Ulazi Miljenko u mesnicu i kaže: - Trebate li svinjsku glavu? Mesar Đuro se skameni. Oblije ga hladan znoj, ruke mu se zgrče, nož padne na pod, noge mu otkažu. Ovako stanje pred pljačku ga nikada nije zadesilo. Kroz glavu mu je proletilo koliko je samo pljačkaša, ovim istim nožem koji mu je sad ispao, izbo na mrtvo ime i to nisu bili tipovi za zajebavat se s njima, zna on , i caji su mu to rekli. Ali ovaj lik, ovaj pogled, a posebice ova naredba, zna on tu naredbu, gledao je milijun puta u američkim filmovima - trilerima, u kojima bi uvijek pogodio tko je ubojica, kada pljačkaju, kako prvo išču neku pizdariju, a onda hladnokrvno dejstvuju. Zna on da sada ovaj ružnjaković hoće da ga ubije i opljačka, zna on da zna ovaj da on radi jebeni promet, ali jebote kakva je ovo faca, ni rođena mater ovo ne bi voljela, što ću sad radit, jadan ti sam, zašto mi Bog ovo radi, što sam mu ja napravio, pa svijeću sam mu zapalio još prije rata, a on me ostavio, ispred ovog me ostavio, samoga, Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio, ispred ove nakaze, ubojice, silovatelja, pljačkaša, pa ja imam ženu, djecu, još sam mlad, cijeli je život preda mnom... Đuru se um rascjepkao, tren prije gubitka svijesti, još je jedanput pogledao tu svinjsku glavu, a srce taj pogled iz te ružnoće, jednostavno, nije moglo podnijeti.
24.01.2008. (20:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I da i ne, dragi. Carstvo je sada postalo od Duhovnoga Svijeta. Glede priče, to je izvrstan početak: dođe vrtni patuljak Mijenko u mesnicu itd...Odlično, velim ti!
24.01.2008. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uđe Milenko u mesaru i kaže: Trebate li svinjsku glavu?" - Da, uzvrati mesar, ali ne brijemo prljavo bradato smeće. Znate mi mesari držimo do svoje reputacije - Pa dobro, opet će Svinjenko, onda idem do špice na kahvu i rahahahahahahaT-lokum. To bi ustvari bilo sve, harmsovski rečeno.
24.01.2008. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zakaj, Lo? Moram ti priznati da sam se smijao na Marolovu priču od riječi: pred pljačku...nadalje, a Kizo nije časio časa: Da, uzvrati mesar, i, idemo, dečki, odmah jebanje u glavu. Odlično. Čista literatura. Vaseljena je zapravo jedino mjesto u Hrvatskom na kojem se zbiva neue kaotische kunst.
24.01.2008. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uđe Milenko u mesnicu "Kurac od ovce od gipsa" i upita: "Trebate li svinjsku glavu?" Mesar ga pogleda, brzo prozre - jer Milenko nije bio od ljudi koje treba pet godina poznavati da biste znali s kim imate posla - pa otpovrnu: "E, moj Miljenko, imam ja riječ utjehe za tebe i mene, za sve nas koji znamo da je ovaj Svijet sazdan na poganom geslu: mucho trabajo, poco dineros. Ali, neka ova utjeha kose ostane među nama... Vidi, stari, stvari stoje ovako: Cijelu jednu vječnost nas nema. Onda nas na par desetaka godina ima. Pa nas opet cijelu jednu vječnost opet, zauvijek, nema! Zamisli ti sad to: između dviju vječnosti, živi čovjek! Ej, vječnosti! Zamisli samo koliko nas dugo nije bilo, i koliko nas dugo nikad više neće biti! I sad, u tom magnovenju, u trenu, u treptaju, pričamo ti i ja sada, dok niz nebo veče spušta se i pada. S jedne strane, dakle, neobično je poetično živjeti, a sav pathos i svi jadi i sve boli, toj poetičnosti i patetici samo pridonose a ne štete. S druge strane, zapravo nije nimalo muški cendrati nad tim trenutkom boli koji je život: koji kurac cendraš, pa to je sub specie aeternitatis trenutak ništa duži od trena boli kod zubara, rekao bi zlovoljni starozavjetni dragi Bogo da nas, ovako već nagluh, čuje. Ako već umireš, die hard, tetkice, umri muški frajeru, kaj naričeš kao kakav civil i pederčina! Tako je govorio Jahve. Što se mene i tebe tiče, znamo mi dakle da se užici u ovoj Dolini Suza preskupo plaćaju, i da je tih par trenutaka sreće u frapantnom nesrazmjeru s ogromnom, golemom količinom tuge, nesreće i boli, ali, s druge strane, iz perspektive ovih dvaju vječnosti, dobro je da smo barem taj neznatni tren živjeli, štoviše, koliko-toliko svjesni toga života! Na čudesan način ta smrtnost, a ne moguća besmrtnost, opravdava sve nedaće naših života! Samo zato jer nas za cijelu jednu vječnost više nikada neće biti, moj nepoznati suputniče i supatniče, ti i ja smo zauvijek opravdani i spašeni. Upravo sada, dok ovo pišem, dok te riječi čitaš. Jer, to je jedini mogući smisao ovog martirija od života. Nikakav ga raj ne može iskupiti. Nasuprot, samo besmisao i ništavilo nakon njega. Jer, samo ako s onu stranu nema ničega, ako nema onostranog, sve je s ove strane, pa i ta Pasija, posve smisleno. Tako nekako." Miljenko trenutak ostane zatečen zureći u mesara, pa ga upita: - Oprostite, htio sam samo pitati trebate li svinjsku glavu?
24.01.2008. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Parauliks, tj. Hudoba, slobodan sam odmah te izvijestiti o tome da si, što god da se desilo, laureat ovogodišnje nagrade: ENTER PRIZE, dakle lovorika za debut godine. Osim toga, ozbiljno konkuriraš za glavnu nagradu natječaja, Veliku Svinjsku Glavu sa Kositrenom Jabukom, jer je tvoj prilog jednostavno briljantan: a) sentencijalno lapidaran: minimum sredstava, maksimum efekta, b) medijalno samosvjestan, budući hipertekstualan, a opet, sljedeći linkovlje, sasvim kontekstualan, c) ironičan, i spram teme, i spram medija, u konzekvenci - spram poruke: da uđe Miljenko na Internet ba, čuj provale, majke ti!, d) neoliberalan, jer upućuje na tržište kao ultima ratio formiranja svake, pa i literarne, eo ipso, umjetničke vrijednosti nekog auteura, e) informativan, jer nas točno obavještava o tome koliko su na cijeni takve glave, f) edukativan, jer podučava o odnosu volumena glave i vrijedosti misli koja se njome vrzma, i g) multikulturalan, je iz Kastva promišlja situaciju bosanskog autora u Zagrebu! Reč da bi rekel! Moj naklon, mladagospon! Chapeau!
