Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • Brunx

    Pročitala sam ovaj post i još neke od prije i nisam mogla ne zaplakati.
    Gledam u monitor i ne znam što napisati. Mogu izvlačiti neke klišeje, ali nema tih riječi koje bi bile utjeha. Ma, utjehe ni nema.
    Mogu samo ostaviti trag suosjećenja.

    avatar

    14.02.2008. (10:32)    -   -   -   -  

  • sweden

    zivim u Svedskoj i slucajno sam nasla vas blog..kad sve ovo vidim o procitam jako mi je tesko a kako je vaman nemogu ni pomisliti. Svaki dan procitam ovu stranicu i molim Boga da vam da snagu. Nemojte se bojati pokazati svoje osjecaje, ako imate dobre prijatelje okolo sebe oni ce vam pomoci i razumjeti, nisu vazne rijeci nego samo zagrljalj i da netko bude uz vas kad je vam je tesko..malo mi je tesko pisati na hrvatski ali mislim da ce te razumiti..Bog..

    avatar

    14.02.2008. (10:35)    -   -   -   -  

  • tessa

    draga sandra, stvarno bi trebalo ubijati prošlost da ne boli...imaš savršen život, sretan si i zahvalan na tome..i onda u sekundi sve nestane, i ne samo da nestane, nego ta sekunda obilježi ostatak života...svaki dan nova borba...borba s tom patnjom i tugom i mirenjem..znaš da ne možeš ništa nego prihvatiti, a ne možeš prihvatiti...i živiš, ali više to nije isti život...više liči na preživljavanje...dokle će trajati..da li će biti malo lakše..da li će kasnije sjećanja biti s tugom, ali i mirom u srcu, a ne bolnim grčem? ne znam..nadam se...
    svaki put kad se molim, pomolim se i za tebe i stelu...njoj da je dobro, a tebi da da snage i volje..puno te pozdravljam i šaljem veliki, topli zagrljaj...

    avatar

    14.02.2008. (11:16)    -   -   -   -  

  • BibBlog

    "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Ivan 3,16)

    "Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima (dodao bih: i tugom i boli; op.a.), nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć." (Hebrejima 4,14-16)

    Ma koliko se trudio, ja ne mogu razumjeti dubinu vaše boli, premda i sam imam dvoje djece... ali znam nekoga koji može, a to je Bog koji je dao svoga Sina da umre na križu za nas. Božji Sin, Isus Krist, umro je kako bismo mi mogli živjeti u Božjoj ljubavi - naravno, ako mu predamo sav svoj život: svoj um, tijelo, srce, volju (poslušnost) ... bolne osjećaje, tugu i očajanje! Zauzvrat, on nam daje ljubav, mir, život u izobilju ... daje vam živu nadu. Čvrsto vjerujem da je vaša Stelica sada kod Boga, utješena ... Gospodin Isus želi i može utješiti i vas!

    Puno pozdrava od još jednog blogera!

    avatar

    14.02.2008. (13:17)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Sandra, nemam što za ponuditi kao utjehu - po meni to niti ne postoji. "Bol i ja" to je ono što iščitavam iz ovih postova - dva nerazdvojna entiteta; križ - svatko od nas ima svoj. Uspoređivati veličine križeva je najveća glupost, jer bol uvijek boli i stalno je u prezentu.
    Pa, eto, navratite ti i bol do mog bloga. Ne pišem nikakve mudrosti, pa čak niti ne pišem zadnje vrijeme (:-)).

    avatar

    14.02.2008. (14:57)    -   -   -   -  

  • -----

    Ne možete razumjeti jer niste izgubili dijete, možete zamišljati kako je nekome ali niste to doživjeli i vjerujte DOK TO NE DOŽIVITE NEĆETE RAZUMJETI, molite se Bogu da to nikada ne osjetite tu dubinu boli jer bi i vama tada bilo teško vjerovati u sve priće o Bogu.. svi bi mi voljeli vjerovati da je priča o Bogu istinita da su oni sada ne nebu i da su sreti, veseli, ......Njihovo mjesto je sa obiteljima ovdje na zemlji... a ne u hladnom grobu................

