fantastičan post, baš zanimljiv, puno sam naučila. svaka čast na toliko informacija, trebalo je to sve skupiti i tako pregledno formulirati... ako smijem pitati pa odakle ti svi ti podaci? baviš se time? :)))
05.03.2008. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje prezime mi nikad nije sjelo, nekako mi ne ide uz ime i nisam se poistovjetila s njim. tako da sam išla uvijek na opciju preuzimanja muževog. iako, sad već lagano kopka dio gdje je ime brand, što će se i meni dogodit vjerojatno ako nastavim raditi posao koji radim. da ne zaboravimo da nije baš jednostavno nakon godina doživljavanja sebe jednim imenom i prezimenom preko noći postati netko drugi. i ne osvrtat se kad te prozovu po muževom prezimenu. jer si to nismo mi. no, od braka još ni b. kad dođe, budem razmišljala. svaka čast na temeljitosti i volji :)
05.03.2008. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš sam htjela pitati da li je to dio nečega što pišeš za fakultet, jer se vidi koliko je ovdje truda i koliko si se morala informirati da bi sve ovo nama predočila. Čestitam ti jer ne samo da je bogato činjenicama, zakonima i običajima kroz našu i ostale zemlje, nego je i izuzetno zanimljivo. Svaka čast :) Malo ću o svom primjeru Ruže i Ivančice. Čula sam da je sasvim svejedno kako se čovjek zove, jer on je ono što je ma kojim se imenima ili prezimenima nazivao. S tim djelom i Shakespearom se naravno slažem, ali u većini slučajeva on/ona ne treba svoj identitet predočivati sebi, nego drugima. U braku sam već jedno 19 godina, uzela sam muževo prezime i još uvijek se znam telefonom predstavljati s djevojačkim. Ljudi ne znaju nakon toliko godina tko ja jesam ako se tako ne predstavim, pogotovo oni koji su me poznavali prije braka. Moje ime i djevojačko prezime im odmah otkriva moj identitet. Naravno da ja uvijek kažem i kako se sad prezivam, ali primjetila sam da me i dalje nazivaju djevojačkim prezimenom. S druge strane ni sama ne znam kako se većina mojih školskih kolegica sada preziva i da me koja nazove i predstavi se udanim prezimenom, pojma ne bi imala s kim pričam. Svejedno bi najvjerojatnije opet da biram uzela muževo prezime, samo bi možda ostavila i djevojačko. Mada, za žene sa dva prezimena ljudi kažu da su obično zločeste, tako da...:)))
05.03.2008. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, predobar post i zaista je temeljit. Moram priznati kako o nekim stvarima pojma nisam imala, pogotovo ovaj dio vezan za ostale zemlje osim Hrvatske. I sad si mi baš dala materijala za razmišljanje. :) Javim se kad smislim nešto konkretno :))
05.03.2008. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svaka ti čast. post za 10+! mislim nije samo iz razloga što se posve slažem s tvojim stavom, nego sam zapanjena ovolikim činjenicama. Ma, BRAVO! I citiram nabolji mi dio :
Neke su, poput mene zadnje pripadnice svoje obitelji, a meni je moje prezime itekako milo i htjela bi da me ono nadživi. I to nema nikakve veze s mojim ocem, već ima veze sa poštovanjem prema mojoj obitelji, jer jedna od njih i jesam. Uvijek ću biti pripadnica svoje obitelji, a budući muž će mi biti partner. Ne vlasnik novog prezimena, niti bukvalno mene kao osobe, niti mene kao žene pripadajućeg istog imena. Partner. Sa svojim identitetom od početka, kao i ja sa svojim.
