Komentari

rilady.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • Tražeći sebe

    Sigurni? Ja ne poznam takve ali vjerujem da ih ima. Ja nisam jedna od njih. Sretno!

    avatar

    31.01.2008. (22:15)    -   -   -   -  

  • Athena Air

    Vjeruj da su te odgojili najbolje što su znali. Pomaže pri oslobađanju :-)

    avatar

    31.01.2008. (23:35)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    e sad...a možeš jednostavno odlučit počet bit odgovorna za sebe...prvi dio života ti sjebu roditelji, drugi djeca(ili tako nešto) ničiji roditelji nisu iz bajke, možeš samo probat biti bolja nego što su oni s tobom bili

    avatar

    01.02.2008. (14:51)    -   -   -   -  

  • uglavnombezopasna

    Odgoj tvoje djece,ne mora nuzno biti indentican onome koji si ti naucila kod svojih roditelja.Vecina nas nije imala bajno djetinjstvo,niti odgoj,ali uvijek vucemo ka tome da budemo bolji od nekih drugih,onih "normalnih" i od onih "cudnih".A to sto izbjegavas normalne decke,je samo bijeg od odgovornosti,jer se bojis zasnovati obitelj,bojis se da ces morati pokazat kakav si ti roditelj,strahujes da ne ponovis gresku tvojih...

    Pozdrav ti ostavljam

    avatar

    01.02.2008. (14:57)    -   -   -   -  

  • Žena drugog sistema

    E...
    samo da znash..A nisi jedina...
    Radim iste stvari kao ti..Bježim od "normalnih"..bježim ološu...

    misliom ono..a meni je tek 16.i uništavam sebe kako god znam i umijem...

    al oni su moj život zgazili i uništili!!
    Od kud im ideja da je njihova sreća i moja sreća?

    a onda se čude šta nevjerujem u ljubav i sretan život..

    avatar

    01.02.2008. (15:56)    -   -   -   -  

  • Đus

    slažem se s elektronegativkom, krug treba prekinuti. na kraju krajeva, s dobricama je uvijek lakše za srce nego s ološem... od upiranja prstom nema ničega, ajmo malo biti feniksi. što kažeš? :)

    avatar

    01.02.2008. (16:06)    -   -   -   -  

  • Verona_V

    Jel si ti ovo pročitala u Cosmopolitanu? Pitam jer sam ja tamo pročitala tekst sličan ovom o toj knjizi. Iako su mene zajebali kolko su mogli (odnosno jako su se trudili,ali baš i nisu skroz uspjeli-da sam ih više slušala,e onda bi već bilo zajebano), uopće se ne slažem sa sadržajem knjige jer po njoj ispada da sve što sjebu,sjebu do 3 godine života (kao,kasnije smo izgrađene ličnosti?) a i ta tipizacija i guranje u kalupe mi je bezveze,nemreš cijelu ekipu na Zemlji svrstat u par tipova, na kraju krajeva, to se više ne može napraviti ni s rasama (pošto se sve mješa i mješa),a kam pak s nečim neopipljivim.

    avatar

    01.02.2008. (16:41)    -   -   -   -  

  • OPALJENA

    nema savršenog roditelja,ni savršene djece.Koliko god se trudimo ne ponoviti greške svojih roditelja,toliko ih na neki način radimo,možda nesvjesno. Sve je to zapisano u genetičkom kodu.Svi roditelji na neki način sjebu svoju djecu.A djelomično su i djeca već sjebana.
    Uvijek će nešto nedostajati u tim našim odnosima roditelj-djete.Mi pričamo i svađamo se,ali riješimo problem,ponekad uspješno,ponekad manje uspješno.Vrag će ga znat,zajebani su to odnosi.;)))))

    avatar

    01.02.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • callmesanya

    A slušaj.. (inače, zanimljiv post) Mislim da to i nije toliko u roditeljima.. Evo, uzmimo mene za primjer.. Moji su me, vjerujem, odgojili jako dobro, tj, u moj odgoj su uložili velike napore.. Pogotovo moj tata.. Ali to ipak nije moglo spriječiti neke loše ljude da naprave neke loše stvari i na kraju s mojim traumama izu djetinjstva, moji roditelji i nemaju puno veze.. Ne znam.. Mislim, savršeno ipak ne postoji.. Lijepi pozdrav...

