draga.....ako želiš stihove slobodno ih kopiraj.....:) a što sa tiče partence.....da bježimo nas dvije na par dana....ostavi adresu pa ćemo ti poslat razglednicu.....ili apolona u najmanju ruku....hehehehe.....:) jubac.....:)
18.02.2008. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme.... situacija koje se grozi svaka majka, svaki roditelj. A tako česta danas. Mojoj susjedi se deseilo slično, sa klincima u 3. razredu. I zamisli! I ona je postupila tako, ali preko učiteljice je došla do dječaka. No, taj još nije bio tvrdi orah, još je mali i bio je prestrašen. I drzak. Ona mu je pružila ruku i rekla nešto tipa: Djete moje, nisam ja ljuta.... ne na tebe. Ja sam ti jako tužna. Nemoj se bojati. I mali ju pogleda i počeo je pričati. A s druge strane, ako reagiramo onako impuslivno, onda ćemo klincu "razbit nos". I nećemo postiči ništa, osim možda ponovno izrugivanje i batinjanje svoje djece. Ja imam dvije kčeri, i nadam se biti pošteđena toga djela, ali niti to više nije sigurno. Jako je važno imati odnos sa svojom djecom gdje se djete neće bojati reći roditelju od straha ili srama što se uistinu dogodilo. Hvala ti što si podjelila iskustvo sa nama, mislim da je izuzetno vrijedno. PS Jedna druga poznanica je došla i zaprjetila nasilniku da će velike dečke poslati na njega ako samo taknu njenog sina.... ali mislim da time nije riješila problem... jer nasilje rađa nasilje. Kao kad te učestalo boli glava a ti piješ tablete, a ne utječeš na uzročnika glavobolje....
19.02.2008. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bumba
evo i mene,,,hvala ti draga,,samo si potvrdila da sam postupila dobro,,ali meni se sad desilo nesto drugo,,,taj isti decko koji mi je djecu plasio i zastrasivao,,postao njihov zastitnik u skoli(nakon sta sam ja urgirala i pruzila mu ruku pomirenja) dakle postali su najbolji prijatelji,,,i onda se desi ovo,,,mojem starijem toliko naraslo samopouzdanje da je zaboravio kako je to biti uplasen i bojati se starijeg,,,i to ma ne u tom obimummal zastrasuje oke sebe djecu,,cak se postavlja i starijima oko sebe,,,i sad,,na koji god nacin ja objasnjavam,,,sa strpljenjem il bez njega,,,ne pali na duge staze(zaboravi brzo) pa mi neki savjetuju da na takve stvari zmirim,,,pa morala bi otprilike pola dana zmiriti,,kad krene akcija prepucavanja medju mojim deckima,,a i kada cujem price iz skole,,,dakle,,,moram im malo smiriti hormone,,al ne i poljiljati samopouzdanje,,sad,,,kako naci granicu???
p.s.raspisala sam se,,al moram:))
19.02.2008. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doista neugodna situacija. Jadni klinci, rađe trpe batine nego da priznaju roditeljima, iz toga se vidi koliko su zastrašeni.Odlično si postupila, iako za takve situacije recepta nema.
20.02.2008. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ne znam.... još uvijek je to bila najboja prva reakcija.... posljedice su možda očekivane, ali da se klincu prijetilo onda bi očekivane posljedice bile ponovno šamaranje mog djeteta. Bitno je znati , a vjerujem da ti znaš, da tvoje djete nikog fizički ne napada. A ovo će se valjda smirivati... obzirom da stalno gasiš vatru.... mora uroditi plodom.
20.02.2008. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno si dobro riješila problem, a vrlo je teško naći pravi put do toga. Vjerujem da je vrlo važan pristup, to što si imala čvrst stav, to je osjetio Sinko (osjetio se zaštićen) a osjetila je banda dječaka. Često su oni samo uplašeni i nezadovoljni klinci , a često i iz nesređene obiteljske okoline, koji ne znaju što bi pa nasiljem i inatom rješavaju sve, i kad im netko normalno pristupi, želi samo razgovarati i slušati ih, iznenadimo se i shvatimo da su to samo djeca koja su ostavljena "sama sebi", djeca koja u obitelji rastu onako usput pa što ispadne od njih. Tako barem ja mislim, općenito, ali naravno da je svaka situacija pitanje za sebe.