jep, i ja sam medju zadnjima....sve smo zenske ostale...a prezime mi je jedinstveno :)
05.03.2008. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki bi baš mjenjali prezime, neki ne bi, osobno mišljenje jest: kako se dogovorite. a post je odličan, upijao sam informacije kao spužva, sad što ću zapamtit to je drugi par rukava :D
05.03.2008. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj super tema! i za početak pitanje-što studiraš (točnije završavaš, stvarno me zanima :)) više puta sam o ovome razgovarala ponajviše sa svojim dragim ocem i naglašavala da si nikad, ali nikad ne mogu zamisliti da imam ikoje druge prezime osim svojega jer bi doista za mene to značilo gubitak dijela identiteta. imam "sreću" pa imam neuobičajeno ime i prezime koje mi je stvarno ljepo i super je cijela kombinacija pa me ljudi uvijek upamte, a nerijetko kažu da zvuči obećavajuće :D što se tiče djeteta, tu bi vjerojatno išla linijom manjeg otpora-i dala samo očevo prezime. iako mi se sviđa kak je to u španjolskoj i portugalu uređeno :) odličan post, thumbs up :))
05.03.2008. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno odličan post. meni je moje prezime isto vrlo važno i zaista mi je i lijepo. i kad sam se prvi put udavala dodala sam muževo k svome. ajme ljudi komplikacije! te se potpisuješ sto godina imala sam dakle 6 slova u imenu, 7 u svom i 6 u njegovom prezimnu. uz to mi to sve skupa i nije zvučalo nešto, em je njegovo prezime bilo dosta rijetko pa su ga ljudi mahom krivo čuli ili zapisivali... Uf... onda sam se rastala i opet vratila svoje. uskoro ću, vjerovatno biti u prilici da opet razmišljam o prezimenima, i žensko kakva jesam, već sad razmišljam, i ipak sam odlučila uzeti samo njegovo prezime, jer da dodam k svom još njegovo od 8 slova opet sam u većem dreku neg prije... a ostavit samo svoje - ne znam... da sam neka umjetnica ili neki brend ili javna osoba, svakako bih ga ostavila a ovako - mislim da neću. o reakcijama ljudi na dva prezimena neću ovaj put, ali recimo da vas svugdje krivo gledaju u stilu kaj se ova preserava, a ovo šta je rekla Trill stvarno nisam nikad čula. i nisam zločesta iako sam imala dva prezimena Trill :)
05.03.2008. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjajan post! zanimljiv presjek si nam dala... tema u kojoj se i sama nerijetko nađem komentirati u društvu... zapravo, sa svakim novim vjenčanjem, pokrene se priča... osobno, ja dovodim u pitanje i sam brak kao jedini "dobar" način zasnivanja obitelji, i podizanja potomstva... a, kod prezimena mi je jasno da želim samo svoje... baš zbog tof doživljaja i osjećaja identiteta... srećom, imam (ili - izabrala sam si :-)) partnera koji dijeli tj. podržava moje mišljenje... i, sviđa mi se tvoje razmišljanje o braku kao o partnerstvu... ta je njegova komponenta zanemarena... nakon dugo vremena na vratih na blog, i drago mi je da sam nabasala na ovaj tvoj post... sretno i dalje s odličnim pisanjem...
05.03.2008. (23:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbilja izvanredan post, s ogromnim gustom sam procitao. osobno se protivim dodavanju prezimena, mislim, 'protivim' je glupa rijec, jer to je stvar onih koji ulaze u brak, no smatram to pogresnim jer u buducnosti potencijalno dovodi do kaosa. da zena zadrzi prezime mi je savrseno u redu, no smatram kako bi dijete moralo imati jedno prezime. i moram priznati da se unatoc cinjenici da sam muskarac i, jos vise i vaznije, cinjenici da postoji 'navika' u razmisljanju, slazem s tvojim argumentima zasto bi dijete trebalo uzeti majcino prezime.
06.03.2008. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ifka
:) A zahvale i pozdravi ?.... He he.... Meni ide na čitanje kad ga zgotoviš...
