ajme predobar post... i stvarno lijepa prica...ja sam bas danas saznala da ce mozda jedna moja draga osoba ostati bez jednog djela tijela...nije vazno kojeg... i prije sam imala drukcije misljenje tj ajmo rec na neki naci se "bojim" takvih ljudi.. premda znam da oni nisu krivi za to sto nemaju ruku,nogu.. ali oped drukcije se osjecam u takvom drustvu....i neznam............. znam da ljude netrebamo suditi po izgedu..... pozz...
31.01.2008. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
predivna priča. prijatelji su doista čudo na kojem trebamo biti zahvalni. čak i ova virtualna prijateljstva, ove emocije, riječi podrške, pohvale i zagrljaji koji putuju ovom blogosferom imaju svoju težinu i moć iscjeljenja ranjenih duša. pozdrafčić!
31.01.2008. (23:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema prijatelja kad ležiš sam u bolnici, u postelji i ti se boriš s prokletim tumorom koji nosiš u sebi... i Bog te napustio... uzalud sam molio njega za čudo... to pišem iz svog iskustva. Pozdrav!
01.02.2008. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro sam sada, izvukao sam se, iako nikada više neću biti onaj stari... kažu život je vrijedan ma kakav hendipet imao...Pitam se stalno, da li je? Pozdrav!
01.02.2008. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobra priča, prigodna za moj život i nastojanja...
@scorpions2- koliko je samo života koji nisu vrijedni življenja prijatelju, a nisu opterećeni nikakvim hendikepom... a koliko ih je veličanstvenih u lancima istoga... zapitaj se, znaš i sam, koliko vidim po prethodnom komentaru.
01.02.2008. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi put sam ovdje i stvarno sam oduševljena... priču imam,doduše malo izmjenjenu,ali it je ista.. svi bi mi trebali malo zamisliti se nad drugačijima od sebe. Iako nije ni približno slično,upravo ovih dana sam se uvjerila kako ljudi mogu jednostavno odbaciti nekoga tko nije kao drugi... upravo kao u ovoj priči... Ukratko,maca mi se razboljela,ustanovljen je agresivan rak kostiju,jedini spas za macu bio je amputiranje nožice.Ljudi su se zgražali,pa šta će ti maca s tri noge,ona više neće biti lijepa,i takve strašne stvari...Na žalost tako i o ljudima misle... No ipak sam sigurna da ima pravih prijatelja ,baš o kakvima na kraju pišeš.Baš onakvih koji su rekli,pa mi čemo ju i dalje voljeti,sad još više... Sad sam ovo oduljila... Osmjehe ti ostavljam BTB
01.02.2008. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iako bolna, vrlo poučna životna priča primjenjiva na svakog od nas. i trebamo se svaki dan podsjetiti, da nikada ne znamo što nam se može dogoditi, te istovremeno zahvaljivati Bogu za dan koji je prošao i onaj koji će doći. a prijatelji, zvjezdice koje uljepšavaju naš život, njegujmo to prijateljstvo.... pozdrav
05.02.2008. (09:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prekrasna i prebrutalna priča... imam sličnu, nemoj plakati: Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota Kuhala je učenicima i učiteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram! Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrčao. Idućeg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali: 'Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!' Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane! Kad sam došao kući, rekao sam joj: 'Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?'
Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio sam da ode iz naše kuće i da nemam više ništa s njom. Zato sam učio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo. Potom sam se oženio i kupio vlastitu kuću te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom.
A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela na vratima, počela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno. Derao sam se: 'Kako se usuđuješ dolaziti u moju kuću i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!' A majka je samo tiho rekla: 'O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu.' I nestala mi je iz vida.
Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature. Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom. Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo koje je prije smrti ostavila za mene.
'Najdraži sine!
Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kuću i preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u jednoj nesreći i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje. Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene.
Volim te,
tvoja mama.'
10.02.2008. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
J@ :)
Priča je odlična.... .....stvarno je poučna....
22.10.2008. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bezobraznoslatka->KLAKY
ajme predobar post...
i stvarno lijepa prica...ja sam bas danas saznala da ce mozda jedna moja draga osoba ostati bez jednog djela tijela...nije vazno kojeg...
i prije sam imala drukcije misljenje tj ajmo rec na neki naci se "bojim" takvih ljudi..
premda znam da oni nisu krivi za to sto nemaju ruku,nogu..
ali oped drukcije se osjecam u takvom drustvu....i neznam.............
znam da ljude netrebamo suditi po izgedu.....
pozz...
