S dobrim djelom ovog posta se uopće ne slažem (di si sada Nea?), tj. imam drukčiju perspektivu. Na puno rečenica mogao bih ponuditi drukčiju perspektivu. S obzirom na dužinu posta potrefili su se i neki dijelovi sa kojima se slažem, ali su oni u manjini. Ali zbog onih istih paradoksa koje ti i sama često spominješ - zapravo je i tvoja i moja istina - ISTINA. Tako da ću ovaj put svoje mišljenje zadržati za sebe - i uštediti ti barem jednu stranicu komentara na tvom blogu. :-)
S obzirom da si mi ti postala draga, čisto onako ljudski drago mi je to što čitajući tvoje postove dobivam dojam da prštiš od sreće - i baš mi je drago ako je taj dojam točan.
oštrouman je, „vidi“ ono što se golim okom ne vidi, zgodan, voli muving, jak karakter... mmmnjamiiii! hehe, lako je tako u toj situaciji prštat od sreće - kad imaš nekog takvog za ovaj, khm, višesatno "rolanje". :-) :-) :-) Ja sam ti skoro isti kao taj tvoj - samo što nisam oštrouman, vidim ono što vidim uglavnom očima, nisam zgodan, najradije ostajem doma, a i nisam neki karakter... :-D :-D :-D I da, zadnje, ali ne i najmanje važno - očajan sam u plesu. :-)
Sve manje ostajem na površinski pokupljenoj informaciji i čovjeku pomognem (ako je prilike) jer prepoznam korijen njegovog problema (da... to mi je bolest... znam razumjeti i spoznati u dubinu čovjeka)
Wow, ako je stvarno tako onda si ti defintivno fini broj godina ispred mene po mudrosti/zrelosti... (iako je kronološki razlika tek koji mjesec) - ja nemam tu vještinu, dapače. Eh, skoro mi dođe da ti počnem govoriti "vi". :-)
06.02.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I što sad? Nije valjda da se čeka da i ja nešto kažem :-)). (di si sada Nea?) :D
Daklem ovako: Volim biti gola i golaće oko mene koji će me ogoljevati :P
Sviđa mi se ova izjava, zato bih ju rado testirala. Komentar se zapravo odnosi na oba objavljena posta (to je kao opravdanje za dužinu :-). Prvo pitanje: Kako znaš da je ono što ti smatraš istinom doista i istina. Naime, ja sam sigurna da je istina za tebe, ali možda za nekoga drugoga nije. Po meni (to je pak moja istina, a ne mora biti i tvoja ili bilo čija) ne postoji samo jedan put (nema puta), već svi, čak i potpuno različiti putevi mogu dovesti istom cilju ili barem cilju koji je nekome poželjan. A ono što mu je poželjno - e to je njegovo vlastito "prosvjetljenje" koje je možda drugačije od drugih. Slažem se generalno s tobom da su ljudi puni bulshita, vlastitih obrambenih mehanizama, pretvaranja i neiskrenosti pred samima sobom - no isto tako sam negdje po putu shvatila da je to obavezan dio njihovog puta i da ih "gruba" istina u pravilu neće izvesti na drugačiji put, već samo dublje zakopati u njihovom. I to je ok - jer svatko ima svoj put i ne možemo očekivati da će ići našim. Jedna moja profesorica na faksu je svojevremeno rekla otprilike ovako (i svidjelo mi se): psihoterapeuti početnici obično imaju jednu zajedničku grešku koju redovito čine. Dobiju svog prvog pacijenta, u nekoliko seansi zaključe što mu je i prvo što naprave je - bum - ravno u glavu . Razlog takvom postupku je to što nemaju dovoljno iskustva, a sretni su i ponosni na sebe jer su sve tako brzo skužili i odmah izlaze s tim. I takva reakcija je produkt onoga što ljudi popularno nazivaju ego (taština, samouzdizanje). Na žalost, prvo iskustvo koje dobiju s time je da izgube pacijenta. Zašto? Zato jer u svakom čovjeku postoji put koji mora priječi da bi se bio spreman suočiti sa najdubljim "ja". Kada nekoga forsiraš otvaraš obrambeni mehanizam i postoji čak mogućnost da zatvoriš njegova odškrinuta vrata i odužiš mu taj put. To sam nemali broj puta osjetila i na vlastitoj koži - ja imam jak otpor kada netko umjesto mene pokuša reći što je najbolje za mene i koja je moja istina. Pa čak ako u njegovim riječima ima nešto istine - izuzetno je važno da sama dođem do toga, a ne da mi netko to natrlja na nos. Da ne kažem da najdublje "ja" niti ne može pronaći nitko drugi - osim nas samih. Parafrazirat ću Matrix: netko drugi može samo pokazati vrata (ja bih rekla jedna od mnogih vrata), a samo mi sami možemo kroz njih proći ili ne proći. Obje solucije su ok, jer nemoguće je promašiti (bilo odluku, bilo postupak, bilo život).
