Komentari

neazess.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing


  • borgman

    teorija koju sam ja u svojim tekstovima nazvao "ključnim ljudima". I zapravo bih se možda samo izražavao drugim riječima, a pokušao bih objasniti jako sličnu pojavu. Razlog je na mjestu. Evolutivni. Vođenje primjerom. Najjači način vođenja. (Ako si u stanju poštivati svoja vlastita uvjerenja, onda je i tvoja oscilacija od njih najmanja, tvoja je volja jaka, a ovčice (kojih je ipak 90-ak % štuju i prilagođavaju se ljudima s Voljom).
    Primjer... ti je baš tvoj. Pogledaj i drugu shemu oponašanja (kad može ona mogu i ja)... niži stupanj "kontrole", ali i dalje radi.
    zapravo ostaje samo jedna "tajna". Kolika je "kritična masa"? I Može li se do te mase doći sektaško-vjerskim (organiziranim)putem, ili je dozvoljeno svakome kroz "svoju" istinu gurati naprijed.
    Osobno, tu sam u dilemi. Radi se o ukupnoj masi pojedinaca, različitih kapaciteta i vještina. Pustiti ih da svaki od njih otkrije svoju "istinu" s jedne je strane prekrasno (bogato), a s druge strane, pravi evolucijski "ruski rulet".
    Imaš Adolfa, karizmatičnog vođu, koji je otkrio "svoju istinu", koja je zatitrala velikom broju polupismenih /nerazmišljajućih ljudi, i dobiješ, nacistički stroj. I puno karmičkog "duga" za sve.
    Moje rješenje? I imam ga i nemam. Smatram kako je nužna komunikacija među onima koji "vode". Potrebno je i izmijeniti iskustva (poboljšava vođenje, a i izlaže kritici vlastite stavove), ali s druge strane svatko bi trebao prihvatiti i svoj dio obaveza a i odgovornosti za ono što radi drugima.
    na kraju, Wiccanstki zakon...-ne čini drugima što ne želiš da drugi rade tebi... pokaže se kao najupotrebljivija rečenica...za Pravilo Prvog Kontakta ;-))

    avatar

    15.02.2008. (15:07)    -   -   -   -  

  • Victor

    Super ti je ovaj primjer sa poslom i produktivnoscu. Moram reci da na to sve gledam u potpunosti kao i ti, a potakla si me da opisem i jedan svoj primjer:
    Ja radim u jednom drzavnom organu sa jako mnogo zaposlenih. U toj zgradi u kojoj radim ima sigurno preko 300 ljudi, ali fora je u tome sto svi imamo one kartice za elektronsko evidentiranje svakog dolaska i odlaska iz zgrade. I kad se prinese ta kartica onoj spravici koja ucitava taj kod cuje se karakteristicno pistanje, a nakon pistanja automatski se otvaraju druga vrata koja vode prema liftu, stepenistu i kancelarijama.
    I sad treba zamisliti kako to izgleda svaki dan kad ujutro svi u isto vrijeme dolaze na posao i poslije podne kad odlaze, tih preko 300 ljudi se u momentu nagura gotovo u isto vrijeme ispred te spravice i kad se odmaknes na neku udaljenost jedno vrijeme cujes to pistanje poput nekog hipnotickog zvuka a mene najvise asocira na stado ovaca kojima je neko oko vrata stavio zvona.
    I uzasno me to odbija i na neki nacin frustrira, tj. kad se nadjem u toj guzvi (ili bolje receno stampedu) ljudi, a slicno je i kad je pauza, svi u isto vrijeme odlaze i vracaju se na pauzu jer, kao i sa radnim vremenom, sve je striktno odredjeno tj. kad se odlazi i kad se dolazi sa pauze. Takodje postoje kamere koje to sve nadgledaju i svi ti ljudi, iz straha od kaznjavanja od strane svojih pretpostavljenih, striktno postuju to propisano vrijeme.
    Osim mene, spletom odredjenih okolnosti imam tu neku slobodu i mogucnost da poslu pristupam na slican nacin koji i ti opisujes, obicno dolazim izmedju 15 - 30 min ranije a odlazim nekih 5 minuta, takodje ranije i na taj nacin izbjegavam "stampedo".
    Na pauzu nekad i ne idem ali cesce idem i tad izlazim takodje nesto ranije ili kasnije, u zavisnosti od potrebe, i isto tako se vracam.
    Nije mi nikakav problem ostati na poslu i nakon isteka radnog vremena ako je to potrebno ali mi je uzasan problem to surovo ogranicavanje postivanjem nekog vremenskog okvira koji covjeka primorava na "coporativno" ponasanje i zivljenje u skladu sa nacinom na koji to cine svi ostali.
    Mislim da je mnogo bitnije da ljudi iskazu sto bolju produktivnost i efikasnost na poslu a ne da ih se tjera na striktno postovanje nekakvih vremenskih okvira koji nemaju nikakav stimulativan i motivirajuci faktor za zasposlene i povecanje produktivnosti njihovog rada.
    I jos jedna stvar, nekako sam uvjeren da kad nebih imao ovakav stav o tim stvarima da bih, na neki nacin, i ja bio prisiljen da stavim zvonce oko vrata i pridruzim se stampedu... Za sada odolijevam... ;)