25.01.2008. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miljenko je bježao iz grada s olakšanjem kao što se bježi iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. U gradu je postojalo nešto protiv čega on jest i protiv čega će se s najvećim merakom uvijek i biti; neka mentalna i emotivna tupost koje ni kod Hrvata ni kod bilo kojeg drugog naroda nisu samo desničarski specifikum. Pače, eno čovjeka s Iblerovog trga koji se zagledao u njega kano zečica u maglovito jutro. I bi mu plavo oko srdca. Uto začu Srdu gdje od Smičiklasove pjeva blues. Poželi zasvirati. Uđe u dućan za meso. - Imate li bikovih žila za kontrabas?- upita Miljenko - Nemamo…- dućandžija će - ali imamo kravlji pičaka za usnu harmoniku. - Hm, znači tako. - reče Miljenko. - Da ti umotam, pisac?- podboči se dućandžija. - Neće meni niko pakovati. Ja sam hrvatski pisac, ali s većinom tih likova imam manje bilo kakve veze nego s nekim meni do danas nepoznatim madagaskarskim piscem. A imam ja i ljude koji me čitaju, koji me vole i koji će moje knjige pronaći bez obzira na to koliko ih netko u Profilovu Megastoreu sakrivao - pjenio se Jergos. - Baba, da i ti ne tražiš moju knjigu? Sakriše je zli ljudi... - upita staricu koja je prekapala kantu s otpacima. - Tražim sina...- odgovori staričica - Odvedoše ga ustaše. A izašao je pred kuću da se igra. - Baba, ljudi se igraju da su nešto što nisu, a hrvatski književni kritičari prihvaćaju tu igru. Vidiš baba, na toj sceni trenutno imamo četiri vrste hrvatskih pisaca. Prvi su oni takozvani najprevođeniji, kojih ima više od 10, a manje od 20. I ta je vrsta nastala iz neke ljubomore kada se bez ikakve osnove počelo hvaliti neke ljude da su najprevođeniji da bi bili ravni ili bolji od onih koje bismo prešutjeli. Druga vrsta su kultni hrvatski pisci, a to su oni, da citiram svog prijatelja i doista značajnog hrvatskog pisca Antu Tomića, koji ‘nemaju ni publiku, ni opus ni utjecaj’. Treću grupu čine ‘ozbiljni’ pisci koji pišu toliko neprohodno da ne možete pročitati više od dvije stranice, pa ih se proglašava zahtjevnim, uspoređuje s Jamesom Joyceom i pišu se o njima plahte tekstova. I tu je još četvrta grupa pisaca koji su neshvaćeni jer postoje medijski izvikani pisci koji su zauzeli cjelokupni prostor hrvatske književnosti. U tu četvrtu skupinu spadaju svi koji nisu ili jesu u bilo kojoj od prethodne tri skupine. - Bujrum! - reče baba i prdne, a Miljenko zasvira sa Srdom blues, u sumrak, na Duhove.
25.01.2008. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA Hudoba me je motivirao na ovo: Uđe Miljenko u mesnicu i nitko to ne primjeti! I, da anticipiram: Uđe Miljenko u dućan za meso i nitko to ne primjeti! Što sad to znači? Čitajte dalje...
Priča paradoksalnog Midnightcallera (kako poziv u ponoć, kad je to blog nekoga tko liježe s kokoškama!) je toliko dobra da zaslužuje moju analizu, a to je najviše što smrtnik u ovoj Dolini Suza, kao što Lolla može posvjedočiti, za sebe i svoje bližnje može priskrbiti:
Dakle, veli narator da je Miljenko bježao iz grada s olakšanjem... e, sad, kao što se bježi iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. Jest rano, ali nikad nije kasno za ovakvu zajebanciju: nije dosta to što nitko živ nema i ne može imati nikakvo iskustvo obračuna s medvjedom, nego je tu najprije hiperbolizirana šuma - of course, područje frojdovskog nesvjesnog - koja je neobično i odjednom gusta, a u njoj te napadaju, u toj gustoj šumi - medvjedi! Jebomepas, to prvi put čujem, da čovjeka napada skupina medvjeda, i to u gustoj šumi, ali slika je za bogove: pomahnitali mrki medvjedi skaču po bambusovim granama kao ratnici Kuće zelenog o'čaja bacajući šurikene, šakene i ostale barbikene za Miljenkom koji bježi iz grada/guste šume s očevidnim olakšanjem...uf! A kako i ne bi, opet, kad je već takva frka. U gradu je postojalo nešto portiv čega on jest...Ahahahaha, ovo je genijalno: narator je vjerojatno britanski ambasador, koji odlično govori hrvatski, čak možda zericu sintaktički i prerevno: nešto protiv čego on jest! Ženijalno. Kakav dah starine, kakva draguljarska preciznost. No, da vidimo protiv čega ba Miljenko jest, i protiv čega će on s najvećim merakom uvijek i biti: to je nadaleko čuvena i patentirana panonska plebejska statika sesilnih karaktera koji obitavaju na dnu iščezloga mora i sada emotivno ispražnjeni, tupi i nemisaoni pereniraju i ustrajavaju u kolopletu budalaština što ih je Sudbina namjenila narodima ovog paganskog podneblja, dok gore, nad nama, kategorički imperativ i barokni zlaćani krležijanski angeli revu svoju kantilenu već cijelu jednu Historiju predugo. I, tu ti uleti čovjek s Iblerovog, što je divna perifraza za Zombrlea, koja samo uvodi u neviđenu, gotovo lynchevsku prispodobu: kano zečica u maglovito jutro, tako Zombrle sozrecira Jergosa! I bi mu plavo oko srdca! Fantastično: plavo=blue=blues! Jebemtibigulicu, dobro je to, uh, dobra je, domaća je! Plavo oko Srdca, i eto ti Srde, i, velim bluesa: pjeva ona od Smičiklasove, što netom uspostavljenu melanholiju situacije i scene istom svodi na sitcom. Kao što dolikuje žanru, sljedi comic relief: meni jedan od dražih vicova, pa pretpostavljam da me narator poznaje i ispod pulta i pozdravlja, na čemu mu zahvaljujem, i onda fora dana: da ti umotam, pisac, podboči se dućandžija, a Miljac će: Neće meni niko pakovati. Ne znaš što je bolje, a ovo niko, e to je zaglavni kamen cijele konstrukcije! Onda neka baba traži Miljenkove knjige po smeću, jer da ih nama u Megastoreau, Jergos se pjeni kao Joycov pulski dan šarenih meershacaum volova, pak opet meta-fora: - Baba, da i ti ne tražiš moju knjigu?, pita Milentije, kad ono, neočekivano, obrat kosovac: - Jok, ba, tražim sina...- hahahahah, da odgovori staričica - odvedoše ga ustaše. A izašao je pred kuću da se igra. E, jebite vi meni sve ako ja ovo neću honorirat nagradom godine! Da je ovo napisao Miljac, Pavić bi izdao ne samo novo kolo uzjutarnje svjetske kratke priče, nego i domovinu! Doduše, ne prvi put, ali... Naratoru, tj. ovdje je vidljivo da je riječ i o autoru (mislim da je posrijedi žensko pismo!), nije dosta, pa kreće u klasifikaciju (hommage Jorgeovom katalogu kitajskih životinja), što samo svjedoči o postmodernoj osvještenosti književnice: četiri vrste hrvatskih pisaca, dakle imademo! Prvu, drugu, treću i četvrtu. Najprevođeniji, kultni - ha, ha, ha, da citiram svoga prijatelja, Antu Tomića!, a u kurac, pa ovo je za pet, pa čak i Tomić šalje frendice da pišu na konkursu o Miljcu u mesnici! - ozbiljni i neshvaćeni. Super! Životinje koje su upravo razbile ćup, nabrojane, one koje su vidjele cara i one koje piju tuš. Da ne bi bilo zajebancije i zabune, evo i posvete Borgesu (i Russellu): u četvrtu skupinu, neshvaćenih, spadaju svi koji nisu ili jesu u bilo kojoj od prethodne tri skupine. Odlično, odlično, odlično! Molim autoricu da se predstavi, jer jedna je od nagrada i čitanje priče Nemanji osobno, uz fildžan kahve s Ilidže. Cijela burleska završava jedinim mogućim, i dostojnim, krajem: - Bujrum! - reče baba i prdne, a Miljenko zasvira sa Srdom blues, u sumrak, na Duhove.
