ovo je prekrasno.i da. osjetila sam. kad zurim u plafon nocu.kad ne mogu skolpiti oci,a toliko mi se spava.kad pronalazim njegov lik zapetljan medu prljavom odjecom na podu.kad pjanim koracima jedva dolazim do kupaonice.kad brisem suze s lica i smijesim se sama sebi.kad sam previse ponosna da bi prisla.i previse ogorcena da bi mu poklonila pogled.kad osjecam da svijet tone,a ujedno se izdize iz tame. svakakva sam.tuzna sretna. i sto je osmijeh bez suze?sto je suza bez omijeha? imas pravo. odlican post:)
08.03.2008. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često si postavljam upravo ovakva pitanja, i mrzim emocije, a još više mrzim sebe što ne mogu ne osjećati. Što ne mogu biti hladna i nedodirljiva. Osmjeh ti ostavljam draga prijateljice :)
09.03.2008. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
definitivno imas dara za pisanje...a ne kao ja koja napise nes na hrvatskom samo ili na etici ... mala ima da jednog dana objavis neku dubokoumno-sentimentalnu knjigu punu melankonije i osvojis i nobelovu i pulitzerovu ma sve nagrade koje se mogu dobiti i nekako promijenis svijet...
09.03.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je, jako teško znati, naučiti prepoznati ono što je unutar nas, ono što skriva omatač tijela, ono što zovemo dušom ili pak našom biti, svejedno je. Sve što u trenutku zaboli možemo shvatiti kao izgovor za slabost a opet, možda to može biti poticaj za onaj korak naprijed koji nam treba da bismo disali slobodni i sretni sami sa sobom.
R.
11.03.2008. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko je samo istine u tvojim riječima. Naše nas tuge oblikuju. Moja tuga upravo pokušava od krhotina mene, od krhotina moje duše, sastaviti......neku novu tugu.... Pozdrav!
11.03.2008. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prelijepe misli draga moja osjećam da su tvoja pitanja retorička znaš i sama da smo svi slični i osjećamo ljepotu svijeta oko sebe i svu tugu i mir puno te grlim draga pišeš predivno tako mi je drago što smo prijateljice grlim te puno i poljubac ti šaljem :*
11.03.2008. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Jeste li ikad čuli tišinu svojih misli? Osjetili hladnoću toplih prstiju? Dodirnuli prazninu? Jeste li ikad poželjeli da ste prah, tek sitno zrnce pijeska u pustinji? Ili već znate da to jeste? Jeste li ikad poljubili misao i odaslali je u nebo? Jeste li ikada izmjerili nedostajanje? Jeste li? ...
Kojaaaa pitanja ... toliko puta postavljena sebi u dugim, tamnim noćima, za dugih vrelih dana, dugih poslijepodneva ... i, opet ništa, unutar nas, u našim sobama smo opet bez odgovora a vrijeme curi, kao pjesak među dlanovima ! Lijepo te pozdravljam i mirnu, ugodnu ovu ožujsku noć ti želim.
13.03.2008. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Jeste li ikad čuli tišinu svojih misli? Osjetili hladnoću toplih prstiju? Dodirnuli prazninu? Jeste li ikad poželjeli da ste prah, tek sitno zrnce pijeska u pustinji? Ili već znate da to jeste? Jeste li ikad poljubili misao i odaslali je u nebo? Jeste li ikada izmjerili nedostajanje? Jeste li? ...
Kojaaaa pitanja ... toliko puta postavljena sebi u dugim, tamnim noćima, za dugih vrelih dana, dugih poslijepodneva ... i, opet ništa, unutar nas, u našim sobama smo opet bez odgovora a vrijeme curi, kao pjesak među dlanovima !
i opet pitanje, na kraju, da ne osjećamo da li bi srce jednako kucalo u grudima !...
Vjerujem da ne bi, da ne osjećamo !
Lijepo te pozdravljam i mirnu, ugodnu ovu ožujsku noć ti želim.
13.03.2008. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Bi li život bio jednako lijep da je jednostavan? Bi li osmijeh bio jednako lijep da suza nema? Bi li suze jednako sjale da nema osmijeha? Da ne osjećamo, bi li jednako kucalo srce u grudima? " Ne bi, zasigurno ne bi. .......... Ovo tvoje je poezija u prozi i to je kompliment.:))
20.03.2008. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Taganka
*Jesam
*Ne
*nije čudno, rebusa ima u svakim dnevnim novinama :)
08.03.2008. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Taganka
*Jesam
*Ne
*nije čudno, rebusa ima u svakim dnevnim novinama :)
08.03.2008. (01:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
***
ovo je prekrasno.i da.
osjetila sam.
