Komentari

jasnabudisin.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • bez_bloga

    proba

    avatar

    14.02.2008. (22:43)    -   -   -   -  

  • bez_bloga

    Nemam blog i znam da mnoge nerviraju anonimci koji uvijek imaju nešto reći na temu, ali ja jednostavno ne pišem blog, ova tema me privikla jer sam nešto vrlo slično i sama prošla. Naime, mog sina sam također rodila carskim rezom nakon nešto više od 10 sati trudova na dripu, bilo je zbilja opako, ali pustimo detalje jer bih o tome mogla do sutra s obzriom da sam još uvijek ''ljuta'' na osoblje dotičnog rodilišta. Nedugo poslije poroda dobila sam hematom, tako da sam se teško kretala, okretala, sagibala - osjećala sam veliku bol, bila sam posve iscrpljena i slaba, muž mi je sina nosio na podoj. Moje dijete nije plakalo, ali je htjelo često dojiti, u početku je velim to teško išlo ležečki jer se od boli nisam mogla okretati s boka na bok, pa sam se svakih dva sata, kako je mali tražio, dizala noću i s djetetom bih odlazila u dnevni boravak gdje bi se smjestili na kauču i dojili. Podoji su trajali oko 20 minuta, ali meni je to bila cijela vječnost i željela sam da završe što prije da mogu leči i naspavati se, a opet zbilja sam željela dojiti i dati sve od sebe jer moje dijete to zaslužuje (danas mi je izuzetno drago što sam nadišla samu sebe svojim jakim karakterom što se tiče i psihoze i dojenja jer evo mi se već dojimo preko godinu i pol dana). Uglavnom, u tim noćnim satima meni su dolazili fleševi; - da bacim dijete kroz prozor, - da bacim dijete u zid i slične gadosti. Kako sam se tijekom trudnoće puno informirala o svemu, pa tako i o PPD-i, shvatila sam da ovo moje stanje graniči sa postporođajnom psihozom tj. da najvjerojatnije to i jest postporođajna psihoza. Sjećam se da sam zovnula muža koji je spavao u spavaćoj sobi i odmah mu sve ispričala i zamolila ga da od sada bude sa mnom i bebom prilikom svakog dojenja. Tako je i bilo. Čuvao me, kao anđeo od mene same, čuvao je to naše željeno dijete. Dogovorili smo se da ne ću ići kod psihijatra jer bi dojenje odmah palo u vodu s obzirom da bi mi prepisao antidepresive, a nama je velim bilo jako važno da naše dijete bude dojeno. Inače sam te psihoze doživljavala samo u noćnim satima, nikada preko dana. S vremenom te su psihoze prestale, iako tu i tamo mi znaju sinuti neke crne misli, pa tako pretpostavljam da još uvijek sve nije prošlo iako mi sin ima već godinu i pol i pravi je junačina i mi smo, uopće se ne sramim to reći, muž i ja smo odlični roditelji i naš sinu smo pružili i dali od sebe samo najbolje, a to nam i potvrđuju njegove tete u jaslicama koje i same kažu da smo ''roditelji za jednu stepenicu više od drugih roditelja''. Ja sam imala neograničenu podršku mojeg supruga, ali savjetujem druge žene koje sada prolaze kroz postporođajne depresije i psihoze da se otvore svojim muževima, da razgovaraju ozbiljno o ovom stanju, da se informiraju na forumima poput rode, mama-mami, forum.hr sa drugim mamama, a ako ih baš uhvati kriza nek uzmu dijete i odmah odu kod mame, svekrve, susjede, makar u park... samo da nisu same. I za kraj; obavezno se obratite i svom liječniku od povjerenja, u mom slučaju je to bila patronažan sestra koja uopće nije registrirala da joj ja objašnjavam kako prolazim posporođajnu psihozu. Jel bi ta sestra danas bila odgovorna da sam ja nešto učinila svom sinu? NE BI! Zato Bogu hvala na mom mužu i njegovoj nesebičnoj podršci (Jasna draga i meni je molitva puno pomogla, isto bih kao i ti zaspala sa Oće naš na usnama i hvala tebi što si otvorila ovu temu, jer ovakve teme su nama rodiljama, majkama, a i budućim majkama, ne potrebne nego bih se usudila reći: obvezno štivo! p.s. oprostite na dužini i zbrkanosti, ali sam u cajtnotu, pa nemam sad vremena za finese, ovo je zbilja napisano iz srca i nadam se da će te shvatiti što sam željela reći i poručiti. Pozdrav!

