Život je ponekad okrutan, nekima da da ruže cvatu nekima da trnje i šiblje budu cvijeće, ponekad se pitam zašto je to tako. I sama znaš kakav sam ja život imao, tako da neke stvari razumijem a druge isto razumijem jer takvih sluačajeva ima jako puno u mojoj okolini. Gdje ljudi svoju ne znam ni ja kaka reći, kako to nazvati, ajd ovako mnogi ljudi su idijoti od rođenja, mnogi pate jer nisu učinili u životu ono što su htijeli, i onda čine najgore što mogu svoju ljutnju i srdžbu istresaju na djeci, tim nevinim bićima. Boli me kad čujem ovakve priče, jel možeš kolegice vjerovati da su mi oči pune suza sad kad pišem ovaj komentar. Djeca nisu više kao nekadašnja djeca kao mi što smo bili danas djeca već sa 7 godina razgovaraju o parama i cigarama, a ja u to doba nisam znao što znači cigara i slično. Najviše me boli što ta jebena ustanova dopušta takvo ponašanje unutar ustanove, pitam se da li je to ustanova za preodgoj ili logor za djecu gdje će ih zlostavljati, bolje onda lutati ulicom i biti beskućnik nego biti u takvoj ustanovi. to me najviše boli. Što bih dao da sad mogu otići tamo i biti uz tog dečka i dan i noć da ga nitko one dira, jer vidio sam kad su neki moji prijatelji i poznanici bili zlostavljani. Nemam toliku moć da nešto bitno učinim ili promijenim, ali ovo će mi biti makar pouka da svojoj djeci ne dopustim takav život, joj kako me ovo dirnulo što sam pročitao u ovom postu da bih stvarno otišao u taj dom i bio pored njega i sinjime 24 sata dnevno. Molit ću se za sreću u životu i da ponovno taj luka bude sretan dečko, možda roditelji nisu bili kakvi su trebali ali znam da ima nekog ko ga jako voli i prevoli i da bi za njega učinio sve. Makar mu to život nije uskratio. Moramo vjerovati u bolje sutra, i da će sve to uskoro proći i napokon da ta agonija i taj dom postanu samo ružno sjećanje koje je bilo i prošlo, zaboravit se nikad ne može i osstavit će svoje tragove. Ali mali luka ima nekoga tko će mu pružiti ruku kad bude mu bila potrebna kao i uvijek do sada. Oprosti kolegice što nisam ovih dana odamh komewntirao post ali znaš da sam imao košmar u glavi i to veliki još sinoćnja večer mi ga je još jače učinila, pojavila se jedna mala crna preslatka, i vidio sam da me gleda ali ja nisma ništa učinio sve zbog straha znaš i sama zašto, a danas me tako to pati i muči jer ne znam niti tko je niti odakle je kako doći do nje, a stalno mi je u glavi ono njezino lice i smeđe okice.
02.03.2008. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja se nadam da će sve to jedanput za malog Luku biti samo ružno sjećanje. U mom poslu je bio najtužnij poziv jednog dječaka koji me pitao kao da pomogne svojoj mami, kako da je spasi od oca nasilnika. Rekla sam mu da bi mama trebala doći, rekao je da je to nemoguće. Predložila sam mu da dođe on i donese sliku svojih roditelja, rekao je da nažalost ne može jer je u gipsu, otac mu je slomio nogu dok je branio majku....voljela bih da ovu pretužnu priču staviš na magicus. info magazin, ka opomenu...
03.03.2008. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grozim se svakog slučaja zlostavljanja za kog sam čuo,a koliko toliko je još uvijek skriveno? Ja neznam koja je največa moguća kazna za takvo nedjelo,ali,da je po mome,ludnica i to do kraja života!Osmjeh ti ostavljam!
04.03.2008. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eeej... evo došo sam ti se javiti da sam nastavio pisati svoj blog...s frendom... sad ću barem češće čitat tvoje super postove... ovog sada nemogu pročitati jer nemam vremena! eto toliko do mene...pozz...