Ovo je ozbiljna stvar. Mislim, ovdje zaista ima nevjerojatno puno literature, u ovih par redaka. Miljenko Jergović upravo je otputovao iz Zagreba, kao iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. I ne bi mu trebalo biti žao: ovako nadareno, duhovito i pametno, nikada nisu nikoga ispratili. Za kraj, posveta: Poželi zasvirati. Uđe u dućan za meso!
25.01.2008. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja, kao nestalna članica natječaja Nemanjovih, ulažem pola veta poradi skretanja sa zadanog početka štiva natječaja. Iako štiva su vrhunska. Molim ovo prihvatiti na razmatranje. Hvala unaprijed.
25.01.2008. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole, ovdje je, kao što vidiš, dan prolog natječaja: u oba je slučaja obrađen INTRO, uvod u situaciju: što se sve zbilo PRIJE no što je Miljenko ušao u dukkan za meso, narečenu mesnicu.
25.01.2008. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Khahahahazahahahahastahahahan! Pa ne-vje-ro-jat-no! Kakva priča! Što to sve prethodi Miljenkovom INTRU, pomislila je Cveba, slušajući ga kako se predstavlja: ...: drago gospođo Cveba, ja bih da vam se predstavim... ahahahhaha, Cveba, smijem se od trenutka kad sam pročitao ovo smjerno upoznavanje: zovem se Miljenko, dugo sam vremena lijegao rano a momentalno sam u potrazi za mesnicom. Koji vam je vrag? Ne znaš tko je bolji! Dolazi Miljenko J., šansonjer iz Šeher-Sarajeva, i veli: Ja BiH da vam se predstavim. Zovem se Miljenko. Miljenko Jergović. Dejms Bong. Dugo sam vremena lijegao rano. A momentalno sam u potrazi za izgubljenom mesnicom. A u trokurac, pa ovo je super!
25.01.2008. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uđe M. u mesnicu "Đula i kćerkice" i stane u red. U redu sve žene, sedam žena. Ozbiljne, krupne srednjovječne žene, tek jedna udata, ostale rastavljene ili obudovjele. Ove tri obudovjele ga pogledaše kratko, preko oka. Mesar: ona, mesarka. Plećata, pogled joj oštar, u ruci krvava satara. Zvekne satarom po koljenici, a M. se štrecne. Prva žena dobije svoje meso, red se smanji, grune prvi sitnohladan znoj iza M.-ovih ušiju. Satara opet zvekne, M.-u srce preskoči, pa zabrza. Red se smanji. Vrata mesnice su škripala. Red se iznenada poveća: iza M.-a još jedna žena - M. se ne usudi pogledati. Disala mu je za vrat. Težak, topao dah na njegov hladnim znojem obliven vrat iznad kojega brižno oblikovana punđa. Zvekne satara, popucaju rebarca, red se smanji, srce sve brže. Škripa vrata. Topli dah žene. Tih kiselkast parfem, znoj. Satara, šljapkanje odrezaka. Srce. Klapanje nezgrapnih potpetica o bijele pločice poda. Škripa vrata. Satara: ZBRANG! ZBRANG! ZBRANG! - M. se odjednom previje od užasa, zahropće, srce mu se snažno zgrči, pa se naglo opusti i krv u nj sune i srce eksplodira, a krv navre na njegova usta i kroz nos i on se strovali mrtav na bijele pločice. "Zaključaj", reče mesarka jednoj od obudovjelih, pa naoštri veliki nož.
25.01.2008. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao laureat prethodnog natječaja, ulažem oštar prosvjed jer nisam dobio obećanu nagradu. Naime, u propozicijama natječaja pisalo je Laureata konkursa čeka neprocenjiva nagrada: iz pristojne razdaljine moći će da vidi kako u Vempajr Stejt Tim Bilding u Koranskoj ulici ulazi klasik Miljenko Jergović lično, sam, ili u pratnji dobrog glasa koji ga bije. Pozivam raspisivača natječaja da ispuni svoju, zakonom propisanu obvezu. Uz gore rečeno, želim istaknuti da sam zgrožen količinom izrečenih pogrda pa se, kao visoko moralna individua, ograđujem od (dobrog dijela) napisanog. Placet!! P.S. Nemanja, najviše bi mi odgovoralo da mi avion rezerviraš vikendom. Znaš, obitelj i to... ;)
25.01.2008. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa Hero, evo, zar ovo nije pristojna razdaljina iz koje možeš razabrati kako klasik upratnji bodyguard glasa, koji ga iz nekog nepoznatog razloga svaki dan bije, ulazi u legendu, ba!? Ili ti smatraš da je to nepristojna razdaljina!? Hero, čim ti tako kukumavčiš znači da nemaš priču! To jest, imaš, ali kako si ti perfekcionist, nisi zadovoljan time što imaš, nego bi i opet pobjedu: kakvu vražje sudjelovanje, pobijediti sve je!, je li tako?! Rađe ti nama daj neku priču, pa onda moraliziraj, makar kroz poantu.
25.01.2008. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao malu - bila je nekih 56 cm visoka i gotovo isto toliko široka, što se i danas u tragovima nazire u konfiguraciji njene glave, koja je en face i u profilu gotovo navlas ista - Kocku su (bilo bi bezobrazno sada kazati: odatle joj naravno nadimak) znali kažnjavati stavljajući je na neodređeno vrijeme pod stol. Traumatizirana tim bezizlaznim položajem, jer, kako ispod stola izići, znala je satima naricati, vrištati i kumiti samo da je, o kad bi barem!, na tren puste van! Ali, avaj! Nesmiljeni kakvi jesu - samo, tko je taj koji bi im zamjerio? - njeni hranitelji nisu hajali za tu zlehudu deračinu, nego bi običavali iz grada dovoditi goste, ugledne liječnike i vračare, zvjezdoznance, travare pa i župnika, velečasnog Botlu Špiranca-Jagića, a sve u nadi da će doskočiti suroj boljetici koja je svakim danom sve to više halapljivo gutala životni elan male Kockice, imenom Delilah Špoljarić. Dijete je začudo inače bilo neveselo, nekako potuljeno, tužno kao vrba što se na obližnjem potoku nehajno nadvijala...no, to je sasvim druga priča...ukratko, bilo je to gotsko, spooky-derište, kojemu ni najjednostavnije igrice njurgavim rilcem i ljepljivim kuglicama koje bi iz njega vješto čeprkala nikada ne bi dosadile! Sve dok jednog dana, zaboravivši da je Kocka pod stolom (malo je reći pod stolom: ta kocka prostora pod stolom, za Kocku je bio pravi kavez, istinski zatvor u kojem ju je odsustvo rešetaka to tim više zbunjivalo, i, konzekventno, paraliziralo), nesretno, previđeno dijete nije čulo raspravu nad stolom. Mamsi, žena solidnog, konzervativnog habitusa, upitala je svog supruga, nehajog lokalnog mesara Tomu Šporaljića: Toma, ti boga, ti se celi život baviš svinjami, pak buš znal po pravdi reči kaj me već tri noći muči i neda mi mira spati. Ve, reči, Jalžabet (a tako se gospođa zvala), same pitaj, če pa znam, mam ti bum povedal, otpovrnu Toma, nekako odustno, više misleći na šnaps kod velečasnog Špiranca, nego na tronoćnu muku svoje ocvale Jalžabe. Toma, no če se ti prav razmeš okoli svinja, reči mi ak jedna svinja pretrči dva kilometra za jeden sat, kulike bo svinjčadi pretrčalo jeden kilometer za dva sata? Nije sada važan Toma Špoljarić i njegova mesarska teorija i praksa, nije sada bitno je li Toma otišao na tu partiju šnapsa k velečasnom Jagiću, ne, sve je to manje bitno od onoga što se dogodilo u gomolju na vratu male Kockice, koja je, da podsjetimo, revno tražila izlaz iz neugodne situacije u kojoj se našla, naime zatočena ispod stola! To što je Kocki tada prošlo kroz glavu (naime glavu!), dragi čitatelju, moguće je pročitati na jednom hrvatskom popularnom blogu, imena Unatrašnja strana vrata. Ta uzaludna potraga svijetom za točnim odgovorom na pitanje koje je uništilo ne samo jedan mladi život, nego i jednu solidnu katoličku obitelj, kao i mesarnu koja je već treću generaciju prehranjivala dobar dio sjevernoturopoljske nizije, možete sad i vi pratiti kroz pustolovine male Kocke: na jednu smo već upozorili, opisavši neobičan fenomen koji je ona - i to sama, svojim snagama - odmah u Sloveniji uočila: kad god u nju uđe, mora dva puta boraviti na granici; pri ulazi, kao i na izlazu! Što je Kocka tek vidjela u Švicarskoj?
