Ako je Sigmund Freud u znamenitom zahtjevu izrekao rečenicu: "Gdje je bilo Ono treba biti Ja.", Heidegre je rekao "Gdje je bilo bezlično sebe ili se treba biti navlastitost.". Navlastitost bi bila- slbdno prevedeno- ono stanje koje dostižemo, kada u našem opstanku proizvedemo kontinuum svjesnosti, Samo on probija okov podsvijesti, pod kojim živi ljudski život., pogotovo kao podruštvljeni; rastrešena svijestbezličnog se otuđena je da ostane dikontinuirana, impulzivno- reaktivna, automatička i neslobodna. Bezlično je moranje. Tome nasuprot izrađuje se svjesna navlastitost- akceptiramo proizvoljno taj izraz_ viša kvaliteta budnosti. Ona u svoj čin ulaže svu težinu svoje odlučnosti i energije. Budizam govori o tome u usporednim obratima. Dok jastvo bezličnog se spava, tubitak navlastitog samstva budan je prema sebi. Koliko duboko dopire Heideggerov sistematski amoralizam, pokazuje se na njegovom preinačenomtumačenju pojma savjesti: on konstruira, istodobno oprezno i revolucionarno, savjesti lišenu svajest "Savjest govori jedino i postojano u modusu šutnje" (Sein und Zeit, S. 273). Opet se pojavljuje Heideggerova karakteristična misaona figura, intenzitet, koji ništa ne govori. S onu stranu dobra i zla, postoji samo "glasna" šutnja, intenzivna svijest što ne rasuđuje, koja se ograničava na to da jasno gleda što je slušaj. Savjest- nekada razumljena kao sadržajna moralna instancija- približava se sada čistom svjesno bitku. Moral, kao sudjelovanje u socijalnim konvencijama i principima, pogađa samo ponašanje bezličnog se. Kao domena navlastitog samstva preostaje tek čista odrešita svijest: vibrirajuća prezentacija. U patetičnom misaonom toku Heidegger otkriva da ta "Savjesti lišena savjest" sadrži poziv, koji nas opominje- proziv za bitak krivice- . Krivice čemu? Nema odgovora. Je li "navlastiti" život u nekome pogledu tada a priori kriv? Peter Sloterdijk, "Kritika ciničkog uma "
01.03.2008. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
činovnik
Sloterdijk kaže kako Heidegger diferencira bit i pojavu, gdje bi navlastitost bila bit od koje smo 'otuđeni'. Nije mi jasno kako Heidegger može znati da navlastitost postoji, ako se otuđenje u stvari nije naknadno pojavilo već je ono od početka prisutno («prvotno 'ja jesam', ne u smislu vlastitog Sebe, nego Drugih na način bezličnog Se.») Čak bi se moglo reći kako je život u 'bezličnom Se' nešto prirodno. Također, H. kaže: «Kao Se-ličnost, svaki je pojedini tubitak [čovjek] razasut u Se i mora sebe tek naći». Meni ovo prije izgleda kao stvaranje ili izgrađivanje 'sebe', nego nalaženje 'sebe' (možda nešto poput onog Nietzscheovog samoprevladavanja).
Pitanje je kako postići 'navlastitost'. Sloterdijk slobodnom interpretacijom odgovara: kontinuiranom svjesnošću. No taj odgovor samo povlači novo pitanje: kako postići stanje kontinuirane svjesnosti (a da to ne bude onako kako se to inače radi :D )?
Dakle, Heideggerova sugestija bi otprilike glasila: budi navlastit! (tj. 'budi kontinuirano svjestan!'). Sloterdijk tvrdi da ova sugestija «više nije nikakav konkretni moral što daje naputke da se nešto čini ili ne čini». Doista, to ne bi bio nikakav moral jer je ona sadržajno praznija čak i od npr. Kantovih formulacija kategoričkog imperativa, koji barem 'pokrivaju' odnose među racionalnim bićima, a sugestija 'budi navlastit' čak niti to. Ali meni se čini da ta sugestija ipak upućuje na nekakvu etiku jer nam kazuje kako proživjeti dobar život, život vrijedan življenja.
