Komentari

angelo1.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • dejmon

    Ako netko ima neprijatelja koji ga mrzi tada nije problem neprijatelj već on sam. Ne stvara i ne rađa se bitak neprijatelja iz ničega, već ON ( neprijatelj) ima svoj uzrok. Slučajnost je nemoguća. Bitak bića neprijatelja je u nama koji smo bili uzrok. Vrlo rijetko netko može biti uboden nožem na ulici ili imati ludog susjeda . To je kao slučajno poskliznće na ledu ili neoprezni pad na stepenicama. Češće mi sami stvaramo neprijetelje i to svojom mišlju, riječju i djelom, a da toga nismo svijesni. Lijepi pozdrav.

    avatar

    12.02.2008. (11:17)    -   -   -   -  

  • angelo

    Možemo imati neprijatelje i bez naše krivnje, ne moramo ih stvarati,
    ali je najvažnije kako se prema njima odnosimo.
    Svakako, požar se ne gasi kerozinom.
    Pozdrav.

    avatar

    12.02.2008. (13:40)    -   -   -   -  

  • Veronika°

    Ja se uvijek sjetim Isusovih riječi OČE OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTA ČINE.........
    I u ovo vrijeme Korizme treba se toga što više pridržavati i svakako izbjegavati mržnju jer
    ona šteti nama samima više od jedenja mesa ili pijenja vina što sam također pročitala
    na tvom postu i još puno lijepih i poučnih izreka kojih se ja pokušavam koliko je to moguće pridržavati. Ne želim i ne mogu nikoga mrziti, neke stvari ne mogu i neću zaboraviti ali ću
    oprostiti.......
    Lijepi pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    12.02.2008. (19:44)    -   -   -   -  

  • dejmon

    @angelo............izvinite, ali niste razumijeli.

    avatar

    12.02.2008. (19:46)    -   -   -   -  

  • angelo

    @dejmon, što da izvinem?

    avatar

    12.02.2008. (23:44)    -   -   -   -  

  • Orbodrone

    @Angelo: imam jedno pitanje: Bog nam oprašta kada Ga zatražimo oprost. No zaboravlja li? Ili samo prašta, a ne zaboravlja? Pitam jer mnogi od nas nemogu oprostiti niti zaboraviti. Neki pak mogu oprostiti ali nemogu (ne žele) zaboraviti. Treći pak zaborave radi bolesti.

    Ako dakle Bog i oprašta i zaboravlja naš grijeh, zašto da ja činim drukčije? Tj. u kojoj mjeri je ljudsko nezaboravljanje ispravno ako želimo biti Božji? Neće li tada i moji grijesi biti zapamćeni? Što uopće znači zaboraviti? Ako smo prvi puta primili svoj Križ i nakon toga oprostili neprijatelju ali ne i zaboravili, znači li to da nam to pamćenje "pomaže" da sljedeći puta ne prihvatimo isti taj Križ ili nešto drugo? Dokle dakle moramo prihvaćati naš Križ? Postoji li mirovina ili time out? Često čujem forsiranje "ne zaboravljanja" sa raznih strana pa me zanima...

    U ovom trenutku imam jedan osjećaj, možebitno pogrešan, da ukoliko nismo zaboravili zlo koje nam je neprijatelj nanio, da mu nismo u potpunosti oprostili... kako da to opišem, kao oprost sa figom u đepu, neki ljudski - nesavršeni oprost... tj. opraštam ja tebi ali nejdi mi više blizu... bližnji moj neprijatelju kojeg trebam ljubiti kao sebe samoga... jer drugi puta tko zna kako će biti jer zapamtio sam ti još ono od prvi puta ...

    Isus je na križu ostao do smrti. Ako Ga želimo nasljedovati čini mi se da niti mi ne bi trebali silaziti ranije... ako je pak tako čemu onda ne-zaboravljanje uopće služi?!

    hvala na odgovoru!
    Bog s nama!

    avatar

    14.02.2008. (00:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...