U životu je sve stvar balansa. A plodovi kugle zemaljske, humanoidi, su skloni disbalansu. Pa je stoga možda logično da se određenim prirodnim zakonima vrate u balans. Hm, možda se globalni balans zasniva upravno na lokalnom disbalansu. To bi značilo ili da trebaju postojati disbalansirane krajnosti ili da baš svi trebaju biti u balansu. Ovo drugo je dosta duga i teška misija.
„Što je loše? Sve što proizlazi iz slabosti.“ - na ovo samo imam dva pitanja: 1. Što je zapravo "loše"? 2. Što je zapravo "slabost"? ;-))
Čim se za nešto ne borimo, ne riskiramo... NE ŽIVIMO! Uh, za mene jako teška izjava...ja bih rekla da je najveće propuštanje života kad se stalno za nešto borimo. S druge strane, znam da je život nemoguće protratiti, ma što činili, tako da mi zapravo niti jedna od izjava ne stoji.
Nismo više djeca da se bojimo različitih pogleda, različitih predrasuda. Zar još uvijek tražimo mjesto u društvu tako da se priklanjamo? Tražimo svoje mjesto na krivome mjestu onda...
Nekako mi se čini da smo se kao djeca toga bojali manje. Čovjek je životinja čopora - prirodno je da traži svoje mjesto u društvu i u tome nema ništa loše. To je nešto što i našim životima daje određenu dozu smisla. Zašto misliš da je to krivo mjesto? Ne kažem ni da je pravo (to je individualno), ali zašto je po tebi krivo? Eh da i još jedno pitanje: ako se tebi ne sviđa kako se prijateljica našminkala, zašto misliš da se nikome (ili bar njoj samoj) neće svidjeti?
I za mene je to dobra filtracija za ljude koji će me okruživati i koji će me prihvatiti u cijelosti, a umjesto onih koji ne mogu, naići će oni koji mogu. I ja filtriram ljude - na one koji mi pašu i s kojima mogu i one koji ne. Tu smo slične.
A što si više svoj, iskren si, poštuješ se i pratiš svoj put dobijaš i više mogućih neprijatelja S tim bih se složila. To je zato što ljudi vole potvrdu da je ono što oni rade dobar i pravi put. Ako je netko uporan u svom iskonskom putu, koji se razlikuje od njihovog, često će ga uzeti na zub. Uobičajena ljudska potreba za samopotvrdom, ali mislim da je svi imamo do neke mjere.
NE ZNAM je najistinitije od od bilo koje istine koju ću reči svome b(l)ogu I za kraj jedan - veeliki - slažem se (isto ništa ne znam ;-).
Eto, sve je to samo moje mišljenje, iskreno i "golo".
06.02.2008. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drageci ne zamjerite mi u nastavku teksta na pokojoj greški u riječi il rečenici jer sam umorna i na jedno oko pišem, ali vam se želim javiti piskutavim glasom i pozdraviti vas.
Ujedno Dragi moji pipl odmah na početku da vas obavijestim da me neko vrijeme ili možda bolje rečeno da će me puno rijeđe biti na blogu zbog nedostatka vremena. Unatoč što neću pisuljiti i šarati po svome blogu pokušati ću barem vaše stranice posjetiti i tu i tamo ih zašarati pokojom svojom švrljotinom ;).
