Komentari

malaanja.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Brain Pulse

    Ne znam što bih rekao. Redovno vas pratim na blogu i vjerujte da svaki puta otvorim vaš blog nebi li pročitao kako se nešto promijenilo nabolje. Nemojte gubiti snagu, nemojte jer imate cilj. Izgubite li snagu, gubite i volju a tako nema do cilja. A lijpo ste opisali cilj... "...radovali se rođenju našeg malog anđela", "Rodi se mala princeza..."! Ona je to, i ona ima jedino vas, i vjeru u vas jer ste joj vi svo povjerenje ovog svijeta... Svjestan sam da ne znam kako je u vašoj koži biti, ali neka vas otmjena gamad i prepredeni novopečeni i sebični foteljaši ne usporavaju vašu borbu za nečim o čemu ti debelokošci nemaju pojma. Oni su oni, mi smo mi, vi ste vi. Vi znate najbolje kako vam je i koliko želite dobro svojoj obitelji, zato ne posustajte u naporima i ne dajte da vam neke političke njuške cinično pokazuju suosjećanje a minutu poslje otvaraju šoping centar. Drž` te se!
    Pozdravljam!

    avatar

    15.02.2008. (08:49)    -   -   -   -  

  • S.O.S. - Ljubav nema granica

    Teško mi je išta napisati, ali još teže da šutim, da se okrenem bez pozdrava... znam da nema te riječi koje bi vam mogle vratiti nadu, a kamoli maloj Anji zdravlje, i ta pomisao me rastuži skoro kao i ta da je sve to istina, i da jeste jako nepravedno da država ne učini malo više za djecu s posebnim potrebama. S malom voljom dalo bi se tu doista nešto napraviti, dalo bi se ljudima koji imaju i previše novaca, npr. od onih koji pobjede na lutriju više od recimo možda pola miljune kuna zakonski zahtjevati barem 2-3 % a taj novac uljevati u neki državni fond za pomoć djeci s posebnim potrebama, fond iz kojeg bi se platilo barem dio tih specijalnih potreba glede liječenja, glede posebnih pomagala, glede stvaranja uvjete za adekvatno obrazovanje takve djece prema njihovim mogućnostima i potrebama (kao što bi to po zakonu trebalo biti i na sveučilištima, što nažalost, i nije baš uvijek tako). I kada se sjećam samo one vijesti o nekom mladića koje ima toliko da mjesečno troši i do 6 000 kuna za njegu maloga psa, onda se pitam što država tu ne "udara", zahtjeva malo veći porez od onih koji nemaju djece i uljeva to opet u nekakav fond za djece s posebnim potrebama...
    i opet sve to vam nije ni utjeha u vašoj situaciji, jer vašu tugu i vaš očaj vam nitko ni s kojim novcem ne može ublažiti, znam, jer opet ćete imati punih 24 sati dnevno iste brige oko njege male Anje, a to iscrpi i najboljeg čovjeka. I zato i jeste teško vam išta ovdje napisati, jer se čovjek osjeća tako prokleto nemoćan uoči vaših problema, uoči nepravednosti sa strane države. Ipak vas molim da ne predajte nadu, da ne pokleknete, da se hrabro i dalje borite... nadam se i želim vam od srca da imate potrebnu snagu za ovu tešku borbu, da će doista jednom biti bolje, da će se maloj vašoj Anji zdravlje mic po mic poboljšati tako da će i vama lakše i s time i sam život vam opet malo ljepši biti. Zato vrijedi se boriti, a Anjin jedinstveni osmijeh će vam to uvijek iznova potvrditi.

    avatar

    15.02.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja u to sunce doista čvrsto vjerujem, pogotovo u slučajevima poput vašeg kada se stvarno teško borite u svakodnevici, ma nema šanse da vam se to ne vrati jednoga dana. Istina, život je okrutan, baš ono, zna biti prava hulja, ali s druge strane, mora postojati razlog zašto je nekome teže, a nekome lakše. Vas je odabrao da vam oteža - s razlogom, ne zato što ste vi nešto skrivili, nego čisto zato da vas kuša i možda vam baš u budućnosti donese veliku sreću. Znam da to sada zvuči kao floskula i ispraznoi tješenje, ali ne mogu zamisliti drukčiji scenarij. Uostalom, kada netko ima potpuno zdravo dijete, on možda ima neki drugi križ koji će s tim djetetom nositi u budućnosti; odbijam vjerovati da je trava uvijek zelenija u tuđem dvorištu, probajte tako i vi. A dotad... slobodno si dopustite požaliti se nama na blogu, barem vi imate svako pravo reći što va smuči i dobiti, ako ništa, riječi podrške! Šaljem pusu anđelčiću, a vama zagrljaj podrške :o)