06.03.2008. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što reći, nisam se nikad ženio jer ne cijenim instituciju braka, od studentskih dana nisam živio sam, odnosno promijenio sam dvije tri partnerice i ne da mi se udubljivati u to pitanje, ženske face iz mog društva uglavnom imaju dva prezimena ;)
06.03.2008. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mogu reći da nisam razmišljala o toj temi, ali nisam ni razbijala glavu. uvijek mi je bilo jasno da ću zadržati svoje prezime i dodati partnerovo jednom kad se udam, a u odluke drugih žena, odnosno budućih bračnih zajednica se ne želim mješati. zanimljiv post. simpatično čudan mi je ovaj islandski običaj :)
07.03.2008. (00:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
listala sam na dolje, post o frizurama. i ja sam se sisala nekad u mona lisi. zanimljivo je da sam slijedeci mog frizera se prebacila iz mona lise u zg.art.team. tako da definitivno postoji veza:) (sad romeo vise ne radi u zg.art.teamu, ali jos posjecujem maria:)
07.03.2008. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najviše sam došao na tvoj blog zbog predobrog (!) komentara na blogu Borisa Banovića (tko može biti toliko narcisoidan da sebi daje titulu...). divno je znati da još ima ljudi koji tako razmišljaju.......A što se tiče posta, super je - više je esej, ali to ne znači da je loš; DAPAČE!
07.03.2008. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blago meni, moj identitet je meni uvijek bio u imenu a ne u prezimenu :) tako da me živo zabole kako se prezivam i što sam bila zadnja iz loze pa će moje djevojačko prezime nestati kad mi starci umru. preuzela sam muževo prezime kod udaje jer je to bilo najjednostavnije, a da se recimo rastanem zadržala bih ga opet jer je tako najjednostavnije. živo mi se fućka. i da, ja sam deklarirana feministica, mislim da to s time kako se JA prezivam nema baš nikakve veze, podržavam žene koje žele zadržati svoje staro prezime i/ili ga dati djeci koju imaju s nekim muškarcem.
08.03.2008. (13:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
genijalan post, bas razmisljam o tome ovih dana i sad mi je lakse da barem po zakonu mogu napraviti sto mi padne na pamet. njemu naravno ne pada na pamet uzeti moje prezime :)
10.03.2008. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Diavola
fantastičan post, baš zanimljiv, puno sam naučila. svaka čast na toliko informacija, trebalo je to sve skupiti i tako pregledno formulirati... ako smijem pitati pa odakle ti svi ti podaci? baviš se time? :)))
05.03.2008. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Minerva*Riranje
Da preduhitrim sve ostale, dio je povezan s trenutnim pisanjem i temom diplomskog, ali je najveći dio povezan s mojim osobnim mišljenjem o ovoj temi.
05.03.2008. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobelline
moje prezime mi nikad nije sjelo, nekako mi ne ide uz ime i nisam se poistovjetila s njim. tako da sam išla uvijek na opciju preuzimanja muževog. iako, sad već lagano kopka dio gdje je ime brand, što će se i meni dogodit vjerojatno ako nastavim raditi posao koji radim. da ne zaboravimo da nije baš jednostavno nakon godina doživljavanja sebe jednim imenom i prezimenom preko noći postati netko drugi. i ne osvrtat se kad te prozovu po muževom prezimenu. jer si to nismo mi.
no, od braka još ni b. kad dođe, budem razmišljala.
svaka čast na temeljitosti i volji :)
05.03.2008. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Baš sam htjela pitati da li je to dio nečega što pišeš za fakultet, jer se vidi koliko je ovdje truda i koliko si se morala informirati da bi sve ovo nama predočila.
Čestitam ti jer ne samo da je bogato činjenicama, zakonima i običajima kroz našu i ostale zemlje, nego je i izuzetno zanimljivo. Svaka čast :)
Malo ću o svom primjeru Ruže i Ivančice. Čula sam da je sasvim svejedno kako se čovjek zove, jer on je ono što je ma kojim se imenima ili prezimenima nazivao. S tim djelom i Shakespearom se naravno slažem, ali u većini slučajeva on/ona ne treba svoj identitet predočivati sebi, nego drugima.
U braku sam već jedno 19 godina, uzela sam muževo prezime i još uvijek se znam telefonom predstavljati s djevojačkim. Ljudi ne znaju nakon toliko godina tko ja jesam ako se tako ne predstavim, pogotovo oni koji su me poznavali prije braka. Moje ime i djevojačko prezime im odmah otkriva moj identitet. Naravno da ja uvijek kažem i kako se sad prezivam, ali primjetila sam da me i dalje nazivaju djevojačkim prezimenom. S druge strane ni sama ne znam kako se većina mojih školskih kolegica sada preziva i da me koja nazove i predstavi se udanim prezimenom, pojma ne bi imala s kim pričam.