Prvo sam mislila odustati od pisanja da bi se pojavila teta BeriX ;) i taman kad se pridružio barba ;) Nea i postade još interesantnije meni vremenske prilike ne dopuštaju više daljnje druželjubnjenje... barem ne onim intezitetom kao do sada.
Ali bilo bi vas interesantno upoznati live u natjecanju tko bolje srće kavu ;) (mada nisam od kafce, ali sam zato od nesice)... naravno ako vas nije strah čudaka :bPbPb. Stoga ako se jednoga dana (mjeseca il godine ;) ) dogovorite i prestanete vizualizirati te kafce, nadam se da ćete toj kafci pridružiti i jednu nesicu ;).
BeriX: Ne znam da li se može reči da prštim od sreće, mislim da bi bliže bilo da sam veseljak... mirne prirode... zar to dvoje ide skupa? :P
Mudrosti i zrelosti nikad imala nit ću imati, stoga ti neće skoro doći da me zoveš na "vi". A moje pomaganje ili davanje je samo iz sebičnih razloga... da se ja osjećam dobro. :P
BeriX-e što je zgodno? ;) Ja ne vjerujem da tvoja žena nema dobar ukus. :D
Nea: Zar nisi vidjela „:P“ na kraju Volim biti gola i golaće oko mene koji će me ogoljevati Pa kud ideš onda direktno u glavu? ;)
Ček Nea ja nigdje ne vidim pitanja za mene kad si na sva već odgovorila. ;)
Kako znaš da je ono što ti smatraš istinom doista i istina Jer je istina samo jedna... i poslužit ću se sa BeriX-ovom šprancom zapravo je i tvoja i moja istina – ISTINA :D
Za balans bi rekla da je upravo balans u disbalansu. Da ne postoji disbalans kako bi znali što je balans? Znači sve je u balansu. A opet, da su svi u balansu je po za mene nemoguća misija... što onda treba balansirati, ako nema disbalansa... tako nekako :P Sve je na svome mjestu i poretku. Tako sam i ja u disbalansu jer sam nesavršena koliko god u nekim stvarima bila svijesnija od onih koji čine neke negativnosti i taj moj disbalans će opet nekome biti neka informacija i kockica koja mu je bila potrebna za složiti mozaik koji opet nikako da se složi i stalno se slaže... i rastemo... svi rastemo koliko god to bilo kod nekih neprimjetno, sporo ili do određenih „granica“.
„Što je loše? Sve što proizlazi iz slabosti.“ - na ovo samo imam dva pitanja: 1. Što je zapravo "loše"? 2. Što je zapravo "slabost"? ;-)) Upravo si sama odgovorila... svatko zna za sebe... i propituje sebe.
1. da ih "gruba" istina u pravilu neće izvesti na drugačiji put 2. Eh da i još jedno pitanje: ako se tebi ne sviđa kako se prijateljica našminkala, zašto misliš da se nikome (ili bar njoj samoj) neće svidjeti? Naime nikoga se ne može i NE SMIJE (iz)voditi na drugačiji put, jer svatko sam sebe mijenja kada mu dođe vrijeme i ako želi raditi na sebi, a mi smo svi kao molekule na jednome mjestu koje se stalno sudaraju i odbijaju, a pokoje i spoje... Hei! govorimo o Barbiki! Extrime ;) Ako se ona našminkala pa onda joj se i sviđa! to je njen svijet boja i neka uživa žena :D A moja „gruba“ istina se pokreće samo u trenucima kada me se pita za mišljenje. I naravno ne kažem joj da je barbika jer ne idem direkt u glavu. P
Čim se za nešto ne borimo, ne riskiramo... NE ŽIVIMO! Eh sad... borba ne u smislu da veslaš u suprotnom smjeru od struje. Već borba za sebe i da se ne kočimo sa npr. ja to ne mogu, ja to ne znam i ograničavamo se u postizanju koječega što nam SRCE želi. Pa bilo to u postizanju nekoga željenoga posla, hobija ili nereagiranja na nešto bojeći se nečije reakcije, pogotovo u izražavanju suprotnih mišljenja. E sad... „nereagiranja na nešto bojeći se nečije reakcije“ nereagiranje na što, bojeći se kakvih reakcija, bojeći se čega? tako širok pojam i misao da tu širinu prepuštam ljudima da zaključe svoje jer svatko svoje i zaključuje po onome što mu treba i traži. Nije važno što sam ja rekla već što čovjek dobije od toga za sebe. A ja sam se izrazila zbog svoga iskustva i doživljaja.