09.03.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nino777
Život je ponekad okrutan, nekima da da ruže cvatu nekima da trnje i šiblje budu cvijeće, ponekad se pitam zašto je to tako. I sama znaš kakav sam ja život imao, tako da neke stvari razumijem a druge isto razumijem jer takvih sluačajeva ima jako puno u mojoj okolini. Gdje ljudi svoju ne znam ni ja kaka reći, kako to nazvati, ajd ovako mnogi ljudi su idijoti od rođenja, mnogi pate jer nisu učinili u životu ono što su htijeli, i onda čine najgore što mogu svoju ljutnju i srdžbu istresaju na djeci, tim nevinim bićima. Boli me kad čujem ovakve priče, jel možeš kolegice vjerovati da su mi oči pune suza sad kad pišem ovaj komentar. Djeca nisu više kao nekadašnja djeca kao mi što smo bili danas djeca već sa 7 godina razgovaraju o parama i cigarama, a ja u to doba nisam znao što znači cigara i slično. Najviše me boli što ta jebena ustanova dopušta takvo ponašanje unutar ustanove, pitam se da li je to ustanova za preodgoj ili logor za djecu gdje će ih zlostavljati, bolje onda lutati ulicom i biti beskućnik nego biti u takvoj ustanovi. to me najviše boli. Što bih dao da sad mogu otići tamo i biti uz tog dečka i dan i noć da ga nitko one dira, jer vidio sam kad su neki moji prijatelji i poznanici bili zlostavljani. Nemam toliku moć da nešto bitno učinim ili promijenim, ali ovo će mi biti makar pouka da svojoj djeci ne dopustim takav život, joj kako me ovo dirnulo što sam pročitao u ovom postu da bih stvarno otišao u taj dom i bio pored njega i sinjime 24 sata dnevno. Molit ću se za sreću u životu i da ponovno taj luka bude sretan dečko, možda roditelji nisu bili kakvi su trebali ali znam da ima nekog ko ga jako voli i prevoli i da bi za njega učinio sve. Makar mu to život nije uskratio. Moramo vjerovati u bolje sutra, i da će sve to uskoro proći i napokon da ta agonija i taj dom postanu samo ružno sjećanje koje je bilo i prošlo, zaboravit se nikad ne može i osstavit će svoje tragove. Ali mali luka ima nekoga tko će mu pružiti ruku kad bude mu bila potrebna kao i uvijek do sada. Oprosti kolegice što nisam ovih dana odamh komewntirao post ali znaš da sam imao košmar u glavi i to veliki još sinoćnja večer mi ga je još jače učinila, pojavila se jedna mala crna preslatka, i vidio sam da me gleda ali ja nisma ništa učinio sve zbog straha znaš i sama zašto, a danas me tako to pati i muči jer ne znam niti tko je niti odakle je kako doći do nje, a stalno mi je u glavi ono njezino lice i smeđe okice.
02.03.2008. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
i ja se nadam da će sve to jedanput za malog Luku biti samo ružno sjećanje. U mom poslu je bio najtužnij poziv jednog dječaka koji me pitao kao da pomogne svojoj mami, kako da je spasi od oca nasilnika. Rekla sam mu da bi mama trebala doći, rekao je da je to nemoguće. Predložila sam mu da dođe on i donese sliku svojih roditelja, rekao je da nažalost ne može jer je u gipsu, otac mu je slomio nogu dok je branio majku....voljela bih da ovu pretužnu priču staviš na magicus. info magazin, ka opomenu...
03.03.2008. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Grozim se svakog slučaja zlostavljanja za kog sam čuo,a koliko toliko je još uvijek skriveno?
Ja neznam koja je največa moguća kazna za takvo nedjelo,ali,da je po mome,ludnica i to do kraja života!Osmjeh ti ostavljam!
04.03.2008. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako mladi, a šoraju svuda! :-)
eeej...
evo došo sam ti se javiti da sam nastavio pisati svoj blog...s frendom...
sad ću barem češće čitat tvoje super postove...
ovog sada nemogu pročitati jer nemam vremena!
eto toliko do mene...pozz...
09.03.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...