
Kardinal Kuharić je poznavao najveću prijetnju za čovjeka – udaljavanje od Boga; znao je da se ta prijetnja u obliku grijeha nadvila i nad hrvatsku domovinu. Iako je svom dušom čeznuo za slobodom svoga naroda, dobro je znao da se istinska sloboda ne može doseći ni političkim ni gospodarskim sredstvima, nego jedino vjernošću Bogu koji trajno objavljuje svoju blizinu čovjeku. Božji plan se ne svodi na ljudske težnje.
Misli kardinala Kuharića otkrivale su istinu o ljudskoj potrebi za Bogom, ali i o dostojanstvu čovjeka u kojemu je nastanjen Bog. Na Stepinčevo 1971. godine rekao je: "Idimo u dubine duha! To su ljudske dubine u kojima se nastanjuje Bog! Kad se Bog nastani u čovjeku, taj čovjek postaje oaza za svoju braću u pustinji života. Kod njega će se nadahnuti mnogi, rasvijetliti mnogi, odmoriti mnogi, jer u sebi nešto nosi" (F. Kuharić, Poruke sa Stepinčeva groba, Glas Koncila 1995., str. 14; homilija od 10. veljače 1971).
Kardinal Kuharić je uvijek želio oduševiti evanđeljem, posebno onda kada je primjećivao da nedostaje oduševljenja. Vidimo i danas, draga braćo i sestre, kako je čovjek bez Boga podložan malodušnosti i nedostatku oduševljenja. Ako netko sav smisao polaže u novac, uspjeh ili moć, ili se zavarava misleći da to rješava životne probleme, tada ga obuzima strah od siromaštva – stvarnog ili umišljenog – od neuspjeha ili od moćnijega od sebe. I još više od toga: strah od smrti postaje sveprisutan.
Koliko je samo kardinalu Kuhariću bilo stalo do istine evanđelja! U njegovim je prijekorima i vapajima uvijek svjedočio da sve ono što ljude čini tjeskobnima, pritisnutima i neslobodnima, ne pripada Kristovoj istini. Sve što izvire iz straha, nije evanđeoski put. To vrijedi za naše svakidašnje razgovore, političke govore, novinska izvješća, promidžbu... Kristova istina oslobađa.
Vjerujem da blagopokojni Kardinal zajedno s nama moli za oduševljenje u našoj Crkvi i našem hrvatskom narodu. Osjećamo kako se oduševljenje čudno topi, a ponegdje nažalost i nestaje. Vjerojatno zbog toga što mu netko nagriza temelje istine, sijući sjeme dvojba, nesigurnosti, zavaravajući posebno mlade da je život moguće živjeti bez križa ili da on nema smisla. Licemjerno je djecu i mlade odgajati kao da Boga nema, a zatim ih prepustiti njihovim tjeskobama. Licemjerno je narodu obećavati boljitak koji ne odgovara životnoj zbilji, a zatim ga prepuštati razočaranjima.
Blagopokojni Kardinal bio nam je i ostao blizak. On i njegov pogled kojim nas je upućivao na Božji pogled. U radosti zajedništva svetih u ovoj euharistiji molimo za njega i za Crkvu, a osobito za svoj hrvatski narod, povjeravajući ga milostivu pogledu Boga i Blažene Djevice Marije koju toliko puta pjesmom dozivamo: "Pogledaj na nas, milena Mati, svrni sirotam pogled svoj zlati" (Lijepa si, lijepa). Amen.
13.03.2008. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mariela
To je svetost!
(privukao me ovmo naslov posta,viđen na www.blog.hr)
11.03.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
PREDSTAVLJEN "HRVATSKI MARTIROLOGIJ XX. STOLJEĆA"
Knjiga don Ante Bakovića o 663 mučenika Crkve u Hrvata XX. stoljeća
Zagreb, (IKA) - U Svečanoj dvorani Stare gradske vijećnice u Zagrebu u srijedu 12. ožujka
predstavljena je knjiga don Ante Bakovića "Hrvatski martirologij XX. stoljeća". Knjigu su predstavili
gospićko-senjski biskup Mile Bogović, dr. Juraj Kolarić, dr. Josip Jurčević, urednik izdanja
Mate Rupić i sam autor. Autor ovog djela, istražujući mučenike Crkve u Hrvata, usporedio je
stradanja crkvenih osoba u sedam država istočne Europe (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska,
Istočna Njemačka, Slovenija i Albanija) te je došao do značajnog podatka za nas Hrvate:
Crkva u Hrvata po broju mučenika – žrtava komunističkog terora dolazi na prvo mjesto.