Čovjek je životinja čopora - prirodno je da traži svoje mjesto u društvu i u tome nema ništa loše. To je nešto što i našim životima daje određenu dozu smisla. Stoji
Zašto misliš da je to krivo mjesto? Tko je na krivome mjestu? Jesi li ti na nekome krivome mjestu? Samo se izražavaš, a ljudi su uvijek oko tebe... pa rekla bi čak više manje uvijek isti... a oni koji te ili ih nisi ti mogli/a „izdržati“, to nije tvoje mjesto u društvu. Svi smo uvijek u društvu. Hoćeš na kavu samnom ;-) :DDDDD
kisSLON :D
06.02.2008. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ček Nea ja nigdje ne vidim pitanja za mene kad si na sva već odgovorila. ;)
Odgovorila za sebe, možda su tvoji odgovori drugačiji. A i htjela sam da se složoš samnom ;-P ;-P. Šalu na stranu, ja volim i različita mišljenja - da smo svi isti svijet bi bio dosadan. U to ime reći ću još samo da se ne slažem s dvije stvari iz komentara :P :b :D. A to su riječi "ne smije". Po meni - sve se smije; i još sam malo dvojna oko ove borbe, ali to sad dobiva dimenziju krajnje individualnog, tako da zapravo vrijedi za svakoga drugačije. Strah je isto naš prirodni dio i također sastavni dio našeg srca, pa je logično i sasvim ok da koji put i njega slijedimo. Ja bih rekla - ne možemo pogriješiti. Kad smo kod kavice, Berix i ja vizualiziramo tu kavicu :-), a ne provodimo iz praktičnih razloga - živimo u različitim gradovima i očito ih rijetko posjećujemo :-)). Ali inače, kavica (koju ne pijem), jednom, s vas oboje - bit će mi čast i zadovoljstvo ;-))))
07.02.2008. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
S dobrim djelom ovog posta se uopće ne slažem (di si sada Nea?), tj. imam drukčiju perspektivu. Na puno rečenica mogao bih ponuditi drukčiju perspektivu. S obzirom na dužinu posta potrefili su se i neki dijelovi sa kojima se slažem, ali su oni u manjini. Ali zbog onih istih paradoksa koje ti i sama često spominješ - zapravo je i tvoja i moja istina - ISTINA. Tako da ću ovaj put svoje mišljenje zadržati za sebe - i uštediti ti barem jednu stranicu komentara na tvom blogu. :-)
S obzirom da si mi ti postala draga, čisto onako ljudski drago mi je to što čitajući tvoje postove dobivam dojam da prštiš od sreće - i baš mi je drago ako je taj dojam točan.
oštrouman je, „vidi“ ono što se golim okom ne vidi, zgodan, voli muving, jak karakter... mmmnjamiiii!
hehe, lako je tako u toj situaciji prštat od sreće - kad imaš nekog takvog za ovaj, khm, višesatno "rolanje". :-) :-) :-)
Ja sam ti skoro isti kao taj tvoj - samo što nisam oštrouman, vidim ono što vidim uglavnom očima, nisam zgodan, najradije ostajem doma, a i nisam neki karakter... :-D :-D :-D I da, zadnje, ali ne i najmanje važno - očajan sam u plesu. :-)
Sve manje ostajem na površinski pokupljenoj informaciji i čovjeku pomognem (ako je prilike) jer prepoznam korijen njegovog problema (da... to mi je bolest... znam razumjeti i spoznati u dubinu čovjeka)
Wow, ako je stvarno tako onda si ti defintivno fini broj godina ispred mene po mudrosti/zrelosti... (iako je kronološki razlika tek koji mjesec) - ja nemam tu vještinu, dapače. Eh, skoro mi dođe da ti počnem govoriti "vi". :-)
06.02.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
I što sad? Nije valjda da se čeka da i ja nešto kažem :-)).