31.01.2008. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bezobraznoslatka->KLAKY
prirnodna kosa mi je plavkasto smeda tj vise vuce na plavo...pa sma misla malo za promjenu nesto tamnije... :)
31.01.2008. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
predivna priča.
prijatelji su doista čudo na kojem trebamo biti zahvalni. čak i ova virtualna prijateljstva, ove emocije, riječi podrške, pohvale i zagrljaji koji putuju ovom blogosferom imaju svoju težinu i moć iscjeljenja ranjenih duša.
pozdrafčić!
31.01.2008. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trenutak slabosti...
priča je predivna...
a za sliku kužim... (mada bih ga baš htijela vidjeti jer obožavam bebače)...
pusa
01.02.2008. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARTONUS
dobro jutro želim..:))
upravo mi je sinulo sunce,
dobre sam volje
sve izgleda puno bolje..
pa ne bih komentirao priču..
da me ne rastuži...
01.02.2008. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
scorpions2
nema prijatelja kad ležiš sam u bolnici, u postelji i ti se boriš s prokletim tumorom koji nosiš u sebi... i Bog te napustio... uzalud sam molio njega za čudo...
to pišem iz svog iskustva.
Pozdrav!
01.02.2008. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trenutak slabosti...
da, evo za pola sata krećem...
ugodan ti vikend...
lijepo se provedi...
ako stignem još ti se javim....
pusa
01.02.2008. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
scorpions2
Dobro sam sada, izvukao sam se, iako nikada više neću biti onaj stari... kažu život je vrijedan ma kakav hendipet imao...Pitam se stalno, da li je?
Pozdrav!
01.02.2008. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
dobra priča, prigodna za moj život i nastojanja...
@scorpions2- koliko je samo života koji nisu vrijedni življenja prijatelju, a nisu opterećeni nikakvim hendikepom... a koliko ih je veličanstvenih u lancima istoga... zapitaj se, znaš i sam, koliko vidim po prethodnom komentaru.
01.02.2008. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Prvi put sam ovdje i stvarno sam oduševljena...
priču imam,doduše malo izmjenjenu,ali it je ista..
svi bi mi trebali malo zamisliti se nad drugačijima od sebe.
Iako nije ni približno slično,upravo ovih dana sam se uvjerila kako ljudi mogu jednostavno odbaciti nekoga tko nije kao drugi... upravo kao u ovoj priči...
Ukratko,maca mi se razboljela,ustanovljen je agresivan rak kostiju,jedini spas za macu bio je amputiranje nožice.Ljudi su se zgražali,pa šta će ti maca s tri noge,ona više neće biti lijepa,i takve strašne stvari...Na žalost tako i o ljudima misle...
No ipak sam sigurna da ima pravih prijatelja ,baš o kakvima na kraju pišeš.Baš onakvih koji su rekli,pa mi čemo ju i dalje voljeti,sad još više...
Sad sam ovo oduljila...
Osmjehe ti ostavljam BTB
01.02.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
pravi prijatelji su uvijek potrebni
kad naiđeš na kojeg
ne moraš ga zadržati
on je tu i gotovo
a mi i roditelji
a roditelji i mi
to je nekaj sasvim...
02.02.2008. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sudbino nepoznata
iako bolna, vrlo poučna životna priča primjenjiva na svakog od nas.
i trebamo se svaki dan podsjetiti, da nikada ne znamo što nam se može dogoditi,
te istovremeno zahvaljivati Bogu za dan koji je prošao i onaj koji će doći.
a prijatelji, zvjezdice koje uljepšavaju naš život, njegujmo to prijateljstvo....
pozdrav
05.02.2008. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vivi
prekrasna i prebrutalna priča... imam sličnu, nemoj plakati: Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota
Kuhala je učenicima i učiteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram! Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrčao. Idućeg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali: 'Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!' Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane! Kad sam došao kući, rekao sam joj: 'Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?'
Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio sam da ode iz naše kuće i da nemam više ništa s njom. Zato sam učio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo. Potom sam se oženio i kupio vlastitu kuću te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom.
A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela na vratima, počela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno. Derao sam se: 'Kako se usuđuješ dolaziti u moju kuću i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!' A majka je samo tiho rekla: 'O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu.' I nestala mi je iz vida.
Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature. Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom. Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo koje je prije smrti ostavila za mene.
'Najdraži sine!
Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kuću i preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u jednoj nesreći i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje. Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene.
Volim te,
tvoja mama.'
10.02.2008. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
J@ :)
Priča je odlična....
.....stvarno je poučna....
22.10.2008. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...