Komentari

sebipripadam.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • odmak

    Mene pitaš!!!???

    avatar

    29.01.2008. (11:42)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    @odmak: Zašto ne tebe?

    avatar

    29.01.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Sad si me našla.....ja sa svojim Buntovnikom muku mučim već nekoliko godina. Bio je najbolji učenik u razredu, osvajao prva mjesta na takmičenjima.....do 7. razreda. A od onda ide na dolje. I ne bi mi bilo žao da vidim da se trudi, uči pa mu ne ide....ali.....on dobro i prolazi koliko uči! Sad je maturant. On podrazumjeva da će upisati faks i to informatiku u Varaždinu (a baš nam nije blizu, znači ni jeftino). I sad kako se ponašati? Ne znam. Pričamo, pričamo već godinama, ali on je totalna ljenčina. Kako ga motivirati - ne znam. Neka ide, neka proba, ali...ovim njegovim sistemom rada, tj. nerada faks se ne završava. A sve to treba platiti....znači biti uz njega....

    avatar

    29.01.2008. (14:04)    -   -   -   -  

  • Decy

    moja dobra prijateljica je rekla:
    imaš ih dvoje,
    oboma isto pružaš i učiš.
    a nikada ne znaš kako će ono 'ispasti'.

    i to je tako.

    ja imam jednoga sina i sreća
    kroči dobrim stazama.
    nadam se da sam mu usadila
    na vrijeme osjećaj ambicije
    i težnje za boljim .
    ali, na kraju sve je u njima samima.
    kao što je bilo i u nama.

    avatar

    29.01.2008. (14:45)    -   -   -   -  

  • MNP

    ...s ljubavlju i nemoguće postaje moguće! Tako i sa djecom,
    prižimo im sve, s ljubavlju...i Bog će dodati ostalo!

    avatar

    29.01.2008. (14:50)    -   -   -   -  

  • salvetna tehnika

    Pokušavam ih usmjeriti na pravi put,a da li će me poslušati...

    avatar

    29.01.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Samo vrijeme i ljubav. Puno, puno razgovora, uvijek ravnopravnih, dakle iskrenih razgovora dvoje ljudi od kojih jedno ima iskustvo a drugo mladost i sve će biti dobro.

    avatar

    29.01.2008. (15:34)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Samo vrijeme i ljubav. Puno, puno razgovora, uvijek ravnopravnih, dakle iskrenih razgovora dvoje ljudi od kojih jedno ima iskustvo, drugo mladost. I sve će biti odlično !

    avatar

    29.01.2008. (15:36)    -   -   -   -  

  • odmak

    Jer skoro nikakvog utjecaja nisam imala na njihov izbor. Htjela sam biti prijatelj jer sam imala strogu, prestrogu majku, ali nisam im to u najosjetljivoj dobi bila. Problema ko u priči. Sad smo dobri. Volim ih i oni sigurno vole mene, ali nije sve idealno. Zato ne treba mene ništa pitati. Nemam recepta.
    Ali čini mi se da je stvar ambicije. Neke pokretačke snage unutar njih samih. Jer ako je nemaju uzalud je sve.

    avatar

    29.01.2008. (20:17)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    hm, interesantno pitanje i tako životno. imam dvoje djece sina i kćer, razlika među njima je 5 g. sin stariji završava osnovnu školu, a mala je u III razredu osnovne. osim razlike u spolu, razlika je i u osobnosti. ona mlađa kopira starijeg brata i misli kako sve to tako treba, a on ušao u pubertet. u početku dok su bili manji bio sam stog otac. kako vrijeme odrastanja odmiče tako i strogost u ovisnosti prema njihovim godinama popušta (doduše prema njoj sam manje strog).
    svaka osoba, pa tako i djeca, su jedinka sami za sebe i što važi za jedno nije pravilo i za drugo. ne možeš nekome prenijeti svoja iskustva, bez obzira o kojim godinama govorimo, ako on to ne želi, ali zato se može razgovarati. mislim da je najveći uspjeh kada djete shvati što je pravo i ljudski, a istovremeno ima slobodu vlastitog izbora. volio bi da razumiju kada im govorimo što bi za njih bilo dobro. on to shvaća, a isto smo mu kazali da će biti onako kako sam odlući i da ćemo podržati njegovu odluku, svakako o tome se razgovara, no nikada nisam nametao svoj stav kada je takav odabir u pitanju. smatram da je najveći uspjeh ako je u stanju razlučiti dobro od lošeg kao i to da zbog svojih pogrešnih odluka ne okrivljuje druge.
    djeca ne moraju ispuniti moja očekivanja, biti ću presretan da ispune svoja, ali ne zbog toga što netko to od njih očekuje nego zbog toga što to žele.

    avatar

    29.01.2008. (20:47)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Na brzinu sam danas pisala komentar, pa ga sad čitam i nije ispalo onako kako sam mislila reći.
    Recept nemam, trudim se, podržavam ga, razgovaramo.....da li je to dovoljno, ne znam. Ja nisam zadovoljna jer znam da on može puno više. Ne znam da li je bolje očekivati od djece više ili manje.....sve je to jako teško i kao što i sama vidiš, individualno.
    A i ja se ponekad pitam kako su ljudi uspjeli da su im djeca odlikaši i dobra po svim kriterijima.
    Uh, već sam negdje napisala da je teško biti roditelj! Opet nisam ništa rekla.....