    avatar

    15.02.2008. (11:00)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Znam i sigurna sam da će biti sve u redu! Već sam Vas imala prigodu upoznati preko bloga - i ZNAM da ste pozitivne osobe, a pozitiva - MORA privući pozitivu...Kad - tad...
    Pusa, puno Vas vole; zagrljaj ostavljaju Luki+Goldie

    avatar

    15.02.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • Đus

    imate mail borci naši. svi smo ponosni na vas troje.

    avatar

    15.02.2008. (12:26)    -   -   -   -  

  • Đus

    i pogledajte molim vas komentar kod mene ispod vašega! i onda da se čovjek ne zapita "čemu se uopće trudimo??"
    nečuveno, šokirao sam se...

    avatar

    15.02.2008. (12:38)    -   -   -   -  

  • walpurga

    čovjek, pogotovo roditelj djeteta s posebnim potrebama, neki put ostane bez riječi i kaoda se nalazu pred ogrmnom planinom koju se ne može preći. Šot je najgore planina ili zid sagrađena je sa strane drugih ljudi koji jednostavno nemaju sluha, dovoljno senzibiliteta da pokraj njih žive ljudi kojima je pomoć potrebna.. Najgore je kad neke osobe, koje su školovane za to da pomognu djeci poput vašeg djeteta, u poptunosti zakažu, jer dijete ubacuju u neke svoje okvire, a ono, dijete, nikako da uđe u njih. Jednostavno ne shvaćaju da svako djete, pa i ono koje spada u grupudjece s posebnim potrebama, je individua za sebe. Što reći kad se postave krive dijagnoze, kriva terapija, a posljedice ne snašaju oni koji su ju postavili, već dijete i njegovi roditelji. Nažalost stvarnost je takva da se mi roditelji koji imaju djecu s posebnim potrebama moramo boriti za njihova prava, za njihovo liječenje.
    Imam sina koji ima blagi oblik autizma, ašpergerov sindrom. Nejaga je imao i Einstein, slaba utjeha za mene i gorana. Uglavnom sin mi je imao niz dijagnoza - praezu spasticu, laku mentalnu retardaciju prema umjerenoj (nisu se mogli nikako odlučiti između toga dvoga) do emocionalnih i psihičkih poremećaja. nekih dijagnoza se više ne sjećam. Uglavnom on hoda, nespretno trči i motorički je nespretan - prilikom terapije su pogrešili -forsirana je desna ruka a on je bio izraziti lijeva - baka mu je ljevakinaj, a ja polu. Što se tiče mentalne - predobar je matematičar, bez problema je rješavoa i jednadžbe s njednom nepoznanicom -a to s mentalnom retardacijom nije spojivo. Uglavnom zbog krivih dijagnoza, krivog školovanja nije uspio zqavrđšiti ni školu za pomoćnog knjigoveđu - jer osobe s bilo kojim obliko autizma oblikuju ono što im se ne sviđa. AH, da ne zaboravim an interneti, pod ašergerovim sindromom od 10 tipičnih oznka za njega moj sin ima 9.
    Zbog sina sam izgubbila i dobru prijateljicu - ona je defektolog i isto ga je trpala u neke okvire u koje on nije upadao.
    dolazilo mi je da se ubijem, ni sama ne znam kako i je to uspjelo sve prebroditi. ali goran je sad sretan, ide u svoju Vjevericu.
    I na kraju, mene cijeli dan boli glava od love koje ke dobio 'dinamo' od grada, a grad nema dovoljno novaca za sporteke aktivnosti djece i osoba s posebnim potrebama, koje su njima više potrebne nego dinamovicma i članovima uprave novi auto.

    avatar

    15.02.2008. (13:51)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Hvala Vam dobri ljudi na divnim rjecima podske. Iako malo posustajemo necemo pokleknuti i znamo da cemo iz ove male krize izaci jos jaci i snazniji. Jer sto te ne slomi to te ojaca!
    Pozdrav svima Vama od neumornog tria!