02.03.2008. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako nisam uspjela komentirati u dva naslova prije ovog posljednjeg, a pripremala sam se, ne mogu razlučiti što si isprovocirao u meni, a da se držim samo posljednjeg. Mene su sva tri „rastrančirala“ i sad komentarom ću se pokušati „sastaviti“, a da pri tom pomaknem temu (na svoj „mlin“?). Prestrašno je, ali istina je, neupadljiva vladavina Drugog je neupadljiva. Kad osjetiš kako te steže, kad njena, opet neupadljiva, snaga prevlada tvoju volju i tek nakon vremena koje se ne može vratiti shvatiš da je Drugi odlučio i tebi ne preostaje drugo već da od slučaja do slučaja monologom učiniš obračun sa svojom podvodljivošću da bi tako barem malo zadržao samopoštovanje. Dalje u „se?“ prepoznajem se! Prepoznajem sebe onda kada sam se nesvjesno uklopila u očekivano i danas kada nalazim vrijeme da se propitujem gdje sam pogriješila, jer kao jeka ostaje mi neki gorak okus na prošlo vrijeme. Vjerujem ti da je recept u svjesnosti! Da trebamo biti svjesni u činjenju i ne činjenju. Sviđa mi se i kako podcrtavaš da kontinuitet svjesnosti treba postati dio naše osobnosti i onda neće biti nedoumica u odlukama što činiti (gdje sam ja od toga?) Na primjeru reklame „Budi svoj – pij Fantu!“ u postu „budi svoj?“, na tako banalnom primjeru, na toj maloj metafori, uz pomoć mašte možemo „vidjeti“ SVE. Tu Drugi superiorno korača, diktatura mu je odobrena, maše parolom „jer ste vi to tražili“ i od svih buka, mi smo stjerani u prosječnost (poslušne). Da, tutori su nam definirani. Rekli bismo, došli smo na gotovo (liberalna demokracija, sekularizam, feminizam, psihoanaliza, znanost, umjetnost - obuhvatio si sve). I što smo učinili sa zatečenim nasljeđem? Ostavili smo ga u knjižnicama i oni koji se hrane tim znanjem obrnuto proporcionalno im pada masa agresije, želje za moći… Takvi ne žele postati Drugi. Mi ne trebamo Druge, nego one koji će metnuti Druge gdje im je mjesto. Ja vjerujem Platonu da filozofi trebaju biti vođe. Govoriš dalje da zanemarujemo mogućnost da se služimo razumom, da je to naša nezrelost. Nezrelost nezrelo opravdavamo cijelim popisom krivaca (zgodno mi je što si spomenuo i horoskop!). Kako da masa ljudi odbaci te prihvaćene demone s kojima je naučila živjeti? Sjećanje im je izbrisano. Kultura je izbačena iz medija, na teveu pjevaju pjesmice koje se nesvjesno pjevuše u našim dnevnim boravcima? Prosječnost je iznjegovana planski. Drugi su u svemu u pravu jer smo mi to izabrali, i mi to zaslužujemo! Nitko ne zna bolje skrbiti za nas od Drugog! Zadnja rečenica tog posta ti je odlična! „Zrelost ne dolazi onome što je odvojeno od tla iz kojeg izrasta, niti onome što se ne usudi otvarati se nepoznatome.“ I jedno i drugo ispremiješano nalazimo u tragovima u našim pričama. Dobro veliš, to su naše potrage. Kad si spomenuo samoodgoj sjetih se jedne izreke koja se pripisuje engleskom političaru: Poslije četrdesete svatko je odgovoran za svoj izgled!
02.03.2008. (20:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Navlastitost, kako je objašnjava Heidegger i nagovještava Sloterdijk se ostvaruje samoodgojem, a da bi uspjeli u samoodgoju "Čovječe upoznaj samoga sebe" stoji na ulazu u Pitijino svetište. 4- D samopoimanje je metoda koja čovjeku otvara vrata univerzuma njegova uma. "Se" jedino možemo sami osmisliti ulazeći u samoga sebe i dozvoliti tom "SE" da slijedi promjene obrazaca u svijetu oko njega. "Se i Vrijeme" stvaraju njegov prostor- vrijeme i tako ostavljaju tragove na kojima se baziraju priče u kojima žive.
