Ljutnja je normalan osjećaj koji se s vremena na vrijeme javlja kod svakoga. Nije ni dobra ni loša, već jednostavno kao i svaka druga pojava, ima svoju funkciju. Ona je prirodna. Javlja se kad se osjećamo ugroženi nekim vanjskim podražajem, kada se nađemo u neugodnoj ili frustrirajućoj situaciji, osjećamo povrijeđenima ili razočaranima, ili kada se prisjetimo nekih već prošlih uznemirujućih događaja. SVI imamo pravo biti ljuti, i djeca i odrasli. Isto tako, imamo pravo pokazati da smo ljuti, ali tako da ne povrijedimo sebe ili druge. Ljutimo se kada osjećamo da su narušena naša prava. Važno je pokazati da smo ljuti kako bi nas drugi bolje razumjeli. Usmjeravamo li ljutnju na ispravan način produbit ćemo odnose s ljudima oko sebe. Ljutnja nije nešto što možemo izbjeći ni izabrati, ipak, možemo izabrati način na koji ćemo se s njom nositi. Tri su jednostavna koraka kojima možemo izaći na kraj s vlastitom ljutnjom… Zapitati se "Jesam li ispravno uočio problem?", "Koja je moja uloga u svemu tome?", Jesam li i ja pridonio nesporazumu ili propustu?" ili "Jesu li moja očekivanja bila razumna i u skladu sa situacijom?" Držati se problema. Biti spreman reći "oprosti" ili "pogriješio sam" i preuzeti krivnju za svoj dio problema. Svaki trenutak je poseban ali i opće važan. Odgovorno je ljutiti se.
29.01.2008. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
valentina
Ljutnja je normalan osjećaj koji se s vremena na vrijeme javlja kod svakoga. Nije ni dobra ni loša, već jednostavno kao i svaka druga pojava, ima svoju funkciju. Ona je prirodna. Javlja se kad se osjećamo ugroženi nekim vanjskim podražajem, kada se nađemo u neugodnoj ili frustrirajućoj situaciji, osjećamo povrijeđenima ili razočaranima, ili kada se prisjetimo nekih već prošlih uznemirujućih događaja.
SVI imamo pravo biti ljuti, i djeca i odrasli. Isto tako, imamo pravo pokazati da smo ljuti, ali tako da ne povrijedimo sebe ili druge. Ljutimo se kada osjećamo da su narušena naša prava. Važno je pokazati da smo ljuti kako bi nas drugi bolje razumjeli. Usmjeravamo li ljutnju na ispravan način produbit ćemo odnose s ljudima oko sebe.
Ljutnja nije nešto što možemo izbjeći ni izabrati, ipak, možemo izabrati način na koji ćemo se s njom nositi. Tri su jednostavna koraka kojima možemo izaći na kraj s vlastitom ljutnjom…
Zapitati se "Jesam li ispravno uočio problem?", "Koja je moja uloga u svemu tome?", Jesam li i ja pridonio nesporazumu ili propustu?" ili "Jesu li moja očekivanja bila razumna i u skladu sa situacijom?"
Držati se problema. Biti spreman reći "oprosti" ili "pogriješio sam" i preuzeti krivnju za svoj dio problema.
Svaki trenutak je poseban ali i opće važan. Odgovorno je ljutiti se.
29.01.2008. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Dobar post. Pozdrav i BB.
29.01.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*take that *
kako ste svi kršćanski nastrojeni.....
30.01.2008. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
02.02.2008. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Svakako promisliti, ne reagirati odmah...bolje je. Više ljubavi, dobro kažeš.
03.02.2008. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...