Svejedno bi najvjerojatnije opet da biram uzela muževo prezime, samo bi možda ostavila i djevojačko. Mada, za žene sa dva prezimena ljudi kažu da su obično zločeste, tako da...:)))
05.03.2008. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Elektra design
Ajme, predobar post i zaista je temeljit. Moram priznati kako o nekim stvarima pojma nisam imala, pogotovo ovaj dio vezan za ostale zemlje osim Hrvatske.
I sad si mi baš dala materijala za razmišljanje. :)
Javim se kad smislim nešto konkretno :))
05.03.2008. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tedica
Fantastično! Volim te iz dana u dan sve više. Tedica is a medica is a medica is a medica.
05.03.2008. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
makedo
svaka ti čast. post za 10+!
mislim nije samo iz razloga što se posve slažem s tvojim stavom, nego sam zapanjena ovolikim činjenicama. Ma, BRAVO!
I citiram nabolji mi dio :
Neke su, poput mene zadnje pripadnice svoje obitelji, a meni je moje prezime itekako milo i htjela bi da me ono nadživi. I to nema nikakve veze s mojim ocem, već ima veze sa poštovanjem prema mojoj obitelji, jer jedna od njih i jesam. Uvijek ću biti pripadnica svoje obitelji, a budući muž će mi biti partner. Ne vlasnik novog prezimena, niti bukvalno mene kao osobe, niti mene kao žene pripadajućeg istog imena. Partner. Sa svojim identitetom od početka, kao i ja sa svojim.
jep, i ja sam medju zadnjima....sve smo zenske ostale...a prezime mi je jedinstveno :)
05.03.2008. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ribac
Neki bi baš mjenjali prezime, neki ne bi, osobno mišljenje jest: kako se dogovorite. a post je odličan, upijao sam informacije kao spužva, sad što ću zapamtit to je drugi par rukava :D
05.03.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
raymond
joj super tema! i za početak pitanje-što studiraš (točnije završavaš, stvarno me zanima :))
više puta sam o ovome razgovarala ponajviše sa svojim dragim ocem i naglašavala da si nikad, ali nikad ne mogu zamisliti da imam ikoje druge prezime osim svojega jer bi doista za mene to značilo gubitak dijela identiteta. imam "sreću" pa imam neuobičajeno ime i prezime koje mi je stvarno ljepo i super je cijela kombinacija pa me ljudi uvijek upamte, a nerijetko kažu da zvuči obećavajuće :D
što se tiče djeteta, tu bi vjerojatno išla linijom manjeg otpora-i dala samo očevo prezime. iako mi se sviđa kak je to u španjolskoj i portugalu uređeno :)
odličan post, thumbs up :))
05.03.2008. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
stvarno odličan post. meni je moje prezime isto vrlo važno i zaista mi je i lijepo. i kad sam se prvi put udavala dodala sam muževo k svome. ajme ljudi komplikacije! te se potpisuješ sto godina imala sam dakle 6 slova u imenu, 7 u svom i 6 u njegovom prezimnu. uz to mi to sve skupa i nije zvučalo nešto, em je njegovo prezime bilo dosta rijetko pa su ga ljudi mahom krivo čuli ili zapisivali... Uf... onda sam se rastala i opet vratila svoje. uskoro ću, vjerovatno biti u prilici da opet razmišljam o prezimenima, i žensko kakva jesam, već sad razmišljam, i ipak sam odlučila uzeti samo njegovo prezime, jer da dodam k svom još njegovo od 8 slova opet sam u većem dreku neg prije... a ostavit samo svoje - ne znam... da sam neka umjetnica ili neki brend ili javna osoba, svakako bih ga ostavila a ovako - mislim da neću. o reakcijama ljudi na dva prezimena neću ovaj put, ali recimo da vas svugdje krivo gledaju u stilu kaj se ova preserava, a ovo šta je rekla Trill stvarno nisam nikad čula. i nisam zločesta iako sam imala dva prezimena Trill :)
05.03.2008. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
indian woman
sjajan post! zanimljiv presjek si nam dala... tema u kojoj se i sama nerijetko nađem komentirati u društvu... zapravo, sa svakim novim vjenčanjem, pokrene se priča... osobno, ja dovodim u pitanje i sam brak kao jedini "dobar" način zasnivanja obitelji, i podizanja potomstva... a, kod prezimena mi je jasno da želim samo svoje... baš zbog tof doživljaja i osjećaja identiteta... srećom, imam (ili - izabrala sam si :-)) partnera koji dijeli tj. podržava moje mišljenje... i, sviđa mi se tvoje razmišljanje o braku kao o partnerstvu... ta je njegova komponenta zanemarena... nakon dugo vremena na vratih na blog, i drago mi je da sam nabasala na ovaj tvoj post... sretno i dalje s odličnim pisanjem...