    avatar

    14.02.2008. (15:00)    -   -   -   -  

  • Seni

    evo mene opet. samo...samo svraćam...bez smišljenih riječi, ičega...samo...ostavljam trag. da znate da vas nisam zaboravila i da mislim nas vas i na vašu obitelj. pozdrav...držite se

    avatar

    14.02.2008. (18:35)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Sandra bila sam toliko slobodna da napišem post o tvojoj boli,
    da te blogeri upoznaju i da (možda) bol uz sve nas virtualne prijatelje postane nešto blaža.
    Ančica

    avatar

    14.02.2008. (18:57)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Najdraža moja Sandra,
    jedan od Stelinih filmića koje si mi dala snimljen je na današnji dan, na Valentinovo prije točno 9 godina, Stelu ste bili tek donijeli iz rodilišta i svi ste u nju gledali kao malo prekrasno čudo, divili joj se i bili presretni što je baš ona vaša, kao da niste vjerovali da je baš vas zapala tolika sreća da vam pripadne tako prekrasna i savršena bebica. Tina je obilazila oko nje, sva ushićena i sretna, tepala joj je, a Stelica je samo gledala u čudu onim svojim velikim očima što se događa oko nje i onda je odjednom zaplakala. Ti si joj tepala nježno, Tina nije pokazivala nimalo ljubomore već je od samog početka bila puna ljubavi prema svojoj maloj sestrici, štitila ju, igrala se s njom, zabavljala ju, učila, brinula se za nju.....Imala je prekrasnu obitelj koja ju je od samog početka željno očekivala i bili presretni što ju imate i proveli ste zajedno 7,5 nezaboravnih godina, nažalost prekratko, za bilo kakav život prekratko, a za tako savršeni, pun ljubavi, tako kratko kao jedna sekunda.

    Drži mi se draga moja Sandra i čuvaj koliko možeš, svaki dan se pojavi neki novi podsjetnik na sretne trenutke

    voli te puno tvoja Vesna

    avatar

    14.02.2008. (19:35)    -   -   -   -  

  • anchy

    jooj.. stvarno pretuzno..citam post i srce mi se raspada..meni je sada tesko citati ovo..a kako je tek vama..divim vam se jednostavno..vidim koliko ste ju voljeli i stvarno je sto ste izgubili to voljeno djetesce..stvarno ne znam zasto vam je bog oduzeo to neduzno djetesce..najbolje od svih..najplemenitije..gledam njene crteze..cudo od djeteta..toliko vas je voljela..i vi nju..lijepo ste ju odgajali..u nicemu niste pogrijesili..
    bila je tako mala..slatka..voljela je život..jednostavno je htijela živjeti..jedina osoba za koju znam da to toliko želi..i na kraju.........
    nje više nema..ne znam..tesko tesko..jednostavno me srce boli
    stela-najljepši poklon tati za valentinovo..doista je....čitam..i ne vjerujem koliko je dijete bilo dobro..plemenito..pa jednostavno..divnoo..same riječi hvale..
    cijela ju je obitelj obožavala..stvarno se suosjećam s vama..istinjski
    pusa

    avatar

    14.02.2008. (21:48)    -   -   -   -  

  • .....my corner of the net©

    ne mogu..suze su potekle....samo da trag ostavim...drugi put ču dalje čitat...

    avatar

    14.02.2008. (22:06)    -   -   -   -  

  • skaska

    drži se, draga mama

    avatar

    14.02.2008. (22:33)    -   -   -   -  

  • skaska

    zapravo sam htjela puno više reći, jer sam te otkrila prije nekih tjedan dana i sve isčitala. teško je, ali čini mi se da ti blog barem malo pomaže. vrijeme ide. i sama sam mama i mogu nazrijeti tvoju bol, ali ne i osjetiti. i zato još jednom drži se i živi za one kojima si okružena. žao mi je. lijepo te pozdravljam

    avatar

    14.02.2008. (22:35)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    ja ovo ne mogu pročitati do kraja...suze su krenule već nakon prve rečenice.....
    velika pusa