    avatar

    15.02.2008. (14:52)    -   -   -   -  

  • *sonj@*

    ....ey.....ja se nadam da je sve to prolazno....jer kak i vi sami kažete poslije "kiše" dolazi "sunce"... ja čvrsto vjerujem u vas....makar znam (po vašim riječima) da vam je jako teško.....i da život nije baš prema svima pravedan...ja se nadam da i neko u toj državi ima barem malo ljudskosti, pa da pomogne vašoj maloj princezici...ja iskreno ovu politiku nerazumijem ni malo...jedino koje znam da (koje svaki dan čujem u razgovorima) da zdravstvo, sudstvo i ostalno ne funkcioniraju ni malo...ali ja prema vašim postovima vidim da ste vi optimisti...i jako uporni ljudi koji još uvijek slijepo vjeruju da će biti bolje.... i ja vam to od srca želim....i šaljem puno pusica maloj Anjici.....
    Sonja

    avatar

    15.02.2008. (17:19)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Umorni ste jako i zato vam se čini i da posustajete, ali gurate vi itekako.
    Uz fizički i psihički umor svakog dana kada vas još i nepravde u ovoj lijepoj našoj isfrustriraju onda se čini kao čovjek dođe do ruba i živaca i snage. Vi sve dajete za svoje dijete, ali oni koji bi to isto trebali raditi ne rade ili ne rade dovoljno. Premalo se država brine sa ovo svoje malo ljudi koje ima. Premalo i za svu našu dječicu. Pogotovo za djecu s posebnim potrebama. Eto moje je djete bilo zdravo i danas ju nemam više. Ubijena je. Prošlo je više od 15 mjeseci, a od pravde ni slova. Kao da ni ona ni mi nismo uopće važni. Kao da nije ni živjela. I ja mislim često da posustajem, da sam došla do ruba, da jednostavno ne mogu više podnositi ovu bol, ali.....a eto uvijek se nađe razlog zašto se mora još jedan dan izdržati. Držite mi se dragi moji. Zaista se nadam da će Anjica uskoro na svoju rehabilitaciju i da će ju uspješno završiti. Puno joj poljubaca šaljem, Vama želim puno snage......kao i uvijek naravno.
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    15.02.2008. (17:29)    -   -   -   -  

  • NISKOZEMAC

    Vecer iz Amsterdama!!
    Odmah ujutro cim sam se probudio sijeo sam za kopmpicem i procitao ovaj Vas post! Kazem ujutro !!Ne da nisam imao vremena da Vam odmah odgovorim vec nisam znao sta ,i kako da pocmem.Ali inspiraciju dali su mi Vasi VIJERNI blogeri koji su bas sada u ove teske trenutke sa kojima se Vi i Vasa obitelj momentalo suocavate dali Vam VELIKU MORALNU PODRSKU.!!! Ja znam da je moralna podrska ;nesto prekrasno,ali od nje se nemoze zivijeti.Nikome ma bas nikome nebi zeljeo da se nade u takvoj ??????? (neznam kako da je nazovem) situaciji u kojoj se Vi nalazite.Jos jednom.Moralna podrska ;Prekrasna stvar.Ali Vama treba mnogo vise.Mnogo vise je; FINANCISKA pomoc koja vam je stvarno stvarno potrebna!! Od mene imate veliku ma stvarno veliku moralnu ,ali uskoro i finacisku podrsku!! Ja ne zelim niti nemam prava da nekome u novcanika zavirim,ali sami bacite oko unutra pa ce te
    sami vidijeti da Vi bas Vi dragi blogeri mozete jednu kunu odvojiti za naseg malog Andelica Anju !!!!!!!! Vec smo davno rekli;Zrno po zrno pogaca cigla po cigla palaca kuna po kuna ?????Sta mi to nemozemo ostvariti??????????????????
    Vas vijecni prijatelj.Pusa mojoj Anjici!!

