"Hehe, well arent`t you your brother`s sister", pomislila sam čim sam vidila Schopenhauera u naslovu. Pritom ne mislim ništa loše, dapače, baš mi je bilo simpatično jer mi ga je zadnjih misec dana jedno šest puta spomeuo. :) A sad, litanija! :)
Za početak, ja, kao osoba...hm, pa ne baš normalnog (jer itekako odudara od onog što je norma), ali svakako zdravog odnosa s roditeljima (kao što tuširanje hladnom vodom kad imaš temperaturu 40 nikako nije normalno, ali je - ne bi živ čovik virova - zdravo), mogu se "pohvaliti" time da moj tata uvijek, ali uvijek ima suprotno mišljenje o mom uspjehu od onog koje ja imam. Tako, npr., u onim ritikm trenucima kad kukam po pitanju faksa i ispita ima reakciju sličnu ovoj reakciji tvog tate, dok u česšćim trenucima, kad se kurčim, odobrava, ali uz dozu skepticizma, uz izjave obojene nemoj-se-slučajno-umislit-pa-počet-padat nijansom vječitog crnila (al sam se sad prosrala... :P). Nekako mi se čini da je to uloga roditelja - da te lagano seru kad si na vrhuncu, što iz bojazni da si se možda zeznuo, što iz obveznog generacijskog jaza koji uzrokuje sukob mišljenja i interesa.
E...a fascinirana tvojom težnjom boljemu, ja se isto, kao onaj mediokritetski dio tebe, pitam koji je tebi k**** i zašto si osporavaš uspjeh. Jel` pola ekipe palo? -Je. Jesi ti prošla? -Jesi. Jesi dobila 3, a ne 2? -Jesi. Tribaš li se uvik iscrpit do krajnjih granica, enebili postigla veći uspjeh? -Ma, brate, ne tribaš! Lipo je nekad nešto obavit i osrednje, al onda da ti još ostane vrimene i živaca za boljit u strop i smijat se ničemu. Bar se meni tako čini.
I da, sve stoji šta si rekla, život bez težnje nekoj vrsti avanture (ne nužno u doslovnom smislu te riči), bez sklonosti tome da nešto novo naučiš i istražuješ je isprazan. Ali, kao 1.Istraživat stigneš. Težit boljem stigneš, ne moraš odma nakon prvog semestra na matematici (bogte, pa nisi na filozofskom... :P), vezanu uz kolegij koji očito nije pljuga. A kao 2., što se tiče riba i plićaka, zaboravila si ključnu stvar, a to je strah. Neke se ribe ne usude plivati dublje jer se jednostavno boje. I ok, možeš ti sad suočavat se sa strahom i pobijedit ga, a ako su rezultati pritom dobro - kud ćeš bolje. A možeš i popušit na razultatima pa onda baš i nije bolje. A možeš i ne popušit,ali izgubit živce, a ne da mi bog da živce izgubim. E, u potonjim slučajevima, možda je bolje zadržat se u plićaku. Neka žena s bijesno velikim iq-om i istim takvim sisama odluči živit od porno industrije umisto da iskoristi svoj talent za pisanjem jer je procijenila da je to lakše. Dakle, odabrala je pliću varijantu. Jel` ona zato naročito glupa? -Pa ne bi se baš upuštala u tu raspravu jer bi se dalo svašta reć. :)
Sori zbog "predugačkosti". :) Cheerio!