    avatar

    15.02.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Slučajno sam preko jednog bloga došla i do ovog; jako tužnog. Utjehu vam nažalost ne mogu pružiti, ali suosjećati s vama da. . .samo moglu li ja osjećati i djelić vaše tuge i boli ? Možda i mogu. Prije točno deset godina moja je sestra ostala udovica; muž je igrom slučaja smrtno stradao na željeznici. Ostala je tako mlada, sama s jako malom djecom; jedno je bilo tek godinu dana staro. Moja bol je bila neopisiva i neizreciva i zbog njega, i zbog nje i mojih nečaka.Danima nisam izlazila na ulicu zbog ljudi i mogućih radoznalih pitanja. Nikada mi poslije valentinovo nije ništa značilo, jer sam znala da je taj dan za moju sestru tužan. No vrijeme i godine su učinili svoje; život je krenuo nekim drugim putevima, a on je polako padao u zaborav. . .No to svakako nije isto kao izgubiti dijete; još uvijek dijelim mišljenje da je nešto najgore za čovjeka, kad izgubi svoje dijete. . .evo toliko . . .lijep pozdrav

    avatar

    15.02.2008. (16:14)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Hvala svim posjetiteljima Stelinog spomenara.
    Hvala na svakoj vašoj toploj riječi.
    Sandra, Stelina mama

    avatar

    15.02.2008. (17:11)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Sandra.... prsti mi se kližu po tipkovnici jer je sva mokra.
    Nema riječi kojima bi ti bilo tko od nas mogao pružiti utjehu.
    Ljudske sudbine su čudnovate. Puno toga mi ne razumijemo i ne možemo si
    objasniti. Neprirodno je da djeca odu prije roditelja... i nema veće boli na ovom
    svijetu od boli koja je snašla tebe i tvoju obitelj.
    No za sve što se dešava postoji neki razlog. On je nama nevidljiv i nerazumljiv,
    ali on postoji.
    Tvoj mali anđeo bio je dar od Neba..... i sigurna sam da je tvoja Stela dobila
    novu priliku.... bila je potrebnija negdje drugdje i zato su je pozvali.
    Nije slučajno pripremana za to nešto važnije - baš kod tebe. Razloge ćeš sigurno
    jednom saznati. Čuvaj uspomene....
    Čitam što sam napisala... i ne mogu vjerovati.... jer se deklariram kao ateista
    .... i zato neću nastaviti.... samo ti ostavljam čvrsti zagrljaj...

    avatar

    15.02.2008. (17:53)    -   -   -   -  

  • .......the best friends forever....

    Evo mi smo se javili....
    Jako nam je zao zbog
    gubitka male Stele.....

    avatar

    15.02.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Sandra, svaka tvoja riječ mi para srce.
    Nitko od nas ne može znati kroz što prolaziš. Možemo ti samo biti beskrajno zahvalni što nam pričaš o boli koju nismo upoznali.... možemo otvoriti srca i osjetiti bol zbog tvoje boli.
    Napisala sam ti da se deklariram kao ateista... a ipak sam ti ponudila vjeru kao rješenje.... a to sam učinila iz razloga jer moje srce majke plače zbog tvog majčinskog srca... i jer nisam znala smisliti pametniji komentar... a poželjela sam ti napisati nešto... imala sam neodoljivu potrebu pomaziti te na neki način. Sve što pišeš... sve što osjećaš je opravdano... neopravdana je jedino životna nepravda koja ti se desila.
    O tome da krivac mora biti kažnjen nema uopće spora!
    Nemoj mi se zahvaljivati... nemaš na čemu. Svrati češće na moj blog i blogove blogera koji tu pišu.... Znam da su ti sve naše teme besmislene u tvojoj patnji... ali možda ti bar ponekad pomogne da na tren misliš na nešto drugo...
    Drž´se hrabra ženo....