03.03.2008. (07:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treba reći da ovo ''se'' ne valja čitati kao ''sebe'' - u njemačkom je ta razlika očita. Zamjenica o kojoj se ovdje radi (man) nema veze sa ''sebe'' (selbst). No, i u hrvatskom je razlika vidljiva, kad na nju obratimo pažnju: ''napio sam se'' i ''popilo se'' imaju različite subjekte radnje. Prvo jasno govori o sebi, drugo ostavlja subjekt u neodređenosti: tko je taj tko je popio? ''Se'' - popilo se; neodređeno je tko. Stoga, jasno, nema ni odgovornosti, nema ni potrebe za obrazlaganjem razloga. ''Priča se'' (tko priča?), ''krade se'', i naravno, slavno ''zna se''. :) Tko to zna? Zna Se. U svjetlu ovih Heideggerovih misli ta se parola mogla čitati kao par exellance antiliberalna - ona implicira ''postoji neko znanje koje nije znanje nikakvog pojedinačnog političkog subjekta nego je znanje koje nas povezuje u neko 'naši smo', u neko 'mi', pa se razumijemo bez potrebe za eksplicitnim iskazivanjem stavova (čak i ono neizrečeno međustobno mi potpuno razumijemo)''. Zanimljivo je u tom smislu da je nedavno ta parola ipak dobila subjekt znanja, što valjda odgovara pomaku prema standardnom europskom liberalno-demokratskom načinu političkog mišljenja (štono se kaže ''iz pokreta u stranku''). Ne bih želio izazivati ovdje političke rasprave, ukoliko se nekome ne sviđa ovo što sam napisao - namjera je bila ilustritati značenje tog Se, a ne ulaziti u političke analize.
Kako Heidegger zna za vlastitost, ako je ne-vlastitost primarni način na koji jesmo? Rekao bih iz iskustva - postoje trenutci, čak i razdoblja, intenzivnog postojanja, ''više kvalitete budnosti''. Nasuprot njih, postoje razdoblja za koja, kad pogledamo unatrag, jedva mogu reći da sam to bio ja, taj koji je tada živio ''moj'' život. Kao da se radilo o nekom automatu koji ima malo veze s onim što jesam (ili barem, s onim što jesam pri onoj intenzivnijoj budnosti).
Pitanje ''ali, kako?'' ipak očekuje odgovor od Drugih. Paradoksalno bi bilo da Drugi nađu ono moje vlastito - tada ipak ne bi bilo vlastito. Ipak, čini mi se da riječ ''sebeizgrađivanje'' pomalo izlazi izvan Heideggerove namjere, naime, zvuči suviše ''tehnički'': kao da postoje neki nacrti, recepti koje neki subjekt treba primijeniti na sebi kao objektu. Rekao bih da njegovo kasnije upućivanje na Opuštenost, kao i njegov govor o grčkom fysis kao samoiznicanju bolje ukazuju na stvar.
03.03.2008. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Njemački filozofski jezik je "za mene" najljepši filozofki jezik u novijoj povjesti filozofije. Heidegerr piše i da nam naslutiti da je za njega filozofija umijeće "Wachsein des Daseins für sich selbst, " Budnost bitka, bivsvovanja, opstanka,za sebe samogu u sebi samome. "Man sagt" "kaže se", je preopćenito za filozofa kao što je Heidegger. U "Sein und Zeit" je Heidegger pokušao dokazati da ljudski bitak, njegovo bivsvovanje nema nijednu drugu podlogu do one u svom Dasein, bitku, bivsvovanju, životu. Formula koju pronalazimo u "Sein und Zeit" je "Hrabrost za sukob sa osjećanjem straha"Vrijeme on inerpretira kaomogući horizont na kojem čovjek ostvaruje samorazumjevanje. Heidegger tvrdi, "Dass "man" sich nicht mehr klarmache, in welchem Sinn "man" das Sein im jeweiligen gegenstandsbereich nimmt, "man" je u toj rečenici doista " se", ali kao nemože se više objsniti u kojem smislu "se" bitak objašnjava.