Crkva u Hrvata je u godinama bezbožnog komunizma osim velikog, svetog i neponovljivog
blaženog kardinala Stepinca imala na stotine "malih Stepinaca" koji su, po uzoru na
prvog biskupa Hrvata, znali prije svojega strijeljanja uskliknuti "Živio Krist Kralj", ili su godine
teške robije svetačkom strpljivošću provodili u teškom fizičkom radu, gladni i žedni, na zbunjenost
svojih progonitelja.
Ovo je knjiga iza koje stoji više od šest tisuća dokumenata: arhivske građe diljem Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Beograda, iskaza vjerodostojnih svjedoka, izjava očevidaca,
novinarskih izvješća i starih fotografija, kao i 17-godišnji istraživački rad jednog umirovljenog
župnika i njegovih suradnika. Knjiga donosi izvješće o 663 mučenika Crkve u Hrvata XX. stoljeća.
U knjizi od 1.040 stranica nalaze se biografije i fotografije, kao i izvješća o mučeničkoj smrti biskupa,
svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, braće laika i redovnica svih biskupija i redovničkih zajednica
Crkve u Hrvata.
Predstavljanju knjige nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić,
zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, umirovljeni porečko-pulski biskup Antun Bogetić,
prvi tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj Henryk Mieczyslaw Jagodzinski, te
mnogobrojni djelatnici iz kulturnog i javnog života Zagreba i Hrvatske.
12.03.2008. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
TRIBINA: "POSTOJI LI KRŠĆANSKA JAVNOST"
Split, (IKA) -U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture 11. ožujka u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održana je tribina: "Postoji li kršćanska javnost" Tribinu je vodio glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija Anto Mikić, a o tom aktualnom pitanju govorili su Ladislav Ilčić, katolički intelektualac, najpoznatiji javnosti po autorstvu GROZD-ovog zdravstvenog programa, don Anđelko Kaćunko, katolički svećenik, novinar i publicist, te Darko Pavičić, novinar i kolumnist Jutarnjeg lista.
Otvarajući tribinu, Mikić istaknuo je kako je za postojanje bilo kakve javnosti, pa tako i kršćanske-katoličke bitno ostvariti neke bitne preduvjete. Javnost može biti i nekritična, kazao je Mikić, ali i ljudi koji ne razmišljaju nego ono što im netko prikaže kao bitno i dobro, a da nemaju svoj stav o tome, uzimaju zdravo za gotovo. "Takva katolička javnost, nama kao članovima Katoličke Crkve ne bi trebala biti u interesu. Mislim da nam je cilj razmišljati i ostvarivati neku drugačiju javnost, javnost prije svega ljudi koji razmišljaju o svijetu u kojem žive, o onim vrijednostima o kojima žele svjedočiti, o sebi i svom mjestu u svijetu, o Bogu i svemu onome što nauk Katoličke Crkve u sebi sadrži. Moramo imati takve ljude. Jasno, bez medija i to katoličkih sve to ne bi bilo moguće postići", kazao je Mikić.
Hvala Bogu da je netko odlučio progovoriti o toj temi, kazao je Pavičić, te istaknuo kako se dobiva dojam da je katolička javnost izolirana, nekako tiha, odnosno kao da i ne postoji. Međutim, kazao je on, još uvijek je najveća boljka, što javnost koju sačinjava velika većina vjernika, više od 70 posto, očekuje da kler govori umjesto njih. Dakle, naša kršćanska javnost nije dovoljno glasna, nije dovoljno artikulirana, već dopušta da bude pasivna, da čeka što će učiniti netko drugi, kazao je Pavičić.
