Ovo je baš zanimljiva adaptacija izvornog razgovora! Mene je iziritiralo ono autentično iz razgovora - pripovest o heroinskoj ovisnici, koja je izgledala sjajno dok je heroin nije spržio, kao metafori za sadašnji izgled Beograda. No, kada je novinar postavio pitanje "Zagrepčanke ili Beograđanke?", Jergović je odgovorio "Ne umijem klasificirati žene po gradovima". Dakle, pisac ne ume klasifikovati žene po gradovima, ali ume gradove po ženama - a te su žene narkomanke, koje ispod prozirnoplave patine bivše zavisnosti od strihnina, i dalje mogu dobro izgledati, ako neko plati operaciju. I ovo je vrhunac: Ne znam je li se cura skinula s heroina, ili se u međuvremenu naučila nositi sama sa sobom. urbani CVRC
18.02.2008. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle, pisac ne ume klasifikovati žene po gradovima, ali ume gradove po ženama - a te su žene narkomanke, koje ispod prozirnoplave patine bivše zavisnosti od strihnina, i dalje mogu dobro izgledati, ako neko plati operaciju. Uf, Mali Oblak mudro zbori. Ovo ti je odlično! Hvaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaala za Knjigu listova. Jesi li pročitalo V.poglavlje, priču o Eho?
18.02.2008. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
picka si, svaka ti cast: dobro si to zamijetila. no, skrajnimo Jergu tamo gde mu i jeste mesto: na djubriste srece balkanskog hipa. ima puno vaznijih stvari:
bio je to tezak porodjaj danas u Briselu: iskreno me cudi da se srpski kosovi-lesinari jos nisu ostrvili na vec pokleklog mamuta, buduci da ovaj predstavlja tek prolazan plen.
Evropa se josh jednom pokazuje duboko nesloznom: na ivici svadje, zapravo. evropski ministri inostranih poslova, spolja se praveci srecnim i ponosnim, prezentirali su popodne svoje danashnje dostignuce: tanko saopshtenje (tek nekih 25 redova) o tome kako ce se EU ubuduce odnositi prema Kosovu. "uspeh za evropu"- verzirano izjavljuje nemachki ministar Steinmeyer - toliko uverljivo da je gotovo nemoguce primetiti da ni sam ministar ne veruje u danashnji kvazi-uspeh. slovenacki ministar smatra da je EU polozila test jedinstva. Kouchner se cak uspinje do predskazanja: "ovo je kraj krize na Balkanu". a-ha: jeste, jeste ....
u istinskoj stvarnosti, dvadeset sedmorica su se na jedvite jade saglasili povodom texta saopshtenja, koje zapravo kljuchne momente ostavlja otvorenim: ali, EU-ministri ne propustaju ni ovu priliku da sami sebe tapkaju po ramenu i proglase sturo saopstenje, koje prolazno omogucuje "jedinstveni" stav Evrope, diplomatskim remek-delom; ukazavashi na elegantne formulacije /"sui generis"/, kojima se, zapravo, samo skriva ono shto je i politickom laiku na prvi pogled jasno: 27 zemalja-clanica EU su po pitanju Kosova sve drugo osim slozne.
19.02.2008. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Markizz, Nemanja i onaj treći na brežuljku usred divne livade i šute. Dolje, u podnožju, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie. Markizz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Dečki, idemo dolje, izjebat ćemo ih kao nitko do sada." Nato će Nemanja: "Nemoj biti blesav, prijatelju, ako nešto žele neka se izvole došetati gore." Treći ostade šutjeti. Mrzio je biti treći. Još iz srednje škole.
19.02.2008. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Markiz, Nemnja i onaj treći na brežuljku usred divne livade i posmatraju. Dolje, u podnožju, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie. Markiz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Ljudi, ajmo se zaletit dole i izjebat onu pičku. Nato će Nemanja: Nemoj biti blesav, prijatelju, sići ćemo polako i izjebat ih sve. Treći ostade šutjeti, ali lice mu se ozari. Uvijek je volio ne prešit. Razmišljao je o fjaci, blaženoj fjaci. Još od srednje škole.
19.02.2008. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Markiz, Nemanja i onaj treći treći o kojemu govori još Eliot u "Pustoj zemlji": Who is the third who walks always beside you? When I count, there are only you and I together 360 But when I look ahead up the white road There is always another one walking beside you Gliding wrapt in a brown mantle, hooded I do not know whether a man or a woman —But who is that on the other side of you?