    avatar

    29.01.2008. (23:34)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    @svima: Bez obzira na broj godina i status (oženjeni ili neoženjeni), bez obzira na broj djece i njihovu dob - svi ste komentirali vrlo slično. I sama kad kritiziram nemam osjećaj da sam nešto postigla, razumjevanje i podrška su ključ u svim odnosima s djecom bez obzira na njihov uzrast, tako izgleda svi vidimo. Wililiam Blake je rekao da ni jedna ptica ne stremi previsoko ako leti vlastitim krilima. Pa pomozimo im da POLETE vlastitim krilima! Dobro kaže suncokretić - teško je biti roditelj ali, nije li vam to najdraža uloga?

    avatar

    30.01.2008. (08:10)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Naravno da je!!!! Moj Buntovnik je nešto najljepše što mi se u životu dogodilo! Ljubi ga majka! :))))))

    avatar

    30.01.2008. (08:29)    -   -   -   -  

  • more nade

    Iz sedam navika uspješnih ljudi: rodtielji trebaju djeci dati korjene i krila.

    avatar

    30.01.2008. (09:53)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Samo davati ljubav, poštovanje, uvažavanje ... i, nogom u stražnjicu !

    Poleti ...

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    30.01.2008. (13:00)    -   -   -   -  

  • oldbat

    slušam, slušam i slušam. Hvalim i potičem. Ponekad i kritiziram, ali vidim da od toga najmanje koristi.

    avatar

    30.01.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • Čekam proljeće

    Nisam još u tvojoj fazi, ali kao i uvijek vidit ću što ćeš ti napraviti pa neću ponoviti tvoje greške...
    a mislila si da ću izdržat bez bloga...ha, moš mislit!

    avatar

    30.01.2008. (14:59)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Draga moja ,sve moje priče o učenju i ambiciji nisu imale odjeka kod moga sina do 27-e godine.Tek tada je "zažalio" što ga nisam više "tjerala" da uči....Evo,,završio glazbenu produkciju u Dublinu,radi,muči se i mene uzdržava,uz dubou zahvalnost na svim mojim poticajima i podršci.Kao da su moje riječi doprle do njega tek kada se odvojio od nas i sam morao brinuti za sebe...

    avatar

    31.01.2008. (13:01)    -   -   -   -  

  • MNP

    treba ih voljeti roditeljski, pinim plućima, bez rezerve; treba im s ljubavlju pričati
    i pričati ...i pričati riječa iz kojih će sami, iz svoje slobodice, uzimati ono što im
    treba...Prije ili kasnije, svaka naša riječ, misao, ljubav će nači mjesto u njihovom
    životu i bit će oni dobro...i mi sa njima!

    avatar

    31.01.2008. (13:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Naravno da imam snove koje sam sanjala za svoje klince... ali ih nikada nisam glasno izgovorila. Moji snovi su bitno drugačiji od njihovog izbora. Ja imam pravo na snove, ali oni imaju pravo na svoj izbor.
    Strog sam roditelj... ali što se tiče životnih izbora tu sam tiha..... jer im nisam gospodar... nego tek cesta koja se prostire da im olakša put.
    Ma što bi značilo ispunjenje mojih snova ako bi to značilo da su umrli osmjesi na licima moje djece? Najveći moj san su njihova nasmješena i zadovoljna lica. Tu sam da im budem podrška.... a oni biraju sami.... u budućnosti će oni brati plodove svojih uspješnih izbora ili snositi posljedice eventualnih neuspješnih.... zato mislim da se nije pristojno miješati u izbore tih dragih bića.... Nije se pristojno mješati u susjedov izbor... a kamoli u izbor onih koje volim najviše na svijetu.

    avatar

    31.01.2008. (23:02)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Starija kćer je završila fakultet koji je sama izabrala,dok je mlađa odustala od faksa na prvoj godini.Vjerujem da sam najviše ja pogriješila jer sam joj se umješala u izbor.Zato sa sinom neću napraviti istu grešku.Sad je u šestom razredu,odličan je učenik (kao i sestre) i neću mu se mješati u izbor.
    Nisam tražila da imaju sve petice (cure su prolazile sa 5,0,kao i sin sada),nisam ih tjerala da uče ali sam bila uz njih ako su me trebali.

    avatar

    03.02.2008. (00:57)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Hm... moja omiljena tema....
    Kako? S puno ljubavi,strpljenja,dogovora...
    nema moraš,nego ako ti to hočeš...djeca nikako nemoraju biti ono šta njihovi roditelji žele od njih...
    mislim da im treba usaditi od djetinjstva da su oni sami ti koji će odrediti šta će jednog dana biti i u koga će izrasti...ja sam tu da im pomognem da to ostvare...na sve načine i s puno ljubavi...biti uz njih,mako ih neprimjetno usmjeriti na to šta oni hoće....
    Jer pravo kaže ona reklama s UNICEF-a;
    "Dijete putuje,roditelj usmjerava"
    Osmjehe ti ostavljam ...

    avatar

    03.02.2008. (15:37)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    uglavnom ona postupaju s nama :p
    p.s. primako se kraju. još nekoliko dana i taratata! ;)

    avatar

    03.02.2008. (23:30)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Treba im usaditi samopouzdanje, da vjeruju u sebe.Cesto puta nisu mozda donijeli najbolje odluke, ali to moraju sami otkriti, kao sto ni mi sami nismo cesto puta..., bez obzira na sve treb biti na njihovoj strani!

    avatar

    05.02.2008. (14:36)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Samo biti uz njih, bez obzira na sve...

    avatar

    05.02.2008. (15:02)    -   -   -   -  

učitavam...