Govoreći o pojmu javnosti, don Anđelko Kaćunko kazao je kako političari, menadžeri pa i tzv. obični smrtnici često se pozivaju na "javnost", tj. na mišljenje većine, ili javno mišljenje. "To im služi kao potpora njihovim stajalištima, putokaz pri donošenju važnih odluka, kao alibi za promjenu postojećeg stanja ili jednostavno kao opravdanje za nešto što su učinili ili to tek namjeravaju", rekao je. Don Anđelko je zatim naglasio kako je javnost u našoj zemlji još prilično neorganizirana u isticanju svog mišljenja a time i nemoćna. "To pak vješto koriste pojedini mediji i pojedinci tzv. opinion makeri te sebi pripisuju ulogu promicatelja ili tumača interesa javnosti pri čemu u prvi plan vrlo često guraju određene teme, ne zbog inzistiranja javnosti, već radi svoga osobnog interesa ili interesa grupacije koju zastupaju. Tako se često manjinski interesi, zahvaljujući vještom manevru aktera, odjednom nameću kao interesi većine", kazao je.
Govoreći zatim o stanju u Hrvatskoj, don Anđelko je kazao: "Često čujemo ocjenu da je hrvatsko duhovno obzorje uvelike sivo i tmurno, bez jasnih i duljih proplamsaja vedrine. Tu je ekonomska recesija, moralna kriza, politička nesigurnost. Premda na te izazove nema jasnih odgovora i premda je jasno da odgovori koji se oslanjaju samo na sredstva ovozemne moći ne daju valjane odgovore. Od hrvatskih katolika – ni glasa! Praktično, u Hrvatskoj je kršćanstvo – izuzmemo li blagdanska događanja, u kojima je vjera uvelike komercijalizirana – istjerano iz javnog života ili se, što je još gore, sâmo iz njega povlači pred najezdom agresivnog sekularizma i laicizma. Ali – ovo je najstrašnije! – čini se da to mnoge vjernike uopće ne brine!" Na kraju izlaganja, za koje je dobio u prepunoj dvorani dug pljesak, don Anđelko se zapitao – zašto nemamo jake kršćanske medije: dnevni list i televiziju, je li kršćanska javnost na respiratoru ili na dijalizi, treba li joj kompletna "prva pomoć" ili samo umjetno disanje te ako nije razlog strah, zbog čega šute ili bježe s pozornice katolički intelektualci? A zatim se zapitao: Ako dakle među samim katolicima nema dijaloga, nema filtriranja, nema "bistrenja" misli i duha, što mogu dati društvu u kojemu žive?
PS&NB: Ima na portalu www.ika.hr još mnogo korisnih (in)formacija!
12.03.2008. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20070207
+!
HVALJEN ISUS I MARIJA !
RAT U OTADZBINI, KRVARENJA SRCA, I U DIASPORI, TE POSJETA ANDELA MIRA, SA PORUKOM MIRA, FRANJE KUHARICA
Tamo daleko daleko, preko velikega mora, a opet u srcima mnogih tako blizu, patila je i krvarila majka Hrvatska, tih dana.
Najgore je bilo kada si gledao BBC i CNN kako lijepo mirno izjednacavaju agresore i zrtve te osuduju sve ucesnike te krvave drame, jer je to nekome u interesu. ( tri godine opsade Sarajeva i opet "svi su isti"..?! )
U nemocnom bijesu, pljuvao bih placuci po mome televizoru, sutirajuci stvari po kuci.
Sakupljali smo pomoc, pisali pisma svjetskim vodama i ustanovama, sluzili svete mise i molili, a opet, osjecali smo se tako mali i nemocni.
Evo jedne male crtice iz tih dana koja ukljucuje i posjetu naseg kardinala Franje Kuharica svetistu Majke Bozje KRALJICE MIRA u Norvalu Canada.
Baraka u Norvalskom parku, koja je sluzila kao crkva, a koja ce tek dsada, za mjesec dana, bi zamjenjena velikom i prekrasnom bazilikom, udaljena je od moje kuce oko 8 km, 20 minuta autom ili sat i pol pjesice ( za mene ).
Svake nedjelje na jutarnjoj misi, citao bih tu prvo ili drugo citanje, na nagovor casnih sestara.
Nije pravo da pricam o sebi ali eto tako sam ja to dozivio.
Ja osobno sam uvijek imao problema moleci krunicu, a nekada sam, kao dijete i mladic, isao pjesice sa mamom i kasnije sam, od zagrebackog aerodroma na Mariju Bistricu.