    Pozdrav :)

    avatar

    16.02.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Borgi: Sve što si napisao stoji - vodstvo je kompleksna stvar i za neke stvari rješenja nema. Baš zato mislim da se upuštanje u tako nešto ne isplati za nikoga.

    Ono što sam ja htjela ovim primjerom, reći je: ja sam davno odustala od ideje bilo kakvog vodstva. Vodstvo je stvar ispiranja mozga, ja ne želim da se drugi ponašaju kao ja samo zato što se ja tako ponašam, već zato što to njima tako paše. Ako im paše drugačije, neka se ponašaju drugačije - samo nek ne diraju mene i sve je ok.

    Paradoks se krije u tome da kad radiš od srca, po svome i samo za sebe, onda te ljudi počnu slijediti, iako ti to i nije primarno bila namjera. Kad pak forsiraš i želiš da te slijede, onda obično ništa od toga.

    Primjer se možda nekima neće svidjeti jer još uvijek većina ljudi bi ovakav tip mog utjecaja proglasila "lošim utjecajem". Njegova glavna ideja niti nije da svi počnu kasniti na posao nego da si otvore svijest o mogućnostima. Često puta vidim ljude da su nesretni zbog "ograničenja" koja im zadaje ovaj svijet, a nisu svjesni da si ih zadaju sami. Ako moje spontano ponašanje djeluje samo na način da na mom primjeru vide "ah, vidi, vidi, pa i to postoji", odnosno da je moguće živjeti i drugačije (pa makar i na malim stvarima) - šire horizonte. Onda dalje neka sami traže koji je najbolji put za njih i taj put uopće ne mora biti niti sličan mom putu.

    Znači, meni generalna ideja uopće nije da ja nekoga vodim, ja samo želim živjeti po svome, a ako radi toga moram ići kontra svijeta - u većini slučajeva ću i ići jer sam takva i meni je to oduvijek bio lakši put (nekom je teži). Ako uz to još dovedem do toga da se nekom drugom prošire vidici - to smatram svojim osobnim doprinosom evoluciji. A u providnost evolucije dosta vjerujem, jer sumnjam da se samo jedan aspekt uma može samostalno razvijati dok ostali kržljaju (tipa: samo inteligencija, dok svijest o posljedicama i suosjećanje zaostaju, pa onda dobijemo "natprirodno i turbonapredno zlo" - u to ne vjerujem i ništa me ne može uvjeriti :-)). Naravno da tu i tamo u povijesti nešto pođe po "zlu", ali na kraju ispadne da smo upravo iz takvih događaja najviše naučili (pa odemo u drugu krajnost pa naučimo malo i tamo...:-))

    Znači, po meni - počnimo od laganih stvari i naoružajmo se hrpom strpljenja - radimo po svome i na sebi te svako toliko nekome tko ne vjeruje u nas samo pokažimo da postojimo :-). S vremenom, sam razvoj šireg gledišta na stvari trebao bi otići u globalno "pozitivnom" smjeru.

