Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Koraljka

    Pamtim, čak jače nego li sve što je poslije došlo i čak i onda kad se taj prvi susret u početku činio posve beznačajan.
    Moja prva, mladenačka, velika i posve nevina ljubav i ja sreli smo se na plaži, ustvari na štekatu restorana di smo ispijali turske kave, gatali iz čikare, kriomice pušili i kartali. Ništa mi to upoznavanje nije značilo tog časa, ali kasnije...

    avatar

    02.03.2008. (13:48)    -   -   -   -  

  • Decy

    eh...o svim svojim zaljubljivanjima mogla bih pričati,
    a prvi put o svojoj velikoj posljednjoj ljubavi...jer je jedina i prava
    želim šutjeti.
    ljubomorno čuvam kao mače u naručju
    i tu ljubav i svaku uspomenicu...

    početak onog romana me baš dojmio i
    moram kupiti tu knjigu.

    a našla sam i inspiraciju u luci za slijedeću pričicu:)

    avatar

    02.03.2008. (14:23)    -   -   -   -  

  • rU

    o, da.
    pamtim.

    avatar

    02.03.2008. (14:33)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    školski praznici '96. Kornić na Krku. prvi puta sam ljetovala bez roditelja, sa dvjema sestričnama i njihovim ocem i majkom, koji su srećom tad bili mnogo slobodnijeg duha i manje stezljive omče ono naših mladih vratova. u vikendicu dva reda kuca ispred, taman po dijagonali od naše, uselila se 4 momka. sa udaljenosti smo vidjele samo da su dobro gradeni i nose gitare. to je bilo dovoljno da moja sestrična ugovori rendes vouz cijele ekipe, i to znakovima ruku i pokazivanjem na mjesto, te sat susreta. ne znam točno ni danas kako su se uspjeli razumijeti, ali bilo je uspješno. kod stare crkve u 8 sati. kad smo nas tri hodale prema njoj osjetile smo poglede odozada. to su bili oni, ali nijedna od nas nije se usudila okrenuti sve dok nismo stigle na odredište. s njim sam se rukovala posljednja. ne pamtim mu oči, ni ime. samo preplanulu kožu i predivne bijele zube na osmjehu koji me ostavio bez daha.

    u taj čas pomislila sam: "Sranje, baš mi je to trebalo! Da se zaljubim na prvi pogled. Sigurno neće biti moj."

    srećom, Bog ima veći plan za nas, pa je sigurno ustvari - relativno. jer i danas smo zajedno...

    avatar

    02.03.2008. (15:31)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Pokušavam to nešto veliko skučiti u tri male rečenice.
    Kao da letim bez krila.
    Znam da je nemoguće.
    Daj mi vremena, napisati ću knjigu... samo mi daj vremena.
    Rekla sam prijateljici što je tada bila samnom u društvu, minut nakon što je on otišao: ovo je čovjek kome ću roditi djecu.
    Dugo je brisala suze od smijeha i uvjeravala me da ne postoji ljubav na prvi pogled.
    Nakon desetak godina, (život nas je spletom okolnosti razdvojio), naleti ona na nas četvero u jednom kafiću. I opet su suze potekle...

    avatar

    02.03.2008. (17:50)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Još kako pamtim a prošla su desetljeća ...

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    02.03.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Pamtim savršeno gdje sam, kada i kako srela ljude koji su mi kasnije bili važni u životu. Kad pogledam unatrag mislim da ih prepoznajem po svjetlu koje okružuje njihov lik kad god se prisjetim tih događaja :) Pozdrav veliki, u nadi da je maglu raspuhao vjetar :)

    avatar

    02.03.2008. (19:13)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    kad me netko drmne na prvu, obavezno me razocara.
    zato se radije ne sjećam.

    avatar

    02.03.2008. (20:36)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    naravno da pamtim prvi susret sa tako važnim osobom/ma ;)

    avatar

    02.03.2008. (21:02)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    obicno uz prve susrete s meni bitnim osobama pamtim koje je doba dana bilo,koje godisnje doba,miris,boje.....ne znam kako da to objasnim......cak i danas kad u nekom danu dozivim ponovo taj trenutak u kojem su mi se poklopili dan,vrime,da li je kisa ili sunce,podsjeti me na susret s dragom osobom
    to je vise atmosfera susreta,nego sam pogled na osobu

    avatar

    02.03.2008. (21:26)    -   -   -   -  

  • almost nepoznata

    Itekako to pamtim.....No, zadržati ću taj sudbonosni trenutak za sebe jer sam oduvijek govorila da se meni "tako nešto nikako ne može dogoditi".
    Time sam samo potvrdila onu da : "Nikad ne reci nikad......".
    Dogodilo mi se baš "to" ali sam i sada sretna da se dogodilo.....