21.02.2008. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bijah već ovdje i nisam stigla čitati.. ne stignem niti sada. treba mi više vremena da to polako posložim u svojoj glavi. ali, došla sam ostaviti pozdrav! učinilo mi se da se već dulje nismo susretale (ili je to samo dojam :)) ) pusa i zagrljaj :))
21.02.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.MEDIJI s neukusnim vijestima i reportažama potpiruju u ljudima te sklonosti............. uvijek molim za zlostavljane osobe , posebno djecu. pusa:))))))))))))))
21.02.2008. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo od tebe da si ovo iskustvo podijelila s nama. Vjerujem da će možda pomoći nekome u sličnoj situaciji. Da nije bilo lako, nije. Znam. Ja sam postupila...eh...ne mogu :) Još mi je prefriško i prebolno. Ne mogu još pisati o tome. U svakom slučaju, da ne brineš, uspjela sam odbraniti svoje dijete :)
21.02.2008. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitno je efikasno riješiti problem. Ovdje je to učinjeno na vrlo dojmljiv način. Problem društva je što se općeniti i zajednički problemi rješavaju tek pojedinačno i osobno. I tu ste svojom inicijativom odgoja s osmjehom krenule u akciju koja je svake hvale vrijedna. Lijep pozdrav i sretno :)
21.02.2008. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već sam nekoliko puta reagirala na gotovo isti način i rezultat je bio gotovo identičan tvojem.... i ja sam u takvim situacijama beskompromisna ,nitko ih nesmije tuči ni maltretirati. pozdrav:))
23.02.2008. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na mom blogu: Roman „Triesduja“ otvara pitanje o životu današnje mladeži. Pokrenimo javnu raspravu o problemu današnje mladeži, društva, odgoja i svijeta u opće... Uključi se I ti u raspravu! :) Reci I ti svoj stav! Dobrodošla su različita mišljenja - i što više njih! ...zbog pokretanja jednog projekta o kojem će svi bloggeri biti pravovremeno obaviješteni.
Pozz!
23.02.2008. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitam tvoj post i prva reakcija je bijes na zlostavljače i žalost zbog patnje tvoga sina.Stvarno si odlično postupila i drago mi je da je tvoje ponašanje urodilo pozitivnim rezultatima.Sumnjam da bih se tako mogla ponijeti,ali ponukala si me na razmišljanje...Pozdrav
23.02.2008. (22:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sva sam se naježila dok sam čitala. Pošto još nisam majka, moram priznati, nisam razmišljala o tome da se i ovakve stvari sa djecom događaju (iako svakodnevno čujem ili pročitam o bulingu), nekako se nisam udubila u ovu vrstu problematike...strašno, ali jedno jeste sigurno da nasilje rađa nasilje-eto i u ovom slučaju je zlostavljač dijete koje je bilo zlostavljano. Poydrav!: ))))
24.02.2008. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo i mene. Hvala Bogu kod tebe je sve ispalo dobro jer si imala prije svega volje riješiti to na najbolji mogući način.A da ne govorim koliko tu treba strpljenja,samokontrole ... no,ovo je dokaz da se s tim klincima da,a šta je najvažnije u svemu tome je to da oni i nisu toliko loši koliko su to njihovi prije svega roditelji,pa i ostala okolina od njih napravili... Ja poznajem onog malog koji je ubio svoju baku prije dvije godine,moja djeca su ga znala iz viđenja,u blizini su stanovali,,,,tužna priča,svi su napali malog,a nitko nije pitao tko je to od njega napravio. pozdrave ti ostavljam...
25.02.2008. (09:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako, jako tužno i žalosno... :((( Danas je više nego ikad izraženo zlostavljanje među djecom, od maltretiranja zbog različitosti, do ucjenjivanja da se donose lova i slično... Priznajem da si problemu pristupila na jedan prilično originalan način, koji meni osobno, priznajem, ne bi pao na pamet...pa nek još netko kaže, da postoji samo jedan, jedini dan kad čovjek ne može naučiti nešto novo. :) Ostavljam ti pozdrav i osmjeh!