03.03.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Davore, da tako sam i shvatila „se“ (približno). Sebe sam u „se“ vidjela kao: uklopljenu u prosjek, u očekivano, u taj trenutak društvene klime, ili što se kaže u tu kolektivnu svijest gdje se samo prepustimo i ne mislimo, i ja sam dio tog zbornog pjevanja. Tako sam ja „odradila“ (prilično malograđanski) onaj dio života kad sam odrađivala penziju, podizala djecu, vodila domaćinstvo. Danas, kad su djeca odrasla odjednom sam primijetila da sam odrasla i ja. Onda sam prionula promijeniti život. Iz temelja! Kao da sam došla na red. Počela sam skidati oklope s kojima sam se obranila od Drugih, ali i unutrašnje s kojima sam se zaštitila od same sebe (nisam izmislila toplu vodu, eto Nietzscheovog lava, deve i djeteta), kao da sam se vratila na početak, jer nije teško „puknuti“. Život se u svakoj fazi treba držati u ruci. Nitko to neće odraditi za nas. I dobro je da spominješ politiku. Politika je tehnologija vladanja i upravljanja društvom. Aristotel je rekao da politika treba služiti za opće dobro (izvor: nikad prežaljeni I. Supek). Politici na ovim našim prostorima nije stalo da budemo sretni. Na to ni ne stignu pomisliti od silne napetosti da li će u mandatu stići ostvariti osobne ciljeve. A mi se od njih štitimo avimigranima, prozacima, apaurinima…Ja sam im sad odmakla. Nisu mi šefovi. Standard je njihov, ali ja sam sve više svoja i sad mi je najveći problem domoći se tišine… gdje se čujem, gdje čujem vas, gdje čitam…i ponekad isprobam kako zvuči pronađeni izgubljen smijeh. (ah, ulazim u patetiku, sjedim uz prozor, oblačno je, na antenama preko puta nekoliko vrana stoje na antenama, gledaju me…brr…možda su to Drugi?) Pozdrav!
04.03.2008. (11:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Da Lucija, ti ima
04.03.2008. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Oprosti, moje "se" je pritislo krivu tipku i prekinulo mi misao. Htjela sam napisati da ti Lucija imaš pravo, da Davor slijedeći Heideggerov interpretatore ima isto pravo što se Heideggerovih misli tiče, ali Njemci sami imaju prblema prodrijeti u bit ili bitak njegovog filozofskog uma. Heidegger je napisao tisuće i tisuće stranica o njegovom "Sein- Denken". On sam naglašava da njegovo osnovno raspoloženje vrlo rijetko proizlazi iz trenutka, pa njegove rečenice ne proizlaze iz površnog "kaže se" nego se njegov bitak trudi smisliti te rečenice. Zbog toga se ja ne čudim kada u jednom Heideggerovom predavanju o Nietzsche- u, pronalazim na primjeru o Zarathustri u " Lehre zur Leier" , što odprilike znači "ništa nova među maslinama" Heideggerove misli kojima on sam kaže, ja govorim i pri tome ne objašnjavam, ovdje moja riječ ne stoji u sukobu sa mojim bitkom koji govori. "Seyn" to je za Heideggera, kao prije za Hegela, duša svijeta. To je možda ono što bi se u hrvatskom prevodu moglo prevesi kao Davorovo "SE", ali možda se varam jer i njemci još uvijek nisu do kraja prodrijeli u bit Heideggerovog bitka.
04.03.2008. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken." ono najupitnije u nasem upitnom vremenu je to da mi jos uvek ne razmishljamo. /nepromenjeni text prvog chasa Heideggerovog predavanja (iz zimskog semestra 1951/52.),"Was heisst denken?" (shta znachi misliti?)/
dakle, ono shto izaziva najvishe podozrenja u nashem (svakako) sumnjivom i podozrivosti - raz-mishljanja, dakle, dostojnom (iskajucem) dobu je to da mi josh uvek ne razmishljamo.
Sloterdijk ovaj poziv na raz-misljanje pogreshno, iz svoje mazopatriotske perspektive mozda, dozivljava Heideggerovim nasrtanjem na čitatelja s patetičnim pozivom za navlastitom eksistencijom ali se zaogrće šutnjom kada bismo htjeli upitati: no kako?
kako?! upravo razmisljanjem u cilju pribiranja (koje za kosu i onesveshteno izvlaci navlastito sopstvo iz vira epohe na povrsinu bitka). citavo Heideggerovo delovanje moze naravno biti shvaceno i kao koprena sutnje - ali samo u gluvih.