--lydia
20.02.2008. (18:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe da, ja i my bro smo tru gotičari pa zajedno petkom navečer čitamo Schopenhauera pod svijećom i slušamo sisters of mercy :D ma ne, ovo iskustvo s mojim ćaćom mi je bilo toliko fascinantno jer on me inače uvik blati koliko god ja bila dobra i koliko god bila loša, i nikad nije pokaza trunkicu suosjećanja meni izravno.. nije baš na ti s emocijama. A što se tiče straha pri odlasku iz plićaka, spomenila sam to - kao strah od mogućnosti u otvorenom moru, ali opet (jest da je to netolerantno od mene) ali strah mi i nije neko opravdanje. Makar i ja sama ponekad radi straha ne želim napraviti neke stvari, isto, to ne opraštam niti sebi :P Jednostavno, strah koji se tiče ovih stvari o kojim sam pisala i nema pretjeranog smisla osim kao sredstvo koje nam otežava analizu misli koje nas zaokupljaju i izravno iz toga - kao sredstvo sputavanja u daljnjem razvoju. Da, to što si navela ("A možeš i popušit na razultatima pa onda baš i nije bolje. ") ima point, i tu leži problem ljudi što cijelu svoju budućnost grade na prošlim iskustima, niti ne pomišljajući da ti prošli događaji nemaju veze s onim budućim, osim ako oni nešto ne promjene, jer u njima leži misao o neuspjehu, koja lako može postati stvarnost ako je oni učine takvom. Al, nažalost, svi smo više-manje takvi :(
Pozdrav ;)
20.02.2008. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja bi bez željenja umrla. uvijek moram nešto željeti, jer to me tjera dalje i idem uvijek ka tome nečem. motivacija jel. eh draga svaka čast na takvim rezultatima, budi ponosna na sebe! :) i da.. jesi kojim slučajnim slučajem drugi vikend u zadru? ja ću se vjerovatno zaletit, pa.. :D
22.02.2008. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi imamo neke drugačije aspiracije u životu,neki više cijene kvantitetu od kvalitete. Npr imam frendicu kojoj nije cilj se usavršit u nečemu uopće,već čisto probat što više stvari. Ples,skakanje padobranom,razne sportove,udruženja...Osobno meni je to jako površno,jer ja kad se nečeg primim u tome ostajem i cilj mi je nešto u tome postignuti. Naravno treba mi motivacija velika,al zato ne ulazim u sve šta mi se nudi,već ono šta me zanima. Ja sam konačno našao iz čega crpim energiju i čemu se želim usavršit,al eto objasnio sam u jednom od postova što se dogodilo. Sumnjam da postoje ljudi koje zadovoljava čisto postojanje,al opet i to njima aspiracija,tebi se možda ne čini tako jer imaš više standarde,al nekima je šetnja jednom tjedno i kava jednom tjedno savršen život,ili recimo završena srednja škola...meni opet nije,ja sam ekstrovert i mene to neće zadovoljit. Sad ovo sam pisao za neki soc. život,al da je to projekcirat na druge dijelo života isto tako. Tak da mislim da svi ljudi imaju određene afinitete i aspiracije,samo ovisi našto su usmjerene i koliko su jake
27.02.2008. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej! bas sam rovala po tvom blogu i naisla na onaj post "gLAMUROZNO!", mislim isto sto i ti. takvo ponasanje je grozno, uz svu tu danas tehnologiju, kad je umetno krzno gotovo kao i pravo, muce jadne zivotinje.! odvratno!
27.02.2008. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, ovdje ću ti, da ne bildam sebi komentare. Ma znaš da sam imala jednu ideju za post, onda sam ga napisala i izbrisala jer mi se učinio nesmiješan, malo patetičan, u smislu raznježenosti - ticao se moje stare i nedavnog razgovora, di je nju oprala savjest da je bila loša mama. Na što sam ja lagano štucnula i poskočila što je prouzrokovalo da se onaj upitnik iznad moje glave lagano nakrivi pa samo još usput izgledala i blesavo. :P A post je ostao samo kao word dokument kojeg sam naposlijetku izbrisala. Sinoć sam se poprilično napila tako da mi nije ni palo na pamet pisat, što je, viruj mi, bolje jer bilo je i takvih situacija. Doduše ne s postanjem, li s komentiranjem. Užas. Enivejz, bit će post valjda, ali to može ići i ostatak Azhdaje (u biti, nisi ni specificirala kome ide komentar, ali nekako sam samodopadno zaključila da se svit vrti oko mene ;) ), a mogla bi i ti štagod. Kad prođe usmeni. I sritno, naravno. --lyd
28.02.2008. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azhdaja
"Hehe, well arent`t you your brother`s sister", pomislila sam čim sam vidila Schopenhauera u naslovu. Pritom ne mislim ništa loše, dapače, baš mi je bilo simpatično jer mi ga je zadnjih misec dana jedno šest puta spomeuo. :) A sad, litanija! :)
Za početak, ja, kao osoba...hm, pa ne baš normalnog (jer itekako odudara od onog što je norma), ali svakako zdravog odnosa s roditeljima (kao što tuširanje hladnom vodom kad imaš temperaturu 40 nikako nije normalno, ali je - ne bi živ čovik virova - zdravo), mogu se "pohvaliti" time da moj tata uvijek, ali uvijek ima suprotno mišljenje o mom uspjehu od onog koje ja imam. Tako, npr., u onim ritikm trenucima kad kukam po pitanju faksa i ispita ima reakciju sličnu ovoj reakciji tvog tate, dok u česšćim trenucima, kad se kurčim, odobrava, ali uz dozu skepticizma, uz izjave obojene nemoj-se-slučajno-umislit-pa-počet-padat nijansom vječitog crnila (al sam se sad prosrala... :P). Nekako mi se čini da je to uloga roditelja - da te lagano seru kad si na vrhuncu, što iz bojazni da si se možda zeznuo, što iz obveznog generacijskog jaza koji uzrokuje sukob mišljenja i interesa.
