Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • pametni zub

    Sjećanja na ubojstvo,(Joon-ho Bong), Ponoćni kauboj, Palindromi (Tod Solondz), I kornjače lete (iransko-kurdski, jako potresan) ... to se sjećam da sam u zadnjih godinu dana posuđivao i da me oduševilo. naravno, Ponoćni kauboj još odavno
    Mala djeca (Todd Field)

    avatar

    09.02.2008. (13:24)    -   -   -   -  

  • greentea

    pa, ne moraš mi vjerovati, ali i ja sam par puta tako letjela okolo i promatrala svijet iz visina!
    baš je bilo dobro. teško mi je u odlomku povezati tko koga kako i zašto, ali odlomak ostavlja dobar dojam.
    (zamisli, nitko ne vidi duha! a, baš se lijepo vide oči na lijevoj strani slike!)
    pozdrav:))))))))

    avatar

    09.02.2008. (20:52)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ja prestao letjeti otkad sam jednom pao i ubio se. :)
    Ove transcendentaloidne priče su mi u redu dok god autor ne počne izvoditi nasilne zaključke o Svemiru. :/

    avatar

    09.02.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Pupa

    Lebdenje, letenje, lutanje izvan tijela povezujem s lakoćom... čudi me da u priči ne nalazim taj osjećaj. Preteže strah, zatvorenost, ograničenje.. jesam li to dobro pročitala?

    avatar

    10.02.2008. (10:50)    -   -   -   -  

  • delfina

    Eto me ovdje prvi put, ovo je predobro! To tvoje? Sad moram unatrag progresivno.

    Da li samo znadeš o astralnim putovanjima iz knjiga ili putuješ?

    avatar

    10.02.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • Irida

    ovih dana sam dobila sličan san za tumačenje, od vrlo mlade osobe....pozdravček ostavljam!

    avatar

    10.02.2008. (13:34)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    šalješ poštom?

    avatar

    11.02.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • lučica

    Volim jako par pjesama od Rilkea,a jako su mi zanimljivi komentari na tvom blogu, glede tvojih objavljenih ulomaka iz romana ovdje.Sad vidim da je i sasvim moguće da sam ja sve krivo shvatila? Iako ja mislim da nisam.

    avatar

    11.02.2008. (18:58)    -   -   -   -  

  • odmak

    pametni zub,
    gledam, javim se sa dojmovima. neobična je podudarnost između mog 'Šeširića' gdje se djelomično bavim malom djecom i tvog izbora.

    greentea,
    vjerujem da je moguće sve ono što pišem, ali sama to nisam doživjela. Možda baš zato što sumnjam. Ako ti se ovo čini kontradiktorno, to i jest. Ja sam upravo takva. Vjerujem, ne vjerujem, sumnjam, pa ne sumnjam itd.

    propheta nemo,
    razlika, della differneza, je u tome što sam ja (loša) književnica, a ti vjerojatno dobar kritičar. Istina je da ja cijelo vrijemo pokušavam letjeti i svaki put tresnem na pod, pa onda opet pokušavam i tako ću vjerojatno tu igru igrati do kraja života, kad ću modra od udaraca, nadam se, saznati je li to moguće (mislim letjeti).

    Pupa,
    blog je, nažalost, takav medij da traži jako kratke forme a moj je roman dugačak, predugačak, a ja opet mislim da je i prekratak.
    U njemu (romanu) pokušavam govoriti o narodu bez imena ( svih mogućih rasa) ili ljudima bez imena koji pokušavaju pomoći ovom svijetu u kojeg su ukljućeni ljudi- koji su, kako je to danas moderno reći, na vrhu hranidbenog lanca, pa potom životinje i biljke sve što postoji od živog i neživog svijeta. Radnja, kao sudbinsko mjesto smještena je u Dubrovnik jer taj Grad, kako ga sami Dubrovćani zovu sjaji ugodom i odiše svevremenskom glazbom.
    (Pustinja Blace, na Braču, ima isti ugođaj samo je premala i praktično nenastanjena, a mislim da se netko u tom smislu već njom i bavio).
    Roman je podjeljen u nekoliko djelova od Ilira, rimskog carstva, dvadesetog stoljeća do budućnosti. Čista fantastika.
    Moj lik Martina ( koja ni u kom slučaju nisam ja) nalazi se razapeta između saznanja da ima određene moči i mogućnosti, pa dalje između ljubavi prema Srđanu i Stijepi i na kraju rođena i živjela u sudbonosnom vremenu rata i određenim dužnostima. Zato je i njen lebdenje teško ....

    delfina,
    ne putujem, nažalost, a volila bih.

    Irida,
    snovi su vrlo značajni. Najednostavnije objašnjenje je da nam govore, na različite načine, o nečemu što danju svjesno potiskivamo.

    Zona Z.,
    priznajem da ne znam što bih poštom trebala poslati osim što mi pada na pamet trivijalna činjenica da mi ti ili tvoj izdavać poštom pošaljete tvoju zbirku pripovjedaka a da ja poštaru dam novac. Čini mi se da se to tako (pouzećem radi).
    Nemoj se ljutiti što to želim platiti ( sama sam platila i poklonila više vlastitih knjiga nego imam čitaoca) . Mislim da bi konačno i knjiga, bez obzira koliko mi 'amateri' bili za nju vezani trebala imati i neku cijenu kao i sve drugo što kupujemo.
    A može i pričekati dok se sretnemo, ali ovako bi bilo lijepo-profesionalno. Tvoj izdavać ima s tim iskustva.

    anasta,
    dobro si razumjela.

    avatar

    12.02.2008. (05:48)    -   -   -   -  

  • odmak

    Svima,
    ako vas zanimaju dobri romani iz domovinskog rata ( priznajem da druge na tu temu nisam pročitala) toplo preporučam:

    Ratka Cvetnića i njegov 'Kratki izlet', autobigrafski. Duhovit i sa svim drugim atributima, pravi biser.
    i
    Lydia Scheuerman Hodak: 'Zmija oko vrata' prvi i drugi dio, klasično pisan, ali dobar pregled događanja. Mislim da je spisateljica iz Osijeka ili tako nešto, pa je vrlo, bar po meni, opisala prilike u tom području.

    avatar

    12.02.2008. (06:07)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ti trebaš poštom (pouzećem) poslati tvoj roman ili se možemo trampiti. ja tebi moju zbirku, ti meni tvoj roman... pošteno?

    avatar

    13.02.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...