29.05.2008. (02:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Ako je Sigmund Freud u znamenitom zahtjevu izrekao rečenicu: "Gdje je bilo Ono treba biti Ja.", Heidegre je rekao "Gdje je bilo bezlično sebe ili se treba biti navlastitost.". Navlastitost bi bila- slbdno prevedeno- ono stanje koje dostižemo, kada u našem opstanku proizvedemo kontinuum svjesnosti, Samo on probija okov podsvijesti, pod kojim živi ljudski život., pogotovo kao podruštvljeni; rastrešena svijestbezličnog se otuđena je da ostane dikontinuirana, impulzivno- reaktivna, automatička i neslobodna. Bezlično je moranje. Tome nasuprot izrađuje se svjesna navlastitost- akceptiramo proizvoljno taj izraz_ viša kvaliteta budnosti. Ona u svoj čin ulaže svu težinu svoje odlučnosti i energije. Budizam govori o tome u usporednim obratima. Dok jastvo bezličnog se spava, tubitak navlastitog samstva budan je prema sebi.
Koliko duboko dopire Heideggerov sistematski amoralizam, pokazuje se na njegovom preinačenomtumačenju pojma savjesti: on konstruira, istodobno oprezno i revolucionarno, savjesti lišenu svajest
"Savjest govori jedino i postojano u modusu šutnje" (Sein und Zeit, S. 273). Opet se pojavljuje Heideggerova karakteristična misaona figura, intenzitet, koji ništa ne govori. S onu stranu dobra i zla, postoji samo "glasna" šutnja, intenzivna svijest što ne rasuđuje, koja se ograničava na to da jasno gleda što je slušaj. Savjest- nekada razumljena kao sadržajna moralna instancija- približava se sada čistom svjesno bitku. Moral, kao sudjelovanje u socijalnim konvencijama i principima, pogađa samo ponašanje bezličnog se. Kao domena navlastitog samstva preostaje tek čista odrešita svijest: vibrirajuća prezentacija.
U patetičnom misaonom toku Heidegger otkriva da ta "Savjesti lišena savjest" sadrži poziv, koji nas opominje- proziv za bitak krivice- .
Krivice čemu? Nema odgovora. Je li "navlastiti" život u nekome pogledu tada a priori kriv?
Peter Sloterdijk, "Kritika ciničkog uma "
01.03.2008. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
činovnik
Sloterdijk kaže kako Heidegger diferencira bit i pojavu, gdje bi navlastitost bila bit od koje smo 'otuđeni'. Nije mi jasno kako Heidegger može znati da navlastitost postoji, ako se otuđenje u stvari nije naknadno pojavilo već je ono od početka prisutno («prvotno 'ja jesam', ne u smislu vlastitog Sebe, nego Drugih na način bezličnog Se.») Čak bi se moglo reći kako je život u 'bezličnom Se' nešto prirodno. Također, H. kaže: «Kao Se-ličnost, svaki je pojedini tubitak [čovjek] razasut u Se i mora sebe tek naći». Meni ovo prije izgleda kao stvaranje ili izgrađivanje 'sebe', nego nalaženje 'sebe' (možda nešto poput onog Nietzscheovog samoprevladavanja).
Pitanje je kako postići 'navlastitost'. Sloterdijk slobodnom interpretacijom odgovara: kontinuiranom svjesnošću. No taj odgovor samo povlači novo pitanje: kako postići stanje kontinuirane svjesnosti (a da to ne bude onako kako se to inače radi :D )?
Dakle, Heideggerova sugestija bi otprilike glasila: budi navlastit! (tj. 'budi kontinuirano svjestan!'). Sloterdijk tvrdi da ova sugestija «više nije nikakav konkretni moral što daje naputke da se nešto čini ili ne čini». Doista, to ne bi bio nikakav moral jer je ona sadržajno praznija čak i od npr. Kantovih formulacija kategoričkog imperativa, koji barem 'pokrivaju' odnose među racionalnim bićima, a sugestija 'budi navlastit' čak niti to. Ali meni se čini da ta sugestija ipak upućuje na nekakvu etiku jer nam kazuje kako proživjeti dobar život, život vrijedan življenja.
02.03.2008. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Kako nisam uspjela komentirati u dva naslova prije ovog posljednjeg, a pripremala sam se, ne mogu razlučiti što si isprovocirao u meni, a da se držim samo posljednjeg. Mene su sva tri „rastrančirala“ i sad komentarom ću se pokušati „sastaviti“, a da pri tom pomaknem temu (na svoj „mlin“?).