E...a fascinirana tvojom težnjom boljemu, ja se isto, kao onaj mediokritetski dio tebe, pitam koji je tebi k**** i zašto si osporavaš uspjeh. Jel` pola ekipe palo? -Je. Jesi ti prošla? -Jesi. Jesi dobila 3, a ne 2? -Jesi. Tribaš li se uvik iscrpit do krajnjih granica, enebili postigla veći uspjeh? -Ma, brate, ne tribaš! Lipo je nekad nešto obavit i osrednje, al onda da ti još ostane vrimene i živaca za boljit u strop i smijat se ničemu. Bar se meni tako čini.
I da, sve stoji šta si rekla, život bez težnje nekoj vrsti avanture (ne nužno u doslovnom smislu te riči), bez sklonosti tome da nešto novo naučiš i istražuješ je isprazan. Ali, kao 1.Istraživat stigneš. Težit boljem stigneš, ne moraš odma nakon prvog semestra na matematici (bogte, pa nisi na filozofskom... :P), vezanu uz kolegij koji očito nije pljuga. A kao 2., što se tiče riba i plićaka, zaboravila si ključnu stvar, a to je strah. Neke se ribe ne usude plivati dublje jer se jednostavno boje. I ok, možeš ti sad suočavat se sa strahom i pobijedit ga, a ako su rezultati pritom dobro - kud ćeš bolje. A možeš i popušit na razultatima pa onda baš i nije bolje. A možeš i ne popušit,ali izgubit živce, a ne da mi bog da živce izgubim. E, u potonjim slučajevima, možda je bolje zadržat se u plićaku. Neka žena s bijesno velikim iq-om i istim takvim sisama odluči živit od porno industrije umisto da iskoristi svoj talent za pisanjem jer je procijenila da je to lakše. Dakle, odabrala je pliću varijantu. Jel` ona zato naročito glupa? -Pa ne bi se baš upuštala u tu raspravu jer bi se dalo svašta reć. :)
Sori zbog "predugačkosti". :) Cheerio!
--lydia
20.02.2008. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lajka
hehe da, ja i my bro smo tru gotičari pa zajedno petkom navečer čitamo Schopenhauera pod svijećom i slušamo sisters of mercy :D
ma ne, ovo iskustvo s mojim ćaćom mi je bilo toliko fascinantno jer on me inače uvik blati koliko god ja bila dobra i koliko god bila loša, i nikad nije pokaza trunkicu suosjećanja meni izravno.. nije baš na ti s emocijama.
