Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • tessa

    ah, draga sandra, ovaj post mi je bilo najteže čitati od svih dosad..baš teško, teško, teško...ali nije da nitko to više ne bi razumio..evo , ja te u potpunosti razumijem...svi misle da je najgore prošlo, a najgore je i bilo i sada je i tek slijedi..i od tog dana je najgore..
    joj, ovo tako grozno zvuči...ali kako da te utješim? stvarno bih htjela, ali ne znam kako..ponestaje riječi ...kad znam da strašno boli i da zapravo nema utjehe..evo tu sam da znaš da te imam u mislima i molitvama......molit ću za tebe i malu mrvicu...meni to puno pomaže...njoj da bude dobro gdje god bila i da je čuva i pazi, a tebi da da snage ,hrabrosti i volje svaki slijedeći dan...

    avatar

    24.01.2008. (12:08)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Draga Sandra nemam rijeci kojom bi Vas bar malo utjesila. Znajte samo da neprode niti jedan dan a da ja neposjetim Vasu stranicu. Glupo je to mozda reci ali na neki nacin Vasa Stelica zivi u mnogim poznatim i nepoznatim srcima zahvaljujuci ovoj stranici, a jedno od njih je i moje srce. Znajte da sam u mislima uz Vas iako se nepoznamo.
    Veliki zagrljaj od Danijele
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    24.01.2008. (15:03)    -   -   -   -  

  • Dora

    Neznam više što bi vam rekla. nemam riječi...
    Plačem svaki put kad dođem na ovaj blog...
    Teško je....jako.....
    Znajte da ima ljudi koji vas vole....i koji stalno misle i na Stelicu i na vas....držite se....(makar sam vam to već dosta puta rekla)....ali želim da znate da mislim na vas.....
    Pozdrav

    avatar

    24.01.2008. (16:47)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja najdraža Sandra,
    osjećam da ti je gore nego ikada do sada, barem otkad se poznajemo. Vrijeme nikako ne liječi sve rane, ne ovakve, meni se stvarno čini da je tebi s vremenom sve gore, jer si sve dalje od sretnih dana, kada je Stela bila pored tebe, živa i zdrava, kada ste se stisnule jedna uz drugu, a vani hladno ili pada kiša....Nažalost nikada više takvih dana, nikada je više nećeš zagrliti, vidjeti, gledati kako pleše, raste, čuti njen glas. Nema budućnosti koju ste zajedno planirale. Stoga ako itko misli da se takva tragedija može preboljeti za godinu dana, neka još jednom dobro promisli. To što ti radiš i normalno razgovaraš s ljudima ne znači da ti je bolje i da si preboljela, već znači samo to da ne želiš da se drugi u tvom društvu osjećaju nelagodno. Sama si rekla kako se ponekad sama uplašiš svojih osjećaja i reakcija, kako bi tek drugi, a vjerujem da bi bilo i onih dušebrižnika koji bi rekli da si izgubila razum. Zato ti pred drugima i ne pokazuješ kako se stvarno osjećaš, kako se osjećaš beznadežno i bezvoljno i čini ti se nemogućim tako provesti ostatak svog života, u tolikoj patnji i boli. A trebalo je biti sasvim drugačije, moralo je....Da se baš tebi desi takva tragedija, tebi koja si u djeci vidjela sav svoj život, sve svoje želje i ništa ti drugo nije trebalo, znala si što imaš.
    Sad se pitaš kako ti se to moglo desiti, da, kako, nakon toliko ljubavi u tvojoj obitelji, tebe, Silvia, Tine koja je od malih nogu bila izuzetno privržena Steli i zaštitnički se odnosila prema njoj, bez imalo ljubomore, da vam se dogodi ovakvo što i onda poslije toga treba živjeti, provesti ostatak života kako ti kažeš krnjeg života bez tog malog djetešca. A kako...

    voli te puno, puno tvoja Vesna

    avatar

    24.01.2008. (18:40)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Moram ti reći da mi je zaista sve crnje i crnje to što gledam. Ti moji dani preda mnom. Ja se samo nadam da će me ova obamrlost popustiti, da će se snaga vratiti. Ne znam što je ovo......možda i zbog rođendana. Mi bi u ovo vrijeme već imale gotovo sve spremno, plan, pozivnice, poklončiće.....ja bi se još s njom igrala Vesna. Pa bila je još tako mala djevojčica. I tako je voljela svoj život. Znaš li kako se ona znala lijepo igrati u svojoj sobi na podu, podigla je onaj krevet, a ispod njega je sve bilo puno igračaka, napravila bi si malu sobu za Barbike, pa kuhinjicu gdje im je kuhala, imala svoj mali novčanik, sjećam se dok je bila još manja i nije znala ništa o novcima da je govorila kako ima sto kuna maraka. Žabica moja. I malu blagajnu je imala pa se igrala tete u dućanu i malu ploču na vratima gdje se igrala škole, naravno bila je učiteljica.....Sve mi to nedostaje strašno, Tina je ovaj tjedan popodne u školi i stan je pust.....samo te bolne uspomene...Stelice moja mila.....

