Komentari

siberians.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • La Boîte noire

    Heheh imam čast otvoriti sezonu komentiranja ovog sjajnog posta.Predobri Marvin, preodobar je:)) pozdravčina!:))

    avatar

    29.02.2008. (15:56)    -   -   -   -  

  • desert_rose

    Ma donijet u ti mlijeka..evo za čas krećem u Zagreb i nosim ti mlijeko..samo moraš skoknuti do mene.. :)
    I meni ne(š)tko fali..al otom potom..
    Zagrljaj veliki, malena.. :*****

    avatar

    02.03.2008. (18:09)    -   -   -   -  

  • jelenaart

    Mleka nemam, saljem ti pozdrav .:)

    avatar

    03.03.2008. (18:24)    -   -   -   -  

  • a

    alo

    avatar

    04.03.2008. (03:05)    -   -   -   -  

  • bukowski101

    htjedoh rec...ovo je neki blog, a ja to prvi put,a R.E.M. me sje...tj raznjezio, pa da pozdravim ljde...eto...

    avatar

    04.03.2008. (03:05)    -   -   -   -  

  • bukowski101

    si odam jas taka po ulica čista
    koga što ke vidam...
    edna devojka blista !

    abe devojče, ti so kratki kosi
    ubava si kako utrinski rosi

    ti li si taa što vo potok
    noze kisne
    prstite ke ti bidat ubav otok

    kako ruska sekovja ti da bides
    visoka i prava
    em što si ubava

    mashalamashala...refren

    avatar

    04.03.2008. (03:16)    -   -   -   -  

  • Barbara Cecilija

    Ja bih radije jogurt ;)

    avatar

    04.03.2008. (15:12)    -   -   -   -  

  • kenzo

    bio je divan dan...neki brojevi su bili pogodjeni, trebao je biti praznik, ali je po zeljama zvjezda, nebesa i sjedućih bogova, taj praznik bio zamijenjen danom koji se pamti...
    bio sam u tunelu, na njegovom kraju, u mraku. jedva je svjetlo dolazilo iz izloga. ne, nije to bio tunel kao one koje covjek vidi kad pokušava dosegnuti prokleto nebo pa se misli dal je vec sve obavio dolje, pa bi ne bi, mrcvari se na pola puta. to je tunel kao prolaz s jednim izlazom, znaci vise je pečina. e, u takvoj pečini, u centru sela, dok su se slike pomičnih polufigura u sivim i teget plavim tonovima, da ne bi skrenuli pažnju na sebe, i sa vrečicama i aktovkama u pomičnim ručkama, gibalo u sumraku svakodnevice pokusavajuci uloviti vrijeme, ukaza se to! gavran! crn, preljep, vitak. skoro izneda, spusti se, doleti, ukoći se, pomalo kao uplašeno,a opet sigurno, zakoraći i stane, onako kao da je ovo mjesto odabrano bez razmišljanja, od istih nebesa i sjedučih bogova, a on ima svoju rolu,koju može i ne mora ispuniti.
    tako je poceo taj dan, koji je u trenu zamijenio praznik.
    minute su bile njegovi zlatnici.

    avatar

    04.03.2008. (23:31)    -   -   -   -  

  • kenzo

    pridjoh, otvorih zastor, kao u kazalistu bijaše pusto, samo gavran i ja. otrese vrat, pade pero crno, dugo je padalo, u krugovima, meni na cipelu. gledali smo to pero dok pada, skupa, sporo, kao da je bio peting razgovora. dopao mi se. znao sam ga. ali opet mi se dopao. onako mlad, ponosan, željan svega, znanja, situacija, života. pokrih ga riptišonom, plela ga starica na andama. kao pelerina pade tesko u polukrugu, pokri ga, zastiti od padalina nebeskih u obliku vodenih strelica. zahvali se, nasmija kutkom svoga kljuna i zagazi u moju pečinu.
    reče zovem se srečonoša. reče zovem se i veseli. reče zovem se i nenadajse. reče imam još imena.
    sjeli smo nasuprot. bijaše mi neugodno. od osjećaja. mislim da je bilo i njemu. otvorili smo nektar. zapalili vatru. dohvatih lulu što mi je ostavi stari indijanac za uspomenu, kao i mrvljene orahe koje sam kupio od prosjaka tijekom zime.
    rijeći su isle...nekako...pa bolje...pa jos bolje...do smijeha...lule su se palile, nektar se mijenjao. dotakli su nas bogovi koji sjede na oblacima. veselili su se s nama.
    tada shvatih zasto ga zovu veseli.
    pričali smo priče iz života, davnih uspomena, u želji da se znamo. kao da udaramo pečat na taj dan. kao da gradimo uspomenu. nekako nehotice. kao da se bojimo sela ili nevremena vremena. ili onih sa vrečicama u ruci.
    ili možda sam to samo ja tako doživio.

    avatar

    05.03.2008. (01:14)    -   -   -   -  

  • kenzo

    sati su prolazili. bacao sam drva na vatru. u sjenama mi je izgedao jos ljepši. možda od svijetla, možda od nektara. možda je stvarno bio nebeski. sam po sebi, takav. možda je to biće koje čekaš, da se pojavi i ukaže ti, da je trenutak jači od vječnosti. da ti da onaj smisao koji se vremenom misliš izgubio ili nikad nije postojao. da ti vrati nadu. što god da nada značila.
    tad, uz smijeh i osmjeh, sad ne samo u kutku kljuna, dotakao me, po ruci. nježno. i postade sve svejedno. sve loše. tog dana i tog vremena. sekunda je ušla u onu dimenziju kad se razvlaci ko zvaka u ruci bjesnog djeteta. dotice me ona po ramenu i sad. sjeda na njemu čučeći uz prigušeni osmijeh i kao da šaruće"zove se srečonoša".

    avatar

    05.03.2008. (01:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...