(di si sada Nea?) :D
Daklem ovako:
Volim biti gola i golaće oko mene koji će me ogoljevati :P
Sviđa mi se ova izjava, zato bih ju rado testirala. Komentar se zapravo odnosi na oba objavljena posta (to je kao opravdanje za dužinu :-).
Prvo pitanje: Kako znaš da je ono što ti smatraš istinom doista i istina. Naime, ja sam sigurna da je istina za tebe, ali možda za nekoga drugoga nije. Po meni (to je pak moja istina, a ne mora biti i tvoja ili bilo čija) ne postoji samo jedan put (nema puta), već svi, čak i potpuno različiti putevi mogu dovesti istom cilju ili barem cilju koji je nekome poželjan. A ono što mu je poželjno - e to je njegovo vlastito "prosvjetljenje" koje je možda drugačije od drugih.
Slažem se generalno s tobom da su ljudi puni bulshita, vlastitih obrambenih mehanizama, pretvaranja i neiskrenosti pred samima sobom - no isto tako sam negdje po putu shvatila da je to obavezan dio njihovog puta i da ih "gruba" istina u pravilu neće izvesti na drugačiji put, već samo dublje zakopati u njihovom. I to je ok - jer svatko ima svoj put i ne možemo očekivati da će ići našim.
Jedna moja profesorica na faksu je svojevremeno rekla otprilike ovako (i svidjelo mi se): psihoterapeuti početnici obično imaju jednu zajedničku grešku koju redovito čine. Dobiju svog prvog pacijenta, u nekoliko seansi zaključe što mu je i prvo što naprave je - bum - ravno u glavu . Razlog takvom postupku je to što nemaju dovoljno iskustva, a sretni su i ponosni na sebe jer su sve tako brzo skužili i odmah izlaze s tim. I takva reakcija je produkt onoga što ljudi popularno nazivaju ego (taština, samouzdizanje). Na žalost, prvo iskustvo koje dobiju s time je da izgube pacijenta. Zašto? Zato jer u svakom čovjeku postoji put koji mora priječi da bi se bio spreman suočiti sa najdubljim "ja". Kada nekoga forsiraš otvaraš obrambeni mehanizam i postoji čak mogućnost da zatvoriš njegova odškrinuta vrata i odužiš mu taj put. To sam nemali broj puta osjetila i na vlastitoj koži - ja imam jak otpor kada netko umjesto mene pokuša reći što je najbolje za mene i koja je moja istina. Pa čak ako u njegovim riječima ima nešto istine - izuzetno je važno da sama dođem do toga, a ne da mi netko to natrlja na nos. Da ne kažem da najdublje "ja" niti ne može pronaći nitko drugi - osim nas samih. Parafrazirat ću Matrix: netko drugi može samo pokazati vrata (ja bih rekla jedna od mnogih vrata), a samo mi sami možemo kroz njih proći ili ne proći. Obje solucije su ok, jer nemoguće je promašiti (bilo odluku, bilo postupak, bilo život).
U životu je sve stvar balansa. A plodovi kugle zemaljske, humanoidi, su skloni disbalansu. Pa je stoga možda logično da se određenim prirodnim zakonima vrate u balans.
Hm, možda se globalni balans zasniva upravno na lokalnom disbalansu. To bi značilo ili da trebaju postojati disbalansirane krajnosti ili da baš svi trebaju biti u balansu. Ovo drugo je dosta duga i teška misija.
„Što je loše? Sve što proizlazi iz slabosti.“ - na ovo samo imam dva pitanja: 1. Što je zapravo "loše"? 2. Što je zapravo "slabost"? ;-))
Čim se za nešto ne borimo, ne riskiramo... NE ŽIVIMO!
Uh, za mene jako teška izjava...ja bih rekla da je najveće propuštanje života kad se stalno za nešto borimo. S druge strane, znam da je život nemoguće protratiti, ma što činili, tako da mi zapravo niti jedna od izjava ne stoji.
Nismo više djeca da se bojimo različitih pogleda, različitih predrasuda. Zar još uvijek tražimo mjesto u društvu tako da se priklanjamo? Tražimo svoje mjesto na krivome mjestu onda...