25.02.2008. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bumba
eto,,moram vam se pohvaliti,,,mali mi otisao sa skolom 5 dana u prirodu,,,,ushicen i ponosan sta ga nismo puno davili,,javlja mi se svako malo,,sretan,,,cak je i plesao:) no zelim reci,,,,,stavila sam jedan test,,,,rekla sam mu,,onako posjeli ga,,sine,,ovo je test da vidimo koliko si zreo i koliko ozbiljno shvacas sve sta ti uradis ,,drugome to se vrati tebi duplo,,, neznam sta da vam kazem koja je sreca,,ni jednom se nije potukao,,,ni jednom posvadjao,,neznam,,moja sreca nema kraja,,a da ne kazem uciteljica ga pohvalila kako se smirio,,,,samo jedan ozbiljan razgovor,,,koliko promjeni 10- ogodisnje dijete,,,pusa vam svima,,,do daljnjeg:)
25.02.2008. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj predivan i izuzetno poučan post... Vrlo hrabri roditelji... Najlakše je pozvati policiju i prijeđi brigo na drugoga, a ustvari ništa nije napravljeno... Sada sam sigurna da sam promašila studij... živjela psihologija!!!! Pozdrav
26.02.2008. (08:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nego što sam pročitala do kraja, baš sam ti željela predložiti da te "klince" pozoveš na neki svoj teren. No, svaka situacija je zapravo posebna i treba joj kao takvoj i prići. Tebi svaka čast. Kad sam jesenas u nekoliko navrata na šk. igralištu našla tinejdžere koji se po mrklom mraku vozaju mopedom (sve su, naime, svjetiljke bile razbijene), odlučila sam reagirati i prije toga popričala s jednom majkom. Rekla mi je da mi je pametnije da nikog ne zovem (npr. policiju) ili da ako već zovem, da me ne vide da ja zovem (!!???). Nakon razmišljanja (uz razočaranje kako su ipak svi spremni samo štititi svoje, ali ne i založiti se za neko dugoročnije rješenje), zaključila sam da ću im prići. I jesam. Naravno, nisu bili takvi huligani, al sam bila počašćena pubertetskim cerekanjem i arogancijom. Maknuli su se, al su idući put opet bili tamo. Ja opet priđem i onda sam s glavnim akterom (inače čisto simpatičan dečko) porazgovarala. Okružena sedmoricom (lagano nabrijanih, ali zapravo preplašenih) momčića. Ljiepo sam mu objasnila da se na igralištu ne vidi prst pred nosom i da neće moći na vrijeme zakočiti ako mu pod motocikl u trci, po mraku, navečer, pod kotač sleti šestogodišnjak od 20 kila, koji je već poprilično smušen i umoran. I da tko će onda biti kriv. Da to ne zaslužuje niti to neko dijete, a niti on - i to samo zato što nije svjestan toga što se zaista može dogoditi. Benigno u odnosu na tvoj slučaj. Dečki se više nisu tamo vidjeli. A drugima koji su nogama drmali po svjetiljkama sam podviknula tipa "Vi nemate nešto pametnije za raditi u životu?", pa sam na odgovor "nemamo" rekla da ću im onda ja nešto naći. Zapravo, preplašena bića, prepuštena ulici i samima sebi, a tako željni malo ljubavi. Sjećam se opet jedne knjige u kojoj je autor spomenuo da je Hitler proizvod naše civilizacije. Moguće je to protumačiti i kao sustavno i svjesno nepoduzimanje ničega i zatvaranje očiju i "samo da ne dira mene i moje", koje u jednom trenutku neminovno kulminira. Tužno. A upravo te pojedinačne reakcije su temelj svega.
26.02.2008. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u svakom slučaju meni se isto čini djelotvorinja metoda razgovor nego kazna, nekad riječ djeluje na nas jače od bilo kakve kazne, pod kaznom se samo stvaro ješ veći bijes i želja za istim nadam se da neću trebati ništa slično primjenjivati, ali svakako ću zapamtiti ovaj sistem ako mi zatreba jednog dana
27.02.2008. (08:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deepsea
draga.....ako želiš stihove slobodno ih kopiraj.....:)
a što sa tiče partence.....da bježimo nas dvije na par dana....ostavi adresu pa ćemo ti poslat razglednicu.....ili apolona u najmanju ruku....hehehehe.....:)
jubac.....:)
18.02.2008. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trenutak slabosti...
stvarno ste odlično postupili... mislim da bi mnogi roditelji trebali slijediti vaš primjer....
pozdrav
18.02.2008. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
salvetna tehnika
Ovo si jako dobro opisala im pravino ste postupili.
