Komentari

jezevblog.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • bespeljica

    razumljivo...a to je uvijek tako u životu....ne zanima nas i ne zapamtimo nešto što nam nije blisko i što nam ne treba u tom trenutku....ali bitno je da se potrudimo kad zatreba :-)....
    ovo sa špricom mi je za puknit od smijeha....to bi volila vidjet.
    ....i mene živo zanima što je to ona sanjala....nakon trauma, gladi i žeđi ponovo opet zbrinuta...

    avatar

    25.02.2008. (10:58)    -   -   -   -  

  • boco san

    Zato pamtimo samo ono što je lijepo ,pozdrav Bespeljice i hvala na komentaru

    avatar

    25.02.2008. (11:02)    -   -   -   -  

  • skaska

    jezuš, pa to je pravi ježek. ja ih imam pet u vrtu. cela familija, preslatki su

    avatar

    25.02.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Hahahahhha...kako simpatičan blog! A ježek je stvarno prava maza, no nije ni čudo pored takve paziteljice. Znam da ježevi znaju pronaći dom u kući ali ovaj koji spava na koljenima i to ovako na boku, to još nisam vidjela...hihihihih. Baš ste veselo društvo :o)))

    avatar

    26.02.2008. (07:45)    -   -   -   -  

  • boco san

    Drago mi je da ste svratili na ovaj blog.

    Tek smo krenuli , ali to nije sve biti će toga još.
    Moja Finica je ko urica probudi se oko 16,10 i obavi
    svoje fiziološke potrebe uvijek na istom mjestu,
    (ponekad je stisne malo jače pa onako usput)
    dok čistim ona se opravdava i trči oko krpice .
    Tada popapa , kažem joj da se ne ljutim,
    po bodljama je pomilujem - spusti ih skroz.

    Kad mi pijemo popodnevnu kavu ,
    ona dolazi i završava u krilu ,
    tu i tamo učestvuje u razgovoru,voli grickati moje dugmiće na košulji.
    - najviše voli kad se smijemo, voli glazbu .
    -
    Kada je bila tužna pjevali smo joj pjesmu „Mama Kukumka“
    onda se rastvori i nožice budu u zraku .
    Danas je ona naprednija po pitanju glezbenog ukusa
    pa sluša Michaela Bublea i pjesmu Sway .

    Odlučila sam pisati o njoj, zašto ne . Ona za razliku od ljudi ne ogovara i ne trača .
    Pokazuje svoju ljubav u potpunost – naučila je to od nas .
    Kada imate kućnog ljubimca ne morate imati pretjerani osjećaj odgovornosti ,
    ali ljubavi , pažnje i sve što ide uz to čini vas odgovornom i tu nema pretvaranja.
    Na taj način pokazujete svoje prave osjećaje i puno neprimjetnog i lijepog
    izlazi iz vaše duše , pa zateknete sebe kako se radujete i smješkate.
    sve ono- čega danas pomalo nestaje .
    Zato sam sretna što je ježica s nama , ona se raduje svakom našem dolasku
    i pokazuje svoje osjećaje .

    Primjećujem da su ljudi sretni i zadovoljni kad im lijepo odgovorite na njihov post
    jedna povratna informacija koja osobu čini važnijom i prihvaćenom od ostalih blogera
    koji će zbog lijepog ponašanja uvijek svraćati na Vaš blog .
    Ljudi koji se bave intrigama završavaju upravo onako kako to zaslužuju .
    Moja uzrečica nije nova svi je znaju , vrijeme uvijek pokazuje sve …
    samo treba imati strpljenja , tada je lakše nekoga otpisati iz svog života.
    Vrijeme prolazi i suviše brzo i ništa nas ne opravdava ako ne naučimo iz tuđe ili svoje pogreške , skupiti ponekad hrabrosti i reći osobi koju smo povrijedili da nam je žao-gledati pritom osobu , pogled najviše govori , to zaslužuje svaki čovjek .
    Više se osvrćemo za ružnim nego lijepim riječima , tu svi griješimo .
    Zašto ?
    Ružne nas pogađaju i na njih reagiramo ružno , ne trebam pisti dalje , zar ne !