    A što se komunikacije tiče - ja sam uvijek za zdravu komunikaciju ;-))).

    @Victor: Bojim se da je za nas gotovo - teško da ćemo ikad moći staviti zvonce oko vrata ;-)). Kako napisah i Borgmanu, samim time vjerujem da ostavljamo svoj doprinos evoluciji (ostavlja ga svatko na svoj način), a kad malo razmislim nisam sigurna da i možemo drugačije. Pozdrav i tebi :-).

    avatar

    16.02.2008. (13:05)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Nea: zanimljiva teorija, nisam našao neku rupu. :-) (čitaj "slažem se"). U tim mojim razmišljanjima nisam toliko razmišljao o evolutivnom učinku, već prvenstveno o sebi samom, ali ima mi smisla da mi dugoročno podižemo okolinu ako naša duhovna krivulja raste. Također, ima mi smisla da što smo niže na duhovnoj krivulji to smo više podložni utjecaju okoline - a vrijedi i obrnuto. Naravno, biti nisko na duhovnoj krivulji ne znači nužno da će netko biti podložan utjecaju okoline (ovisi i o drugim njegovim programima).

    Naši programi i naš nesklad imaju svrhu – svrha je globalna evolucija.
    Da, vjerujem da je to jedna od svrha. Isto tako vjerujem da nije jedina, ali to je opet povezano sa paradoksima, različitim istinama od koje su sve Istina itd. Ali ti ionako sve to već znaš...

    Ne zaboravite - osobna istina je stvar kuta gledišta;
    OK, nastojat ću to ne zaboravit. Mada bih očekivao od jednog psihologa da će mi reći u obliku "Zapamtite", a ne "ne ZABORAVITE" :-) :-P

    Berixovoj krivulji
    Ja sam mislio da ti se sviđa taj izraz i onda sam vidio da ga spominješ samo 6 puta u ovom dugom postu. :-)

    A kad me razljute - ja poduzimam akciju
    Mislim da bih uživao da sa strane stojim i gledam kako im objašnjavaš zašto se ti tako ponašaš. :-)

    ja sam davno odustala od ideje bilo kakvog vodstva
    i ja isto - što ne znači da mi to neće biti jedna od mojih uloga u budućnosti. Ako treba bit, će bit, inače ne - nije mi na popisu 50 najbitnijih stvari.

    Vodstvo je stvar ispiranja mozga
    Ne nužno. Ovisi o vrsti vođe i kvaliteti njegovih sljedbenika. Ako je vođa takav da potiče sljedbenike da oni postanu svoji vođe i pomaže im na putu njihovog rasta, tada ne bi to stavio u kategoriju ispiranja mozga. Ili ako i da, to bi bilo "pozitivno" ispiranje. Po meni odnos Učitelj - učenik spada u tu kategoriju vođe.
    Npr. Majka Tereza, Ghandi - to su bili vođe za koje bih rekao da su znali potaknuti duhovnu snagu u drugim ljudima. Samo gledanje filma o Ghandiju je imalo jako pozitivan efekt na mene.

    avatar

    16.02.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix: zanimljiva teorija, nisam našao neku rupu. :-)

    Ah, shit! I s kim da se ja sad prepucavam kad ste mi svi ovdje istomišljenici?!!? ;-D

    Ja sam mislio da ti se sviđa taj izraz i onda sam vidio da ga spominješ samo 6 puta u ovom dugom postu.

    Joj oprosti, svakako ću ga spomenuti u još kojem od postova :-)))).

    Ne nužno. Ovisi o vrsti vođe i kvaliteti njegovih sljedbenika. Ako je vođa takav da potiče sljedbenike da oni postanu svoji vođe i pomaže im na putu njihovog rasta, tada ne bi to stavio u kategoriju ispiranja mozga.

    Zapravo se slažem s tobom (:-o). No, kao što Borgi kaže teško je naći taj balans, jer ljudi su skloni slijepom slijeđenju, a svi imamo "ego" :-)). Npr. moram priznati da je baš zgodno kad ljudi koji su ti držali prodike oko tvog "neodgovornog" ponašanja preuzmu isto - osjetiš onu "karmičku vibraciju" i onu matrixovsku "faith's sence of irony" :D :D.