05.03.2008. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
bilo bi najbolje kad bi se svake godine ljudi mogli preimenovat po volji. tako bi se izbjeglo sve ovo.
06.03.2008. (08:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catcher
zbilja izvanredan post, s ogromnim gustom sam procitao.
osobno se protivim dodavanju prezimena, mislim, 'protivim' je glupa rijec, jer to je stvar onih koji ulaze u brak, no smatram to pogresnim jer u buducnosti potencijalno dovodi do kaosa.
da zena zadrzi prezime mi je savrseno u redu, no smatram kako bi dijete moralo imati jedno prezime.
i moram priznati da se unatoc cinjenici da sam muskarac i, jos vise i vaznije, cinjenici da postoji 'navika' u razmisljanju, slazem s tvojim argumentima zasto bi dijete trebalo uzeti majcino prezime.
06.03.2008. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ifka
:) A zahvale i pozdravi ?.... He he.... Meni ide na čitanje kad ga zgotoviš...
06.03.2008. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
što reći, nisam se nikad ženio jer ne cijenim instituciju braka, od studentskih dana nisam živio sam, odnosno promijenio sam dvije tri partnerice i ne da mi se udubljivati u to pitanje, ženske face iz mog društva uglavnom imaju dva prezimena ;)
06.03.2008. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
midori
ne mogu reći da nisam razmišljala o toj temi, ali nisam ni razbijala glavu. uvijek mi je bilo jasno da ću zadržati svoje prezime i dodati partnerovo jednom kad se udam, a u odluke drugih žena, odnosno budućih bračnih zajednica se ne želim mješati. zanimljiv post. simpatično čudan mi je ovaj islandski običaj :)
07.03.2008. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anspik.
ovo islandsko mi je prejako!
a doma imam situaciju ko i ti. ja i sestra nasljednice. :D a prezime si jako volim jer nije hrvatsko haha
07.03.2008. (00:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
medi
listala sam na dolje, post o frizurama. i ja sam se sisala nekad u mona lisi. zanimljivo je da sam slijedeci mog frizera se prebacila iz mona lise u zg.art.team. tako da definitivno postoji veza:) (sad romeo vise ne radi u zg.art.teamu, ali jos posjecujem maria:)
07.03.2008. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(ne)pustolovine mladog bohema
najviše sam došao na tvoj blog zbog predobrog (!) komentara na blogu Borisa Banovića (tko može biti toliko narcisoidan da sebi daje titulu...). divno je znati da još ima ljudi koji tako razmišljaju.......A što se tiče posta, super je - više je esej, ali to ne znači da je loš; DAPAČE!
07.03.2008. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rutvica
blago meni, moj identitet je meni uvijek bio u imenu a ne u prezimenu :)
tako da me živo zabole kako se prezivam i što sam bila zadnja iz loze pa će moje djevojačko prezime nestati kad mi starci umru. preuzela sam muževo prezime kod udaje jer je to bilo najjednostavnije, a da se recimo rastanem zadržala bih ga opet jer je tako najjednostavnije. živo mi se fućka. i da, ja sam deklarirana feministica, mislim da to s time kako se JA prezivam nema baš nikakve veze, podržavam žene koje žele zadržati svoje staro prezime i/ili ga dati djeci koju imaju s nekim muškarcem.
08.03.2008. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
genijalan post, bas razmisljam o tome ovih dana i sad mi je lakse da barem po zakonu mogu napraviti sto mi padne na pamet.
njemu naravno ne pada na pamet uzeti moje prezime :)
10.03.2008. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...