Propovjednički. Iako, kada uvlačiš u sebe dim svjetlosti i dim zvuka, i osjećaš laganu ugodu, ali nikako auralno i vizualno išta, i onda ti kažu da ne uvlačiš dobro, da samo trošiš dobar dim, pa odlučiš uvuči iskonski - prvi put udahneš i dok udišeš otvara ti se tjeme, pri kraju udaha već si rašivena po sredini, a te dvije ljušture tebe ionako su blijede, nekako po strani auralnom i vizualnom tebe; poviše si uperenih pogleda zelene kajgane... I onda se rascijepiš sirovo tjelesno, hrđavo osjetno u nekoliko nepobitno važnih dimenzija, glava ali zaista uistinu postane vijak i sve tvoje oduzeto zabijeno je kao još uvijek smrdljiva, tek prerađena plastičnost u radnju imeničnog iskašljavanja jer stalo je vrijeme i ne možeš se izvaditi više. Potom u nekom nesvjesnom prelasku, kada ga se prisjećaš - nema ga, u sjedenje s grčevitim hihotom shvatiš da si obrnula djelovanje. Kada sjediš, kada stvaraš, nisi glagol, već imenica. I to je posve jednosmjerno krivo kao svjetlost upijena kroz uši. Stoga, kada uvlačiš u sebe dim svjetlosti i dim zvuka, hodaj.
06.02.2008. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Asura Katz
Propovjednički.
Iako, kada uvlačiš u sebe dim svjetlosti i dim zvuka, i osjećaš laganu ugodu, ali nikako auralno i vizualno išta, i onda ti kažu da ne uvlačiš dobro, da samo trošiš dobar dim, pa odlučiš uvuči iskonski - prvi put udahneš i dok udišeš otvara ti se tjeme, pri kraju udaha već si rašivena po sredini, a te dvije ljušture tebe ionako su blijede, nekako po strani auralnom i vizualnom tebe; poviše si uperenih pogleda zelene kajgane... I onda se rascijepiš sirovo tjelesno, hrđavo osjetno u nekoliko nepobitno važnih dimenzija, glava ali zaista uistinu postane vijak i sve tvoje oduzeto zabijeno je kao još uvijek smrdljiva, tek prerađena plastičnost u radnju imeničnog iskašljavanja jer stalo je vrijeme i ne možeš se izvaditi više. Potom u nekom nesvjesnom prelasku, kada ga se prisjećaš - nema ga, u sjedenje s grčevitim hihotom shvatiš da si obrnula djelovanje. Kada sjediš, kada stvaraš, nisi glagol, već imenica. I to je posve jednosmjerno krivo kao svjetlost upijena kroz uši.
Stoga, kada uvlačiš u sebe dim svjetlosti i dim zvuka, hodaj.
06.02.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Asura Katz
Ponad, a i nema te... Spusti uže kada pričvrstiš otkriće i ustreperi jeku tu i tamo.
09.02.2008. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...