Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • propheta nemo

    Nisam siguran da je baš sve određeno, ali jako mi se sviđa ideja da se nešto može prilično točno pogoditi.
    Za priču ne uspijevam naći prikladnih riječi. :)

    avatar

    29.01.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Htjedoh reći da je dobio ime po Mikijevom psu, ali izgleda da sam se zaribao. :)

    avatar

    29.01.2008. (12:33)    -   -   -   -  

  • Defton

    Onda sam bio fulo...morat ću još jedno pročitati.... pomno... :) pozdrav ostavljam

    avatar

    29.01.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • borgman

    znači odlučila si ispričati još jednu priču... Nasmijani pozdrav od jednog Kockastog :-)

    avatar

    30.01.2008. (19:40)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo,
    ne mislim da je sve određeno. Nikako. Da tako mislim tražila bih samo zadovoljstva. Vjerojatno bih bila u nekakvim uživanjima barenko lakih droga. Itd, itd. Jer ako je sve određeno onda ćemu trud. Rast duše a Bog i bogme i ono reži me trud da i tijelo bude ljepše.
    To je mišljenje, da je sve određeno, jednog mog lika, nikako nije moje.

    Istina dugo me mučilo, a poznato je da sam vjernica, kako pomiriti Božje znanje o meni i moju slobodu odlučivanja. On sve zna, a s druge strane ja sam slobodna postupati, misliti i raditi kako hoću. Biti svoja, a Bog opet zna kako će se to sa mnom događati. To mi se njegovo znanje činilo da nemam izbora, da je sve određeno i da nemam nikakvu šansu biti slobodna i samoodlučujuća.

    Ali kako to već biva zapali se svjećica iznad moje glave i ja odjednom shvaćam da tu nema nikakvog proturječja.
    Božje znanje o meni (o svemu) ne iskljućuje moju slobodu djelovanja. Moj izbor.

    Utoliko mislim da je ČOVJEK vrlo važno biće. Svaki čovjek. I ti, dapaće, možda si puno više važan nego ova bijedna čovječica u mom liku.

    Draža je njemu tvoja pobuna i zapitanost nego moja slijepa vjera. Tako ja mislim.

    Znam, znam, ne vjeruješ da postoji, a moj Bog, Bog kakvog ja vidim i kakvog volim i slijedim, voli upravo takve buntovnike kakav si ti. U tom smislu si bliži njemu nego ja.

    avatar

    31.01.2008. (06:49)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Jesmo, naslijedili smo skriveni stol na Suncu, ali i ključe podzemlja od Hada.
    Katkada sami biramo s kojim ćemo nasljeđem koračati.

    avatar

    31.01.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    E sad si me zainteresirala do kraja... čekam nastavak!

    avatar

    31.01.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    #Rekao bih prije da smo jednako (ne)važni. Sve ovisi o perspektivi.
    Nisam sad ciljao na to da je sve poznato. Slobodu se sasvim lijepo može izvesti iz one kvantne nesigurnosti. Velike stvari će ići kako to zakoni za velike sustave predviđaju. male će se događati kojekako. Zato neke stvari možemo predvidjeti. Neke predvidimo svjesno, neke odsanjamo. Sve to učini mozak, ali potonje nam znade raspaliti maštu.
    Ateist nisam, samo sam sve natprirodno potjerao iz Prirode i ostavio kao mogućnost dok sve što se ovdje događa pokušavam objasniti.
    Bog mi ne smeta koliko vjernička praksa da sve iz njega izvode (zapravo mi uopće ne smeta, ali obično reagiram baš tako). Ne vole ga analizirati pa se ljute kad se ja na njih ljutim zbog prije opisanog razloga. Izgleda da nevjernici (osim ateista-ekstremista) puno više razmišljaju o objektima vjere. :???
    *Obit će im se to o glavu jer će morati uvoziti meso iz Kine. :P

    avatar

    31.01.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    lijep uvod u ljubavno-ratno-prekognicijsku epopeju

    avatar

    31.01.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    lijep uvod u ljubavno-ratno-prekognicijsku epopeju

    avatar

    31.01.2008. (19:20)    -   -   -   -  

  • Pupa

    Ne znam jesi li uočila komentar ispod priče o velečasnom.. samo da znaš da mi je u mislima taj tvoj tekst.. :)))

    avatar

    01.02.2008. (12:49)    -   -   -   -  

  • lion queen

    ma zabrinula si me onim svojim komentarom tamo kod inspektora! pa svakom ponekad ide nešto loše u životu, ali ne treba zato pit sredstva za smirenje. ovako, poslušaj ti svoju "staru" blog-prijateljicu: što nam je trenutno teže, to nas kasnije čeka nešto bolje! ako se sad ne možeš penjati uzbrdo, jer si upala u jezero, a ne možeš ni plivati, opusti se i plutaj dok te valići ne donesu do obale!!! u životu treba znati plutati, onda kad nam stvari izmiču kontroli. vrijeme sve odnosi, pa tako odnosi i nevolje i približava obalu spasa. ovo ti velim iz svog iskustva, jer sam prošla kroz sve i svašta. kad mi je najteže, ja čekam da prestane biti najteže. I prestane, samo od sebe!! a za čekanje toga dovoljna je kamilica i dobra knjiga u rukama ili nešto drugo što ćeš si zacrtati da ćeš se time baviti dok "plutaš"...kissić...ako trebaš još utjehe, znaš gdje sam!!!

    avatar

    01.02.2008. (23:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...