    avatar

    01.02.2008. (17:18)    -   -   -   -  

  • anonomo

    knjige

    avatar

    01.02.2008. (18:47)    -   -   -   -  

  • anonomo

    pogledaj

    avatar

    01.02.2008. (18:49)    -   -   -   -  

  • dishpet

    o, pa ima nas više u tom klubu.
    to se zove odbačenost.
    i što sam starija voše patim zbog toga. samo jedno znam - ja ću biti super majka (ako bude sreće pa mi to bude moguće), to što su njihovi njih sjebali ni malo ih ne opravdava.
    ne znam, ja to ne mogu oprostiti. i to zato što je uvijek isto.
    znaš što je najgore - što oni to ne mogu razumjeti.
    a kako se to odražava na međuljudske odnose - to je posebna priča...

    avatar

    01.02.2008. (19:36)    -   -   -   -  

  • taj sam koji jesam

    Daklem; samim time što si svjesna onoga što ti se događa (i što ti radiš drugima) u potpunosti ti nameće obvezu da radiš na sebi, jer da ne znaš to onda bi bila oslobođena odgovornosti. Izvoli uzeti taj križ k'o svoj i nosi ga k'o svoj - i ničiji drugi. Izbjegavanje "normalnih" i srljanje u "nemoguće" često zna biti karakter s kojim roditelji nemaju nikakve veze. Poznate su mi priče o roditeljskim propustima, ali zato svojom savješću i voljom sama sebe svrstavaš tamo gdje želiš. U biti ideš tamo gdje želiš i ono što te tjera u "nemoguće" veze je tvoja podsvijest da pripadaš tamo. Curo draga, reci sebi da ne pripadaš tamo i vjeruj u to pa ćeš tek onda početi uviđati da stvarno ne pripadaš tamo. Ovako... ??? Pozdrav!

    avatar

    01.02.2008. (19:58)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    Ma daj...izvlačiti se na roditelje!
    Kako ugodno bezbrižno....
    Još da imaš šesnaest godina mogla bih razumijeti,
    ali trideset....krajnje neumjesno.

    avatar

    01.02.2008. (21:46)    -   -   -   -  

  • zvechka

    Svakako ne spadaš u izniman slučaj, osobito što je svaljivanje krivnje svojstveno i preširokoj populaciji; uopće princip krivnja ne bi trebao postojati jer ne riješava pitanje uzroka, već mazi taštinu uslijed posljedica. Ako si knjigu izabrala prema naslovu - zajebala si se :-), nije ti se valjda dopalo identificirati se sa 'kočijaškim' psovanjem? Jadna ti majka...:-)
    No, još jedna stvar...što se tiče kategorija...svrstala si se u stereotip žene koja voli isključivo bad guys. S obzirom da sam iskustveno vrlo dobro upućena u takve sklonosti (vlastite, je li), olakšat ćeš si puno ako počneš razmišljati o sebi kao 'problemu' koji treba riješiti i manje o muškarcima, a najmanje o roditeljima; ono što nosiš u sebi, dolazi ti uvijek iznova, samo u drugom obliku. Postoje 'normalni', a zanimljivi muškarci (hvala bogu i zašto vas nema više!?), a takvi ne podnose histerične žene - i imaju pravo.

    avatar

    01.02.2008. (21:59)    -   -   -   -  

  • shashavitza

    lijepo napisan postek,ima nešto u njemu u čemu se nadjem,a to je onaj dio "...bježim od normalnih,boljim se povezati i to..." znam kako je to čeznuti za ljubavi,a uvijek bježati od nje...pozzz

    avatar

    01.02.2008. (22:17)    -   -   -   -  

  • nina29

    Naime , i ja sam ispala tkava ,kao i ti..sve navedeno..od r i j e č i do r i j e č i.

