Komentari

trillian.blog.hr

Dodaj komentar (105)

Marketing

  • povuci-potegni

    u vidi nje što je ozbiljna danas. imaš pravo, nisam ni ja zamišljala da ću radit u ovakvoj firmi i imat zmaja za šeficu,al nakon ovog posta razmišljam otvorit javnobilježnički ured. samo da saznam kaj treba za to. :)

    avatar

    21.02.2008. (11:13)    -   -   -   -  

  • KOKI

    ja sam valjda jedna od rijetkih koja stvarno volim i uživam u onome što i gdje radim...:)

    avatar

    21.02.2008. (11:16)    -   -   -   -  

  • svijet u malom

    bravo, nek joj je sa srecom!
    covjek koji zavrsava fax nadobudan je i pun elana. to jako brzo splasne kad nakon sto dobijes diplomu ides dici socijalni pokaz ;) ja sam svoje ideale promjenila: od ideje savrsenog posla dosla sam na posao s kojeg sam u 4 10 doma i mogu zivit svoj zivot!
    mnogi ne razumiju, kazu da sam inertna ali meni je bas super i ne mislim zbog super posla zrtvovat ostatak zivota. radim da mogu zivijeti, a ne zivim da mogu raditi!
    a da, i lijena sam :)))

    avatar

    21.02.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • trill

    povuci potegni, a malo razmišljam :) Onaj moj brat i onaj moj muž običnu puknu u jako glup smijeh kad ja izjavim da razmišljam, ali neka njima njihovih radosti. Znam da si ti dobra i da tebi to neće biti smiješno :))
    Mislim da za otvoriti javnobilježništvo treba prvo završiti pravo, a onda jedan javnobilježnički stric, ujak ili tako neki rođak uopće nije na odmet :))
    Koki, draga moja i ja sam s tobom u istoj skupini onih koji vole svoj posao :) Ima dana kad mi naravno bude teško i kad mi ide na živce, kad bi sve čak i ja poslala u p.m. (onda znaš :) ), ali sve u svemu to je posao koji volim. I sebe vidim u njemu :))
    svijet u malom, i ja kažem, nek joj je sa srećom :)
    U to vrijeme dobro kažeš, mladi ljudi su puni ideala. Na kraju krajeva kad će ih i imati ako ne u to vrijeme, a život okrene te stvari za čas.
    Važnost se okreće s godinama, mijenja, a i meni je sad nekako važnije da sam poslije radnog vremena slobodna, da je to radno vrijeme određeno i da sam kod kuće koliko-toliko neopterećena. Važnije od recimo visine plaće ili statusa.
    Lijenost, inertnost, udobnost...neka je što je. Nama paše. A samo to je bitno :))

    avatar

    21.02.2008. (11:33)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Uvijek slijediti svoje ideale (ali pazi...neki ni svjesni nisu da to što slijede nisu ideali)....Svi mi imamo nekoliko područja svoja Ja, svoga života s kojima moramo biti zadovoljni inače ništa ne štima. Posao je jedno od njih...Nije važno što radimo (jer svaki je posao podjednako vrijedan), važno je da na posao većinu dana odlazimo sretni jer volimo to što radimo (pa makar to bilo obračunavanje bolovanja u maloj firmi :-))
    A kad se dogodi da taj odlazak na posao postane muka i grč u želudcu vrijeme je za polazak...negdje drugdje...jer samo je jedan život.
    (i nemoj reći da je teško naći posao danas u RH...puno je teže živjeti onako kako ne želiš)

    avatar

    21.02.2008. (11:44)    -   -   -   -  

  • NF

    kao djeca smo ispunjavali leksikone. još i danas se sjećam šoka kad je moj najbolji prijatelj upisao u idealno zanimanje profesor. nikad nije završio nikakav faks, a ja postao prof. ne volim više ići na posao, al kad bolje pomislim, ja u stvari nikad nisam ni imao nikakvih poslovnih iluzija ni posebnih ambicija...

