jednom kad krenu, te su male noge poput lavine, trče, skaču, hodaju, istražuju.... neizmjerno se radujem malim nogama s velikim koracima....
02.03.2008. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Zakoračivši u neograničen, gotovo «nezamisliv/ beskraj …», započinjali smo još «malim nogama» hod i po trnju i po kamenju, polako ali uporno, plašeni i usporavani, ali smo, usprkos tolikim preprekama i zamkama, padanjima i ustajanjima, svejedno (ipak!) koračali dalje ka cilju, a koji smo cilj, zapravo, dosizali već i u svojim snovima i žudnjama …
Bitno je vjerovati da jesi i da možeš, makar ti taj i takav beskraj bio mjeren i «malim nogama» …; ali, pritom, uzmogneš li, osluškuj onih nekoliko završnih stihova snažne pjesme Gustava Krkleca «Srebrna cesta»:
Izađi u noć... idi... Divlje ruže opijat će te putem. Trn će cvasti, otvorit oči lopoči na vodi. Izađi, druže ... Srebrn plašt će pasti dalekom cestom kud te srce vodi ...
Tako je, eto, u svega tri kratka stiha i ovoga svog haikua autorica uspjela sažeti smisao cjelokupnog nam života!
03.03.2008. (01:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna - jedva cekam tvoj novi post ... lijepe snove ti zelim nakon velikog izleta :-)
Ru, Piskaralo, zubor vode - ovdje se radi o Leu: istina da ga je obicno tesko dostici, ali kad se umori, onda je sve umoooornijiii... i pocinje cendrati da ga se nosi ... a tezak ko vreca krumpira!
smiling cricket - hvala jos jednom na pismu, sutra cu svakako odgovoriti! Velika mi je frka s vremenom ...
Dor - hvala ti na Krklecu: lijepo receno... Cesto, i precesto u zivotu, cini nam se da su nam noge daleko premale da bismo prevalili nepregledni put pred nama... lijepi pozdrav, lg
04.03.2008. (00:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Tek pozdrav u ovom beskraju!
Lutamo večeras istim stazama,
no s tobom zaključujem lutanje. Laka ti noć, granny! :-)))
02.03.2008. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
a te male nožice mogu već tako puno.
i, nije ih lako stići ... hihihih
02.03.2008. (07:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Kako li je teško malim nogama,
ići beskrajem...
02.03.2008. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Kad se male noge slože, sve se može, sve se može... Puno vam hvala na komentaru. Lijep pozdrav!!!
02.03.2008. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
jednom kad krenu, te su male noge poput lavine, trče, skaču, hodaju, istražuju....
neizmjerno se radujem malim nogama s velikim koracima....
02.03.2008. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Zakoračivši u neograničen, gotovo «nezamisliv/ beskraj …», započinjali smo još «malim nogama» hod i po trnju i po kamenju, polako ali uporno, plašeni i usporavani, ali smo, usprkos tolikim preprekama i zamkama, padanjima i ustajanjima, svejedno (ipak!) koračali dalje ka cilju, a koji smo cilj, zapravo, dosizali već i u svojim snovima i žudnjama …
Bitno je vjerovati da jesi i da možeš, makar ti taj i takav beskraj bio mjeren i «malim nogama» …; ali, pritom, uzmogneš li, osluškuj onih nekoliko završnih stihova snažne pjesme Gustava Krkleca «Srebrna cesta»:
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi, druže ... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi ...
Tako je, eto, u svega tri kratka stiha i ovoga svog haikua autorica uspjela sažeti smisao cjelokupnog nam života!
03.03.2008. (01:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
gustirna - jedva cekam tvoj novi post ...
lijepe snove ti zelim nakon velikog izleta :-)
Ru, Piskaralo, zubor vode - ovdje se radi o Leu: istina da ga je obicno tesko dostici, ali kad se umori, onda je sve umoooornijiii... i pocinje cendrati da ga se nosi ... a tezak ko vreca krumpira!
smiling cricket - hvala jos jednom na pismu, sutra cu svakako odgovoriti! Velika mi je frka s vremenom ...
Dor - hvala ti na Krklecu: lijepo receno... Cesto, i precesto u zivotu, cini nam se da su nam noge daleko premale da bismo prevalili nepregledni put pred nama... lijepi pozdrav, lg
04.03.2008. (00:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...