Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • oldbat

    Imaš pravo.Što je standard veći, mi sve više nazadujemo. Kinezi su 5000 godina skrivali činjenicu da su izumili kotač, jer narod nije bio spreman za tako veliki napredak. Koliko god nam je tehnološki napredak olakšao život, toliko nas je i unazadio. Evo, samo mobitel Damo djeci mobitele. Pa ih po cili dan upozoravamo šta trebaju napravit. Opominjemo da ne zakasne. I ta dica ne tribaju ni mislit ni planirat. Dok imaju nas. To je samo djelić onoga šta je pošlo ukrivo sa tin naglin bujanjem standarda i komfora. Vidit ćeš cirkusa za desetak godina kad današnja dica budu trebali postati samostalni ljudi.

    avatar

    10.02.2008. (21:08)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    pristalica sam tehnologija koje nam pomazu i olaksavaju zivot,ponekad cak znam rec da imam osjecaj da sam se rodila prerano,volila bi zivit u doba teleportacije pa da se mogu primistit s mista na misto di mi vise pashe:))
    kad vidim malo dite osjetim ponekad ljubomoru kad se sitin da ce to dite vidit ono sta ja necu:))
    o kaosu u slucaju...bla bla.....ne razmisljam:))
    ali kad razmislim,mi zene bi se bolje snasle,jer nas je zivot vec naucija da zongliramo i mozda materinski instinkt za prezivljavanjem bi nam da snage za borbu s prirodom,a virujen i da bi nam se po nekom genetskom kodu vratila sjecanja predaka i da bi jednostavno znali:)
    a sad iden vidit sta to prirodno celavi misli:))

    avatar

    10.02.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Bih, na otok, udicu u ruke i OK. Da li bi to znali mladi, nisam sigurna, no brzo bi učili, nagon za preživljavanjem je jak.

    avatar

    10.02.2008. (21:59)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Čari tehnologije imaju svoje prednosti, ali ne treba im dopustiti da nas zarobe. Dobro si rekla - događa se otupljivanje. Vjerujem da bi u situaciji kakvu si opisala zaista zavladao kaos. Kamo bih pobjegla? Pa ja i sad bježim u prirodu... ;-))

    avatar

    10.02.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    Ja bih se vratila na svoje selo i vjerujem da bi bez poteškoća preživjela, ali slažem se da tehnologija otupljuje.

    avatar

    11.02.2008. (08:41)    -   -   -   -  

  • Čekam proljeće

    Pečem kod kuće kruh od prije par dana. Prijatelji nam se smiju, misle da to radimo radi uštede ili ko zna čega, a mi zbog aditiva i zbog onog mirisa koji ispuni kuću. Djeca uživaju gledati kako se tijesto (iako to radi sam pekač) mjesi, vire kroz otvor na pekaču i gledaju kako raste. Nekako, kao da je ljubav s tim kruhom, ponovo ušla na naša vrata.

    avatar

    11.02.2008. (08:42)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    zahvaljujem na linku, a što se tiče preživljavanja povukao bi jednu paralelu na koju sam mislio napisati post. sjetimo se samo našeg naroda kako se ponio u danima početka rata u Hrvatskoj, jedni drugima smo bili od pomoći u preživljavanju, zavladala je sloga. s druge pak strane svima su također poznate posljedice uragana Catherine koji je poharao New Orleans, na ulicama je zavladao kriminal. i jedni i drugi sobom su ponijeli vrijednosti društva u kojem su iznikli. bojim se da tehnološki napredak negativno utjeće na večinu, a večina kroji društvo.

    avatar

    11.02.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    I ja sam iznenađena koliko običnih i svakodnevnih poslova moja djeca ne znaju odraditi - znam da sam tu sama zakazala i da im nisam učinila uslugu što sam ih "štitila". Ma - volim kako me tjeraš da se preispitujem na sve načine i na sve teme!

    avatar

    11.02.2008. (12:20)    -   -   -   -  

  • borgman

    e ja ću uvijek po svome. Tehnološki napredak? Odljuđivanje? Sve ono što čini potrošačko društvo?
    Cijela je priča zasnovana na tome da ljude uljuljka u potpuni privid sigurnosti. I da radi te sigurnosti čovjek bude spreman sam sebi nabaciti lanac oko vrata. (terorizam, i laži koje donose nekakve Patriot acts, i nove mjere sigurnosti).
    Nova generacija (koja nije otišla čak niti u vojsku) zapravo osim kriminala nema nikakvu drugu priliku. Nagon za preživljavanjem vrijedi po pravu jačega. Znači... otmi i ubij.
    Nema tu mjesta za lov, i organizaciju.
    A mi se još uvjereni u pustu pamet i znanje odrekli i one najosnovnije obuke za preživljavanje, u ime komoditeta, i čuvene gluposti o "protraćenoj godini".
    Istina je da EU ne trebaju ratnici koji nisu pod kontrolom. Zato je napravljen pritisak na državu da profesionalizira vojsku, a svi ostali (nakon naše ratne generacije, koji izumiru)... neće biti u stanju pružiti bilo kakav otpor, bilo čemu što odluče drugi (tome inače služi NATO, sredstvo protiv promjena).
    A oni koji se sada bave slobodnim penjanjem, ribolovom, ronjenjem i streljaštvom (plus snalaženje u prirodi) su veeelika manjina (a ni oni neće imati priliku protiv oružja)...dakle, gotovi smo!