Duga je to priča, o tom trećem. Pokušat ću je skratiti:
Eliot's note for line 360
The following lines were stimulated by the account of one of the Antarctic expeditions (I forget which, but I think one of Shackleton's): it was related that the party of explorers, at the extremity of their strength, had the constant delusion that there was one more member than could actually be counted.
Commentator's note
B. C. Southam has traced the account to chapter 10 of Sir Ernest Shackleton's book South (1919). See also the account of meeting Jesus on the road to Emmaus in the Gospel of Luke, Chapter 24, starting with verse 13. 1. And, behold, two of them went that same day to a village called Emmaus, which was from Jerusalem about threescore furlongs. 2. And they talked together of all these things which had happened. 3. And it came to pass, that, while they communed together and reasoned, Jesus himself drew near, and went with them. 4. But their eyes were holden that they should not know him.
Part V Lines 359-365
The speaker in this section does not seem to be the main narrator. The speaker talks of a presence who is felt, if not seen, when the speaker and the spoken to are seperated from each other (line 361.) Indeed we are not sure if the two ever walk together as the other and the mysterious figure do. Left unsaid is whether this figure is the cause of the seperation. The third appears to be a ghost, its walk described as a glide. The presence is hooded and the speaker cannot tell whether the figure is a man or a woman but Eliot has previously given us a clue. In his note to line 46 Eliot associates the hooded figure with the Hanged God of Frazer. So here we find the hanged man that Madame Sosostris could not see in the Tarot reading (lines 54-55.) What is mysterious to Madame Sosostris and the speaker becomes, with effort, accessible to us. While the public reading of this section put forth by Eliot and many critics is the resurrected Christ's journey to Emmaus with his disciples (told in The Gospel of Luke, Chapter 24) Eliot's notes cannot always be treated as a final authority on his meaning. His notes to line 46 and to Part V mention Emmaus yet his note to line 360 does not mention Emmaus or Christ at all. This latter note seems to be a clue that that there may be a more private reading possible to this section. James E. Miller, Jr. provides us with one such private meaning involving Jean Verdenal: It is a safe assumption the Vivienne Eliot learned early in her marriage that she was in some obscure sense competing with someone whose presence was more felt than seen. The passage above is not so shrill as the monologue in "A Game of Chess," [monologue starts at line 111] but there is the same nervousness and puzzlement--and nagging. Most telling, perhaps, is the line, "I do not know whether a man or a woman." [line 364] The silent party in this unequal exchange surely knows, for we have just witnessed his anguish over the incontrovertible fact--"He who was living is now dead." [line 328] The other who is walking by his side is the enduring memory which will not die, a memory as intrusive in a marriage as a physical presence.
South Sir Ernest Shackleton
The last paragraph of the chapter entitled "Across South Georgia"
When I look back at those days I have no doubt that Providence guided us, not only across those snowfields, but across the storm-white sea that seperated Elephant Island from our landing-place on South Georgia. I know that during that long and racking march of thirty-six hours over the unnamed mountains and glaciers of South Georgia it seemed to me often that we were four, not three. I said nothing to my companions on the point, but afterwards Worsley said to me, "Boss, I had a curious feeling on the march that there was another person with us." Crean confessed to the same idea. One feels "the dearth of human words, the roughness of mortal speech" in trying to describe things intangible, but a record of our journeys would be incomplete without a reference to a subject very near to our hearts.
Sir Ernest Henry Shackleton (1874-1922) South Originally published 1919, William Heinemann, London Reprinted 1998, The Lyons Press, New York,
Jebiga, baš ste me povukli za engleski jezik s tim trećim!
19.02.2008. (15:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poseban komentar zaslužuju i Kurtizana, koju posebno pozdravljam i želim još što duži ostanak među nama, sada kada napokon ima svoje čvrste stavove o životu, ljubavi, umjetnosti, eutanaziji, ratu i tako to, i istinoljubivi Maro, jer baš je tako bilo: ja uvijek pričam tu verziju s polaganim spuštanjem u dolinu. Iako, ima i treća verzija, stvarnosna, jer stvarnost je uvijek točno obratna od umišljaja:
Sjede Markiz, Nemnja i onaj treći usred divne livade i posmatraju: gore, u na brežuljku, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie. Markiz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Vidiš ti to? A NATO će i Nemanja: Ti, ak' se ove stušte niz padinu, jebat ćemo im sve po spisku! Treći ostade šutjeti.Još od osrednje škole.