    avatar

    21.02.2008. (11:54)    -   -   -   -  

  • trill

    Tražeći sebe, mogu se samo složiti s tobom oko onoga da nije važno to što radimo, da je svaki posao jednako vrijedan, i da je bitno da smo na svom poslu sretni. Uzela sam za primjer obračun bolovanja u maloj firmi jer sam baš taj posao radila jedno vrijeme i bilo mi je čisto dobro na njemu. Nije glamurozno, nije zahtjevno i svakako nije bilo ono što sam si željela, ali dok je trajalo bila sam zadovoljna. Kada više nisam, krenula sam dalje :))
    NF, i sada se ispunjavaju leksikoni, ali sve je manje takvih zanimanja u njemu. Uglavnom djeca žele biti nogometaši, glumice, manekenke...
    Mislila sam za tebe da si ti oduvijek želio biti profesor :) Imam osjećaj da (uglavnom) voliš to što radiš i da te ideali nisu napustili. Ne neke poslovne ambicije, nego ono da djeci daješ puno više nego što se to mora. Tako otprilike :)
    A znaš na što si me još podsjetio? :) Kako je moja prijateljica u leksikonu upisala za ime simpatije - Arthurovo ime. A meni je on bio bezveze :))) Šta ti je život... :)))

    avatar

    21.02.2008. (12:07)    -   -   -   -  

  • Invisible kid

    Mislim da bi ja prihvatio ponudu. Znam da bi posao bio dosadan, ali mislim da bi se isplatilo. Pozdrav

    avatar

    21.02.2008. (12:14)    -   -   -   -  

  • Đus

    a eto, danas je općenito idealno što manje raditi za što više love. najidealnije bi bilo da imamo 4 milje banaka, da svatko opljačka jednu i zdravo. katastrofa...

    znaš da ovo inače ne radim, pogotovo ne po copy-paste šabloni, ali ovaj put budem- molim te razglasi okolo moj zadnji post kod frendica i frendova u Zagrebu i okolici, za djecu. tražimo samo malo dobre volje.
    pozdrav!

    avatar

    21.02.2008. (13:18)    -   -   -   -  

  • rahatli

    to je uvijek to pitanje odabira. ja mislim da bira dobro, iako će jednom vjerojatno zažaliti zbog odluke. ali na kraju, sve kad se zbroji, reći će da je odluka bila dobra, odlična:)

    avatar

    21.02.2008. (13:19)    -   -   -   -  

  • trill

    Invisible kid, iskreno, ja ne znam niti kako bi postupila u ovim godinama, a kamoli u onim...njenim. Teška odluka u svakom slučaju.
    Pozdrav i tebi :)
    Đus, vjerojatno bi oni koji pljačkaju banke rekli da je i to posao i da se dobrano namuče kako bi došli do plijena :)
    Znam da ovo inače ne radiš, ali kad je za djecu, puno stvari se mijenja. Razlasit ću koliko god mogu. Lijep pozdrav i tebi :)
    rahatli, i ja tako mislim :) Čovjek ne može protiv sebe. Mislim, može, ali onda ne bi uopće bilo smisla. Ako sada tako razmišlja i važni su joj ideali, ne bi nalazila nimalo zadovoljstva u poslu. Ovako, čak ako kojim slučajem i ne uspije može sama sebi reći da je postupala kako je osjećala da treba :)

    avatar

    21.02.2008. (13:30)    -   -   -   -  

  • freestyler

    ja sam od onih koji stvarno vole raditi ono sto rade, ne razmisljam da li sam za to isao u skolu ili ne, da li je to ispod onog nivoa koji mi je naobrazba dala, nije mi bitno da li radim vise od drugih, nije mi ni bitno sto drugi i za manje dobiju vise, jednostavno uzivam .... uživaj ...:)))))

    avatar

    21.02.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • dva

    imalo bi se tu oko mnogo stvari što reći. Al u letećem sam obilasku bloga, pa ću samo ovo:

    dobro je da čovjek radi ono što voli, da radi po njemu idealan posao..al ajd ti sa 14 ili 15 godina znaj što je za tebe idealno (mislim, pri odabiru srednje škole), pa ni s 18 ili 19 nije puno bistrije (kad bismo recimo trebali birati što upisati, koji studij..). Vrijeme, potrebe i želje se mijenjaju, i ne volimo i ne maštamo o istom sa 14, 18 i 34 godine, recimo... eee, tu je kvaka, a ne samo u vratima :))))))))))))))))))))

    lijep ti pozdravčić ostavljam

    avatar

    21.02.2008. (14:37)    -   -   -   -  

  • trill

    Ponoćna strina, slažem se s tobom :) Ako djevojka već sada ima toliku averziju prema tom poslu, a još ga nije niti probala raditi, kako li bi tek bilo kasnije. Nije ni u šoldima sve, pogotovo u tim godinama. Kasnije se percepcija malo mijenja, ali ako kao mlad čovjek ne može ići za svojim idealima, teško da će to moći kasnije.
    freestyler, lijepo :) To me podsjetilo na davni govor mog tate koji smo vodili kad sam ja trebala u srednju, odrediti kojim ću se poslom u životu baviti. Rekao mi je da je ustvari skoro pa svejedno šta ću biti, da on zna da ću koji god posao radila raditi to savršeno dobro i da ću naći nešto što me u tome vseli. I bio je u pravu :))
    dva, lijepo mi te vidjeti, tek da znaš :)
    ja ne znam kako drugi, ali ja sam u tim mladim godinama bila totalni bedak :) Pojma nisam imala šta bi voljela raditi u životu i kojim smerom bi trebala krenuti. To što netko zna što želi ili što ne želi, pa još tako mlad, je već velika stvar. Ilitiga kvaka :)))

    avatar

    21.02.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    moj ideal je ne raditi ništa. ali nisam dovoljno hrabar da ga slijedim

    avatar

    21.02.2008. (14:52)    -   -   -   -  

  • JJ

    ajde molim te napisi neki post s kojim se necu slozit :)

    avatar

    21.02.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • stefa35

    koma blog

    avatar

    21.02.2008. (15:47)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    na žalost od ideala se ne živi, samo budeš budala, vjeruj znam što pričam... sve je izglednije da ću odbacit neke od svojih ideala jer s njima ne ću priuštiti djeci ništa osim problema...
    pozdrav

    avatar

    21.02.2008. (17:33)    -   -   -   -  

  • Elyca

    ajme.....ajme teške teme (JJ...ne uvlači se)
    ne znam što bi rekla! Osobno smatram da treba djeci dopustit da žive svoje ideale (i pri tome im i financijski pomoć)...i osobno bi to napravila...al nikad ne bi dijete poslala na pravo! To je slijedit ideale iz američkih filmova!
    Ipak joj želim sreću
    a što se prethodnog posta tiće...moram te pohvalit kako je to bilo dobro zapakirano! ...vidi se ko zna :-))

    avatar

    21.02.2008. (18:13)    -   -   -   -  

  • JJ

    Ely ko se sad uvlaci (bilo je dobro zapakirano. .. cccc :P ) gledaj ja bi svoje dijete od malena usmjeravao u smislu da je zbog njega samog bolje da vise zna, jer covjek koji vise zna vise vrijedi, a sad sto ce biti zelja djeteta.. i sto ce ga uevseljavati.. to nek mu bude :)

