Komentari

auzmish.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Pero Panonski

    Sad bi se moglo puno pametnoga reci, ali u ovakvim trenucima citanje Ujevica se cini jedinim smislenim. Ja drugih rjesenja nemam; ja bezimeno ustrajem u braci.

    avatar

    26.02.2008. (17:22)    -   -   -   -  

  • primakka

    slutila sam takav epilog, ali me isto jako rastužilo sve skupa. tvoja me majka podsjeća na moju. splet dviju kompleksnosti i odbijanje nježnosti zbog statusa žrtve i meni je često deja vu. učimo iz vlastitih obitelji i nesvjesno ponavljamo njihove greške.
    ali nama nema gledanja nazad, tamo ništa nije ostalo. iako su meni moji blizu, ograđuju se, prave se nedodirljivi, kao da se stide pokazati osjećaje.
    ponovno ti kažem: odličan si ispao. i čuvaj onu sliku sa ocem, prekrasni ste. ja takvu nemam.

    avatar

    26.02.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    ah mali naš vodenjakću, oh pokušat ću bit sažeta ali kako, reci ti meni kako?
    znaš imaš sreće, jer si svejedno ispao ovako divan i krasan dečko :))) ( ovo nasmijavanje nije namjerno ) pa zar nisi? vjerujem da sami biramo svoje roditelje, ti si ovdje u biti radi njih, jer ti si vidio njihovu dušu prije no što si se rodio, samim time, ti si taj koji može podnjeti sve, jer si ih sam odabrao, nosio si se s njima kakvi jesu, sve ove godine, život je tečan, brz i često gorak i bodljikast, no on nas ojača, da nas ne ojača ti ne bi napisao ovakav post, ne bi niti razmišljao o tome, jer kukavice se ne usuđuju razmišljati o samima sebi, svojim obiteljima i nastalim problemima...ili sve negiraju...nažalost ili na sreću, isprepleteni smo s drugim ljudima koji su jednako isprepleteni s drugiim ljudima, a ponekad se ne možemo svi nositi s raznim isprepletenosima, nismo svi jednako jaki, ili s istom zadaćom, a teško je ponekad učiti na tuđim greškama...imao si lijep odnos s ocem dok je trajao, znam mogao je i trebao je i dulje trajati, ali nije, ostala su ti divna sjećanja, neki ih nemaju, mnogi dapače...na kraju krajeva bitno je samo to da si ti pobijedio samog sebe...
    a baš si mali i sladak :) ( takav si na slici hehe, pa te tako i doživljavam )

    avatar

    26.02.2008. (18:59)    -   -   -   -  

  • oldbat

    kako te samo dobro razumin. Moj pape je bio kao tvoja majka. Ne sjećam se da mi je ikad rekao da me voli. Ni da sam nešto dobro napravila. Ni da se ponosi sa mnom. A ja san sebi uvijek postavljala previsoke standarde. Da se njemu dokažem. Samo mi je dva dana prije nego je umra reka - čerce, Bog te blagoslovija. Sva njegova ljubav prema meni je bila iskazana u toj jednoj jedinoj rečenici. Znam da nije mogao ni znao drukčije.

    avatar

    26.02.2008. (19:38)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Odnos s ocem je gotova stvar, tu promjena više nema, ali prijatelju dragi, nemoj se gristi zbog nekih propusta u tvom odnosu s ocem kad si bio mlad i nadobudan. Nisi ti bio odgovoran za raspad njegovog svijeta. Odgovore koje tražiš možda bi mogao dobiti od majke, ali za to je potrebno više od telefonskih razgovora. Možda i tebi i njoj odgovara Status quo?Dobro je dok je mirno,bolje ne uzburkavati površinu. Vidi se da te to muči, posebno zbog onog njenog pitanja na kraju. Pa ko tu koga? - čini mi se kao da se pitaš. Kad prođe vrijeme, i nepovratno odu oni koji mogu dati odgovore, gdje tada tražiti odgovore? Ne znajući odgovore na pitanja koja te muče, možda ćeš iste greške i sam nesvjesno ponavljati. Nisam psihoanalitičar, iako se često zapetljavam u tim vodama, misleći da mogu ljudima pomoći nekom svojim objektivnim pogledima. Moguće da u većini slučajeva griješim, neznam , ne dobijem uvijek povratne informacije. Evo, nisam htjela, ali ne mogu protiv sebe, oprosti. Tvoja slika s ocem je jako lijepa i odiše nekim mirom, ali....koga tražiš pogledom? Osobu koja bi ti mogla dati odgovore?
    Mišljenja sam da čovjek za svog života treba riješiti pitanja koja ga muče, a što ih prije riješi - tim bolje. Jer - danas jesmo, a sutra ...tko zna gdje smo?
    P.S. Ondekoza me strefila puno prije nego su zabubnjali u metropoli. Pisalo je u gornjem tekstu. :-))

    avatar

    26.02.2008. (20:48)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    e, jebi ga!!!
    reci joj da može :((