19.02.2008. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..ma ke..treći je odselio u Europu, bavi se filozofijom a povremeno si ode pogledati ono kaj ima u izlozima u Nizozemskoj, koje buju vrlo brzo zatvorili, posle sledi : nema ni shita a kamo li jointa i tak, zgubleni je taj nas treći.
19.02.2008. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Markiz, Nemanja i onaj treći usred balegom prošarane livade i promatraju. Gore, na brežuljku Nikolina Pišek i Ađelina Đoli pasu zelenu travu. Nemanja, čovek od akcije, zaurla: Idemo? A markiz mu odvrati - Ako želiš jebati te krave, samo izvoli. Treći je uguravao mrtvu krticu u svoj mali čmar.
19.02.2008. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Nemanja i Markiz na Nikolini Pišek i Anđelini Đoli usred divne livade, puše sinsemillu i gledaju u daljinu, u pravcu ranča: - Je l' ti puši krava?, upita Nemanja. - Ne, umoril sam je - odgovori Markiz, očito misleći na Enđi. Nemanja ga polako pogleda i upita: - Čuj, je l' ti puši krava?, mijenjajući naglasak razgovora. - Ne, koliko ja znam., reče Markiz. - Onda ti štala gori., mirno ga obavijesti Nemanja. Onaj treći je trčao u pravcu ranča pokušavajući nešto nemoguće.
19.02.2008. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjede Nemanja i Markiz na Anđelini Đoli i Nikolini Pišek usred divne livade i časkaju: - Dobra ti je ova krava. Dost' debela., primjeti Nemanja. - To je zato kaj imam dobru travu., ponosno će Markiz. - Daj onda sfrči jednoga., predloži Nemanja. Onaj treći ode po Rizle.
19.02.2008. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plurabelle
Ovo je baš zanimljiva adaptacija izvornog razgovora!
Mene je iziritiralo ono autentično iz razgovora - pripovest o heroinskoj ovisnici, koja je izgledala sjajno dok je heroin nije spržio, kao metafori za sadašnji izgled Beograda. No, kada je novinar postavio pitanje "Zagrepčanke ili Beograđanke?", Jergović je odgovorio "Ne umijem klasificirati žene po gradovima". Dakle, pisac ne ume klasifikovati žene po gradovima, ali ume gradove po ženama - a te su žene narkomanke, koje ispod prozirnoplave patine bivše zavisnosti od strihnina, i dalje mogu dobro izgledati, ako neko plati operaciju. I ovo je vrhunac: Ne znam je li se cura skinula s heroina, ili se u međuvremenu naučila nositi sama sa sobom. urbani CVRC
18.02.2008. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suzi q.
jeste, bre , mnogo ga gotive
i uopšte...
18.02.2008. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
U jebem ti opštinu Petlovo brdo što je ovo bilo dobro!
18.02.2008. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Fora blog, dođi mi komentirati video uradak na mom posljednjem nemrsu....čitamo se!
18.02.2008. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suzi q.
ima jedan mnogo smešan tip, bloger i novinar,
mnogo je smešno, da je tužno
mlogo vam ga preperečujem
18.02.2008. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dakle, pisac ne ume klasifikovati žene po gradovima, ali ume gradove po ženama - a te su žene narkomanke, koje ispod prozirnoplave patine bivše zavisnosti od strihnina, i dalje mogu dobro izgledati, ako neko plati operaciju.
Uf, Mali Oblak mudro zbori. Ovo ti je odlično!
Hvaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaala za Knjigu listova. Jesi li pročitalo V.poglavlje, priču o Eho?
18.02.2008. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
picka si, svaka ti cast: dobro si to zamijetila. no, skrajnimo Jergu tamo gde mu i jeste mesto: na djubriste srece balkanskog hipa. ima puno vaznijih stvari:
bio je to tezak porodjaj danas u Briselu: iskreno me cudi da se srpski kosovi-lesinari jos nisu ostrvili na vec pokleklog mamuta, buduci da ovaj predstavlja tek prolazan plen.
Evropa se josh jednom pokazuje duboko nesloznom: na ivici svadje, zapravo. evropski ministri inostranih poslova, spolja se praveci srecnim i ponosnim, prezentirali su popodne svoje danashnje dostignuce: tanko saopshtenje (tek nekih 25 redova) o tome kako ce se EU ubuduce odnositi prema Kosovu.