25.01.2008. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je li tu toj zemlji satova i točnosti napokno pronašla svoj nutarnji mir i odgovor na pitanje o broju svinja koje za jedan sat pretrče dva kilometra? Za manje snalažljive ili nesklone avanturizmu, za danas bih izdvojio tek jednu usputnu crticu, koja divno priziva u pamćenje onaj stol iz djetinjstva male Kocke. Pročitajmo njen sastav zajedno: "BOR Juče sam bila s prijateljicom i njezinom kćerkom u šetnji šumom. Pošto je u dijelu Ciriha gdje one žive bilo snijega, a zbog hladnoće sve je bilo puno inja taj tren napunila sam cijelu memorijsku karticu svog fotića, a zaboravila uzeti kabao za prebacivanje slika na kompjuter. No sve u svemu zadovoljna sam s nekoliko svojih uradaka. Danas ću vam pokazati jednu sliku s tog izleta koja me podsjetila na nešto drugo. Borić ograđen žicom. U prvi mah mislite ružno, podsjeća na zatvor, ali nije tako. Netko se potrudio i uložio dosta pažnje i brige da zaštiti to malo slatko drvce od prolaznika, stanara šume i hladnoće jer u podnožju vidimo da je korijen zaštićen suhom travom. Palo mi je na pamet koliko ljubavi za jedno obično malo drvce a koliko ljudi ne mari ni za rođenu djecu..." Da, Kocka kaže: "Borić ograđen žicom. U prvi mah mislite ružno, podsjeća na zatvor, ali nije tako." Ružno je to. Ne Borić (iako nam ne kaže tko je to Borić, kako mu je ime niti čime se bavi), nije on ružan, pa čak ni to što je ograđen žicom - ta, možda je riječ o kakvom konceptualnom umjetniku, tko zna!? Ružno je to što Kocka odmah pomisli na zatvor. To je ružno. I zato ja apeliram na primarijusa Lebowskog i dokotra Jatogena da se uključe u raspravu o mogućoj terapiji koja bi malu Kocku nekako osposobila za koliko-toliko normalan svakodnevni život. A svinje?, reći ćete! Što sa svinjama? Da, stvarno, još uvijek ostaje pitanje: Ako jedna svinja dva kilometra pretrči za jedan sat, koliko će svinja pretrčati jedan kilometar za dva sata? Odgovor na ovo pitanje omogućio bi maloj Kocki da konačno nađe izbavljenje iz zemaljskih muka pronašavši izlaz iz situacije u kojoj je, ovako ili onako, od malena: pomoći ćete joj, rječju, da izađe ispod stola! Organizirajmo naš Blog Aid, odgovorimo na to pitanje zajedno, i spasimo jedan mladi život. Nije loše činiti dobro. Mada...
25.01.2008. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cvebo, meni je pak izvrstan taj odsječni ritam rečenica i njihova kadenca: može se slobodno kazati da forma ovdje izražava sadržaj. Riječi režu k'o satara, rečenice padaju k'o krmenadle! Zvekne satara, popucaju rebarca, red se smanji, srce sve brže. U hrvatskoj je literaturi ovakvom lakoćom ritmom rečenice baratala jedino još Ivana Brlić-Mažuranić (nezaboravni opisi vatre, frcanje iskri i ostale salamanderije).
25.01.2008. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uđe Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: - Trebate li svinjsku glavu? Mesar odgovori :-Najmanje je svinja za koje si vjerovao da ćeš ih uvijek imati uza se. Kada si neku od njih prvi put jebao, neprestano bi odgađao kraj. Kasnije su te uzbuđivale i svojim sadržajem i izgledom. No i njih ćeš, kao i sve druge, morati ostaviti uz gorko uvjerenje kako je u ovom gradu, ali i na ovom svijetu, prirodno agregatno stanje svinje dimljena slanina, šnicla i krvavice. Nekome će to kasnije zvučati patetično, ali će za tebe, pogotovu kad stigneš u druge gradove i u još uvijek žive farme ili svinjce, plamene vlasi Farrah Fawcett biti gola istina. Miljenko istom uze komad masnog papira u koji je namjeravao umotati krvavice koje slavljeni pisci, naučio je to, naime, kroz godine, neizmjerno cijene i počne luđački pisati po njemu, hvatajući svaku mesarovu riječ, kao da ganja voljenu prasad po dvorištu. Za kratko vrijeme, na istom se tom sjajnom papiru sjajio ulomak teksta težak dobrih pola kilograma. - Pojačat će ove riječi težinu na mojoj vagi, zadovoljno je, stajavši sa strane, razmišljao mesar. -Pisci…, pomisli zatim uzbuđeno, nasmijavši se krajičkom usana. Ovakve bi trebalo svrstati u obveznu lektiru, tada bi možda moj mali Jožek više radio u mesnici, a manje gubio vrijeme na čitanje. Miljenko pak ode zadovoljan svojim zapisom, zapali Marlboro i napiše knjigu služeći se masnim omotom kao matricom za masni uspjeh.
25.01.2008. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
ne mogu se uživit. vrtni patuljci ne idu u mesnice. btw, u re back?!