    avatar

    15.02.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Dobro veče. Kod @Ima jedan svijet sam pročitala vaš komentar, došla na vaš blog,
    ...osjetila vašu tugu koju ne možete ničim nadoknaditi. Ja se ovom trenutku ne osjećam tužno, već osjećam nekakav neobićan mir.
    ne mogu proživljavati vašu tugu, ali osjećam da vam puno pomaže ostaviti što više priča i
    uspomena o vašoj Stelli. Mislim da je to jako djelotvoran način, jer svoju bol i tugu trebate
    nekako prazniti.
    Pogledala sam slike, i uočila kako je vaša Stella rođena istog dana i godine kao moja
    nećakinja. Čitam vaše rijeći pune ljubavi , gledam njen osmijeh i pomislim kako vam želim nešto pokloniti.
    Kod sebe stalno imam karte "Poruke iz šume" - Čarobna šuma. Možda ste već čuli za njih.?
    Od kad sam ih dobila na poklon, kad mi je teško, ili kad mi je lijepo, ili kad osjetim da je nekakav poseban trenutak, uzmem karte, promješam 7 puta (7 jer je to broj ljubavi) i otvorim
    zadnju kartu. Poruka koja mi dođe uviijek se nekako poklopi s mojim osjećajima tog momenta.
    Sad sam osjetila potrebu da otvorim jednu kartu za vas, izračunala sam Stelin broj po datumu rođenja - ispao je broj 7, promiješala sam karte i došla je ova karta:
    Zračne vile - OSMIJEH
    Pokloni osmijeh svakoj osobi koju danas sretneš i pošalji joj ljubav.
    U njoj će to probuditi možda uspavane emocije i počet će osmjehe slati svima.
    Tako će širenjem osmijeha tvoj poslani osmijeh završiti daleko, daleko,
    možda u nekom drugom gradu.
    Na taj način ljubav koja će vas sve pratiti, otvarat će neka nova vrata,
    možda do tada zatvorena. Shvatit ćeš koliko je moćna.
    Ta ljubav i osmijeh koji ju prati.
    Nemam više ništa za reći, nadam se da ćete u ovoj poruci pronaći ono nešto
    što je namijenjeno samo vama. To ćete osjetiti sami.
    Za sada vas srdačno pozdravljam i grlim. :-)

    avatar

    15.02.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • skaska

    hvala ti na odgovoru. imala sam, naime, sličan slučaj u bližoj obitelji i znam kroz koje je sve faze prolazila majka dječaka. na žalost, to nije, uvjetno rečeno, normalna situacija i pritom je jedno vrijeme ušla u "izolaciju". Jednostavno, nije bivala za ono dvoje djece koja su u tim vremenima i uz taj šok trebala i mamu. Svi smo to proživljavali. Nekako mi se ipak čini da treba, upravo kako veliš, živjeti dan za danom. Nekad je neizdrživo, al naprijed se mora. Lijepo te pozdravljam i želim ti laku i ugodnu noć.

    avatar

    15.02.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    hvala, znaš da ti jednako želim...čak i malo više ti želim...osjećam kako ti jako treba taj jedan san, tih par minuta mirisa i zvuka i dodira...
    uvijek mi prsti kod tebe vise iznad tipki. jer to je to. nema se što reć...samo poželjet. i želim ti!
    toplo te grlim.
    karmen

    avatar

    15.02.2008. (23:28)    -   -   -   -  

  • ivana

    evo bila sam na anjinom blogu pa navraćam i ovdje...jednostavno suze idu, jecaj ih sustiže....svaki dan se pitam čime je ona ovo zaslužila...čime...čime....time što je iz dana u dan bila toliko neiskvarivo biće...zašto Bog uzima one najbolje ovom svijetu?....nema odgovora...u glavi mi stotinu misli ali jedna je prava...stelice više nema...jednostavno nedostaje....velika praznina...znajte ako bilo što trebate a da mogu pomoći pišite...podravljam vas i vašu obitelj...šaljem pusu tini....voli vas ivana....

    avatar

    16.02.2008. (01:17)    -   -   -   -  

  • mama

    Draga moja,
    točno znam ovaj osjećaj, i znam ovu bol,
    za nas,majke koje su ostale bez dječice život više nikada neće biti
    ništa drugo nego borba sa samim sobom radi preživljavanja,
    Draga moja,drži mi se...
    Vidim da nisi dobro,nisi odgovorila na e-mail,
    ali slobodno mi piši kako si, voljela bi makar riječ ćuti od tebe,
    da vidim da je sve ''u redu'' s tobom...

    Šaljem ti ogroman zagrljaj

    avatar

    16.02.2008. (13:28)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    GRIEVING PARENTS

    We'll help you
    We cannot ease your
    aches, nor take
    away your pain,
    but let us stay
    and take your hand
    And walk with
    you today

    We'll listen when
    you need to talk;
    We'll wipe away
    your tears
    We'll share your worries
    when they come;
    We'll help you
    face your fears.

    We're here and
    will stand by you,
    Each hill you
    have to climb,
    So take our hands,
    let's face the world;
    Live one day
    at a time.

    You're not alone,
    for we are here,
    We'll go that
    extra mile,
    And when your
    life is easier,
    We'll help you
    learn to smile!!

    voli te Vesna

    avatar

    16.02.2008. (18:41)    -   -   -   -  

učitavam...