    avatar

    21.02.2008. (18:41)    -   -   -   -  

  • trill

    pametni zub, :))) brzo bi ti to dosadilo. Vidi penzionere. Rijetko koji je zadovoljan :)
    JJ, evo mogu sad: Dinamo je najbolj, Dinamo je slavan.. :)
    Nisam mogla odoljeti, znaš da nisam :)))
    stefa35, je. Al ne smiješ ni na koma blogovima spamati i ostavljati puno komentara. Brišu se :)
    wiseguy, sretnici su oni koji mogu spojiti jedno i drugo, pa živjeti od onog šta vole. Jedno ne mora isključivati drugo :)
    Znam o čemu pričaš. Naravno, niti moja djeca nikada ne bi, niti su trpjela zbog posla. Čak šta više i okaz sam svojedobno dala da bih bila uz njih :)
    Ely, je, teška je tema :) A još teže za odlučiti...Sad nekako imamo baš takve teme doma. Huluvuici je krajnji čas da se odluči na koji fakultet bi krenula. Treba ju usmjeriti i pomoći joj u odabiru, a opet teško je tu biti pametan.
    Ma pusa tebi :) jedina si na svijetu vidla kako sam ja baš dobro zapakirala paket i još me i pohvalila :)))

    avatar

    21.02.2008. (18:44)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Heh, da... Lijepo si ti zaključila: život ima neke svoje tokove i dovede nas kamo nismo mislili da ćemo stići. Ne mora to biti nužno loše. Samo je tako. Pa da, imala sam i ja neke svoje ideale, ali mnogo se toga promijenilo... Ne mogu reći da sam oduvijek sanjala da ću raditi posao koji radim, ali nisam nezadovoljna u smislu da ne volim to što radim, to ne. No, čovjek čitav život uči... Lijepo je kad se u pravom trenutku nađeš na pravome mjestu, kad se sve tako posloži. Najvažnije je, mislim, znati što hoćeš. E, to (je) mene zna(lo) zbunjivati... ;-)

    avatar

    21.02.2008. (20:22)    -   -   -   -  

  • trill

    JJ. to si lijepo rekao. Mislim da je suvišno reći da se slažem s tobom. Ali, da, slažem se s tobom :))
    Big Blue, to i mene zna još uvijek zbunjivati :) Dobro, u globalu znam šta je meni važno, šta me usrećuje, a šta ne, što neću...ma znaš, ne trebam ti objašnjavati :)
    Čak i kad imamo tu sreću da radimo posao koji volimo i koji nas ispunjava, nije sve uvijek idealno. I u tom poslu ima nekih dijelova koja nam se manje sviđaju ili nam se ne sviđaju uopće. Sastavni su dio posla i mora ga se obaviti, ali su manje lijepi. Niti u idealnom nije sve uvijek idealno :)
    To su meni sad misli opet malo odlutale :))

    avatar

    21.02.2008. (20:37)    -   -   -   -  

  • spidernet

    i ne samo odlučiti, već i vjerovati u sebe ;)
    što se tiče profesora, ja bi npr. volio predavati geografiju, ali prije toga raditi nešto što me ne veže za ured 0-24h i da nisu isti ljudi u okruženju - volim nove ljude upoznavati i jedan od razloga je taj što sam odabrao ovaj fax na kojem sam sada - nudi priliku ne biti vezan za isto radno mjesto cijeli život :D
    kako bilo, nekada se neke stvari moraju prožvakati, kako bi se stiglo do onoga čega želiš - npr. radnog mjesta/posla i sl.

    avatar

    21.02.2008. (21:12)    -   -   -   -  

  • Elyca

    JJ....imala sam ja taj problem kod kuće...već 2 puta....sina su svi tjerali u gimnaziju (osim mene)...a kćer je čak i ravnatelj gimnazije tjerao u gimnaziju.... sin studira elektroniku,..i uvijek si zaradi za džeparac...a pri tome uživa...a mala vještica, je još uvijek moja mala vještica...pa što god odlučila poslije srednje
    P.S. Mala vještica je "prerasla" blog :-))...što je još jedan dokaz da imam 14 godina! (i da sam bila u pravu što joj nisam dala u gimnaziju...a radilo se o klasičnoj i o matematičkoj)

    avatar

    21.02.2008. (21:27)    -   -   -   -  

učitavam...