    avatar

    15.02.2008. (18:14)    -   -   -   -  

  • kvadar

    Ja sam sigurna da je to samo privremena kriza i da cete naci snage da krenete dalje,volje i ljubavi imate to znam.A to sto vam je trenutno snaga malo popustila i sto ste trenutno u krizi je sasvim normalno jer nije se lako godinama svakodnevno boriti sa ti s cim se vi borite...Jer za vas nema ni sveca ni petka,kako se to kaze, vec neumorna borba iz sata u sat iz dana u dan bez odmora.I zato je sasvim razumljivo da padnete u krizu i da mislite da dalje ne mozete,ali vi ste jaki obadvoje i obozavate Anjicu i znam da nemozete drugacije nego da joj pruzite sve sto treba,sve sto mozete i nemozete....I zato znam da cete smoci snage da nastavite dalje..

    veliki poljubac maloj Princezi .

    avatar

    15.02.2008. (19:14)    -   -   -   -  

  • Kneginjica

    Post nubila Phoebus mi je jedna od najdražih latinskih dicti.
    Ja iskreno vjerujem da život nikad neće donijeti nikome tako velike probleme da se ne može nositi s njima.
    Može se stati, treba vremena za odahnuti, ali smatram da Bog nikad ne stavlja na leđa pretežak teret.
    Svi smo jako ponosni na vas. A i vi možete biti sami na sebe.

    Pusa Princezi.

    Kneginjica

    avatar

    15.02.2008. (19:14)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    stvarno cijenim ovu iskrenost, pored svega drugoga kod vas.
    jako mi je poznat ovaj umor o kojem govorite. sve ...prolazila sam kroz slične teške dane do nedavno s mojom voljenom mamom. sramota je da država ignorira invalide. još osjećam da me to peče osobno, kao i zbog ljudi kao što ste vi. znam ja o čemu vi govorite, dovoljno bi mi bilo i da sam samo pročitala-strašno smo umorni- shvatila bih. znam da vas često samo neizmjerna ljubav prema Anjici drži i daje vam snage.
    ne tješim vas puno ali...toliko toga ste napravili! pokrenuli! pomogli i drugima, ne samo sebi! ma svaka vam čast!!!!!!!
    mogu samo poželjeti da zasja sunce i vama. jako mi je ćao kad čujem koliko je malenoj teško.
    u mislima s vama, pokušavam slati pozitivnu energiju.

    avatar

    15.02.2008. (19:49)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Da nije lako nije ali kad vidimo ove Vase rijeci podrske, jednostavno nas to tjera naprijed,da ustrajemo u svojem naumu. Put je to koji je nazalost tezak, ali koji nije ne i nepremostiv.
    Znamo da cemo iz ovog izaci jos jaci. Hvala Vam svima jos jednom i na moralnoj i na novcanoj pomoci.
    Velika pusa svima Vama od male princeze Anje!

    avatar

    15.02.2008. (23:45)    -   -   -   -  

  • jedna mala tipkovnica

    Šta napisati ... da vas razumijem ...da znam kroz šta sve prolazi roditelj kad shvati da je dijete bolesno ... A tek kad shvati da mu je i drugo dijete obolilo od istog oboljenja i da treba sve ponovno preživjeti i dići glavu gore...

    Moja su djeca kišni dječak i djevojčica ... Kažu mi neki roditelji - šta se buniš tvoji su barem na na nogama ... Da na nogama su ui trču - a u svom svijetu . Samo upornim vježbanjem i upornim svakodnevnim radom se uspjelo razbiti te zidove mojih kišnih ljudi ... Danas su oni dvoje puno bolje ... i ja ne odustajem.

    Zato nema umora i odustajanja ... ne zbog Vas već zbog djeteta koje baš Vas treba

    Ja i suprug smo sami prolazili sve ...od države smo dobili puno razumjevanja i puno mahanja ... Kažu što ne uništi - ojača čovjeka ...

    I vjera u Boga i činjenica da i kad smo bili sami sa tisuću pitanja - On je bio sa nama !

    Puno pozdrava iz Splita od jedne uporne i dosadne mame!