Prestrašno je, ali istina je, neupadljiva vladavina Drugog je neupadljiva. Kad osjetiš kako te steže, kad njena, opet neupadljiva, snaga prevlada tvoju volju i tek nakon vremena koje se ne može vratiti shvatiš da je Drugi odlučio i tebi ne preostaje drugo već da od slučaja do slučaja monologom učiniš obračun sa svojom podvodljivošću da bi tako barem malo zadržao samopoštovanje. Dalje u „se?“ prepoznajem se! Prepoznajem sebe onda kada sam se nesvjesno uklopila u očekivano i danas kada nalazim vrijeme da se propitujem gdje sam pogriješila, jer kao jeka ostaje mi neki gorak okus na prošlo vrijeme. Vjerujem ti da je recept u svjesnosti! Da trebamo biti svjesni u činjenju i ne činjenju. Sviđa mi se i kako podcrtavaš da kontinuitet svjesnosti treba postati dio naše osobnosti i onda neće biti nedoumica u odlukama što činiti (gdje sam ja od toga?)
Na primjeru reklame „Budi svoj – pij Fantu!“ u postu „budi svoj?“, na tako banalnom primjeru, na toj maloj metafori, uz pomoć mašte možemo „vidjeti“ SVE. Tu Drugi superiorno korača, diktatura mu je odobrena, maše parolom „jer ste vi to tražili“ i od svih buka, mi smo stjerani u prosječnost (poslušne). Da, tutori su nam definirani. Rekli bismo, došli smo na gotovo (liberalna demokracija, sekularizam, feminizam, psihoanaliza, znanost, umjetnost - obuhvatio si sve). I što smo učinili sa zatečenim nasljeđem? Ostavili smo ga u knjižnicama i oni koji se hrane tim znanjem obrnuto proporcionalno im pada masa agresije, želje za moći… Takvi ne žele postati Drugi. Mi ne trebamo Druge, nego one koji će metnuti Druge gdje im je mjesto. Ja vjerujem Platonu da filozofi trebaju biti vođe.
Govoriš dalje da zanemarujemo mogućnost da se služimo razumom, da je to naša nezrelost. Nezrelost nezrelo opravdavamo cijelim popisom krivaca (zgodno mi je što si spomenuo i horoskop!). Kako da masa ljudi odbaci te prihvaćene demone s kojima je naučila živjeti? Sjećanje im je izbrisano. Kultura je izbačena iz medija, na teveu pjevaju pjesmice koje se nesvjesno pjevuše u našim dnevnim boravcima? Prosječnost je iznjegovana planski. Drugi su u svemu u pravu jer smo mi to izabrali, i mi to zaslužujemo! Nitko ne zna bolje skrbiti za nas od Drugog!
Zadnja rečenica tog posta ti je odlična!
„Zrelost ne dolazi onome što je odvojeno od tla iz kojeg izrasta, niti onome što se ne usudi otvarati se nepoznatome.“
I jedno i drugo ispremiješano nalazimo u tragovima u našim pričama. Dobro veliš, to su naše potrage. Kad si spomenuo samoodgoj sjetih se jedne izreke koja se pripisuje engleskom političaru: Poslije četrdesete svatko je odgovoran za svoj izgled!
02.03.2008. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Navlastitost, kako je objašnjava Heidegger i nagovještava Sloterdijk se ostvaruje samoodgojem, a da bi uspjeli u samoodgoju "Čovječe upoznaj samoga sebe" stoji na ulazu u Pitijino svetište. 4- D samopoimanje je metoda koja čovjeku otvara vrata univerzuma njegova uma. "Se" jedino možemo sami osmisliti ulazeći u samoga sebe i dozvoliti tom "SE" da slijedi promjene obrazaca u svijetu oko njega. "Se i Vrijeme" stvaraju njegov prostor- vrijeme i tako ostavljaju tragove na kojima se baziraju priče u kojima žive.