24.01.2008. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Ulazi Miljenko u mesnicu i kaže: - Trebate li svinjsku glavu? Mesar Đuro se skameni. Oblije ga hladan znoj, ruke mu se zgrče, nož padne na pod, noge mu otkažu. Ovako stanje pred pljačku ga nikada nije zadesilo. Kroz glavu mu je proletilo koliko je samo pljačkaša, ovim istim nožem koji mu je sad ispao, izbo na mrtvo ime i to nisu bili tipovi za zajebavat se s njima, zna on , i caji su mu to rekli. Ali ovaj lik, ovaj pogled, a posebice ova naredba, zna on tu naredbu, gledao je milijun puta u američkim filmovima - trilerima, u kojima bi uvijek pogodio tko je ubojica, kada pljačkaju, kako prvo išču neku pizdariju, a onda hladnokrvno dejstvuju. Zna on da sada ovaj ružnjaković hoće da ga ubije i opljačka, zna on da zna ovaj da on radi jebeni promet, ali jebote kakva je ovo faca, ni rođena mater ovo ne bi voljela, što ću sad radit, jadan ti sam, zašto mi Bog ovo radi, što sam mu ja napravio, pa svijeću sam mu zapalio još prije rata, a on me ostavio, ispred ovog me ostavio, samoga, Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio, ispred ove nakaze, ubojice, silovatelja, pljačkaša, pa ja imam ženu, djecu, još sam mlad, cijeli je život preda mnom...
Đuru se um rascjepkao, tren prije gubitka svijesti, još je jedanput pogledao tu svinjsku glavu, a srce taj pogled iz te ružnoće, jednostavno, nije moglo podnijeti.
24.01.2008. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
I da i ne, dragi. Carstvo je sada postalo od Duhovnoga Svijeta.
Glede priče, to je izvrstan početak: dođe vrtni patuljak Mijenko u mesnicu itd...Odlično, velim ti!
24.01.2008. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Uđe Milenko u mesaru i kaže: Trebate li svinjsku glavu?"
- Da, uzvrati mesar, ali ne brijemo prljavo bradato smeće. Znate mi mesari držimo do svoje reputacije
- Pa dobro, opet će Svinjenko, onda idem do špice na kahvu i rahahahahahahaT-lokum.
To bi ustvari bilo sve, harmsovski rečeno.
24.01.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
ulažem veto na zadanu...
24.01.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zakaj, Lo?
Moram ti priznati da sam se smijao na Marolovu priču od riječi: pred pljačku...nadalje, a Kizo nije časio časa: Da, uzvrati mesar, i, idemo, dečki, odmah jebanje u glavu. Odlično.
Čista literatura.
Vaseljena je zapravo jedino mjesto u Hrvatskom na kojem se zbiva neue kaotische kunst.
24.01.2008. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
čuj , ipak sam ja tankoćutno žensko ;)))
samo vi raspalite;))) idem čitat ono dole
24.01.2008. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Uđe Milenko u mesnicu "Kurac od ovce od gipsa" i upita: "Trebate li svinjsku glavu?"
Mesar ga pogleda, brzo prozre - jer Milenko nije bio od ljudi koje treba pet godina poznavati da biste znali s kim imate posla - pa otpovrnu:
"E, moj Miljenko, imam ja riječ utjehe za tebe i mene, za sve nas koji znamo da je ovaj Svijet sazdan na poganom geslu: mucho trabajo, poco dineros. Ali, neka ova utjeha kose ostane među nama...
Vidi, stari, stvari stoje ovako:
Cijelu jednu vječnost nas nema.
Onda nas na par desetaka godina ima.
Pa nas opet cijelu jednu vječnost opet, zauvijek, nema!
Zamisli ti sad to: između dviju vječnosti, živi čovjek! Ej, vječnosti! Zamisli samo koliko nas dugo nije bilo, i koliko nas dugo nikad više neće biti!
I sad, u tom magnovenju, u trenu, u treptaju, pričamo ti i ja sada, dok niz nebo veče spušta se i pada. S jedne strane, dakle, neobično je poetično živjeti, a sav pathos i svi jadi i sve boli, toj poetičnosti i patetici samo pridonose a ne štete. S druge strane, zapravo nije nimalo muški cendrati nad tim trenutkom boli koji je život: koji kurac cendraš, pa to je sub specie aeternitatis trenutak ništa duži od trena boli kod zubara, rekao bi zlovoljni starozavjetni dragi Bogo da nas, ovako već nagluh, čuje. Ako već umireš, die hard, tetkice, umri muški frajeru, kaj naričeš kao kakav civil i pederčina!
Tako je govorio Jahve.
Što se mene i tebe tiče, znamo mi dakle da se užici u ovoj Dolini Suza preskupo plaćaju, i da je tih par trenutaka sreće u frapantnom nesrazmjeru s ogromnom, golemom količinom tuge, nesreće i boli, ali, s druge strane, iz perspektive ovih dvaju vječnosti, dobro je da smo barem taj neznatni tren živjeli, štoviše, koliko-toliko svjesni toga života! Na čudesan način ta smrtnost, a ne moguća besmrtnost, opravdava sve nedaće naših života! Samo zato jer nas za cijelu jednu vječnost više nikada neće biti, moj nepoznati suputniče i supatniče, ti i ja smo zauvijek opravdani i spašeni. Upravo sada, dok ovo pišem, dok te riječi čitaš. Jer, to je jedini mogući smisao ovog martirija od života. Nikakav ga raj ne može iskupiti. Nasuprot, samo besmisao i ništavilo nakon njega. Jer, samo ako s onu stranu nema ničega, ako nema onostranog, sve je s ove strane, pa i ta Pasija, posve smisleno.
Tako nekako."
Miljenko trenutak ostane zatečen zureći u mesara, pa ga upita:
- Oprostite, htio sam samo pitati trebate li svinjsku glavu?
24.01.2008. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hudoba Hudobic
Uđe Miljenko na Internet.
25.01.2008. (07:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Parauliks, tj. Hudoba, slobodan sam odmah te izvijestiti o tome da si, što god da se desilo, laureat ovogodišnje nagrade: ENTER PRIZE, dakle lovorika za debut godine. Osim toga, ozbiljno konkuriraš za glavnu nagradu natječaja, Veliku Svinjsku Glavu sa Kositrenom Jabukom, jer je tvoj prilog jednostavno briljantan: a) sentencijalno lapidaran: minimum sredstava, maksimum efekta, b) medijalno samosvjestan, budući hipertekstualan, a opet, sljedeći linkovlje, sasvim kontekstualan, c) ironičan, i spram teme, i spram medija, u konzekvenci - spram poruke: da uđe Miljenko na Internet ba, čuj provale, majke ti!, d) neoliberalan, jer upućuje na tržište kao ultima ratio formiranja svake, pa i literarne, eo ipso, umjetničke vrijednosti nekog auteura, e) informativan, jer nas točno obavještava o tome koliko su na cijeni takve glave, f) edukativan, jer podučava o odnosu volumena glave i vrijedosti misli koja se njome vrzma, i g) multikulturalan, je iz Kastva promišlja situaciju bosanskog autora u Zagrebu! Reč da bi rekel! Moj naklon, mladagospon! Chapeau!
25.01.2008. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poziv u ponoć
Miljenko je bježao iz grada s olakšanjem kao što se bježi iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. U gradu je postojalo nešto protiv čega on jest i protiv čega će se s najvećim merakom uvijek i biti; neka mentalna i emotivna tupost koje ni kod Hrvata ni kod bilo kojeg drugog naroda nisu samo desničarski specifikum. Pače, eno čovjeka s Iblerovog trga koji se zagledao u njega kano zečica u maglovito jutro. I bi mu plavo oko srdca. Uto začu Srdu gdje od Smičiklasove pjeva blues. Poželi zasvirati. Uđe u dućan za meso.
- Imate li bikovih žila za kontrabas?- upita Miljenko
- Nemamo…- dućandžija će - ali imamo kravlji pičaka za usnu harmoniku.