    avatar

    24.01.2008. (19:37)    -   -   -   -  

  • ..Niky..

    ja vas inače ne znam i slučajno sam naletila na ovaj blog..
    stvarno tužan post..
    i cijela situacija..
    teško je za razumjeti uopće te osječaje i boli..sigurno teško..
    mala Stela je zbilja kako ste rekli Andjeo u to vjerujte..
    Bog k sebi uzima one najbolje da budu njegovima Anđelima
    jednog dana ćete se i vi susresti s njome..
    pozz

    avatar

    24.01.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Da, zaboravila sam spomenuti da je tvoje sadašnje stanje sigurno povezano s rođendanom koji se bliži (jedan od datuma koji ti pogoršavaju i tako teško stanje, kao godišnjica i Božić), već drugi bez nje, a imala bi samo 9 godina i bila bi još uvijek mala curica koja te treba, pa nije čudo što i dalje osjećaš da te ona treba, a ti nisi pored nje. Kako to uopće zaboraviti i preboljeti, ne znam, čini se nemoguće, a tako bih željela da ti barem malo bude bolje. Onako sretno i voljeno dijete da svoj životić izgubi u takvoj jednoj bezveznoj ulici i to samo par koraka od svoje kuće, čini se kao u nekom filmu strave, ne čini se nikako moguće, kao ružan san, noćna mora. Kad sam neki dan ponovo prošla tim nesretnim križanjem, sve mi se činilo još nevjerojatnijim. Stvarno, kako je moguće da se takva tragedija desi na takvom jednom bezveznom križanju, na takvoj maloj cesti koja je uvijek zakrčena parkiranim automobilima posred ceste, cesti koju pređeš u par koraka. Ne znam, ali nije pravedno. Drži se draga moja Sandra i čuvaj koliko možeš.

    voli te puno tvoja Vesna

    avatar

    24.01.2008. (21:49)    -   -   -   -  

  • Seni

    predugo nisam bila ovdje.

    znate, sjetim vas se kad mi mama tepa..."moje sve na svijetu", pa razmišljam, kako bi ona bez mene (ne mislim ovo u nekom umišljenom smislu) i onda razmišljam...a kako vi bez Stele...ne znam...ili kada mi se tata smije (isto ne mislim na zlobno), također razmišljam, kako vaš muž, a kako Tina, kad razgovaram s bratom, kad komentiramo nešto, zezamo se.

    molim vas, držite se.

    avatar

    24.01.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • uplakana djevojčica

    zar su lagali ono ljudi koji su rekli da vrijeme liječi rane i da će sutra biti bolje?
    nisam bila dugo kod vas,ali često se sjetim vaših riječi,te predivne male Stelice...
    na neki sam se način našla u riječima u kojima pišete kako u sebi vičete a izvana ste kao robot,radite ono kaj se očekuje od vas i govorite ono kaj se očekuje od vas...znam da mislite da sam samo dijete koje nema pojma o mnogo stvari,ali i ja se nekad tako osječam,naravno to je drugačije,ali opet...
    za kraj bi voljela reči nešto lijepo,kao;držite se,biti će bolje...ali znam da ovo prvo nije lako,a ovo drugo može biti laž...
    veliki pozdrav ostavljam

    avatar

    24.01.2008. (23:44)    -   -   -   -  

  • Bad girl

    Nemojte loše misliti i sve će biti u redu!!!Znam da vam strašno nedostaje,nedostaje i meni koja ju ne znam, zavolila sam ju čim sam ju vidjela.Nažalost današnje vrijeme je strahota!Stradavaju mala i nevina djeca!!Zašto se to događa baš nama i ljudima koje toliko volimo?????Mislim da na to pitanje odgovora nema!Jedino ako vam baš netko želi nanjeti zlo,u što ne vjerujem,pogotovo ne za ovaj slučaj.Rasplačem se kao kišna godina svaki put kad dođem na ovaj blig i vidim sliku malene Stelice koje više nema!! :((

    Veliki pozdrav i držize se!!!!!