19.02.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
Ajme.... situacija koje se grozi svaka majka, svaki roditelj. A tako česta danas. Mojoj susjedi se deseilo slično, sa klincima u 3. razredu. I zamisli! I ona je postupila tako, ali preko učiteljice je došla do dječaka. No, taj još nije bio tvrdi orah, još je mali i bio je prestrašen. I drzak. Ona mu je pružila ruku i rekla nešto tipa: Djete moje, nisam ja ljuta.... ne na tebe. Ja sam ti jako tužna. Nemoj se bojati. I mali ju pogleda i počeo je pričati. A s druge strane, ako reagiramo onako impuslivno, onda ćemo klincu "razbit nos". I nećemo postiči ništa, osim možda ponovno izrugivanje i batinjanje svoje djece.
Ja imam dvije kčeri, i nadam se biti pošteđena toga djela, ali niti to više nije sigurno. Jako je važno imati odnos sa svojom djecom gdje se djete neće bojati reći roditelju od straha ili srama što se uistinu dogodilo.
Hvala ti što si podjelila iskustvo sa nama, mislim da je izuzetno vrijedno.
PS Jedna druga poznanica je došla i zaprjetila nasilniku da će velike dečke poslati na njega ako samo taknu njenog sina.... ali mislim da time nije riješila problem... jer nasilje rađa nasilje. Kao kad te učestalo boli glava a ti piješ tablete, a ne utječeš na uzročnika glavobolje....
19.02.2008. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bumba
evo i mene,,,hvala ti draga,,samo si potvrdila da sam postupila dobro,,ali meni se sad desilo nesto drugo,,,taj isti decko koji mi je djecu plasio i zastrasivao,,postao njihov zastitnik u skoli(nakon sta sam ja urgirala i pruzila mu ruku pomirenja) dakle postali su najbolji prijatelji,,,i onda se desi ovo,,,mojem starijem toliko naraslo samopouzdanje da je zaboravio kako je to biti uplasen i bojati se starijeg,,,i to ma ne u tom obimummal zastrasuje oke sebe djecu,,cak se postavlja i starijima oko sebe,,,i sad,,na koji god nacin ja objasnjavam,,,sa strpljenjem il bez njega,,,ne pali na duge staze(zaboravi brzo) pa mi neki savjetuju da na takve stvari zmirim,,,pa morala bi otprilike pola dana zmiriti,,kad krene akcija prepucavanja medju mojim deckima,,a i kada cujem price iz skole,,,dakle,,,moram im malo smiriti hormone,,al ne i poljiljati samopouzdanje,,sad,,,kako naci granicu???
p.s.raspisala sam se,,al moram:))
19.02.2008. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Draga ovo sliči na tebe, to si ti, nijesam sigurna da bi se ja mogla suzdržat.
19.02.2008. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mima
Doista neugodna situacija. Jadni klinci, rađe trpe batine nego da priznaju roditeljima, iz toga se vidi koliko su zastrašeni.Odlično si postupila, iako za takve situacije recepta nema.
20.02.2008. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
A ne znam.... još uvijek je to bila najboja prva reakcija.... posljedice su možda očekivane, ali da se klincu prijetilo onda bi očekivane posljedice bile ponovno šamaranje mog djeteta. Bitno je znati , a vjerujem da ti znaš, da tvoje djete nikog fizički ne napada. A ovo će se valjda smirivati... obzirom da stalno gasiš vatru.... mora uroditi plodom.
20.02.2008. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angie
Stvarno si dobro riješila problem, a vrlo je teško naći pravi put do toga. Vjerujem da je vrlo važan pristup, to što si imala čvrst stav, to je osjetio Sinko (osjetio se zaštićen) a osjetila je banda dječaka. Često su oni samo uplašeni i nezadovoljni klinci , a često i iz nesređene obiteljske okoline, koji ne znaju što bi pa nasiljem i inatom rješavaju sve, i kad im netko normalno pristupi, želi samo razgovarati i slušati ih, iznenadimo se i shvatimo da su to samo djeca koja su ostavljena "sama sebi", djeca koja u obitelji rastu onako usput pa što ispadne od njih.