Za Veliku Gospu 1992, odlucio sam kao moju privatnu zrtvicu za one mlade decke po blatnim rovovima boisnice, uciniti devetnicu Majci Bozjoj i hodocasce u Norval.
Pjesacio sam svaki dan tamo a moja bi me supruga poslije obreda povela autom doma.
Koliko je drugaciji svijet kada ga dozivljavas pjesaceci, umjesto kada svuda samo projuris autom..?!
Prisilio sam se da molim svetu krunicu sa geslom: " srcem a ne umom, Tebi Majko Nasa, Kraljice Hrvata, pomozi nam ".
Da, koracao sam medu prekrasnim farmama, ponavljao ponizno ( kao za osobnu pokoru mome "nadmenom umovanju" ) formule i zamolbe Majci Mariji za moju majku Hrvatsku i moje Hrvate.
Suze su mi navirale, pjevuseci nasu bistricku pjesmu " K' suncu prosi saka roza, k' suncu prosi saki cvet, tak i k' Tebi Majko Bozaaaa, srce nas siromakaaaa. Mi Tebe molimo , mi Tebe prosimo , mi Tebe Majcice vu srcu nosimooo...! "
Koliko sam ja bio "sa srcem u oblacima a nogama u blatu" pri tom hodocascu, pokazuje zgoda, kada su me jednog dana na javnom putu, napala dva ogromna rotwailera, koje je vlasnik bez brnjice pustio sa uzice da se malo iskacu u prirodi.
Sva sreca uspio sam dohvatiti neku veliku stapinu i odalamiti par puta napadace, koje je onda cvileci dosao pokupiti vlasnik, a ja mu obecah da ako me njegovi ljubimci ugrizu da ne samo da cu ih smlaviti nego i njega da cu ugristi u imovinstom smislu. ( ma koje "poniznosti i svetosti"...?! ...no...?! )
9 X 8 = 72 km ( nesto duze od Split - Sinj )
Zadnji dan devetnice, dan pred VG, prolazih pored farme cvijeca i vidjeh neke cudne gladiole, bilie su experimentalno ukrstanje boja, orandasto zelena, divne ali samo jedan omanja posuda, tek oko 30tak cvjetova. Sjetivsi se price iz djetinjstva ( Jagoda Truhelka )
" BOGORODICINE TRESNJE ", odlucih se i ja da ih sve kupim i odnesem na oltar Kraljici Hrvata.
U lazim u crkvicu i predajem buket casnoj a ona mi kaze : " ...ovo je dijelo providnosti, jer je netko vec kupio ove iste specijalne gladiole za Gospin okititi oltar, ali ih nismo imale dovoljno. Ma gdje i kako ste vi ovo pronasli..?! "
Na jednoj nedjeljnoj jutarnjoj sv. misi, jednog dana bio je mladi franjevac, upravo iz "plamtece" bosanske posavine. Ljudi jedva cekaju da im nesto rece "kako ide tamo doma"?
Izmedu ostalog on prica: " kako je tesko i kao se gine,ali da u njihovom kraju protivnici se jos nisu bili organizirali, a bilo je nekih sedam sela, i da su ih oni drugi naoruzavali, pa smo ih mi , jer smo bili bolje organizirani, preduhitrili i prvi napali ".
Narod je u crkvi ( ja barem tako mislim ) i nesvjesno zapljeskao...( a sto ja znam o ratu, i tko sam ja da sudim...?! a ipak me ovo zabolilo )
Onda je jednog dana, pri svrsetku rata, stigao u posjetu hrvatski kardinal Franjo Kuharic.
On je rekao, u glavnom, tu istu propovjed, ali kako jednostavno i skromno, bez povika ili velikih govornickih vjestina, kao stari mali dobar otac, blagi seoski zupnik.
Sto je povise dobro rekla @Mariela, osjetio si ISUSA gdje ti se osobno obraca i blago te usmjeruje na pravi put.
Iako sam i preko rodbinstva povezan sa Kuharicima, nikada prije niti kasnije nisam tog svetog i jednostavnog duhobriznika sreo, ali ovaj susret i govor, u mnogome je pridonio iscjeljenju i moje duse.