- Hm, znači tako. - reče Miljenko.
- Da ti umotam, pisac?- podboči se dućandžija.
- Neće meni niko pakovati. Ja sam hrvatski pisac, ali s većinom tih likova imam manje bilo kakve veze nego s nekim meni do danas nepoznatim madagaskarskim piscem. A imam ja i ljude koji me čitaju, koji me vole i koji će moje knjige pronaći bez obzira na to koliko ih netko u Profilovu Megastoreu sakrivao - pjenio se Jergos.
- Baba, da i ti ne tražiš moju knjigu? Sakriše je zli ljudi... - upita staricu koja je prekapala kantu s otpacima.
- Tražim sina...- odgovori staričica - Odvedoše ga ustaše. A izašao je pred kuću da se igra.
- Baba, ljudi se igraju da su nešto što nisu, a hrvatski književni kritičari prihvaćaju tu igru. Vidiš baba, na toj sceni trenutno imamo četiri vrste hrvatskih pisaca. Prvi su oni takozvani najprevođeniji, kojih ima više od 10, a manje od 20. I ta je vrsta nastala iz neke ljubomore kada se bez ikakve osnove počelo hvaliti neke ljude da su najprevođeniji da bi bili ravni ili bolji od onih koje bismo prešutjeli. Druga vrsta su kultni hrvatski pisci, a to su oni, da citiram svog prijatelja i doista značajnog hrvatskog pisca Antu Tomića, koji ‘nemaju ni publiku, ni opus ni utjecaj’. Treću grupu čine ‘ozbiljni’ pisci koji pišu toliko neprohodno da ne možete pročitati više od dvije stranice, pa ih se proglašava zahtjevnim, uspoređuje s Jamesom Joyceom i pišu se o njima plahte tekstova. I tu je još četvrta grupa pisaca koji su neshvaćeni jer postoje medijski izvikani pisci koji su zauzeli cjelokupni prostor hrvatske književnosti. U tu četvrtu skupinu spadaju svi koji nisu ili jesu u bilo kojoj od prethodne tri skupine.
- Bujrum! - reče baba i prdne, a Miljenko zasvira sa Srdom blues, u sumrak, na Duhove.
25.01.2008. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
NEMANJA
Hudoba me je motivirao na ovo: Uđe Miljenko u mesnicu i nitko to ne primjeti! I, da anticipiram: Uđe Miljenko u dućan za meso i nitko to ne primjeti!
Što sad to znači? Čitajte dalje...
Priča paradoksalnog Midnightcallera (kako poziv u ponoć, kad je to blog nekoga tko liježe s kokoškama!) je toliko dobra da zaslužuje moju analizu, a to je najviše što smrtnik u ovoj Dolini Suza, kao što Lolla može posvjedočiti, za sebe i svoje bližnje može priskrbiti:
Dakle, veli narator da je Miljenko bježao iz grada s olakšanjem... e, sad, kao što se bježi iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. Jest rano, ali nikad nije kasno za ovakvu zajebanciju: nije dosta to što nitko živ nema i ne može imati nikakvo iskustvo obračuna s medvjedom, nego je tu najprije hiperbolizirana šuma - of course, područje frojdovskog nesvjesnog - koja je neobično i odjednom gusta, a u njoj te napadaju, u toj gustoj šumi - medvjedi! Jebomepas, to prvi put čujem, da čovjeka napada skupina medvjeda, i to u gustoj šumi, ali slika je za bogove: pomahnitali mrki medvjedi skaču po bambusovim granama kao ratnici Kuće zelenog o'čaja bacajući šurikene, šakene i ostale barbikene za Miljenkom koji bježi iz grada/guste šume s očevidnim olakšanjem...uf! A kako i ne bi, opet, kad je već takva frka.
U gradu je postojalo nešto portiv čega on jest...Ahahahaha, ovo je genijalno: narator je vjerojatno britanski ambasador, koji odlično govori hrvatski, čak možda zericu sintaktički i prerevno: nešto protiv čego on jest! Ženijalno. Kakav dah starine, kakva draguljarska preciznost. No, da vidimo protiv čega ba Miljenko jest, i protiv čega će on s najvećim merakom uvijek i biti: to je nadaleko čuvena i patentirana panonska plebejska statika sesilnih karaktera koji obitavaju na dnu iščezloga mora i sada emotivno ispražnjeni, tupi i nemisaoni pereniraju i ustrajavaju u kolopletu budalaština što ih je Sudbina namjenila narodima ovog paganskog podneblja, dok gore, nad nama, kategorički imperativ i barokni zlaćani krležijanski angeli revu svoju kantilenu već cijelu jednu Historiju predugo. I, tu ti uleti čovjek s Iblerovog, što je divna perifraza za Zombrlea, koja samo uvodi u neviđenu, gotovo lynchevsku prispodobu: kano zečica u maglovito jutro, tako Zombrle sozrecira Jergosa! I bi mu plavo oko srdca! Fantastično: plavo=blue=blues! Jebemtibigulicu, dobro je to, uh, dobra je, domaća je! Plavo oko Srdca, i eto ti Srde, i, velim bluesa: pjeva ona od Smičiklasove, što netom uspostavljenu melanholiju situacije i scene istom svodi na sitcom. Kao što dolikuje žanru, sljedi comic relief: meni jedan od dražih vicova, pa pretpostavljam da me narator poznaje i ispod pulta i pozdravlja, na čemu mu zahvaljujem, i onda fora dana: da ti umotam, pisac, podboči se dućandžija, a Miljac će: Neće meni niko pakovati. Ne znaš što je bolje, a ovo niko, e to je zaglavni kamen cijele konstrukcije!
Onda neka baba traži Miljenkove knjige po smeću, jer da ih nama u Megastoreau, Jergos se pjeni kao Joycov pulski dan šarenih meershacaum volova, pak opet meta-fora:
- Baba, da i ti ne tražiš moju knjigu?, pita Milentije, kad ono, neočekivano, obrat kosovac:
- Jok, ba, tražim sina...- hahahahah, da odgovori staričica - odvedoše ga ustaše.
A izašao je pred kuću da se igra.
E, jebite vi meni sve ako ja ovo neću honorirat nagradom godine! Da je ovo napisao Miljac, Pavić bi izdao ne samo novo kolo uzjutarnje svjetske kratke priče, nego i domovinu! Doduše, ne prvi put, ali...
Naratoru, tj. ovdje je vidljivo da je riječ i o autoru (mislim da je posrijedi žensko pismo!), nije dosta, pa kreće u klasifikaciju (hommage Jorgeovom katalogu kitajskih životinja), što samo svjedoči o postmodernoj osvještenosti književnice: četiri vrste hrvatskih pisaca, dakle imademo! Prvu, drugu, treću i četvrtu. Najprevođeniji, kultni - ha, ha, ha, da citiram svoga prijatelja, Antu Tomića!, a u kurac, pa ovo je za pet, pa čak i Tomić šalje frendice da pišu na konkursu o Miljcu u mesnici! - ozbiljni i neshvaćeni. Super! Životinje koje su upravo razbile ćup, nabrojane, one koje su vidjele cara i one koje piju tuš. Da ne bi bilo zajebancije i zabune, evo i posvete Borgesu (i Russellu): u četvrtu skupinu, neshvaćenih, spadaju svi koji nisu ili jesu u bilo kojoj od prethodne tri skupine.
