Komentari

kolegicamica.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Uranova Pikula

    ohoho :) India je u maloj panici, kako slatko, podsjeća me na mene u određenim trenucima, dodirnuo ju je, a da ona ni sama nije svjesna koliko, jedva čekam nastavk, baš me zanima kakvu joj je poeziju poklonio i kako će ona na kraju sve to doživjeti...jooooooj mrvicu se smekšala ipak nije pretjerano gunđati :))
    baš mi je nježan ovaj post :))

    avatar

    08.02.2008. (02:47)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    promjene su čudna stvar ne? svi prolazimo kroz njih. mislim da je sasvim smrtnički da India nije imuna na njih. jer već se i sama zabrinuh za nju;))

    avatar

    08.02.2008. (16:46)    -   -   -   -  

  • rU

    darovi najčešće i jesu poruke, treba ih pažljivo čitati, i kad nisu knjige ... hihih

    avatar

    08.02.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ti si nas razmazila kolegice M.,

    hvala ti na prekrasnim komentarima i razmišljanjima
    na hagakure blogu,carica si uz vilu Rusalku,najjače ste !
    klanjam se

    avatar

    08.02.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    mislim da su darovi, zapravo, sasvim nepotrebna stvar. većinom. ljudi se prema njima mnogo puta odnose kao prema dužnosti. tada mi najteže padaju. kao da držim uteg. radije primam misaone poklone. stvari se troše, pucaju ili bacaju, riječi traju vječnost. moju. a za toliko mi dugo one i trebaju.

    avatar

    08.02.2008. (21:22)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    nih s vremenom sve više uviđam potrebu za tvojim blogom. osobnu potrebu. tamo se mogu udomiti na trenutak, kao da sam kod kuće u najdražim papučama;)

    avatar

    08.02.2008. (21:23)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    mošmislit nije stvar u lovi. već neko vrijeme;) i to mi je drago. da sam prošla onaj prvi val razočaranja i ujedno sazrijevanja. kada ti potonu sve lađe (u tom smislu) pogledaš se realno, upitaš zbog čega pišeš i ako si odgovoriš iskreno, znaš kako dalje.

    da, naravno bi voljela da me čitaju i izvan blogerske zajednice, i negativnih komentara se uopće ne bojim. svatko tko je ikada, u bilo kojoj sferi književnosti, filma i umjetnosti uopće izašao u javnost bio je hvaljen i kritiziran. ne biti negativno kritiziran je dapače neprirodno i sasvim nemoguće. dapače, na festivalu Pontes, na koji sam izabrana upravo zbog poslanih 30-tak stranica romana, ostali članovi su me pregazili komentarima da sam zamalo plakala. ali to je najbolje što mi se desilo u cijeloj mojoj amaterskoj "karijeri" pisanja. da to nisam doživjela, ne bih znala kako se nosim sa tuđim mišljenjima. sada znam.

    živa sam;)

    i još odlučnija.

    avatar

    08.02.2008. (21:32)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hvala ti,ovo mi je veliki kompliment,uvijek si dobro
    došla na moj mali blog

    avatar

    08.02.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • rU

    isti komentar ostavih kod nihonkichigaia, no iako si tamo često (kao i ja) možda komentar ipak prije pročitaš ovdje:

    hhiihi, mico, znaš onu:
    faks završava (roman dovršava) ne samo glava već i svjetla pozadina ... hihih

    ništa bez grijanja stolice, no ako autorica sjedi na sijenu, mora paziti da ne plane, mislim sijeno, od silnog grijanja ... hihihihi

    i, u prvu si, razabrati je bitno.

    pa se i tu prigodne izreke sjetih:
    bože daj mi snage da prihvatim ono što se mijenjati ne da i da promijenim ono što se mijenjati dade ... i mudrosti, da razlikujem jedno od drugog ...

    e, baš volim divaniti s Tobom.

    avatar

    09.02.2008. (13:44)    -   -   -   -  

  • rU

    a što se darova tiče, ono što tvrdiš je najčešće točno. brojniji su oni koje i darujemo i primamo više iz dužnosti i reda, nego od srca.
    a za neke bi se darove (i 'darovatelje') moglo reći: čuvaj se danajaca i kad darove donose.

    ipak, ja rado darujem. no, najčešće sitnice, najčešće bez formalnih povoda.
    imam punu ladicu sitnih poklona, još neuručenih, za one koji su mi dragi.
    i svaki odabrah, kao malu materijaliziranu repliku, na nešto što su mi moji dragi u nekom prošlom trenutku rekli.

    avatar

    09.02.2008. (13:51)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    "bože daj mi snage da prihvatim ono što se mijenjati ne da i da promijenim ono što se mijenjati dade ..." - nema veće istine Ru. ponekad mi je i samoj jako teško oko toga. odnosno, na stvari koje ne mogu promijeniti - na sebi. iako sam do sada većinom mislila da se mijenjati trebaju samo drugi, a ja se ionako lako mogu, uvidjela sam da nije ni približno tako. prvo moram početi od sebe. i tu sam trenutno zapela;)

    slične smo po tom pitanju; i ja imam spremne darove za svoje najmilije. isto tako neke sitnice koje me raduju, možda čak više nego njih. volim darivati i ponekad se zanesem u kvantiteti "sitnica" ali nikada mi nije žao.

    avatar

    09.02.2008. (21:20)    -   -   -   -  

  • Kibin Bmeczai

    selo previse, a ja daje nacelnik krpe iz mog kaputa i kaze: 'zauzimati discount refurbished laptops

    avatar

    02.10.2009. (05:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...