    Mada bih očekivao od jednog psihologa da će mi reći u obliku "Zapamtite", a ne "ne ZABORAVITE"
    Ah, nađe mi svaku greškicu...pa ti ne budi perfekcionist (ili bolje rečeno, budi neperfekcionist :D).

    Kako god, nakon ponešto promišljanja, rekla bih da mi leže Borgijeva rješenja, odnosno ideje kako bi to trebalo izgledati. Stoga, dragi moji ovnovi predvodnici (ili vam je draže - pastiri ;-)))))) - komunicirajmo! ;D (naravno, u svrhu vlastitog napretka i postojanosti, a ostalo bi trebalo doći samo :D).

    avatar

    16.02.2008. (22:13)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Nea: Ah, nađe mi svaku greškicu...
    a čuj - moraš me razumjeti, meni je to događaj ako uspijem u tome - a kome ne bi i bio kad je u pitanju prosvjetljeni komad. :-) :-P :-)

    avatar

    17.02.2008. (00:41)    -   -   -   -  

  • jure

    če....če....čestitam...postali ste majka ! To za uvod iz crtića Zekoslava Mrkve. Rodio se post ! Oprosti, nisam otvarao internet zadnjih par dana, i još neko vrijeme neču, jer je nešto crklo. U vezi tvog posta, odnosno Kognitivna disonanca imaš neloša zapažanja (neloš ti je moja največa ocjena) i još bolje zaključke. Na neki način, to ti je struka, koju svakako dopunjavaš vlastitim iskustvom. Povezao bi se i na dosta dobra, makar suprotna mišljenja po komentarima Borgmana i njegovim vođama i Viktorovim ovcama a vezana na tvoja zapažanja o načinu nivelacije između tolerancije i nametanja. Dizanju i spuštanju Beriksove krivulje....... (nešto ste mi sumljivi vas dvoje). Što znači da je društvo puno složenije, no da je kod tog vrlo važan segment unutar "asortimativnog odnosa" (to ti je moj naziv za društvo znanja) ili uža formalna ili neformalna grupa istomislećih ljudi. Pa ja nisam bez veze odabrao blogersko društvo, več ono koje je ravno meni kako po mišljenju (inteligenciji) tako i po marljivosti (čitaj ljenosti). Ti se isto tako obračaš svom odabranom društvu, pa dosta tog idealiziraš. Naime, potpuno si u pravu kad bi se ta kognitivna disonanca odnosila na ovo društvo, a kako i sama veliš, več je to drukčije unutar tvoje radne sredine, a tek kako je nivelirati sebe na svjetskoj razini, što je kažeš Svrha nesklada – evolucija. No kako evolucija društva, čovječanstva (po mom policentrični organizam) se razvija sve više po asortimativnom principu, rekao bih, da si ušla u samu suštinu evolucije društva. Konačno, svi su krenuli od nekog idealizma, pa zašto nebi i ti. goridjan

    avatar

    17.02.2008. (10:55)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Jure: Oprosti, nisam otvarao internet zadnjih par dana, i još neko vrijeme neču, jer je nešto crklo.
    Ja sam trenutno u djelomičnoj adaptaciji stana, pa mi svaki pristup Internetu od doma zahtijeva velik broj predradnji (od pomicanja namještaja nadalje). A na poslu, kao za inat - ludnica, pa tek tu i tamo kao sada uspijem odvojiti par minuta. Zato sam i ja ovih dana malo odsutnija s blogosfere. No, vratit ću se - bez brige :-).

    avatar

    26.02.2008. (09:50)    -   -   -   -  

  • jure

    Društvo, prinuđen sam opet na cirkularno pismo, ...bi ga, kad se već ne javljate. Ovaj zadnji post, vjerujem da će vas uvući u temu. Do čitanja....

    avatar

    07.03.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • jupi

    A šta će te kad smo svi manje ili više različiti, a moramo raditi i kao tim i društveno kompatibilno ! Boli su neizbježne ! Uspjele harmonije su samo povremene, a disonance puno češće. Ima i bolnih krikova na svim stranama. Budimo fer i dajmo si ruku jedni drugima kad vidimo da zapinje i boli !