"uspeh za evropu"- verzirano izjavljuje nemachki ministar Steinmeyer - toliko uverljivo da je gotovo nemoguce primetiti da ni sam ministar ne veruje u danashnji kvazi-uspeh. slovenacki ministar smatra da je EU polozila test jedinstva. Kouchner se cak uspinje do predskazanja: "ovo je kraj krize na Balkanu". a-ha: jeste, jeste ....
u istinskoj stvarnosti, dvadeset sedmorica su se na jedvite jade saglasili povodom texta saopshtenja, koje zapravo kljuchne momente ostavlja otvorenim: ali, EU-ministri ne propustaju ni ovu priliku da sami sebe tapkaju po ramenu i proglase sturo saopstenje, koje prolazno omogucuje "jedinstveni" stav Evrope, diplomatskim remek-delom; ukazavashi na elegantne formulacije /"sui generis"/, kojima se, zapravo, samo skriva ono shto je i politickom laiku na prvi pogled jasno: 27 zemalja-clanica EU su po pitanju Kosova sve drugo osim slozne.
19.02.2008. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nonstalgija
Sjede Markizz, Nemanja i onaj treći na brežuljku usred divne livade i šute.
Dolje, u podnožju, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie.
Markizz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Dečki, idemo dolje, izjebat ćemo ih kao nitko do sada."
Nato će Nemanja: "Nemoj biti blesav, prijatelju, ako nešto žele neka se izvole došetati gore."
Treći ostade šutjeti. Mrzio je biti treći. Još iz srednje škole.
19.02.2008. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
FJAKA
Sjede Markiz, Nemnja i onaj treći na brežuljku usred divne livade i posmatraju.
Dolje, u podnožju, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie.
Markiz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Ljudi, ajmo se zaletit dole i izjebat onu pičku.
Nato će Nemanja: Nemoj biti blesav, prijatelju, sići ćemo polako i izjebat ih sve.
Treći ostade šutjeti, ali lice mu se ozari. Uvijek je volio ne prešit. Razmišljao je o fjaci, blaženoj fjaci. Još od srednje škole.
19.02.2008. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sjede Markiz, Nemanja i onaj treći treći o kojemu govori još Eliot u "Pustoj zemlji":
Who is the third who walks always beside you?
When I count, there are only you and I together 360
But when I look ahead up the white road
There is always another one walking beside you
Gliding wrapt in a brown mantle, hooded
I do not know whether a man or a woman
—But who is that on the other side of you?
Duga je to priča, o tom trećem. Pokušat ću je skratiti:
Eliot's note for line 360
The following lines were stimulated by the account of one of the Antarctic expeditions (I forget which, but I think one of Shackleton's): it was related that the party of explorers, at the extremity of their strength, had the constant delusion that there was one more member than could actually be counted.
Commentator's note
B. C. Southam has traced the account to chapter 10 of Sir Ernest Shackleton's book South (1919).
See also the account of meeting Jesus on the road to Emmaus in the Gospel of Luke, Chapter 24, starting with verse 13.
1. And, behold, two of them went that same day to a village called Emmaus, which was from Jerusalem about threescore furlongs.
2. And they talked together of all these things which had happened.
3. And it came to pass, that, while they communed together and reasoned, Jesus himself drew near, and went with them.
4. But their eyes were holden that they should not know him.
Part V
Lines 359-365
The speaker in this section does not seem to be the main narrator. The speaker talks of a presence who is felt, if not seen, when the speaker and the spoken to are seperated from each other (line 361.) Indeed we are not sure if the two ever walk together as the other and the mysterious figure do. Left unsaid is whether this figure is the cause of the seperation.
The third appears to be a ghost, its walk described as a glide. The presence is hooded and the speaker cannot tell whether the figure is a man or a woman but Eliot has previously given us a clue. In his note to line 46 Eliot associates the hooded figure with the Hanged God of Frazer. So here we find the hanged man that Madame Sosostris could not see in the Tarot reading (lines 54-55.) What is mysterious to Madame Sosostris and the speaker becomes, with effort, accessible to us.
While the public reading of this section put forth by Eliot and many critics is the resurrected Christ's journey to Emmaus with his disciples (told in The Gospel of Luke, Chapter 24) Eliot's notes cannot always be treated as a final authority on his meaning. His notes to line 46 and to Part V mention Emmaus yet his note to line 360 does not mention Emmaus or Christ at all. This latter note seems to be a clue that that there may be a more private reading possible to this section. James E. Miller, Jr. provides us with one such private meaning involving Jean Verdenal:
It is a safe assumption the Vivienne Eliot learned early in her marriage that she was in some obscure sense competing with someone whose presence was more felt than seen. The passage above is not so shrill as the monologue in "A Game of Chess," [monologue starts at line 111] but there is the same nervousness and puzzlement--and nagging. Most telling, perhaps, is the line, "I do not know whether a man or a woman." [line 364] The silent party in this unequal exchange surely knows, for we have just witnessed his anguish over the incontrovertible fact--"He who was living is now dead." [line 328] The other who is walking by his side is the enduring memory which will not die, a memory as intrusive in a marriage as a physical presence.