    avatar

    11.02.2008. (12:53)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Hm,veselim se šta sam ja oatala prijatelj s prirodom,tako odgojila i djecu pa mislim da bi se mi snaše jako dobro...
    ali,na žalost,mnogi,mnogi nebi...
    osmjehe ti ostavljam..

    avatar

    11.02.2008. (13:04)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Potpisujem Koraljku. Nagon za preživljavanjem je izuzetno jak. Bez obzira što smo naučili, u momentu kad se treba borit za goli život, čovjek je sposoban učiniti čuda. Vjerujem u to. :-))
    Oduvijek se čovjek bavio mišlju- što bi bilo kad bi nastala apokalipsa, kad bi pao ogroman meteor i uništio svijet? Postoji već više od 20 godina strip Jeremiah kojeg crta Hermann gdje se slikovito obrađuje takva tema. To su vječna pitanjaii moji

    avatar

    11.02.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Moram ovako u dva puta, jer nevalja grafička na kompj. pa mi je zacrnjeno 2/3 polja gdje se upisuju kom. i na kraju ne vidim šta pišem. Pričica na kraju je tako znakovita. Ma gdje ih samo pronađeš?! Još samo pozdrav da ostavim. :-)))

    avatar

    11.02.2008. (15:06)    -   -   -   -  

  • Katja

    Sve žene bi preživjele, one ko mačke imaju sto života i kako god da ih baciš dočekaju se na noge :)

    avatar

    11.02.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Slazem se, sve smo dalje od prirode. Moj izbor bi bio otok.

    avatar

    11.02.2008. (20:32)    -   -   -   -  

  • Mithrandir

    Ovo kako si pisala o mogućoj katastrofi kao da opisuješ film Poštar. Inače meni jedan od boljih filmova.

    Mudro zboriš Dona! Mudro! ;)

    avatar

    11.02.2008. (21:07)    -   -   -   -  

  • blues sveženski

    ja bi se još nekako snašla al ova naša (moja) dičica????
    ne mogu niti zamislit šta bi to bilo!
    a da se dogodi veliki nered, ima li smisla bižat?

    avatar

    11.02.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • MNP

    "Ako se ne uzdignemo previše visoko, uvijek ćemo znati kako nisko pasti!"
    Riješenje je uvijek u jednostavnosti, ako je dobro
    savladamo, neće nam biti teško u kompleksnim situacijama.
    Zlo nikad nije samo, uvijek i nešto dobro donese...na nama je
    da ga prepoznamo. Pozdrav

    avatar

    11.02.2008. (22:44)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Da trenutno nestane interneta i računala prvo bi ostao bez posla jer bez onog prvog ono čime se bavim jednostavno ne može postojati. Ipak, poznavajući sam sebe vjerujem da bi se brzo snašao jer osim prodavati 'maglu' znam i konkretno raditi što je rijetkost.

    Isto tako vrlo vjerojatno ne bi pisao one moje novele pa bi svijet bio zakinut za jedno veliko zadovoljstvo.

    avatar

    11.02.2008. (23:44)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Ja sam umirovljenik,ali....niš me nemre iznenaditi...obožavam kad nestane struje...Lijep dan ti želim!

    avatar

    12.02.2008. (09:15)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Vjerujem da bi se snašli i moja djeca i ja,ali preispitivanje je korisno,zbog onih koji dolaze...

    avatar

    12.02.2008. (10:52)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Sretna sam tu di jesam jer si sama određujem svoja pravila u životu. Mlince i domaće tjesto znam napraviti, ne hvalim se ali obožavam kuhati i experimentirati sa hranom, živim iza svojih zatvorenih vrata u svom svijetu, a vani ? Vani se malo prilagođavam.
    Pamtim brojeve, tablice...sve one zapravo uz današnju tehnologiju nevažne stvari ali takva sam. Takvima sam učinila i svoju djecu a vrijeme će pokazati da li je to dobro ili loše.
    ...do čitanja...

    avatar

    12.02.2008. (23:43)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Toliko puta sam poželila otići na pusti otok i živiti na njemu.

    avatar

    13.02.2008. (00:20)    -   -   -   -  

  • Helever

    KAJ TI IMAŠ DUUUGE POSTOVE!

    avatar

    13.02.2008. (10:04)    -   -   -   -  

  • domoljupka

    Tata je bio kirurg, mama domaćica (nas osmero djece), nismo mogli svake godine na more, ali smo zato morali u polje, u vinograd, sve naučiti raditi (to je bio tatin moto), bez obzira na odabir fakulteta, zvanja i znanja. Kao djeci nam je to naravno išlo na živce, ali sad smo svi svjesni i samosvjesni i ne bojimo se.

    avatar

    13.02.2008. (14:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...