    avatar

    16.02.2008. (00:07)    -   -   -   -  

  • damjanicka

    pozdrav...evo mene da se malo javim...na vašem blogu visim svaki dan...gledam, razmišljam i ne vjerujem....toliko ste predani borbi za malu anjicu...a bar ima ljudi koji vas razumiju i podrže....nije vama lagano...svi vam to govore iz dana u dan....nadamo se da će riječ ublažiti malo stanje....tu sam svaki dan jer želim da znate da sam uz vas, anjicu koja mi je jako prirasla srcu ko i stelica....iako steicu nisam poznavala a ni anju jednostavno znam da sam u svojim mislima uz njih...listam stranice....shvaćam da pravda zaobilazi poštenje ljude...ali to je život, to je naša stvarnost....nemožemo je izbrisati ali možemo pridoijeti njenom poboljšanju....anjica je predivna, malena....čime je ona tako mala zaslužila ovo...stvarno se ponekad zapitam ima li Boga...jer vi i vaše dijete niste ovo zaslužili...nijedan roditelj to ne zaslužuje...uvijek sam uz vas...bio što da treba a da sa svojih 14 godina mogu pomoći rado ću to učiniti......pružam vam ruku za sve što ste učinili za anjicu i što iz dana u dan činite a maloj mojoj slatkici najveća pusa ovoga svijeta i zagrljaj....voli vas ivana...

    avatar

    16.02.2008. (01:10)    -   -   -   -  

  • NISKOZEMAC

    Jutric iz daleka Amsterdama!!!

    Pozdrav Vama i jedna velikaaaaaaaaaaaaaaaaaa pusa malome Andelu!!
    Vas vijecni prijatelj!!

    avatar

    16.02.2008. (09:04)    -   -   -   -  

  • Moje tajne i ja

    ey....vidi se da vam je teško!!!ja i moja obitelj vjerujemo u vas jer poslije kiše dolazi sunce!!!!!sami ste to rekli!!kao i svi roditelji vi želite pomoći svojoj princezi...znam kako vam je jer se i moji muče sa mnom i bratom.evo prvi put sam tu i nemrem vjerovati koliko vam je teško.tak da imate moju podršku 100%!!!!!!želim vam iz srca da uspijete jer ja vam se ne kužim u tu politiku!
    sigurno imate još snage,morate za svoju Anjicu!!!!!!!!!!!!:-)ovom je prilikom pozdravljam i šaljem joj punp ppppppuuuussa!!!!!!!!!!!!!!!a vas pozdravljam i želim vam svu srreću svijeta i uspijeh!!!!da uspijete u ovome!!!!!!!!!!mooooorrrrraatte ussssssssssppppiiiiiijjjjjjeeeeetttti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
    sutra vam opet dođem i ostavim podršku,i tak ću svaki vikend!!!!

    pppppppuuuuuuuuuuusssssssssa vama i prslatkoj Anjici!!!!!!!!!!

    BY:LAURA

    avatar

    16.02.2008. (20:23)    -   -   -   -  

  • barba

    Leya ima" benignu "djecju epilepsiju. Do Bozica su napadaji bili sporadicni, ali njeno ponasanje nas je dovodilo do ocaja. Onda su je lijecnici promjenili terapiju-smirila se, ali su napadaji bili visestruki tijekom dana i noci. Sada je na trecoj terapiji-wait and see.
    I to je "benigno"? Mogu zamisliti u kakvom ste stanju, a vjerovatno bez pomoci i potpore koja je u ovim trenucima neophodna. Anja se moze uzdati samo u vas i svaki njen napredak ce vam biti neizmjerna sreca.
    Pozdrav.

    avatar

    16.02.2008. (22:12)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Gle, dragi Bog vam je dao zadaću koju ste dužni ispuniti. Nema tu: mogu/ne mogu, posustajem/ne posustajem. Težak križ je dat maloj Anji u životu, a Vi ste tu da joj pomognete nositi ga, vi ste samo Šimun Cirenac! Svatko dobije nekakav križ. Kad se moje dijete teško razboljelo, pitala sam ga: hoćeš li izdržati? A ono me šokirano pogledalo: Mama, a kakvog drugog izbora imam?!!! Od svog djeteta puno sam naučila!
    No najteže je ipak onim roditeljima koji izgube djecu i nemaju više šanse boriti se za njih. Mi imamo djecu i imamo sreće da imamo šansu boriti se za njih i njihovo ozdravljenje. Čvrsta vjera u to ozdravljenje pomoći će vam u tome. Medicina ide naprijed u čizmama od sedam milja. Ono što je danas nemoguće, sutra će biti moguće, što je danas nerješivo, sutra će biti riješeno! Što se tiče epilepsije, jedna moja znanica je dobila epilepsiju nakon teške prometne nesreće i godinama se liječila u Zagrebu, kad joj se više nije moglo pomoći, otišla je na operaciju u Njemačku. Tamo su je operirali i sad je u fazi oporavka. Vrijeme će pokazati kakvi su rezultati te operacije. Za sada je ok. Dakle, gore glavu, Bog Vam je dao ono što možete rješavati, nikom ne da što ne misli da se može! Tko smo mi da sumnjamo u njegove odluke??