South
Sir Ernest Shackleton
The last paragraph of the chapter entitled "Across South Georgia"
When I look back at those days I have no doubt that Providence guided us, not only across those snowfields, but across the storm-white sea that seperated Elephant Island from our landing-place on South Georgia. I know that during that long and racking march of thirty-six hours over the unnamed mountains and glaciers of South Georgia it seemed to me often that we were four, not three. I said nothing to my companions on the point, but afterwards Worsley said to me, "Boss, I had a curious feeling on the march that there was another person with us." Crean confessed to the same idea. One feels "the dearth of human words, the roughness of mortal speech" in trying to describe things intangible, but a record of our journeys would be incomplete without a reference to a subject very near to our hearts.
Sir Ernest Henry Shackleton (1874-1922)
South
Originally published 1919, William Heinemann, London
Reprinted 1998, The Lyons Press, New York,
Jebiga, baš ste me povukli za engleski jezik s tim trećim!
19.02.2008. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Poseban komentar zaslužuju i Kurtizana, koju posebno pozdravljam i želim još što duži ostanak među nama, sada kada napokon ima svoje čvrste stavove o životu, ljubavi, umjetnosti, eutanaziji, ratu i tako to, i istinoljubivi Maro, jer baš je tako bilo: ja uvijek pričam tu verziju s polaganim spuštanjem u dolinu.
Iako, ima i treća verzija, stvarnosna, jer stvarnost je uvijek točno obratna od umišljaja:
Sjede Markiz, Nemnja i onaj treći usred divne livade i posmatraju: gore, u na brežuljku, pase zelenu travu pregršt prelijepih žena, križanki između Nikoline Pišek i Angeline Jolie.
Markiz, prpošan i nestrpljiv kakav on već je, svi ga jako dobro znamo, reče: Vidiš ti to?
A NATO će i Nemanja: Ti, ak' se ove stušte niz padinu, jebat ćemo im sve po spisku!
Treći ostade šutjeti.Još od osrednje škole.
19.02.2008. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ma ke..treći je odselio u Europu, bavi se filozofijom a povremeno si ode pogledati ono kaj ima u izlozima u Nizozemskoj, koje buju vrlo brzo zatvorili, posle sledi : nema ni shita a kamo li jointa i tak, zgubleni je taj nas treći.
19.02.2008. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Sjede Markiz, Nemanja i onaj treći usred balegom prošarane livade i promatraju.
Gore, na brežuljku Nikolina Pišek i Ađelina Đoli pasu zelenu travu.
Nemanja, čovek od akcije, zaurla: Idemo?
A markiz mu odvrati
- Ako želiš jebati te krave, samo izvoli.
Treći je uguravao mrtvu krticu u svoj mali čmar.
19.02.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..Kizo, kam se guraš ko gaće vrit, ne daš mi doći do riječi.
Elem Igra, kaj se čudiš, to ti je sve posljedica one stare slovenske ( od Jelka pl. Kacina ) : Europa zdaj !
19.02.2008. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sjede Nemanja i Markiz na Nikolini Pišek i Anđelini Đoli usred divne livade, puše sinsemillu i gledaju u daljinu, u pravcu ranča:
- Je l' ti puši krava?, upita Nemanja.
- Ne, umoril sam je - odgovori Markiz, očito misleći na Enđi.
Nemanja ga polako pogleda i upita:
- Čuj, je l' ti puši krava?, mijenjajući naglasak razgovora.
- Ne, koliko ja znam., reče Markiz.
- Onda ti štala gori., mirno ga obavijesti Nemanja.
Onaj treći je trčao u pravcu ranča pokušavajući nešto nemoguće.
19.02.2008. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sjede Nemanja i Markiz na Anđelini Đoli i Nikolini Pišek usred divne livade i časkaju:
- Dobra ti je ova krava. Dost' debela., primjeti Nemanja.
- To je zato kaj imam dobru travu., ponosno će Markiz.
- Daj onda sfrči jednoga., predloži Nemanja.
Onaj treći ode po Rizle.
19.02.2008. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Nemanja hitaj do droljca!
U tijeku je podli napad na dragog našeg Izgnanika!
19.02.2008. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...