    Uglavnom, teškom mukom, analizama, svađama sa mamom, shvatila svoje obrasce i svoje biranje partnera, i kao što veliš vječno biranje inferiornijih partnera, koje uzdižem u nebo, zaljubim se, i odljubim..
    .sada kad to znam lakše je..ali što dalje?

    javi mi ako saznaš..:)

    avatar

    02.02.2008. (09:51)    -   -   -   -  

  • ElectricFrog

    Hm. Ukoliko bi se "odmakla" od svojih roditelja, odnosno preselila u neku dalju državu i ne bi ih viđala neko vrijeme, vjerujem da bi se odnos između tebe i tvoje djece razlikovao od odnosa tebe i tvojih roditelja.

    avatar

    02.02.2008. (10:12)    -   -   -   -  

  • ljubav,ljubav

    Totalno kužim što si htjela reći! Ja i moje sestre smo također dobri primjerci sjebanih osoba od strane roditelja. Moji su potrošili naše djetinjstvo i mladost svađajući se i tukući se. Nikada nismo pričali o bilo kakvim problemima pa i školskim. Npr.moji su roditelji u školi na roditeljskom bili samo dva puta. Ja sam završila školu a da mi razrednica nije poznavala roditelje.Da ne pričamo da me majka nije naučila apsolutno ništa što bi jedna ženska osoba trebala znati. Moja je sestra promiskuitetna osoba koja nije u stanju voljeti. Druga je puna nesigurnosti i kompleksa koji ju ograničavaju pa se liječi od teške depresije. Ja sam također nesigurna i vječno nezadovoljna jer mislim da uvijek može bolje.Non stop trebam dokaze ljubavi,toliko da sam naporna. Pesimist sam kronični i svaki neuspjeh za mene je smak svijeta. Nisam znala što je kultura,nisam znala što je higijena,i što je najvažnije nisam znala za model normalne familije i odnosa unutar iste.To sam upoznala tek od svekra i svekrve. Imam klince i oni su mi pokretač da zaustavim taj prokleti slijed u uništavanju vlastite djece. Jer i moji su roditelji žrtve vlastitih roditelja.
    Pokušati ću i vjerujem da ću uspjeti. To je jedina stvar koju gledam sa optimizmom...E jesam se raspisala...Al'meni si dirnula osinje gnjezdo!

    avatar

    02.02.2008. (10:41)    -   -   -   -  

  • ljubav,ljubav

    Komentar za blogericu ONAKOJATRCISVUKOVIMA: Draga moja sa koje si ti planete sišla? Nisu li djeca ogledalo svojih roditelja? Neispisane knjige koje roditelji ispisuju.
    Smješno za usporediti ali Tarzan je možda film koji je za tebe.,Naučit će Te kao npr to da smo svi osobe koje su oblikovale okolnosti i okolina. Nisi učila u školi o stečenim i naslijednim osobinama?!!! Glupost ili drskost?

    avatar

    02.02.2008. (10:52)    -   -   -   -  

  • rilady

    Ljubav, ljubav: nisam komentirala Onukojatrcisvukovima jer žena ipak ima pravo na svoje mišljenje, ali definitivno bi se trebala zapitati koji k.... s njom ne štima :)

    avatar

    02.02.2008. (10:58)    -   -   -   -  

  • sinnerboy

    ajme...zanimljivo...kod mene je obrnuta situacija...pročitam knjigicu pa javim rezultate...

    avatar

    02.02.2008. (11:42)    -   -   -   -  

  • reginaelena

    potpisujem od riječi do riječi komentar od "taj sam koji jesam"....čovjek je 100% u pravu...kissssssss

    avatar

    02.02.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Mene je odgijila žena koja boluje od manične depresije. Vjeruj mi ne sječam se da je ikad bila depresivna. Uglavnom je manična. Danas imam 43 godine i totalno sam... Nedavno sam odličila da neću više biti. Ostatak života bit će moj. Bit će onakav kakvim ga zamisljam godinama. I ako ne bude valjao nema veze bit će moj. Nemoj čekati kao i ja da ti prođe pola života. Kreni odmah. Razgovaraj s njima. Reci im sve što ih spada i pitaj ih zašto. U odgovoru bi mogla pronaći razlog da im oprostiš. Zapamti! Oprost je zbog tebe ne zbog njih.

    avatar

    02.02.2008. (17:30)    -   -   -   -  

  • peppa

    i mene su ostavili :( i sada se pitaju zasto ja bjezim od njih.
    can´t see no point in that.

    avatar

    02.02.2008. (18:18)    -   -   -   -  

učitavam...