    avatar

    25.01.2008. (13:53)    -   -   -   -  

  • m@l@ uspomena

    .. čitam ovo i suze mi klize niz lice.. još sam mlada i toliko je toag pred mnom.. kad bi vam mogli kako pomoći ali znam da nijedna riječ ni ništa ne mogu vratiti malenu zvjezdicu stelu.. koja je sada postala andjeo.. i gleda nas s neba.. teško je.. i ne znam šta da vam napišem.. ne znam kako da vas utješim jer znam da utjehe nema.. treba nastaviti dalje.. ali kako .. kako se boriti s svakim novim danom znajući da je nema.. ona ne bi htjela da ste nesretni.. i sve što nam preostaju to su oni uspomene i oni trenuci koji žive u našem srcu.. ostavljam vam jedan veliki zagrljaj i pokušajte se ne predat..

    avatar

    25.01.2008. (20:01)    -   -   -   -  

  • mare

    jednostavno suze se na ovako nešto ne mogu zaustaviti....samo me trnci prođu....užasno....držite nam se, isplačite, vrištite to je najmanje šta možete.... nemojte se predati....

    avatar

    25.01.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    What a Grieving Mother Really Thinks

    Hello old friend,
    Oh yes you know
    I lost my child a while ago.
    No, no please
    Don’t look away
    And change the subject
    It’s ok.
    You see at first I couldn’t feel,
    It took so long, but now it’s real.
    I hurt so much inside you see
    I need to talk,
    Come sit with me?
    You see, I was numb for so very long,
    And people said, “My, She is so strong.”
    They did not know I couldn’t feel,
    My broken heart made all unreal.
    But then one day, as I awoke
    I clutched my chest, began to choke,
    Such a scream, such a wail,
    Broke from me..
    My child! My child!
    The horror of reality.
    But everyone has moved on, you see,
    everyone except for me.
    Now, when I need friends most of all,
    Between us there now stands a wall.
    My pain is more than they can bear,
    When I mention my child,
    I see their blank stare.
    “But I thought you were over it,”
    Their eyes seem to say,
    No, no, I can’t listen to this, not today.
    So I smile and pretend, and say, “Oh, I’m ok”.
    But inside I am crying, as I turn away.
    And so my old friend, I shall paint on a smile,
    As I have from the start,
    You never knowing all the while,
    All I’ve just said to you in my heart.

    voli te puno, puno Vesna

    avatar

    25.01.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    e da to je to.......
    kada maska koju stavimo radi drugih, da im ne bi bili prenaporni, postane preteška i kada ponekad padne i vidi se naš užas u duši koji nikako ne prolazi, ljudi se razbježe.....
    ne mogu se s tim nositi.............
    Čini im se da je to nešto što će vrijeme riješiti.......

    Draga moja Vesnica.........hvala ti mila, puno.......

    avatar

    25.01.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • Dora

    Nedostaješ nam malena ljepotice...da samo znaš koliko....volimo te,i zauvijek ćeš nam biti u srcima....
    Veliki pozdrav šaljem....

    avatar

    25.01.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • Tena

    Uplakanih ociju si pokusavam objasnit neke stvari.......,ali jednostavno ne mogu,ne shvacam zasto tako mali andeli odlaze i ostavljaju nam tugu koja nikada nece proci???....a onda se opet sijetim da su oni predobri za ovaj okrutan svijet,da ih Bog dovodi sebi na bolje mijesto gdje ce biti s njim! Znam da je u Vama ogromna tuga zapravo ne mogu je ni zamisliti,ali uvijek se sijetite Stela Vam je mozda daleko od ociju,ali vam je blizu Vaseg velikog srca i zna da ju volite najvise na svijetu!!! Ja vam zelim puno hrabrosti u zivotu i znajte niste sami!! mislim na vas!!!!*

    avatar

    26.01.2008. (01:46)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Nema rijeci utjehe za tako veliku bol, jer nista ne boli toliko kao gubitak djeteta.Ja sam izgubila brata prije nepune dvije godine, i bol je ogromna, jos je teza cinjenica kako se pomiriti i prihvatiti istinu da ga nema vise nikada...Iskreno sam u mislima sa vama, neka vam je milost Bozija na pomoci u nosenju tako teskog tereta!

    avatar

    26.01.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Memories

    Time can never erase
    the memory of your face
    nor the passage of the years
    stem the volume of my tears

    You are with me always
    in my heart throughout all days
    then in my dreams nightly
    your star shines ever so brightly

    I want your spirit to remain
    inside of me despite the pain
    to forget you would be a curse
    because no memories would be much worse

    You were born a part of me
    now you live within the heart of me
    forever precious forever young
    my beautiful darling little sweet one!

