Oni koji pokušavaju obraćenja i čuda objasniti i pojednostaviti, učiniti ih ništavnim, zaboravljaju kako u svojim najtežim trenucima patnje i boli i sami uzdižu pogled k nebu i traže pomoć od Onoga koji za njih ,,ne postoji,,.... čuda postoje, samo ih rijetko vidimo i razumijemo.. poz :))
26.01.2008. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ćesto sam razmišljala o obračenicima...nema pravila: U početku sam mislila da je puno jednostavnije postati obračenik ako nisi nikada bio katolik, pa kad ugledaš svu ljepotu ona te zasljepi i oduševljen si njome. I tada prihvačaš vjeru , gutaš i tražiš još. Gladan si Boga ! No primjetila sam da ti preobračnici ćesto nakon početnog fanatizma i euforijezaglibe na putovima i spetljaju se kao i svi drugi. Tradicionalni katolici, kojih ima isto više vrsta, ćesto nemaju vjere u srcu, barem ne istinskog Boga. Njima obraćenje traje puno duže. No ni to nije pravilo. Ali iz vlstitog iskustva mogu reći dvije stvari, prva je da se uljuljamo u neku lažnu sigurnost da smo u Božjoj milosti samim time što pripadamo njegovoj crkvi, da smo pravedni. A druga je stvar da zbog te spoznaje kako smo pravedni drugi su nam manje bitni, naši susjedi koji ne idu u crkvu, njihova djeca, a bome i crkvena hijerarhija u Vatikanu. Nešto smo nalik gunđalima koji ćesto nemaju uši da ćuju Božji poziv u nama samima. Sve do trena u kojem Bog ne prepozna našu čežnju, ne odluči da je praznina u našem srcu dovoljno velika da sada on pokuca i ispuni tu prazninu. A on to čini, opraštajući nama našu malodušnost i nevjeru.
27.01.2008. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubav..ah..ljubav
Oni koji pokušavaju obraćenja i čuda objasniti i pojednostaviti, učiniti ih ništavnim, zaboravljaju kako u svojim najtežim trenucima patnje i boli i sami uzdižu pogled k nebu i traže pomoć od Onoga koji za njih ,,ne postoji,,.... čuda postoje, samo ih rijetko vidimo i razumijemo.. poz :))
26.01.2008. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Upravo je u tome nutarnji život;
počinjati - i ponovno počinjati.
Osmjehe ti ostavljam...BTB
26.01.2008. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Službenici Gospodnji
Obraćenje je milost Gospodinova koja se uljeva u nas, a da li tu milost prihvaćamo ovisi samo o nama. Pozdrav i Božji blagoslov.
26.01.2008. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
Ćesto sam razmišljala o obračenicima...nema pravila: U početku sam mislila da je puno jednostavnije postati obračenik ako nisi nikada bio katolik, pa kad ugledaš svu ljepotu ona te zasljepi i oduševljen si njome. I tada prihvačaš vjeru , gutaš i tražiš još. Gladan si Boga ! No primjetila sam da ti preobračnici ćesto nakon početnog fanatizma i euforijezaglibe na putovima i spetljaju se kao i svi drugi. Tradicionalni katolici, kojih ima isto više vrsta, ćesto nemaju vjere u srcu, barem ne istinskog Boga. Njima obraćenje traje puno duže. No ni to nije pravilo. Ali iz vlstitog iskustva mogu reći dvije stvari, prva je da se uljuljamo u neku lažnu sigurnost da smo u Božjoj milosti samim time što pripadamo njegovoj crkvi, da smo pravedni. A druga je stvar da zbog te spoznaje kako smo pravedni drugi su nam manje bitni, naši susjedi koji ne idu u crkvu, njihova djeca, a bome i crkvena hijerarhija u Vatikanu. Nešto smo nalik gunđalima koji ćesto nemaju uši da ćuju Božji poziv u nama samima. Sve do trena u kojem Bog ne prepozna našu čežnju, ne odluči da je praznina u našem srcu dovoljno velika da sada on pokuca i ispuni tu prazninu. A on to čini, opraštajući nama našu malodušnost i nevjeru.
27.01.2008. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...