03.03.2008. (07:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Treba reći da ovo ''se'' ne valja čitati kao ''sebe'' - u njemačkom je ta razlika očita. Zamjenica o kojoj se ovdje radi (man) nema veze sa ''sebe'' (selbst). No, i u hrvatskom je razlika vidljiva, kad na nju obratimo pažnju: ''napio sam se'' i ''popilo se'' imaju različite subjekte radnje. Prvo jasno govori o sebi, drugo ostavlja subjekt u neodređenosti: tko je taj tko je popio? ''Se'' - popilo se; neodređeno je tko. Stoga, jasno, nema ni odgovornosti, nema ni potrebe za obrazlaganjem razloga. ''Priča se'' (tko priča?), ''krade se'', i naravno, slavno ''zna se''. :) Tko to zna? Zna Se. U svjetlu ovih Heideggerovih misli ta se parola mogla čitati kao par exellance antiliberalna - ona implicira ''postoji neko znanje koje nije znanje nikakvog pojedinačnog političkog subjekta nego je znanje koje nas povezuje u neko 'naši smo', u neko 'mi', pa se razumijemo bez potrebe za eksplicitnim iskazivanjem stavova (čak i ono neizrečeno međustobno mi potpuno razumijemo)''. Zanimljivo je u tom smislu da je nedavno ta parola ipak dobila subjekt znanja, što valjda odgovara pomaku prema standardnom europskom liberalno-demokratskom načinu političkog mišljenja (štono se kaže ''iz pokreta u stranku'').
Ne bih želio izazivati ovdje političke rasprave, ukoliko se nekome ne sviđa ovo što sam napisao - namjera je bila ilustritati značenje tog Se, a ne ulaziti u političke analize.
Kako Heidegger zna za vlastitost, ako je ne-vlastitost primarni način na koji jesmo? Rekao bih iz iskustva - postoje trenutci, čak i razdoblja, intenzivnog postojanja, ''više kvalitete budnosti''. Nasuprot njih, postoje razdoblja za koja, kad pogledamo unatrag, jedva mogu reći da sam to bio ja, taj koji je tada živio ''moj'' život. Kao da se radilo o nekom automatu koji ima malo veze s onim što jesam (ili barem, s onim što jesam pri onoj intenzivnijoj budnosti).
Pitanje ''ali, kako?'' ipak očekuje odgovor od Drugih. Paradoksalno bi bilo da Drugi nađu ono moje vlastito - tada ipak ne bi bilo vlastito. Ipak, čini mi se da riječ ''sebeizgrađivanje'' pomalo izlazi izvan Heideggerove namjere, naime, zvuči suviše ''tehnički'': kao da postoje neki nacrti, recepti koje neki subjekt treba primijeniti na sebi kao objektu. Rekao bih da njegovo kasnije upućivanje na Opuštenost, kao i njegov govor o grčkom fysis kao samoiznicanju bolje ukazuju na stvar.
03.03.2008. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Njemački filozofski jezik je "za mene" najljepši filozofki jezik u novijoj povjesti filozofije. Heidegerr piše i da nam naslutiti da je za njega filozofija umijeće "Wachsein des Daseins für sich selbst, " Budnost bitka, bivsvovanja, opstanka,za sebe samogu u sebi samome.
"Man sagt" "kaže se", je preopćenito za filozofa kao što je Heidegger. U "Sein und Zeit" je Heidegger pokušao dokazati da ljudski bitak, njegovo bivsvovanje nema nijednu drugu podlogu do one u svom Dasein, bitku, bivsvovanju, životu. Formula koju pronalazimo u "Sein und Zeit" je "Hrabrost za sukob sa osjećanjem straha"Vrijeme on inerpretira kaomogući horizont na kojem čovjek ostvaruje samorazumjevanje. Heidegger tvrdi, "Dass "man" sich nicht mehr klarmache, in welchem Sinn "man" das Sein im jeweiligen gegenstandsbereich nimmt, "man" je u toj rečenici doista " se", ali kao nemože se više objsniti u kojem smislu "se" bitak objašnjava.