    avatar

    09.03.2008. (15:25)    -   -   -   -  

  • jure

    ...u toku sam....čitam te na susjednim blogovima, pa kako vidim po komentarima i ti mene..., pa red je što veli berix, za svoj "glupi" post s največom posjetom, da i ti tako "glupo" tako nešto iz života, par rečenica, pa da otvorimo komentare na tvom blogu. Točno da ti i ne ide post, stavi nešto što si mislila komentirati. Onda će se otvoriti tema po komentarima, a komentirati znaš, pa s komentarima širiš temu...i tako svaki tjedan.....
    Ja sam prešao na forum s ovom mojom kozmologijom....a što se tiče bloga, ubuduće ču krenuti na sistem komunikacije kakav sam i tebi preporučio...onako neformalno o formalnom...

    avatar

    13.03.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • jure

    ...čitam te na drugim blogovima a vidim i ti mene , bolje reči ja tvoje a ti moje komentare. Skrenuo bi ti pažnju na berixov stav za njegov zadnji "blesavi" post, kako kaže, koji mu je priskrbio mnoštvo komentara, nikad više. E sad, vidiš kliko je prema tebi dužnika..., pa otvori neku običnu životnu temu u par rečenica, pa kakva jest da jest, več će poteći komentare, pa će se usmjeravati samo po sebi...i tako svaki tjedan, jer uvjek se nađe nešto u nekom komentaru ... i tako se međusobno posječujemo....jer, najljepši komentar je komentar na svom blogu...priznaj...

    avatar

    13.03.2008. (18:19)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Pametni rade pametno :)

    avatar

    15.03.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • Too much

    nova adresa bloga........pozdrav

    avatar

    24.03.2008. (19:32)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Svojevremeno sam mjesecima radio doma i to je bilo najnapornije razdoblje u mojoj radnoj karijeri jer sam silinom posla opravdavao svoju slobodu dok su to kolege u uredu postizale svojom prisutnošću. Istina, znao sam otići na izlet usred tjedna ili se dva dana igrati na računalu, ali kada sve zbrojim i oduzmem daleko sam više davao nego je to bilo potrebno. Bio je tu prisutan i faktor dokazivanja, ponešto i mladenačkog entuzijazma i nekog elana u svrhu općeg dobra firme za koju sam radio. Veliki dio tog iskustva je bio sličan tvom. Kako god okrenem bio je prisutan osjećaj nemira i nelagode koji je bio poduprt i potenciran nečim za što ne nalazim bolje riječi nego zavist kolega. Danas na posao gledam samo kao na izvor osiguranja egzistencije i uvjerio sam se da je bitno raditi pametno, a ne puno. Poštujem ruku koja me hrani i nastojim pružiti ono što smatram da je korektno, i to je to. Prihvatljivost svim stranama mi je važnija od potencijalno mogućih boljih osobnih rezultata. Mislim da bi kombinacija o kojoj govoriš bila idealna u privatnom poslu, ali to je jedna sasvim druga priča za koju treba imati petlje više nego je ja trenutno imam, a uostalom trenutno mi je i više nego dobro i tražiti više bilo bi tražiti kruha preko pogače. Ponekada i o tome valja voditi računa, ali u redu, ponekada i ne, na svakome je da vidi što mu više odgovara i da se za to izbori. Nisam se mogao osvrnuti na sve u ovom sadržajnom postu. Lijep pozdrav :)

    avatar

    24.03.2008. (19:33)    -   -   -   -  

  • guest01

    .. ja te "stropove" nazivam stepenicama nsjvise zato jer ... " ako jedan dan nešto nije mogao shvatiti ne znači da neće i drugi dan".. i jako mi je dobro ovo "Ok, ovo ti je formula, ne moraš znati zašto – to je jednostavno tako.“ (cilj je ipak bio – samo prolazak na ispitu " ..
    jer je bitan cilj, a ne da razbijamo glavom stropove...

    .. eto ja se polako ponovo aktiviram, a vidim da sto se tice tvog bloga nisam puno ni propustio ... svega 2 kraca posta :-)))

    avatar

    29.04.2008. (11:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...