.." U TEBI NAM JE NADA SVA, U TEBI ZICA KRAS, U TEBI VJECNI SPAS....SRCE BOZANSKOG ISUSA MOGA, DAJ DA SVE VISE LJUBIM TE JA.."
Dragi Boze hvala ti, da si ovom svom narodu dao ovakove pastire !
HVALJEN ISUS I MARIJA !
srca gore !
12.03.2008. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mariela
@20070707
:-) šaljem vam veliki pozdrav!
u nadi da je zdravlje bolje...
Lipo je pročitat ovaj tekst u Vašem komentaru...
Pa ... mogli biste ih stavljat i na neki Vaš blog...
(ja ipak samo dva bloga redovito posjećujem -
svoj i pater Lukin)
12.03.2008. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vanilla
a šta vi kažete na očite manipulacije Nove tv,
13.03.2008. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
@vanilla, molim te o čemu je riječ - ne gledam tv pa ne znam?!
Pozdrav!
13.03.2008. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
@vanilla, molim te o čemu je riječ - ne gledam tv pa ne znam?!
Pozdrav!
13.03.2008. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fidelisob
Samo da vas sve pozdravim, posebno don Anđelka kojeg uvijek rado čitam ovdje.
Božji blagoslov :-)
13.03.2008. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PARUSIJA
Kada su vetj mediji pod lupom imam i ja jedan malj za Hrvatski Radio II prog. Stijecajem okolnosti pokatkada vetj godinama slusham neke priloge o kulturi, jeziku ili kakovoj drugoj slichnoj temi. Moj zakljuchak je otuzjan po urednishtvo koje oblikuje sadrzjaje zbunjujutji sve shto je josh hrvatsko i slovi kao vrijednota.
Dojam je kako je program usmijeren rushenju tradicijskih i moralnih vrlina nashega puka. Zatim prilozi o jeziku su obichno smetje jugoslavenskih nostalgichara. I to je vladajutje jezichno nasilje u svim porama drushtva. Jezikoslovci (tupanzula) ne shvatjaju kako su sinonimi jezichno blagi i moraju biti dio standarnog jezika. Jezik bez sinonima (jednakoznachnica) je kao chovijek bez udova.
Vratimo se na H-radio. Mislim kako toliko krajnjega liberalizma i protuhrvatstva se mozje rijetko gdje josh sresti. Ni u masonskim lozjama takova mrznja i degradiranje Boga nije na djelu.
U posljednjem izvijeshtju State Department-a kritiziraju se hrvatski mediji pod vladinim nadzorom. Neznam shto njima smeta ako to nije sama chinjenica shto su pod utjecajem vlasti.
In te Domine speravi!
13.03.2008. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
MISLI KARDINALA KUHARIĆA OTKRIVALE SU ISTINU O LJUDSKOJ POTREBI ZA BOGOM
Iz propovijedi kardinala Bozanića prigodom 6. obljetnice smrti kardinala Kuharića 11. ožujka 2008. u zagrebačkoj katedrali
Kardinal Kuharić je shvaćao težinu svoje službe i dobro je odvagnuo povijest kojoj nikada nije pristupao bez svjetla križa. Njegove riječi, osobito u ovoj prvostolnici, imale su težinu evanđeoskih zahtjeva i vedrinu radosti Božjega kraljevstva. Ono što je on glasno izgovarao mnogi se u poniženosti vjerničkoga i hrvatskoga dostojanstva nisu usudili ni prišaptavati. Riječi kardinala Kuharića bile su produženi glas hrabrosti blaženoga Alojzija.
Evanđelju nipošto nije do toga da čovjeka sputava, da ga opterećuje krivnjom, već da ga oslobodi. No, oslobođenje nije moguće, oproštenje za kojim čeznemo neostvarivo je, dok sami ne priznamo svoj grijeh. To je u susretu Boga i čovjeka najteže. Ako sami sebe proglasimo nepogrješivima, samodostatnima, tada nam Bog uistinu ne treba. U našoj je vjeri, naime, sadržano priznanje, štoviše radost da postoji Bog koji prihvaća moju nedostatnost.