03.03.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
@Davore, da tako sam i shvatila „se“ (približno). Sebe sam u „se“ vidjela kao: uklopljenu u prosjek, u očekivano, u taj trenutak društvene klime, ili što se kaže u tu kolektivnu svijest gdje se samo prepustimo i ne mislimo, i ja sam dio tog zbornog pjevanja. Tako sam ja „odradila“ (prilično malograđanski) onaj dio života kad sam odrađivala penziju, podizala djecu, vodila domaćinstvo. Danas, kad su djeca odrasla odjednom sam primijetila da sam odrasla i ja. Onda sam prionula promijeniti život. Iz temelja! Kao da sam došla na red. Počela sam skidati oklope s kojima sam se obranila od Drugih, ali i unutrašnje s kojima sam se zaštitila od same sebe (nisam izmislila toplu vodu, eto Nietzscheovog lava, deve i djeteta), kao da sam se vratila na početak, jer nije teško „puknuti“. Život se u svakoj fazi treba držati u ruci. Nitko to neće odraditi za nas. I dobro je da spominješ politiku. Politika je tehnologija vladanja i upravljanja društvom. Aristotel je rekao da politika treba služiti za opće dobro (izvor: nikad prežaljeni I. Supek). Politici na ovim našim prostorima nije stalo da budemo sretni. Na to ni ne stignu pomisliti od silne napetosti da li će u mandatu stići ostvariti osobne ciljeve. A mi se od njih štitimo avimigranima, prozacima, apaurinima…Ja sam im sad odmakla. Nisu mi šefovi. Standard je njihov, ali ja sam sve više svoja i sad mi je najveći problem domoći se tišine… gdje se čujem, gdje čujem vas, gdje čitam…i ponekad isprobam kako zvuči pronađeni izgubljen smijeh. (ah, ulazim u patetiku, sjedim uz prozor, oblačno je, na antenama preko puta nekoliko vrana stoje na antenama, gledaju me…brr…možda su to Drugi?) Pozdrav!
04.03.2008. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Da Lucija, ti ima
04.03.2008. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Oprosti, moje "se" je pritislo krivu tipku i prekinulo mi misao. Htjela sam napisati da ti Lucija imaš pravo, da Davor slijedeći Heideggerov interpretatore ima isto pravo što se Heideggerovih misli tiče, ali Njemci sami imaju prblema prodrijeti u bit ili bitak njegovog filozofskog uma. Heidegger je napisao tisuće i tisuće stranica o njegovom "Sein- Denken". On sam naglašava da njegovo osnovno raspoloženje vrlo rijetko proizlazi iz trenutka, pa njegove rečenice ne proizlaze iz površnog "kaže se" nego se njegov bitak trudi smisliti te rečenice. Zbog toga se ja ne čudim kada u jednom Heideggerovom predavanju o Nietzsche- u, pronalazim na primjeru o Zarathustri u " Lehre zur Leier" , što odprilike znači "ništa nova među maslinama" Heideggerove misli kojima on sam kaže, ja govorim i pri tome ne objašnjavam, ovdje moja riječ ne stoji u sukobu sa mojim bitkom koji govori. "Seyn" to je za Heideggera, kao prije za Hegela, duša svijeta. To je možda ono što bi se u hrvatskom prevodu moglo prevesi kao Davorovo "SE", ali možda se varam jer i njemci još uvijek nisu do kraja prodrijeli u bit Heideggerovog bitka.
04.03.2008. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cinnamon Revenge
ovaj blog mi je fantastičan... predobro...samo to bi trebala detaljno čitati a ja uvijek u žurbi,pa samo preletim...ali sviđa mi se! sve pohvale!
20.03.2008. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
"Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken."
ono najupitnije u nasem upitnom vremenu je to da mi jos uvek ne razmishljamo.
/nepromenjeni text prvog chasa Heideggerovog predavanja (iz zimskog semestra 1951/52.),"Was heisst denken?" (shta znachi misliti?)/
dakle, ono shto izaziva najvishe podozrenja u nashem (svakako) sumnjivom i podozrivosti - raz-mishljanja, dakle, dostojnom (iskajucem) dobu je to da mi josh uvek ne razmishljamo.
Sloterdijk ovaj poziv na raz-misljanje pogreshno, iz svoje mazopatriotske perspektive mozda, dozivljava Heideggerovim nasrtanjem na čitatelja s patetičnim pozivom za navlastitom eksistencijom ali se zaogrće šutnjom kada bismo htjeli upitati: no kako?
kako?! upravo razmisljanjem u cilju pribiranja (koje za kosu i onesveshteno izvlaci navlastito sopstvo iz vira epohe na povrsinu bitka).
citavo Heideggerovo delovanje moze naravno biti shvaceno i kao koprena sutnje - ali samo u gluvih.
29.05.2008. (02:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...