Nekako mi se čini da smo se kao djeca toga bojali manje. Čovjek je životinja čopora - prirodno je da traži svoje mjesto u društvu i u tome nema ništa loše. To je nešto što i našim životima daje određenu dozu smisla. Zašto misliš da je to krivo mjesto? Ne kažem ni da je pravo (to je individualno), ali zašto je po tebi krivo?
Eh da i još jedno pitanje: ako se tebi ne sviđa kako se prijateljica našminkala, zašto misliš da se nikome (ili bar njoj samoj) neće svidjeti?
I za mene je to dobra filtracija za ljude koji će me okruživati i koji će me prihvatiti u cijelosti, a umjesto onih koji ne mogu, naići će oni koji mogu.
I ja filtriram ljude - na one koji mi pašu i s kojima mogu i one koji ne. Tu smo slične.
A što si više svoj, iskren si, poštuješ se i pratiš svoj put dobijaš i više mogućih neprijatelja
S tim bih se složila. To je zato što ljudi vole potvrdu da je ono što oni rade dobar i pravi put. Ako je netko uporan u svom iskonskom putu, koji se razlikuje od njihovog, često će ga uzeti na zub. Uobičajena ljudska potreba za samopotvrdom, ali mislim da je svi imamo do neke mjere.
NE ZNAM je najistinitije od od bilo koje istine koju ću reči svome b(l)ogu
I za kraj jedan - veeliki - slažem se (isto ništa ne znam ;-).
Eto, sve je to samo moje mišljenje, iskreno i "golo".
06.02.2008. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tup...aaa
Drageci ne zamjerite mi u nastavku teksta na pokojoj greški u riječi il rečenici jer sam umorna i na jedno oko pišem, ali vam se želim javiti piskutavim glasom i pozdraviti vas.
Ujedno Dragi moji pipl odmah na početku da vas obavijestim da me neko vrijeme ili možda bolje rečeno da će me puno rijeđe biti na blogu zbog nedostatka vremena. Unatoč što neću pisuljiti i šarati po svome blogu pokušati ću barem vaše stranice posjetiti i tu i tamo ih zašarati pokojom svojom švrljotinom ;).
Prvo sam mislila odustati od pisanja da bi se pojavila teta BeriX ;) i taman kad se pridružio barba ;) Nea i postade još interesantnije meni vremenske prilike ne dopuštaju više daljnje druželjubnjenje... barem ne onim intezitetom kao do sada.
Ali bilo bi vas interesantno upoznati live u natjecanju tko bolje srće kavu ;) (mada nisam od kafce, ali sam zato od nesice)... naravno ako vas nije strah čudaka :bPbPb. Stoga ako se jednoga dana (mjeseca il godine ;) ) dogovorite i prestanete vizualizirati te kafce, nadam se da ćete toj kafci pridružiti i jednu nesicu ;).
BeriX:
Ne znam da li se može reči da prštim od sreće, mislim da bi bliže bilo da sam veseljak... mirne prirode... zar to dvoje ide skupa? :P
Mudrosti i zrelosti nikad imala nit ću imati, stoga ti neće skoro doći da me zoveš na "vi".
A moje pomaganje ili davanje je samo iz sebičnih razloga... da se ja osjećam dobro. :P
BeriX-e što je zgodno? ;) Ja ne vjerujem da tvoja žena nema dobar ukus. :D
Nea:
Zar nisi vidjela „:P“ na kraju Volim biti gola i golaće oko mene koji će me ogoljevati
Pa kud ideš onda direktno u glavu? ;)
Ček Nea ja nigdje ne vidim pitanja za mene kad si na sva već odgovorila. ;)
Kako znaš da je ono što ti smatraš istinom doista i istina
Jer je istina samo jedna... i poslužit ću se sa BeriX-ovom šprancom zapravo je i tvoja i moja istina – ISTINA :D
Za balans bi rekla da je upravo balans u disbalansu. Da ne postoji disbalans kako bi znali što je balans? Znači sve je u balansu. A opet, da su svi u balansu je po za mene nemoguća misija... što onda treba balansirati, ako nema disbalansa... tako nekako :P
Sve je na svome mjestu i poretku. Tako sam i ja u disbalansu jer sam nesavršena koliko god u nekim stvarima bila svijesnija od onih koji čine neke negativnosti i taj moj disbalans će opet nekome biti neka informacija i kockica koja mu je bila potrebna za složiti mozaik koji opet nikako da se složi i stalno se slaže... i rastemo... svi rastemo koliko god to bilo kod nekih neprimjetno, sporo ili do određenih „granica“.