kad zurim u plafon nocu.kad ne mogu skolpiti oci,a toliko mi se spava.kad pronalazim njegov lik zapetljan medu prljavom odjecom na podu.kad pjanim koracima jedva dolazim do kupaonice.kad brisem suze s lica i smijesim se sama sebi.kad sam previse ponosna da bi prisla.i previse ogorcena da bi mu poklonila pogled.kad osjecam da svijet tone,a ujedno se izdize iz tame.
svakakva sam.tuzna sretna.
i sto je osmijeh bez suze?sto je suza bez omijeha?
imas pravo.
odlican post:)
08.03.2008. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skladateljica snova
Često si postavljam upravo ovakva pitanja, i mrzim emocije, a još više mrzim sebe što ne mogu ne osjećati. Što ne mogu biti hladna i nedodirljiva.
Osmjeh ti ostavljam draga prijateljice :)
09.03.2008. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crni_leptirek
definitivno imas dara za pisanje...a ne kao ja koja napise nes na hrvatskom samo ili na etici ...
mala ima da jednog dana objavis neku dubokoumno-sentimentalnu knjigu punu melankonije i osvojis i nobelovu i pulitzerovu ma sve nagrade koje se mogu dobiti i nekako promijenis svijet...
09.03.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Teško je, jako teško znati, naučiti prepoznati ono što je
unutar nas, ono što skriva omatač tijela, ono što zovemo
dušom ili pak našom biti, svejedno je.
Sve što u trenutku zaboli možemo shvatiti kao izgovor za
slabost a opet, možda to može biti poticaj za onaj korak
naprijed koji nam treba da bismo disali slobodni i sretni
sami sa sobom.
R.
11.03.2008. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stari Pjer
Koliko je samo istine u tvojim riječima.
Naše nas tuge oblikuju.
Moja tuga upravo pokušava od krhotina mene
sastaviti......neku novu tugu....
Pozdrav!
11.03.2008. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stari Pjer
Koliko je samo istine u tvojim riječima.
Naše nas tuge oblikuju.
Moja tuga upravo pokušava od krhotina mene,
od krhotina moje duše, sastaviti......neku novu tugu....
Pozdrav!
11.03.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
prelijepe misli draga moja
osjećam da su tvoja pitanja retorička
znaš i sama da smo svi slični
i osjećamo ljepotu svijeta oko sebe
i svu tugu i mir
puno te grlim draga
pišeš predivno
tako mi je drago što smo prijateljice
grlim te puno i poljubac ti šaljem :*
11.03.2008. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
ovo je ili jako pozitivno ili jako negativno, još razmišljam...
to ti je tak, kad naletiš na glupaka za umjetnost. :)
11.03.2008. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... Jeste li ikad čuli tišinu svojih misli?
Osjetili hladnoću toplih prstiju?
Dodirnuli prazninu?
Jeste li ikad poželjeli da ste prah, tek sitno zrnce pijeska u pustinji?
Ili već znate da to jeste?
Jeste li ikad poljubili misao i odaslali je u nebo?
Jeste li ikada izmjerili nedostajanje?
Jeste li? ...
Kojaaaa pitanja ... toliko puta postavljena sebi u dugim, tamnim noćima, za dugih vrelih dana, dugih poslijepodneva ... i, opet ništa, unutar nas, u našim sobama smo opet bez odgovora a vrijeme curi, kao pjesak među dlanovima !
Lijepo te pozdravljam i mirnu, ugodnu ovu ožujsku noć ti želim.
13.03.2008. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... Jeste li ikad čuli tišinu svojih misli?
Osjetili hladnoću toplih prstiju?
Dodirnuli prazninu?
Jeste li ikad poželjeli da ste prah, tek sitno zrnce pijeska u pustinji?
Ili već znate da to jeste?
Jeste li ikad poljubili misao i odaslali je u nebo?
Jeste li ikada izmjerili nedostajanje?
Jeste li? ...
Kojaaaa pitanja ... toliko puta postavljena sebi u dugim, tamnim noćima, za dugih vrelih dana, dugih poslijepodneva ... i, opet ništa, unutar nas, u našim sobama smo opet bez odgovora a vrijeme curi, kao pjesak među dlanovima !
i opet pitanje, na kraju, da ne osjećamo da li bi srce jednako kucalo u grudima !...
Vjerujem da ne bi, da ne osjećamo !
Lijepo te pozdravljam i mirnu, ugodnu ovu ožujsku noć ti želim.
13.03.2008. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelenaart
"Bi li život bio jednako lijep da je jednostavan? Bi li osmijeh bio jednako lijep da suza nema? Bi li suze jednako sjale da nema osmijeha? Da ne osjećamo, bi li jednako kucalo srce u grudima? "
Ne bi, zasigurno ne bi.
..........
Ovo tvoje je poezija u prozi i to je kompliment.:))
20.03.2008. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...