    voli te puno tvoja Vesna

    avatar

    26.01.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • ^Mare Mala*

    * Ljepu ste uspomenu stvorili,itekako ljepu.Istinu je teško prihvatit,nemoguće je..Ne da je nemoguće samo je teško..teško je prihvatit da nema vise nje..da je nikad vise necete VIDJETI,OSJETITI..to je jako bolno..a eto ona jadna malena..smrti se cak bojala..nije se ni izivila malo...veselje je za nju bilo..kad ce mama za nju isprigati palacinke,otici se igrati u dvoriste..to smo mi djeca,da..a moja rodica je poginula od 25 godina..:( :( kao i vasa kcerka od 7 :( :(
    njena mama je bila uzasno sokirana..imala sam 9 godina..mama i teta su posli na zalost..to je bilo uvecer..bilo me je strah samoj ostatit doma..bio je mrak..dosla sam tamo dala sam ruku..ta me je zena uhvatila za ruku i pocela je kristati..nisam ni znala sto se dogodilo..ta mi se slika vraca sada..i tu zenu..gledam sada..ona nema volje zivjeti..stvarno se divim zenama poput vas..kako imate volju za sutra...kako...svaka vam cast..

    *usput..sto ste vi po zanimanju????*

    avatar

    26.01.2008. (19:10)    -   -   -   -  

  • Ana.L.

    Draga teta Sandra,
    Eto, meni je samo 13 godina a već skoro godinu čitam Vaš divni blog. Na e-mail adresi sam dobila jedan e-mail, gdje ožalošćene majke traže da se skupi 5 000 potpisa. Njihova su djeca žrtve pijanih vozača. Nadam se da nemate ništa protiv toga jer ću Vam to poslati. Nadam se da ćemo bar tako učiniti svijet malo boljim mjestom. Užasno mi je žao radi Vaše djevojčice, držite mi se puno....
    Love,
    xxxxxxxxxxxxx

    avatar

    26.01.2008. (19:19)    -   -   -   -  

  • Ana.L.

    Zaista mi je žao ako će vas taj mail podsjetiti na bolne uspomene, jer mi nije bila to namjera, doista. Nadam se da se nećete ljutiti.....
    Love,
    ...............................

    avatar

    26.01.2008. (19:28)    -   -   -   -  

  • Ozana

    divan blog...rasplakali ste me
    ne znam kako se vi osjećate, al virujen da je strašno
    počivaj u miru stelice

    avatar

    26.01.2008. (20:39)    -   -   -   -  

  • ...malamedicinarka....

    Evo nisam bila već dugo ovdje pa da vam ostavim komentar...vidim da sam propustila nekoliko super postova...najveća pohvala Vama jer se vidi da se zaista trudite...

    avatar

    27.01.2008. (13:20)    -   -   -   -  

  • ^Mare Mala*

    danas sam pricala sa tatom nes..
    njegova mama je umrla i on je vidio i oblacio jee kad je umrla..
    svojim rukama..svoju mamu..s kojom je bio koja ga je hranila
    za koju bi zivot do,kad bi ga nes bolilo ona je bila tu ...
    i on je morao mrtvu gledati =(
    i rekao mi je..
    *Kad ti je najteže Bog ti da snage*
    mislim da je tako i vama..

    avatar

    27.01.2008. (16:42)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Draga moja Sandra,

    rijetki su ljudi koji mogu razumjeti bol gubitka djeteta..rijetki su oni koji će pronaći prave riječi koje će leći na naše rane i blažiti ih.. a vrijeme za nas će teći , ali se ništa neće promijeniti jer mi ćemo uvijek biti MAME bez svojih kćerkica...vrijeme tu ništa ne može..možda sam vjerovala da će s vremenom , ne biti lakše, nego da ću misli uspjeti usmjeriti u neke druge stvari...ali sam se prevarila..jer moje misli su svaku sekundu uz našu Petru... uz tvoju Stelu, sada i uz malenu Marinu.. uz ta mala slatka bića koja nam toliko nedostaju... možda smo naučile da bol skinemo sa lica i da nitko ne vidi ništa, ali iznutra na dane, barem ja, osjećam toliku fizičku bol, toliki teret...a to je ta ogromna količina ljubavi koja je ostala zatočena u nama, jer mi možemo grliti spomenik ali on neće nam uzvratiti...draga moja tužna prijateljice, radujem se danu kad više ovu bol neću osjećati, jer znam da ću držati u zagrljaju svoju djevojčicu...

    avatar

    28.01.2008. (07:30)    -   -   -   -  

učitavam...