Tako barem ja mislim, općenito, ali naravno da je svaka situacija pitanje za sebe.
21.02.2008. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
bijah već ovdje i nisam stigla čitati.. ne stignem niti sada. treba mi više vremena da to polako posložim u svojoj glavi. ali, došla sam ostaviti pozdrav! učinilo mi se da se već dulje nismo susretale (ili je to samo dojam :)) )
pusa i zagrljaj :))
21.02.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daj SANJAJ
.MEDIJI s neukusnim vijestima i reportažama
potpiruju u ljudima te sklonosti.............
uvijek molim za zlostavljane osobe , posebno djecu.
pusa:))))))))))))))
21.02.2008. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Lijepo od tebe da si ovo iskustvo podijelila s nama. Vjerujem da će možda pomoći nekome u sličnoj situaciji. Da nije bilo lako, nije. Znam.
Ja sam postupila...eh...ne mogu :) Još mi je prefriško i prebolno. Ne mogu još pisati o tome.
U svakom slučaju, da ne brineš, uspjela sam odbraniti svoje dijete :)
21.02.2008. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Bitno je efikasno riješiti problem. Ovdje je to učinjeno na vrlo dojmljiv način. Problem društva je što se općeniti i zajednički problemi rješavaju tek pojedinačno i osobno. I tu ste svojom inicijativom odgoja s osmjehom krenule u akciju koja je svake hvale vrijedna. Lijep pozdrav i sretno :)
21.02.2008. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marsi
već sam nekoliko puta reagirala na gotovo isti način i
rezultat je bio gotovo identičan tvojem....
i ja sam u takvim situacijama beskompromisna ,nitko ih nesmije
tuči ni maltretirati.
pozdrav:))
23.02.2008. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slavonchica
što reći, osim što si prekrasna i razumna osoba :)
23.02.2008. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
triesduja
Pozdravljam te I obaviještavam…
Info:
Na mom blogu: Roman „Triesduja“ otvara pitanje o životu današnje mladeži.
Pokrenimo javnu raspravu o problemu današnje mladeži, društva, odgoja i svijeta u opće...
Uključi se I ti u raspravu! :) Reci I ti svoj stav!
Dobrodošla su različita mišljenja - i što više njih!
...zbog pokretanja jednog projekta o kojem će svi bloggeri biti pravovremeno obaviješteni.
Pozz!
23.02.2008. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Čitam tvoj post i prva reakcija je bijes na zlostavljače i žalost zbog patnje tvoga sina.Stvarno si odlično postupila i drago mi je da je tvoje ponašanje urodilo pozitivnim rezultatima.Sumnjam da bih se tako mogla ponijeti,ali ponukala si me na razmišljanje...Pozdrav
23.02.2008. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stereokemija
Sva sam se naježila dok sam čitala. Pošto još nisam majka, moram priznati, nisam razmišljala o tome da se i ovakve stvari sa djecom događaju (iako svakodnevno čujem ili pročitam o bulingu), nekako se nisam udubila u ovu vrstu problematike...strašno, ali jedno jeste sigurno da nasilje rađa nasilje-eto i u ovom slučaju je zlostavljač dijete koje je bilo zlostavljano.
Poydrav!: ))))
24.02.2008. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Evo i mene.
Hvala Bogu kod tebe je sve ispalo dobro jer si imala prije svega volje riješiti to na najbolji mogući način.A da ne govorim koliko tu treba strpljenja,samokontrole ...
no,ovo je dokaz da se s tim klincima da,a šta je najvažnije u svemu tome je to da oni i nisu toliko loši koliko su to njihovi prije svega roditelji,pa i ostala okolina od njih napravili...
Ja poznajem onog malog koji je ubio svoju baku prije dvije godine,moja djeca su ga znala iz viđenja,u blizini su stanovali,,,,tužna priča,svi su napali malog,a nitko nije pitao tko je to od njega napravio.
pozdrave ti ostavljam...
25.02.2008. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Jako, jako tužno i žalosno... :((( Danas je više nego ikad izraženo zlostavljanje među djecom, od maltretiranja zbog različitosti, do ucjenjivanja da se donose lova i slično...