    avatar

    17.02.2008. (10:43)    -   -   -   -  

  • liverpool_girl_

    pa čitajući ovaj post suze su mi navrle na oči...
    je, nepravde puno ima...i nije ni čudo što Vam ponestaje snage, ali kako je i prije bilo, uvijek se našla neka pozitivna strana kad stvarno zatreba, tako će i opet biti...a da ćete biti nagrađeni zbog silnog truda-to bi trebalo biti.....
    nemojte gubiti vjeru, snagu vratite Anjinim osmijehom i svim lijepim riječima koje ste dobili komentarima i sl.
    pusa Anjici i veliki pozz

    avatar

    17.02.2008. (10:54)    -   -   -   -  

  • lion queen

    @barba - djeca u fazi rasta prolaze raznorazne faze pogoršanja zdravlja, raznorazne ispade sustava. ponekad to zna proći samo od sebe, kad dijete prođe taj uzrast. imam dojam da neki organi, ili neka tkiva rastu brže, neka sporije (laički rečeno) i dok se sve to ukomponira u sustav koji će normalno funkcionirati, susrećemo se s naizgled nerješivim problemima. Zato strpljenja. Epi-napadaji su teški, ali zato treba voditi računa da dijete kvalitetno živi između dva napadaja. To je ono na čemu roditelj treba raditi. Bolest ne smije nadvladati normalu!!! Ne smije zagospodariti cjelokupnim dječjim životom.

    avatar

    17.02.2008. (10:55)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Lion Queen (ocito mozda niste dobro shvatili ovaj post...mi ne govorimo da ne mozemo, jer da ne mozemo ne bi dosli danas sa djetetom tu gdje jesmo.Nama su na pocetku rekli da od naseg djeteta nista nece biti i da ga damo u Bistru u bolnicu, cak su i na Goljaku digli ruke od nje ali ne i mi. Upornim radom i voljom dosli smo do stanja kakvo je danas i ne odustajemo i idemo dalje. Poanta ovog posta je sa kakvim se sve nepravdama svakodnevno suocavamo. Zalosno je da za sve novaca ima a za djecu s posebnim potrebama nema. Kako onda covjek ne bi puknuo. Prava su nam minimizirali usto naša Anja ima 300 napada dnevno i stim zivimo 24 sata. Ljudski je posustati ali to ne znaci da se predajemo i nikad necemo. Svoj kriz ponosno nosimo. Dog god u nama bude i zadnji atom snage mi necemo odustati i samo nas smrt moze sprijeciti u tome. Ako ste citali ovaj blog od pocetka njegovog postojanja, mogli ste procitati da smo bili prije dvije godine u Njemackoj u Bilefeldu (najacem centru Europe za epylepsiju), bili smo i u Sloveniji, prosli sva lijecilista u Hrvatskoj, dakle ne mirujemo i borimo se. Takoder cinjenica je i ta da nema ni jedno djete koje ima cerebralnu paralizu i epylepsiju isto stanje. Anja ima ostecenje cjelog mozga. Jos jednom ponavljamo da nikad necemo odustati i boriti cemo se do zadnjeg atoma snage jer smo cjeli nas ostatak zivota posvetili samo njoj. Za nas nema odmora, nema odlaska u kina, kazalista, provadanja ili slicno, za nas je to proslo svrseno vrijeme od onog dana kad se je Anja rodila. Dali smo, dajemo i dat cemo svoj maksimum u borbi za ozdravljenje nase male princeze ali ljudi smo i nismo roboti i mi mozemo pomalo gubiti snagu pogotovo kad se uz svu bolest s kojom se borimo borimo i sa silnom nepravdom s kojom se svakodnevno suocavamo u ovom stvarnom zivotu. Lijepi pozdrav od obitelji male Anje)

    avatar

    17.02.2008. (11:31)    -   -   -   -  

  • niky16

    evo i mene znam da vam je tesko ali budite jaki ne posustajte....i zelim vam svu srecu
    pusa svima

    avatar

    17.02.2008. (11:58)    -   -   -   -  

učitavam...