Odlično, odlično, odlično! Molim autoricu da se predstavi, jer jedna je od nagrada i čitanje priče Nemanji osobno, uz fildžan kahve s Ilidže.
Cijela burleska završava jedinim mogućim, i dostojnim, krajem:
- Bujrum! - reče baba i prdne, a Miljenko zasvira sa Srdom blues, u sumrak, na Duhove.
Ovo je ozbiljna stvar. Mislim, ovdje zaista ima nevjerojatno puno literature, u ovih par redaka.
Miljenko Jergović upravo je otputovao iz Zagreba, kao iz guste šume u kojoj te napadaju medvjedi. I ne bi mu trebalo biti žao: ovako nadareno, duhovito i pametno, nikada nisu nikoga ispratili.
Za kraj, posveta: Poželi zasvirati. Uđe u dućan za meso!
25.01.2008. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Ja, kao nestalna članica natječaja Nemanjovih, ulažem pola veta poradi skretanja sa zadanog početka štiva natječaja. Iako štiva su vrhunska. Molim ovo prihvatiti na razmatranje. Hvala unaprijed.
25.01.2008. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Marole, ovdje je, kao što vidiš, dan prolog natječaja: u oba je slučaja obrađen INTRO, uvod u situaciju: što se sve zbilo PRIJE no što je Miljenko ušao u dukkan za meso, narečenu mesnicu.
25.01.2008. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
.. : draga gospođo Cveba, ja bih da vam se predstavim, zovem se Miljenko, dugo sam vremena lijegao rano a momentalno sam u potrazi za mesnicom..
25.01.2008. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Khahahahazahahahahastahahahan! Pa ne-vje-ro-jat-no! Kakva priča!
Što to sve prethodi Miljenkovom INTRU, pomislila je Cveba, slušajući ga kako se predstavlja:
...: drago gospođo Cveba, ja bih da vam se predstavim...
ahahahhaha, Cveba, smijem se od trenutka kad sam pročitao ovo smjerno upoznavanje: zovem se Miljenko, dugo sam vremena lijegao rano a momentalno sam u potrazi za mesnicom.
Koji vam je vrag?
Ne znaš tko je bolji!
Dolazi Miljenko J., šansonjer iz Šeher-Sarajeva, i veli: Ja BiH da vam se predstavim. Zovem se Miljenko. Miljenko Jergović. Dejms Bong. Dugo sam vremena lijegao rano. A momentalno sam u potrazi za izgubljenom mesnicom.
A u trokurac, pa ovo je super!
25.01.2008. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
NOVO ŽENSTVO
Uđe M. u mesnicu "Đula i kćerkice" i stane u red. U redu sve žene, sedam žena. Ozbiljne, krupne srednjovječne žene, tek jedna udata, ostale rastavljene ili obudovjele. Ove tri obudovjele ga pogledaše kratko, preko oka. Mesar: ona, mesarka. Plećata, pogled joj oštar, u ruci krvava satara. Zvekne satarom po koljenici, a M. se štrecne. Prva žena dobije svoje meso, red se smanji, grune prvi sitnohladan znoj iza M.-ovih ušiju. Satara opet zvekne, M.-u srce preskoči, pa zabrza. Red se smanji. Vrata mesnice su škripala. Red se iznenada poveća: iza M.-a još jedna žena - M. se ne usudi pogledati. Disala mu je za vrat. Težak, topao dah na njegov hladnim znojem obliven vrat iznad kojega brižno oblikovana punđa. Zvekne satara, popucaju rebarca, red se smanji, srce sve brže. Škripa vrata. Topli dah žene. Tih kiselkast parfem, znoj. Satara, šljapkanje odrezaka. Srce. Klapanje nezgrapnih potpetica o bijele pločice poda. Škripa vrata. Satara: ZBRANG! ZBRANG! ZBRANG! - M. se odjednom previje od užasa, zahropće, srce mu se snažno zgrči, pa se naglo opusti i krv u nj sune i srce eksplodira, a krv navre na njegova usta i kroz nos i on se strovali mrtav na bijele pločice.
"Zaključaj", reče mesarka jednoj od obudovjelih, pa naoštri veliki nož.
25.01.2008. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
Care, klanjam se ne samo tvojoj erudiciji nego i refleksu !
25.01.2008. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Kao laureat prethodnog natječaja, ulažem oštar prosvjed jer nisam dobio obećanu nagradu.
Naime, u propozicijama natječaja pisalo je Laureata konkursa čeka neprocenjiva nagrada: iz pristojne razdaljine moći će da vidi kako u Vempajr Stejt Tim Bilding u Koranskoj ulici ulazi klasik Miljenko Jergović lično, sam, ili u pratnji dobrog glasa koji ga bije.
Pozivam raspisivača natječaja da ispuni svoju, zakonom propisanu obvezu. Uz gore rečeno, želim istaknuti da sam zgrožen količinom izrečenih pogrda pa se, kao visoko moralna individua, ograđujem od (dobrog dijela) napisanog.
Placet!!
P.S. Nemanja, najviše bi mi odgovoralo da mi avion rezerviraš vikendom. Znaš, obitelj i to... ;)
25.01.2008. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pa Hero, evo, zar ovo nije pristojna razdaljina iz koje možeš razabrati kako klasik upratnji bodyguard glasa, koji ga iz nekog nepoznatog razloga svaki dan bije, ulazi u legendu, ba!? Ili ti smatraš da je to nepristojna razdaljina!?
Hero, čim ti tako kukumavčiš znači da nemaš priču! To jest, imaš, ali kako si ti perfekcionist, nisi zadovoljan time što imaš, nego bi i opet pobjedu: kakvu vražje sudjelovanje, pobijediti sve je!, je li tako?! Rađe ti nama daj neku priču, pa onda moraliziraj, makar kroz poantu.
25.01.2008. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..u doktorovom sjajnom uradku najviše mi se dopada onaj akcent gdi škripe vrata !