Priznajem da si problemu pristupila na jedan prilično originalan način, koji meni osobno, priznajem, ne bi pao na pamet...pa nek još netko kaže, da postoji samo jedan, jedini dan kad čovjek ne može naučiti nešto novo. :)
Ostavljam ti pozdrav i osmjeh!
25.02.2008. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bumba
eto,,moram vam se pohvaliti,,,mali mi otisao sa skolom 5 dana u prirodu,,,,ushicen i ponosan sta ga nismo puno davili,,javlja mi se svako malo,,sretan,,,cak je i plesao:)
no zelim reci,,,,,stavila sam jedan test,,,,rekla sam mu,,onako posjeli ga,,sine,,ovo je test da vidimo koliko si zreo i koliko ozbiljno shvacas sve sta ti uradis ,,drugome to se vrati tebi duplo,,,
neznam sta da vam kazem koja je sreca,,ni jednom se nije potukao,,,ni jednom posvadjao,,neznam,,moja sreca nema kraja,,a da ne kazem uciteljica ga pohvalila kako se smirio,,,,samo jedan ozbiljan razgovor,,,koliko promjeni 10- ogodisnje dijete,,,pusa vam svima,,,do daljnjeg:)
25.02.2008. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Piano
Joj predivan i izuzetno poučan post... Vrlo hrabri roditelji... Najlakše je pozvati policiju i prijeđi brigo na drugoga, a ustvari ništa nije napravljeno... Sada sam sigurna da sam promašila studij... živjela psihologija!!!! Pozdrav
26.02.2008. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Prije nego što sam pročitala do kraja, baš sam ti željela predložiti da te "klince" pozoveš na neki svoj teren. No, svaka situacija je zapravo posebna i treba joj kao takvoj i prići. Tebi svaka čast.
Kad sam jesenas u nekoliko navrata na šk. igralištu našla tinejdžere koji se po mrklom mraku vozaju mopedom (sve su, naime, svjetiljke bile razbijene), odlučila sam reagirati i prije toga popričala s jednom majkom. Rekla mi je da mi je pametnije da nikog ne zovem (npr. policiju) ili da ako već zovem, da me ne vide da ja zovem (!!???). Nakon razmišljanja (uz razočaranje kako su ipak svi spremni samo štititi svoje, ali ne i založiti se za neko dugoročnije rješenje), zaključila sam da ću im prići. I jesam. Naravno, nisu bili takvi huligani, al sam bila počašćena pubertetskim cerekanjem i arogancijom. Maknuli su se, al su idući put opet bili tamo. Ja opet priđem i onda sam s glavnim akterom (inače čisto simpatičan dečko) porazgovarala. Okružena sedmoricom (lagano nabrijanih, ali zapravo preplašenih) momčića. Ljiepo sam mu objasnila da se na igralištu ne vidi prst pred nosom i da neće moći na vrijeme zakočiti ako mu pod motocikl u trci, po mraku, navečer, pod kotač sleti šestogodišnjak od 20 kila, koji je već poprilično smušen i umoran. I da tko će onda biti kriv. Da to ne zaslužuje niti to neko dijete, a niti on - i to samo zato što nije svjestan toga što se zaista može dogoditi. Benigno u odnosu na tvoj slučaj. Dečki se više nisu tamo vidjeli. A drugima koji su nogama drmali po svjetiljkama sam podviknula tipa "Vi nemate nešto pametnije za raditi u životu?", pa sam na odgovor "nemamo" rekla da ću im onda ja nešto naći. Zapravo, preplašena bića, prepuštena ulici i samima sebi, a tako željni malo ljubavi.
Sjećam se opet jedne knjige u kojoj je autor spomenuo da je Hitler proizvod naše civilizacije. Moguće je to protumačiti i kao sustavno i svjesno nepoduzimanje ničega i zatvaranje očiju i "samo da ne dira mene i moje", koje u jednom trenutku neminovno kulminira. Tužno. A upravo te pojedinačne reakcije su temelj svega.
26.02.2008. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O.K.
u svakom slučaju meni se isto čini djelotvorinja metoda razgovor nego kazna, nekad riječ djeluje na nas jače od bilo kakve kazne, pod kaznom se samo stvaro ješ veći bijes i želja za istim
nadam se da neću trebati ništa slično primjenjivati, ali svakako ću zapamtiti ovaj sistem ako mi zatreba jednog dana
27.02.2008. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...