Isus upućuje oštre riječi: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći". Došao je da mi budemo tamo gdje je on, ali ovdje misli na ustrajnost u grijehu. Upornost u nevjeri zapreka je životu prema Božjim namislima. To je oblik sljepoće koja zatamnjuje i iskrivljuje čak i ono što je očito, a Isus u tome ne prihvaća kompromis.
Isusovu radikalnost nasljedovao je i kardinal Kuharić u svijesti da su istine koje je naviještao nadnaravne. Nikada ih nije prilagođavao trendovima i okolnostima. Bio je iznimno susretljiv i blag prema ljudima, ali nepopustljiv u odnosu na ono što je odozgor, jer se radovao istini i svakomu je čovjeku nudio put do Boga ljubavi.
Kardinal Kuharić je poznavao najveću prijetnju za čovjeka – udaljavanje od Boga; znao je da se ta prijetnja u obliku grijeha nadvila i nad hrvatsku domovinu. Iako je svom dušom čeznuo za slobodom svoga naroda, dobro je znao da se istinska sloboda ne može doseći ni političkim ni gospodarskim sredstvima, nego jedino vjernošću Bogu koji trajno objavljuje svoju blizinu čovjeku. Božji plan se ne svodi na ljudske težnje.
Misli kardinala Kuharića otkrivale su istinu o ljudskoj potrebi za Bogom, ali i o dostojanstvu čovjeka u kojemu je nastanjen Bog. Na Stepinčevo 1971. godine rekao je: "Idimo u dubine duha! To su ljudske dubine u kojima se nastanjuje Bog! Kad se Bog nastani u čovjeku, taj čovjek postaje oaza za svoju braću u pustinji života. Kod njega će se nadahnuti mnogi, rasvijetliti mnogi, odmoriti mnogi, jer u sebi nešto nosi" (F. Kuharić, Poruke sa Stepinčeva groba, Glas Koncila 1995., str. 14; homilija od 10. veljače 1971).
Kardinal Kuharić je uvijek želio oduševiti evanđeljem, posebno onda kada je primjećivao da nedostaje oduševljenja. Vidimo i danas, draga braćo i sestre, kako je čovjek bez Boga podložan malodušnosti i nedostatku oduševljenja. Ako netko sav smisao polaže u novac, uspjeh ili moć, ili se zavarava misleći da to rješava životne probleme, tada ga obuzima strah od siromaštva – stvarnog ili umišljenog – od neuspjeha ili od moćnijega od sebe. I još više od toga: strah od smrti postaje sveprisutan.
Koliko je samo kardinalu Kuhariću bilo stalo do istine evanđelja! U njegovim je prijekorima i vapajima uvijek svjedočio da sve ono što ljude čini tjeskobnima, pritisnutima i neslobodnima, ne pripada Kristovoj istini. Sve što izvire iz straha, nije evanđeoski put. To vrijedi za naše svakidašnje razgovore, političke govore, novinska izvješća, promidžbu... Kristova istina oslobađa.
Vjerujem da blagopokojni Kardinal zajedno s nama moli za oduševljenje u našoj Crkvi i našem hrvatskom narodu. Osjećamo kako se oduševljenje čudno topi, a ponegdje nažalost i nestaje. Vjerojatno zbog toga što mu netko nagriza temelje istine, sijući sjeme dvojba, nesigurnosti, zavaravajući posebno mlade da je život moguće živjeti bez križa ili da on nema smisla. Licemjerno je djecu i mlade odgajati kao da Boga nema, a zatim ih prepustiti njihovim tjeskobama. Licemjerno je narodu obećavati boljitak koji ne odgovara životnoj zbilji, a zatim ga prepuštati razočaranjima.
Blagopokojni Kardinal bio nam je i ostao blizak. On i njegov pogled kojim nas je upućivao na Božji pogled. U radosti zajedništva svetih u ovoj euharistiji molimo za njega i za Crkvu, a osobito za svoj hrvatski narod, povjeravajući ga milostivu pogledu Boga i Blažene Djevice Marije koju toliko puta pjesmom dozivamo: "Pogledaj na nas, milena Mati, svrni sirotam pogled svoj zlati" (Lijepa si, lijepa). Amen.
13.03.2008. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oneum
postovani Don,
samo da obavijestim da sam prije neki dan poslao Vam mail pa eto pogledajte i zanima me Vas odgovor-
pozdrav
13.03.2008. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...