25.01.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Muharko Žalgiris-Jerhojansk
Koska
I dio
Kao malu - bila je nekih 56 cm visoka i gotovo isto toliko široka, što se i danas u tragovima nazire u konfiguraciji njene glave, koja je en face i u profilu gotovo navlas ista - Kocku su (bilo bi bezobrazno sada kazati: odatle joj naravno nadimak) znali kažnjavati stavljajući je na neodređeno vrijeme pod stol. Traumatizirana tim bezizlaznim položajem, jer, kako ispod stola izići, znala je satima naricati, vrištati i kumiti samo da je, o kad bi barem!, na tren puste van! Ali, avaj! Nesmiljeni kakvi jesu - samo, tko je taj koji bi im zamjerio? - njeni hranitelji nisu hajali za tu zlehudu deračinu, nego bi običavali iz grada dovoditi goste, ugledne liječnike i vračare, zvjezdoznance, travare pa i župnika, velečasnog Botlu Špiranca-Jagića, a sve u nadi da će doskočiti suroj boljetici koja je svakim danom sve to više halapljivo gutala životni elan male Kockice, imenom Delilah Špoljarić. Dijete je začudo inače bilo neveselo, nekako potuljeno, tužno kao vrba što se na obližnjem potoku nehajno nadvijala...no, to je sasvim druga priča...ukratko, bilo je to gotsko, spooky-derište, kojemu ni najjednostavnije igrice njurgavim rilcem i ljepljivim kuglicama koje bi iz njega vješto čeprkala nikada ne bi dosadile! Sve dok jednog dana, zaboravivši da je Kocka pod stolom (malo je reći pod stolom: ta kocka prostora pod stolom, za Kocku je bio pravi kavez, istinski zatvor u kojem ju je odsustvo rešetaka to tim više zbunjivalo, i, konzekventno, paraliziralo), nesretno, previđeno dijete nije čulo raspravu nad stolom. Mamsi, žena solidnog, konzervativnog habitusa, upitala je svog supruga, nehajog lokalnog mesara Tomu Šporaljića: Toma, ti boga, ti se celi život baviš svinjami, pak buš znal po pravdi reči kaj me već tri noći muči i neda mi mira spati. Ve, reči, Jalžabet (a tako se gospođa zvala), same pitaj, če pa znam, mam ti bum povedal, otpovrnu Toma, nekako odustno, više misleći na šnaps kod velečasnog Špiranca, nego na tronoćnu muku svoje ocvale Jalžabe. Toma, no če se ti prav razmeš okoli svinja, reči mi ak jedna svinja pretrči dva kilometra za jeden sat, kulike bo svinjčadi pretrčalo jeden kilometer za dva sata? Nije sada važan Toma Špoljarić i njegova mesarska teorija i praksa, nije sada bitno je li Toma otišao na tu partiju šnapsa k velečasnom Jagiću, ne, sve je to manje bitno od onoga što se dogodilo u gomolju na vratu male Kockice, koja je, da podsjetimo, revno tražila izlaz iz neugodne situacije u kojoj se našla, naime zatočena ispod stola! To što je Kocki tada prošlo kroz glavu (naime glavu!), dragi čitatelju, moguće je pročitati na jednom hrvatskom popularnom blogu, imena Unatrašnja strana vrata. Ta uzaludna potraga svijetom za točnim odgovorom na pitanje koje je uništilo ne samo jedan mladi život, nego i jednu solidnu katoličku obitelj, kao i mesarnu koja je već treću generaciju prehranjivala dobar dio sjevernoturopoljske nizije, možete sad i vi pratiti kroz pustolovine male Kocke: na jednu smo već upozorili, opisavši neobičan fenomen koji je ona - i to sama, svojim snagama - odmah u Sloveniji uočila: kad god u nju uđe, mora dva puta boraviti na granici; pri ulazi, kao i na izlazu! Što je Kocka tek vidjela u Švicarskoj?
25.01.2008. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Muharko Žalgiris-Jerhojansk
Koska
II dio
Je li tu toj zemlji satova i točnosti napokno pronašla svoj nutarnji mir i odgovor na pitanje o broju svinja koje za jedan sat pretrče dva kilometra? Za manje snalažljive ili nesklone avanturizmu, za danas bih izdvojio tek jednu usputnu crticu, koja divno priziva u pamćenje onaj stol iz djetinjstva male Kocke. Pročitajmo njen sastav zajedno: "BOR Juče sam bila s prijateljicom i njezinom kćerkom u šetnji šumom. Pošto je u dijelu Ciriha gdje one žive bilo snijega, a zbog hladnoće sve je bilo puno inja taj tren napunila sam cijelu memorijsku karticu svog fotića, a zaboravila uzeti kabao za prebacivanje slika na kompjuter. No sve u svemu zadovoljna sam s nekoliko svojih uradaka. Danas ću vam pokazati jednu sliku s tog izleta koja me podsjetila na nešto drugo. Borić ograđen žicom. U prvi mah mislite ružno, podsjeća na zatvor, ali nije tako. Netko se potrudio i uložio dosta pažnje i brige da zaštiti to malo slatko drvce od prolaznika, stanara šume i hladnoće jer u podnožju vidimo da je korijen zaštićen suhom travom. Palo mi je na pamet koliko ljubavi za jedno obično malo drvce a koliko ljudi ne mari ni za rođenu djecu..." Da, Kocka kaže: "Borić ograđen žicom. U prvi mah mislite ružno, podsjeća na zatvor, ali nije tako." Ružno je to. Ne Borić (iako nam ne kaže tko je to Borić, kako mu je ime niti čime se bavi), nije on ružan, pa čak ni to što je ograđen žicom - ta, možda je riječ o kakvom konceptualnom umjetniku, tko zna!? Ružno je to što Kocka odmah pomisli na zatvor. To je ružno. I zato ja apeliram na primarijusa Lebowskog i dokotra Jatogena da se uključe u raspravu o mogućoj terapiji koja bi malu Kocku nekako osposobila za koliko-toliko normalan svakodnevni život. A svinje?, reći ćete! Što sa svinjama? Da, stvarno, još uvijek ostaje pitanje: Ako jedna svinja dva kilometra pretrči za jedan sat, koliko će svinja pretrčati jedan kilometar za dva sata? Odgovor na ovo pitanje omogućio bi maloj Kocki da konačno nađe izbavljenje iz zemaljskih muka pronašavši izlaz iz situacije u kojoj je, ovako ili onako, od malena: pomoći ćete joj, rječju, da izađe ispod stola! Organizirajmo naš Blog Aid, odgovorimo na to pitanje zajedno, i spasimo jedan mladi život. Nije loše činiti dobro. Mada...
25.01.2008. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Cvebo, meni je pak izvrstan taj odsječni ritam rečenica i njihova kadenca: može se slobodno kazati da forma ovdje izražava sadržaj. Riječi režu k'o satara, rečenice padaju k'o krmenadle!
Zvekne satara, popucaju rebarca, red se smanji, srce sve brže.
U hrvatskoj je literaturi ovakvom lakoćom ritmom rečenice baratala jedino još Ivana Brlić-Mažuranić (nezaboravni opisi vatre, frcanje iskri i ostale salamanderije).
25.01.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nonstalgija
Uđe Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: - Trebate li svinjsku glavu?
Mesar odgovori :-Najmanje je svinja za koje si vjerovao da ćeš ih uvijek imati uza se. Kada si neku od njih prvi put jebao, neprestano bi odgađao kraj. Kasnije su te uzbuđivale i svojim sadržajem i izgledom. No i njih ćeš, kao i sve druge, morati ostaviti uz gorko uvjerenje kako je u ovom gradu, ali i na ovom svijetu, prirodno agregatno stanje svinje dimljena slanina, šnicla i krvavice. Nekome će to kasnije zvučati patetično, ali će za tebe, pogotovu kad stigneš u druge gradove i u još uvijek žive farme ili svinjce, plamene vlasi Farrah Fawcett biti gola istina.
Miljenko istom uze komad masnog papira u koji je namjeravao umotati krvavice koje slavljeni pisci, naučio je to, naime, kroz godine, neizmjerno cijene i počne luđački pisati po njemu, hvatajući svaku mesarovu riječ, kao da ganja voljenu prasad po dvorištu.
Za kratko vrijeme, na istom se tom sjajnom papiru sjajio ulomak teksta težak dobrih pola kilograma.
- Pojačat će ove riječi težinu na mojoj vagi, zadovoljno je, stajavši sa strane, razmišljao mesar.
-Pisci…, pomisli zatim uzbuđeno, nasmijavši se krajičkom usana.
Ovakve bi trebalo svrstati u obveznu lektiru, tada bi možda moj mali Jožek više radio u mesnici, a manje gubio vrijeme na čitanje.
Miljenko pak ode zadovoljan svojim zapisom, zapali Marlboro i napiše knjigu služeći se masnim omotom kao matricom za masni uspjeh.
25.01.2008. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...