    avatar

    26.02.2008. (23:09)    -   -   -   -  

  • levant

    ups. meni moj otac rekao ovako. "dođi sjedni. ja i tvoja mama se rastajemo ti izaberi s kim ćeš živjet". onako iz vedra neba, usput, šok-terapijom. pa sam od toga dana pa sve do danas u stalnom osjećaju - kad će mi netko ponovo izmaknut tlo pod nogama?
    No sam ih oboje uspjela odvojit od sebe. emotivno. volim ih ali moj je život moj život. svoju lošu energiju sada prazne na nekom drugom jer na meni više ne mogu. a bila sam krasna, podatna žrtva.
    tebi ne treba psihijatar. a mamicu će njezin, ako je stručan i pametan vrlo brzo pročitat. pa ona neka priča što hoće, nisu baš svi ljudi (i psihijatri) glupi niti nestručni. pa neka se on bakće s njom i s njenim lažima samoj sebi. jer laže sama sebe. a laže jer drugačije ne može opstat. nisi ti tu da se bakćeš s time. ne više. odvoji.
    svaka ti čast. volim , a to je jako rijetko, barem u mom okruženju, kad su muškarci svjesni svojih unutarnjih događanja. obično su oni ti koji se ne žele suočit sa samim sobom.
    tata te je volio. ali je bio ranjen. i bojao se ponovne povrede. ponovne izdaje. ništa ti nisi mogao. i znao je da ga voliš. samo je bio previše ranjen da bi mogao podnijet ponovno spajanje i razdvajanje. ajme igram se psihijatra, oprosti. idem. kidam nalijevo.

    avatar

    27.02.2008. (11:02)    -   -   -   -  

  • file

    Prvo, odličan autoterapeutski post.
    Drugo, imala bih sad pisat roman, analizirat tvoj i preispitivat vlastiti dječje-roditeljski (i obratno) odnos. Pa onda sve isponova kao mater. Ali to zahtijeva komentar dulji od posta, pa je najbolje reć ukratko, ko Zona: jebiga! Zavidane su to stvari. Miljuni očeva, majki i djece, i svaki put drugačije. A opet isto.

    avatar

    27.02.2008. (11:03)    -   -   -   -  

  • fulvus

    Shelly; izgleda da ima mnogo nas koji smo prošli nesretno djetinjstvo( pročitaj moje postove od 05.12 infantia infectus i erare humanum est). Nažalost, bili smo taoci nesređenih života vlastitih roditelja, koji u egoizmu i egocentričnosti nisu vidjeli da moraju prekinuti zlokobni niz, radi sreće vlastite djece. I sami nesretni, nisu se znali odhrvati i uživati u životu, nego su poput utega provlačili kroz život vlastite patnje i nametali ih svojoj djeci (nama). I ja sam tako ostala bez odgovora na koje sam imala pravo, ali za mene je to prošlost za kojom sam zatvorila vrata, jer mi je majka pokojna. Ti još možeš dobiti odgovore, i ako misliš da ne možeš dalje bez njih, ustraj na tome. Jer netko se pravi žrtvom cijeli život i u to ime zatire pravo na sreću onome do kog bi mu trebalo biti najviše stalo.

    avatar

    27.02.2008. (11:06)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @ svi - wow... kad sam stavio post, zapravo sam zažalio isprva, jer sam ga "ispucao" zbrzano, iz trenutka. Možda sam tražio vidjeti napisano u komentarima, što slutim, ili pak u čemu baš griješim. Komentari su genijalni, i puno hvala. Znam i da je tema beskrajna, i da svi nosimo svoje križeve - kako kao djeca, tako i kao partneri i roditelji. U tome baš vidim šansu; ljepotu života i mogućnost, da rastemo i spoznajemo; pravo na greške "included"...
    @ Susjed Pero - uobičajeno si slojevit... :-) Je, Ujevića bih baš trebao uzet malo. U DDRu rastao na Gorkom i Majakovskom, kasnije na Hemingwayu i Prevertu... Kajćeš. Sviđa mi se kako se postavljaš!
    @ Odmačka - ...da, sve je to građa nas... I dobro je tako.
    @ Pikulica U. - ovo je zanimljivo... Otvara nove aspekte, što veliš da biramo roditelje... Prvi put povezujem ton Tvojih postova i komentara ovdje.. Intrigira(š)! :-)
    @ Old Bat - ne znam, što je gadnije onome, kome se dešava - Tvoj pokojni otac, koji nije mogao izreći, ili moja mater, koja tvrdi, a .........
    @ Gustirna - posve se slažem; jasnoća stava i dnevno čist "račun" je predivna stvar... Kvaka je, [to ona o;ito nije svjesna, da joj godinice idu za "proljetno spremanje životno"... Sluti, al' ne kuži. (To sa jasnoćom mi i je životna lekcija s aerodromskih stepenica... Valjda ih neće maknut' u adaptaciji ... :-) )
    @ Zona Z. - dobro veliš. I ja njoj kažem da nekoga nađe. Pa da si predatorski-pragmatično pomisli "Je...ga!" Morti bi skužila neke važne stvari... :-))
    @ Levant - nisi mogla točnije. Dođe mi joj poslat post i komenare... :-) BTW, tu istu rečenicu sam i ja imao diskutirat. Negdje sa oko deset godina, između škole i autića... ... ...
    @ Filipinka - zavidane, veliš... A kud ja na strojarstvo odoh... :-))
    @ Fulvus - u tom pravcu baš sinoć pričah s majkom... No, teško. Iako je potakla temu, rasplakala se kad joj nisam znao pojasniti, zašto mi na maturski bal nije došla, na vjenčanje, ... Nevr majnd; svatko bira, kako naći mir u sebi; ja joj ga želim... Svatko ima za naučit... :-)

    avatar

    27.02.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...