    avatar

    03.03.2008. (13:40)    -   -   -   -  

  • marinianis

    u petak, 29.2. pred kraj radnog vremena u ured mi je uletio lik zbog kojeg sam "umirala" s dvajst, a sad oboje imamo duplo, malko smo debeli, imamo djecu i supružnike. tada se ništa nije događalo. sreli smo se prošle godine u Bogovićevoj, ja sam gurala moju bebičicu u kolicima. iznenadio me pitanjem zašto nisam s njim ostvarila vezu tada kad smo imali dvadesetak. iznenadila sam ga mojim odgovorom. rekao mi je da će me posjetiti, i evo ga u petak!
    a lijep je i sad

    avatar

    03.03.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  • chablis

    Što se tiče romana koji je napisao s 55, znači ima nade i za mene... ;)))
    Sve, sve pamtim, ali da me ubiješ ne pamtim gdje sam ga prvi puta srela. Znam, to je malo čudno, ali kad bih objašnjavala okolnosti radi kojih je to tako trebalo bi mi prostora barem za priču ako već ne i za roman!

    avatar

    03.03.2008. (15:22)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Mnogima je premali prostor samo jedan komentar da bi opisali sudbonosni susret. Zmajka bi mogla napisati knjigu, ja neću knjigu, ali post o tom susretu sigurno hoću. Prvom prilikom, jer nisam baš raspoložena a i vremena mi je malo. Pa počela sam raditi, jelte.

    avatar

    03.03.2008. (19:44)    -   -   -   -  

  • Irida

    aha..., pamtim...pred studentskom učionicom zakovali smo se očima jedno u drugo i nismo mogli odvojiti poglede, kraj nas je vrvio i prolazio studentski žamor i kretanje, a mi smo tako bili nesposobni pomaknuti se kao da nas je neka nevidljiva munja stalila u zraku.....

    avatar

    03.03.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • fanny

    Pamtim jedan susret u tramvaju, iz vremena kad sam još bila studentica. Čovjek tridesetak godina, elegantan, plav, sa svilenim šalom, širio je oko sebe miris svježine. Po izgledu u biti ništa posebno, prodorne plavo-sive, čelične oči, malo povijen nos, mršavo lice. Sjećam se prstena koji je nosio na ruci. Nije u tome bilo nikakve kemije, jednostavno neuobičajena faca među hrpom prosječnih ljudi, lice koje je zračilo energijom. Vozili smo se od Dubrave do Trga. Tog lica sam se sjećala i godinama poslije. I zamisli. Pojavio se ponovno i prepoznala sam ga . Prvo po izgledu, a onda po prstenu. I nisam mogla doći k sebi. Gostovao je kod "Sanje" na RTL-u. Imena se ne sjećam. Ali tema je bila - joga, istočnjačka kultura i putovanja. Liječnik je i godinama je živio u Indiji.
    Nevjerojatno, ali istinito. U tih dvadesetak godina, gotovo se nimalo nije promijenio. Eto, kako je svijet mali.
    Pozdrav :)))

    avatar

    03.03.2008. (20:22)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Oh, kod mene sve jednostavno, kratko i jasno.
    Potpuno krivo vrijeme, potpuno krivo mjesto; sve ostalo - pravo.
    I eto nas tu gdje jesmo...;-)))

    avatar

    03.03.2008. (20:56)    -   -   -   -  

  • zagora vrilo života

    da pamtim..ostali smo i dan danas dobri prijatelji ...godine kako prolaze i mi se sve više sjećamo prvih ljubavi..

    avatar

    03.03.2008. (22:25)    -   -   -   -  

  • Tamoya Sanshal

    to se pamti.

    avatar

    03.03.2008. (23:14)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Pljušti u Lovranu, nebo se otvorilo....

    avatar

    04.03.2008. (10:13)    -   -   -   -  

  • borgman

    Mnogo godina unazad. Cura koja me odbila, iako sam joj bio drag, odvela me u Klub ljubitelja SF-a... i jedno jezičavo stvorenje, crvene kose, i nenadmašnog duha sam primijetio bolje nego bilo koga u sobi. Korak po korak, kao pauk sam je umatao u svoj "neprikoslovljeni šarm", pa se sada mogu smatrati ponosnim suživotnikom jedne Cordelie.
    A pamtim i klupu uz more i vrijeme... skoro kao danas :-)

    avatar

    04.03.2008. (10:40)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Tonka reci cvrčak... davno je to bilo, pjesma je preživjela a mi nismo.

    avatar

    04.03.2008. (16:07)    -   -   -   -  

  • pegy

    Prije nego spomenem mene i moj doživaljaj Mog Nekog, moram te pitati – i što je dalje bilo? :)) Moga Nekoga najprije sam vidjela na slici. Bila sam zadovoljna. Ne zato što je bio ekstremno zgodan ili lijep nego jer sam (zahvaljujući predrasudama, a i ne samo njima) komunicirajući preko neta mislila da možda iza ugodne komunikacije može biti i ne tako ugodan lik. Na drugi pogled, a zapravo je bio prvi susret, mi nije bio nešto osobito (kao ni ja njemu :)), mislim tu na ono fizičko. A nakon toga … ne znam što reći osim da mi je svaki dan (bio) sve ljepši i ljepši. :))

    avatar

    05.03.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    pamtim.....; ))

    avatar

    05.03.2008. (12:41)    -   -   -   -  

  • misko

    Nije loše, zaljubiti se po partijskom zadatku.

    avatar

    05.03.2008. (17:55)    -   -   -   -  

učitavam...