    Lijepu riječ melem za dušu tvoju i moju, ne tračati – to je ružno.

    Lijep pozdrav i ugodno provedite ovaj dan , zamislite sunce.

    avatar

    26.02.2008. (09:03)    -   -   -   -  

  • boco san

    Pogledala sam Vaš blog.

    Stvarno najiskrenije komentirate
    o svemu što Vas smeta .

    Ne spadate u osobu koje se žele nekome dopasti na silu.
    Dovoljno govore mnogi komentari koji Vam dolaze.
    Vaše oduševljenje iskazujete u jednom dahu , to je prava
    eksplozija osjećaja .
    Iskrenost koju iskazujete bez straha .
    Osuđujete sve ono što je ružno i nepravedno, a toga danas ima .
    Neki govore da je najteže biti čovjek , ne bih se složila s tom tezom.
    Moja teza je - najlakše je biti čovjek ,
    samo to ne shvaćaju oni koji bi trebali.
    Lijepo Vas pozdravljam !

    avatar

    26.02.2008. (09:30)    -   -   -   -  

  • fulvus

    krasno je što si udomila ježicu, kako je samo slatka! Vidim da ju je i maca lijepo prihvatila...Imaš li vrt ili dvorište, na slici nisam mogla razabrati?

    avatar

    26.02.2008. (10:08)    -   -   -   -  

  • boco san

    Hvala na posjetu ovo stranici, toliko se radujem zbog svoje Finice
    da je osvanula kroz moju priču.
    Imam terasu i komadić vrta kojeg sam sama napravila ,ono podigla cigle
    zazidala s kamenjem koje sam tražila po kampanjama . i uz more.
    Finici sam napravila i stepenice da nema velike prepreke
    kada želi prošetati od terase do malog vrtića.
    Uvijek sam pored nje kad navečer izlazi jer se ustvari bojim
    da ne naiđe na nešto što bi joj naškodilo n.p.r. otrov.

    Kod nas je dolazio jedan mačak kojeg smo zvali Suri
    ja sam ga zvala Sivko i bio je na distanci ,
    strašno oprezan, valjda je imao loših iskustava s ljudima .
    Ostavljala sam mu hranu 3 metra odalje , s vremenom je dolazio
    sve bliže i bliže , čak je znao kada dolazim s posla pa me je vjerno čekao
    na stolu, pojeo bi i otišao svojim putem.

    Jednog dana dolutala je jedna mačkica , bilo mi ju je žao pa sam
    joj napravila sklonište ispred vrata , hranila ju i pazila.
    Pratila me je svaki dan kada sam odlazila na posao
    tako da sam se puno puta morala vračati da je stavim na zidić.
    Nju smo nazvali Tigrić , a kasnije od milja Maza .
    Bila je razigrana i mazasta.

    E tada dolazi bliski susret Finice , Maze i Surog .

    Svako veće Finica je izlazila i normalno osjetila nove mirise
    miris mačke i približila im se .
    Nisu bježali( to se vidi iz slika koje sam priložila ).
    Tako je Surom znala doći iza repa i penjat mu se na leđa , on je mirno stajao.
    Maza je sve to promatrala izdaleka.
    Prvi put sam zaplakala 31.12.2006. kad nisam zatekla Mazu ,
    otišla sam ju tražit i ostala šokirana
    netko ju je na najbrutalniji način ubio.

    Suri ili Sivko dolazio je još dva mjeseca onda je i on nestao.
    Finica je izgubila društvo i bila jako žalosna .
    Odlučila sam pisati i napraviti cijelu priču od početka sa svim lijepim i ružnim stvarima.
    Puno puta sam rekla , sva sreća da Finica ne zna lajati ni mjaukati , tako nikome ne smeta
    I nitko je ne može ozljediti.
    Ljudima danas sve smeta , zato sam odlučila na neki način pričati priču i podariti
    ju i onim ljudima koji ne vole životinjice , možda uspijem otrgnuti tu surovost iz njih.
    Vama zahvaljujem , osjećam da volite moju Finicu

    avatar

    26.02.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • 4everandever

    moj msn:malaradicka@hotmeil.com

    avatar

    02.03.2008. (21:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...