Poštovana gospođo,ja sam na vaš blog došla sasvim slučajno sa Coolinarike i pročitala ovo vaše pismo. Ne mogu pojmiti tu bol koju ste vi prošli i tu bol života koji sada živite poslije smrti vaše drage Une,jedne i jedine.(.lijepog li imena).Meni je drago da ne mogu pojmiti tu bol...meni je dijete nastradalo u prometnoj nesreći 31.10 2006. godine,isti dan kad je na pješačkom prijelazu u Malešnici stradala djevojčica pod kotačima kola hitne pomoći...Taj dan moja je kćer Lea ,lavica moja,letjela zrakom na pješačkom prijelazu u našem naselju u Prečkom.Cijeli dan u bolnici,nosila sam nemoćno dijete na rukama kraj njenog psihički slomljenog i nemoćnog od šoka oca.Moje dijete je prošlo bez ozljeda,mislim da je netko,neki anđeo čuvao moje dijete,samo je pala na travu,ugruvana i ništa više...deset dana poslije plakala sam stalno misleći na tu ženu čije je dijete 500 m dalje od mojega isti dan poginulo,mislila sam da sam ja mogla biti ta žena...stalno mislim na to koliko moram biti zahvalna. Draga gospođo,mislim na vas,pomislim ako pročitam vaše misli i riječi upućene njoj,kao da Una oživljava u mojim mislima..ako pogledam njene slike,možda je malo bliža ovome svijetu...No svakako sigurna sam u jedno...ono što je sv.Pavao rekao:ljubav nikada ne prestaje.u to vjerujem,nikakva smrt ne može zaustaviti ljubav,ona je onkraj smrti.Primite moje tople prijateljske pozdrave i iskrenu sućut radi vašeg nenadoknadivog gubitka.
27.01.2008. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga milicza, da, susrećemo se na Coolinarici, ali tamo mi je "pjesma", tamo trenutno odlutam u neke druge sfere, veseliji način života, bavim se s nečim što me održava u ovom plutanju i zato mi taj site puno znači, kad sam već izgleda odabrala da i dalje živim. Ovaj pak blog je moje pravo sadašnje ja, moje buđenje, moj dan, moj san bez snova. Ovdje sam s njome, ovdje suze teku, ovdje mi drhti ruka dok pišem, ovdje mi drhti nutrina pri pogledu na njeno lice. Nezamislivo je to sve, prestrašno, a dešava se ipak ...nekima. A za to nisi nikada spreman, to nikada ne planiraš, o tome nikada ne razmišljaš i kad se i desi nekom drugom, zapravo si sretan što nisi ti u pitanju. Sjećam se slučaja o kojem pišete, to je već bilo vrijeme, kad sam jednostavno počela "gutati" vijesti iz "crne kronike" nadajući se, da će mi, čuvši o nesreći drugih, uvijek mladih, biti lakše. Naravno da nije, samo je ona bila i bit će moja, dok drugi to nisu. Za razliku od Vas, meni nije dato iskustvo straha s pozitivnim rezultatom, Una zapravo nikada nije bila niti bolesna, osim jednog loma ruke, ništa, apsolutno ništa što bi kod mene stvarilo osjećaj zahvale životu, sudbini... ne znam kome, da me barem toga puta poštedjelo. Ničim "upozorena" našla sam se u užasu. A i dan danas je intezitet bola isti. Hvala na lijepim riječima.
28.01.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Poštovana gospođo,ja sam na vaš blog došla sasvim slučajno sa Coolinarike i pročitala ovo vaše pismo.
Ne mogu pojmiti tu bol koju ste vi prošli i tu bol života koji sada živite poslije smrti vaše drage Une,jedne i jedine.(.lijepog li imena).Meni je drago da ne mogu pojmiti tu bol...meni je dijete nastradalo u prometnoj nesreći 31.10 2006. godine,isti dan kad je na pješačkom prijelazu u Malešnici stradala djevojčica pod kotačima kola hitne pomoći...Taj dan moja je kćer Lea ,lavica moja,letjela zrakom na pješačkom prijelazu u našem naselju u Prečkom.Cijeli dan u bolnici,nosila sam nemoćno dijete na rukama kraj njenog psihički slomljenog i nemoćnog od šoka oca.Moje dijete je prošlo bez ozljeda,mislim da je netko,neki anđeo čuvao moje dijete,samo je pala na travu,ugruvana i ništa više...deset dana poslije plakala sam stalno misleći na tu ženu čije je dijete 500 m dalje od mojega isti dan poginulo,mislila sam da sam ja mogla biti ta žena...stalno mislim na to koliko moram biti zahvalna.
Draga gospođo,mislim na vas,pomislim ako pročitam vaše misli i riječi upućene njoj,kao da Una oživljava u mojim mislima..ako pogledam njene slike,možda je malo bliža ovome svijetu...No svakako sigurna sam u jedno...ono što je sv.Pavao rekao:ljubav nikada ne prestaje.u to vjerujem,nikakva smrt ne može zaustaviti ljubav,ona je onkraj smrti.Primite moje tople prijateljske pozdrave i iskrenu sućut radi vašeg nenadoknadivog gubitka.
27.01.2008. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Draga milicza, da, susrećemo se na Coolinarici, ali tamo mi je "pjesma", tamo trenutno odlutam u neke druge sfere, veseliji način života, bavim se s nečim što me održava u ovom plutanju i zato mi taj site puno znači, kad sam već izgleda odabrala da i dalje živim. Ovaj pak blog je moje pravo sadašnje ja, moje buđenje, moj dan, moj san bez snova. Ovdje sam s njome, ovdje suze teku, ovdje mi drhti ruka dok pišem, ovdje mi drhti nutrina pri pogledu na njeno lice. Nezamislivo je to sve, prestrašno, a dešava se ipak ...nekima. A za to nisi nikada spreman, to nikada ne planiraš, o tome nikada ne razmišljaš i kad se i desi nekom drugom, zapravo si sretan što nisi ti u pitanju. Sjećam se slučaja o kojem pišete, to je već bilo vrijeme, kad sam jednostavno počela "gutati" vijesti iz "crne kronike" nadajući se, da će mi, čuvši o nesreći drugih, uvijek mladih, biti lakše. Naravno da nije, samo je ona bila i bit će moja, dok drugi to nisu. Za razliku od Vas, meni nije dato iskustvo straha s pozitivnim rezultatom, Una zapravo nikada nije bila niti bolesna, osim jednog loma ruke, ništa, apsolutno ništa što bi kod mene stvarilo osjećaj zahvale životu, sudbini... ne znam kome, da me barem toga puta poštedjelo. Ničim "upozorena" našla sam se u užasu. A i dan danas je intezitet bola isti. Hvala na lijepim riječima.
28.01.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...