    avatar

    14.02.2008. (23:17)    -   -   -   -  

  • NENSI BAŽANT

    Draga Jasna,uvijek rado svratim na Vaš blog.Teme su zanimljive i strašno mi se sviđa Vaš stil pisanja.Uvijek ste mi djelovali kao iznimno čvrsta osoba i tim više je za svaku pohvalu ova ispovijest o postporođajnoj depresiji da se zna da se to može desiti svakoj od nas.Osobno,nisam imala baš tako jaku krizu,ali manjih je bilo i više od nekoliko.Najgori od svega je užasno jak osjećaj krivice,grižnje savjesti i onaj vječiti upitnik koji visi nad glavom "da li sam ja dobar roditelj???"Ono što je također loše je to što je ova tema još uvijek popriličan tabu u našoj okolini pa umjesto na pomoć i razumijevanje nailazimo na nerazumijevanje i vrlo žestoke osude onih koji bi nam itekako mogli pomoći pravovremenom reakcijom.Moja draga prijateljica je imala isto tako grozno iskustvo,ali se "osvijestila" tek u trenutku kada je dijete već držala preko balkonske ograde.Ne moram Vam niti pričati kakve su reakcije bile na tu njenu priču ( a ispričala ju je osobama s kojima je do tada imala jako dobar odnos i to tek nekoliko godina nakon tog događaja)).Proglašena je ludom,neuravnoteženom,odjednom je postalo nepojmljivo da bi itko doveo svoje dijete kod njene kćeri na igranje...
    Evo,toliko od mene ovaj put.Puuuno pusa šaljem Vašoj divnoj djeci Dunji i Marinu i Vas još jednom najsrdačnije pozdravljam.

    avatar

    15.02.2008. (09:47)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Draga, Bez_bloga, nije bitno što ne pišeš blog, ovdje je uvijek dobrodošao svatko tko ima što reći u dobroj namjeri. Zahvalna sam ti na komentaru.
    Draga, NENSI hvala na lijepim riječima, a koje su mi od dragih ljudi uvijek dobrodošle.

    avatar

    23.02.2008. (17:39)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Ja sam ti ostavila komentar tamo na Jutarnjem, pa si ga pročitala. Ne da mi se ponavljati, ali ukratko ću reći da je dobro što si progovorila o tome jer je važno da ljudi razumijevaju što može biti i da se znaju nositi s time, kako okolina, tako i sama osoba kojoj se to događa. Svakako ću pažljivo pratiti buduća postporođajna događanja u svom okruženju i nastojati pomoći, jer ljudi obično i ne znaju da trebaju tražiti pomoć, ali to ne iskupljuje bližnje zašto nisu pomogli i kad ih se ne pita. Hvala Ti.

    avatar

    01.03.2008. (14:16)    -   -   -   -  

  • nobela

    moja sestra je bila nedavno rodila
    i ona je isto bila pod velikim pritiskom
    ali koliko god njoj bilo teško ona je više volila svoga sina
    i ptrbrodila je to i još uz našu pomoć isto:D

    avatar

    09.03.2008. (12:52)    -   -   -   -  

  • teuta

    Zaista potresno!! Čula sam za taj slučaj...kao i ti i ja sam počela razmišljati o svemu i prisjećati se svojih kriza tj. postporođajne krize koju svaka žena doživjela...neke na manje izraženi način, neke daleko jače.
    Rodila sam troje djece...nikada, baš nikada, nisam bila u takvoj prilici da bih pomislila da nešto učinim svojoj tek rođenoj djeci. Valjda je tome razlog to što sam inače stabilna i dosta sigurna osoba koja ne podlježe svakakvim, danim, situacijama.
    Jedino čega se dobro sjećam bio je neprirodan strah za svoju djecu. Svaki njihov mig, kretnju, plač...doživjljavala sam, jedno vrijeme, kao pretnju njihovog života.
    No, to je vrlo kratko trajalo, nasreću.
    Dakle, ja osobno, nisam imala takve krize kao i ti...i mnoge druge žene. Mene, sigurno i mnoge druge žene, zgražavaju takve tragične situacije. Sigurno da u svemu tome ima udjela i samo društvo (manjak psihološke pomoći za takve rodilje) no, time se ne može umanjiti krajnje tragičan čin tih žena koje su spremne, ali ne samo spremne, ubiti svoju djecu.
    Ne želim pisati o kaznama za takve žene...već prije o preventivi koja svakako manjka u našem društvu. Pozdravček draga...cmokkkk.

    avatar

    15.03.2008. (11:39)    -   -   -   -  

  • mate

    ...hvala na posjeti !!! Neznam zašto, ali prelaskom na svoj portal, napustili su me svi blogeri !?
    [ali me sada otvaraju 5x više dnevno nego dok sam bio Blog]. To sam morao napraviti jer nisam mogao više trpiti urušavanja by NOVA TV - Blog BERA. hr !!!
    Ova tvoja zadnja tema je top pitanje zdravstva u HR, nebriga za trudnice postpartum je dio sustava Andrije Hebranga, koji je '90-ih UBIO PREVENTIVU kao dio kumunističkog programa [otac preventivne medicine Andrija Štampar je za komunizma bio predsjednik WHO i Tito ga je poslao u Kinu da oformi zdravstvo], ali s prljavom vodom Hebrang baca i plod - jer su komunisti ubili njegovog oca, koji je nota bene bio najveći boljševik ali pro cro i zato je nastradao...a snjim sada i PREVENTIVA !!!!
    Sada panično vraćaju medicinu rada, školsku...To je njegovo PRVO ZLO- 1990 u medicini, DRUGO ZLO zove se PLAVA KNJIGA -1996, napr.: tamo piše da specijalistički pregled traje 12 ili 16 min...i sad može li liječnik spec. u 16 min UOPĆE sve pregledati, ispitati, objasniti i napisati...NEMOŽE i zato su pacijenti nezadovoljnio i sve ide k' vr...u !!!!! [liječniku broje: broj pac. dnevno puta 16 min i za ostale minute koje potroši po pacijentu, gospoda inspektori kaže DA JE SPAVAO a ne radio]. Ludilo....
    Pozdrav Zadarska Brodarica

    avatar

    20.03.2008. (15:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...