„Što je loše? Sve što proizlazi iz slabosti.“ - na ovo samo imam dva pitanja: 1. Što je zapravo "loše"? 2. Što je zapravo "slabost"? ;-))
Upravo si sama odgovorila... svatko zna za sebe... i propituje sebe.
1. da ih "gruba" istina u pravilu neće izvesti na drugačiji put
2. Eh da i još jedno pitanje: ako se tebi ne sviđa kako se prijateljica našminkala, zašto misliš da se nikome (ili bar njoj samoj) neće svidjeti?
Naime nikoga se ne može i NE SMIJE (iz)voditi na drugačiji put, jer svatko sam sebe mijenja kada mu dođe vrijeme i ako želi raditi na sebi, a mi smo svi kao molekule na jednome mjestu koje se stalno sudaraju i odbijaju, a pokoje i spoje...
Hei! govorimo o Barbiki! Extrime ;) Ako se ona našminkala pa onda joj se i sviđa! to je njen svijet boja i neka uživa žena :D A moja „gruba“ istina se pokreće samo u trenucima kada me se pita za mišljenje. I naravno ne kažem joj da je barbika jer ne idem direkt u glavu. P
Čim se za nešto ne borimo, ne riskiramo... NE ŽIVIMO!
Eh sad... borba ne u smislu da veslaš u suprotnom smjeru od struje. Već borba za sebe i da se ne kočimo sa npr. ja to ne mogu, ja to ne znam i ograničavamo se u postizanju koječega što nam SRCE želi. Pa bilo to u postizanju nekoga željenoga posla, hobija ili nereagiranja na nešto bojeći se nečije reakcije, pogotovo u izražavanju suprotnih mišljenja. E sad... „nereagiranja na nešto bojeći se nečije reakcije“ nereagiranje na što, bojeći se kakvih reakcija, bojeći se čega? tako širok pojam i misao da tu širinu prepuštam ljudima da zaključe svoje jer svatko svoje i zaključuje po onome što mu treba i traži. Nije važno što sam ja rekla već što čovjek dobije od toga za sebe. A ja sam se izrazila zbog svoga iskustva i doživljaja.
Čovjek je životinja čopora - prirodno je da traži svoje mjesto u društvu i u tome nema ništa loše. To je nešto što i našim životima daje određenu dozu smisla.
Stoji
Zašto misliš da je to krivo mjesto?
Tko je na krivome mjestu? Jesi li ti na nekome krivome mjestu? Samo se izražavaš, a ljudi su uvijek oko tebe... pa rekla bi čak više manje uvijek isti... a oni koji te ili ih nisi ti mogli/a „izdržati“, to nije tvoje mjesto u društvu. Svi smo uvijek u društvu. Hoćeš na kavu samnom ;-) :DDDDD
kisSLON :D
06.02.2008. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Ček Nea ja nigdje ne vidim pitanja za mene kad si na sva već odgovorila. ;)
Odgovorila za sebe, možda su tvoji odgovori drugačiji. A i htjela sam da se složoš samnom ;-P ;-P.
Šalu na stranu, ja volim i različita mišljenja - da smo svi isti svijet bi bio dosadan. U to ime reći ću još samo da se ne slažem s dvije stvari iz komentara :P :b :D. A to su riječi "ne smije". Po meni - sve se smije; i još sam malo dvojna oko ove borbe, ali to sad dobiva dimenziju krajnje individualnog, tako da zapravo vrijedi za svakoga drugačije. Strah je isto naš prirodni dio i također sastavni dio našeg srca, pa je logično i sasvim ok da koji put i njega slijedimo. Ja bih rekla - ne možemo pogriješiti.
Kad smo kod kavice, Berix i ja vizualiziramo tu kavicu :-), a ne provodimo iz praktičnih razloga - živimo u različitim gradovima i očito ih rijetko posjećujemo :-)). Ali inače, kavica (koju ne pijem), jednom, s vas oboje - bit će mi čast i zadovoljstvo ;-))))
07.02.2008. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...