A što se tiče straha pri odlasku iz plićaka, spomenila sam to - kao strah od mogućnosti u otvorenom moru, ali opet (jest da je to netolerantno od mene) ali strah mi i nije neko opravdanje. Makar i ja sama ponekad radi straha ne želim napraviti neke stvari, isto, to ne opraštam niti sebi :P Jednostavno, strah koji se tiče ovih stvari o kojim sam pisala i nema pretjeranog smisla osim kao sredstvo koje nam otežava analizu misli koje nas zaokupljaju i izravno iz toga - kao sredstvo sputavanja u daljnjem razvoju. Da, to što si navela ("A možeš i popušit na razultatima pa onda baš i nije bolje. ") ima point, i tu leži problem ljudi što cijelu svoju budućnost grade na prošlim iskustima, niti ne pomišljajući da ti prošli događaji nemaju veze s onim budućim, osim ako oni nešto ne promjene, jer u njima leži misao o neuspjehu, koja lako može postati stvarnost ako je oni učine takvom. Al, nažalost, svi smo više-manje takvi :(
Pozdrav ;)
20.02.2008. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m
ja bi bez željenja umrla.
uvijek moram nešto željeti, jer to me tjera dalje i idem uvijek ka tome nečem. motivacija jel.
eh draga svaka čast na takvim rezultatima, budi ponosna na sebe! :)
i da.. jesi kojim slučajnim slučajem drugi vikend u zadru? ja ću se vjerovatno zaletit, pa.. :D
22.02.2008. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisleni paradoks
Hahaha, tek sad san vidia ovaj Schopenhauerov citat s lijeve strane :) Zakon ! :P
24.02.2008. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m
a neću tako skoro, ne vjerujem. iako nikad se nezna. majka nešto spominje da bi išla, pa ćemo vidjet ;)
24.02.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Panoptes
Svi imamo neke drugačije aspiracije u životu,neki više cijene kvantitetu od kvalitete. Npr imam frendicu kojoj nije cilj se usavršit u nečemu uopće,već čisto probat što više stvari. Ples,skakanje padobranom,razne sportove,udruženja...Osobno meni je to jako površno,jer ja kad se nečeg primim u tome ostajem i cilj mi je nešto u tome postignuti. Naravno treba mi motivacija velika,al zato ne ulazim u sve šta mi se nudi,već ono šta me zanima. Ja sam konačno našao iz čega crpim energiju i čemu se želim usavršit,al eto objasnio sam u jednom od postova što se dogodilo.
Sumnjam da postoje ljudi koje zadovoljava čisto postojanje,al opet i to njima aspiracija,tebi se možda ne čini tako jer imaš više standarde,al nekima je šetnja jednom tjedno i kava jednom tjedno savršen život,ili recimo završena srednja škola...meni opet nije,ja sam ekstrovert i mene to neće zadovoljit. Sad ovo sam pisao za neki soc. život,al da je to projekcirat na druge dijelo života isto tako.
Tak da mislim da svi ljudi imaju određene afinitete i aspiracije,samo ovisi našto su usmjerene i koliko su jake
27.02.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katarina
ej!
bas sam rovala po tvom blogu i naisla na onaj post "gLAMUROZNO!", mislim isto sto i ti.
takvo ponasanje je grozno, uz svu tu danas tehnologiju, kad je umetno krzno gotovo kao i pravo, muce jadne zivotinje.!
odvratno!
27.02.2008. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
azhdaja
Evo, ovdje ću ti, da ne bildam sebi komentare.
Ma znaš da sam imala jednu ideju za post, onda sam ga napisala i izbrisala jer mi se učinio nesmiješan, malo patetičan, u smislu raznježenosti - ticao se moje stare i nedavnog razgovora, di je nju oprala savjest da je bila loša mama. Na što sam ja lagano štucnula i poskočila što je prouzrokovalo da se onaj upitnik iznad moje glave lagano nakrivi pa samo još usput izgledala i blesavo. :P A post je ostao samo kao word dokument kojeg sam naposlijetku izbrisala.
Sinoć sam se poprilično napila tako da mi nije ni palo na pamet pisat, što je, viruj mi, bolje jer bilo je i takvih situacija. Doduše ne s postanjem, li s komentiranjem. Užas.
Enivejz, bit će post valjda, ali to može ići i ostatak Azhdaje (u biti, nisi ni specificirala kome ide komentar, ali nekako sam samodopadno zaključila da se svit vrti oko mene ;) ), a mogla bi i ti štagod. Kad prođe usmeni. I sritno, naravno.
--lyd
28.02.2008. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angel of light
koliko mene tu nije bilo. Prije sam si uvijek govorila - sve što radiš radi da budeš najbolja, a onda je došao fax
29.02.2008. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konj
puši kurac
08.09.2009. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...