Dragi Timoteju, bila sam jutros neizmjerno sretna kad sam vidjela da si mi bio u gostima. I ja sam sad malo više u svojim školskim obvezama pa nisam stigla previše ni komentirati, a da ti budem iskrena, osjećala sam i grižnju zbog mog zadnjeg upisa kod tebe. Nije bilo fer da povisim ton u gostima, ali jednostavno se tako dogodilo. Nisam pustila da se osjećaji u meni smire pa sam odmah "pucala" na prvu. Molim i Valentinu da mi oprosti grubost. Ono što sam joj htjela reći moglo je biti i bez povišenih tonova. Znam da ni ja nisam bila odmjerena, ali zaboljelo me prozivanje osoba koje osobno dobro poznajem i volim. I dalje smatram da smo svi zajedno pozvani na dijalog i razmjenu misli i iskustava. Sve se to može činiti u međusobnom uvažavanju, u ljubavi i strpljivosti, nenametljivo i bez nepotrebnog "prebrojavanja" svakog zareza i slova. Ovakav naš internetski način komunikacije ostavlja puno prostora da se neke misli do kraja ne doreknu, pa tako uvijek postoji i opasnost da se razviju polemike nakon kojih redovito dolazi do međusobnog nerazumijevanja. Pratila sam takve situacije na nekim katoličkim forumima i bila svjedok kako su sučeljavanja različitih tumačenja prerasla u prave ratove. Uvijek sam s tugom gledala kako se braća i sestre u Kristu dijele zbog sporednih stvari. Iz straha da se to ne dogodi- i sad sam reagirala poput ježa! Ne mislim da si nužno moramo ostavljati komentare: Lijepo napisano i sl., ali vjerujem da nam ti naši mali znakići ljubavi i brige neće upropastiti duhovni život. Eto, i meni su tvoje riječi i tvoj posjet donijele radost. U mom Selu, u cjelodnevnoj tišini i samoći, takav jedan pisani trag na svom blogu tumačim kao gestu bratske ljubavi i brige. Nikad me to nije uljuljkalo u samodopadnost, naprotiv... uvijek je donosilo radost spoznaje kako živim u zajednici Kristovih vjernika koji imaju srca jedni za druge.
23.01.2008. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skolastika
Dragi Timoteju, bila sam jutros neizmjerno sretna kad sam vidjela da si mi bio u gostima. I ja sam sad malo više u svojim školskim obvezama pa nisam stigla previše ni komentirati, a da ti budem iskrena, osjećala sam i grižnju zbog mog zadnjeg upisa kod tebe.
Nije bilo fer da povisim ton u gostima, ali jednostavno se tako dogodilo. Nisam pustila da se osjećaji u meni smire pa sam odmah "pucala" na prvu.
Molim i Valentinu da mi oprosti grubost. Ono što sam joj htjela reći moglo je biti i bez povišenih tonova. Znam da ni ja nisam bila odmjerena, ali zaboljelo me prozivanje osoba koje osobno dobro poznajem i volim.
I dalje smatram da smo svi zajedno pozvani na dijalog i razmjenu misli i iskustava. Sve se to može činiti u međusobnom uvažavanju, u ljubavi i strpljivosti, nenametljivo i bez nepotrebnog "prebrojavanja" svakog zareza i slova.
Ovakav naš internetski način komunikacije ostavlja puno prostora da se neke misli do kraja ne doreknu, pa tako uvijek postoji i opasnost da se razviju polemike nakon kojih redovito dolazi do međusobnog nerazumijevanja. Pratila sam takve situacije na nekim katoličkim forumima i bila svjedok kako su sučeljavanja različitih tumačenja prerasla u prave ratove.
Uvijek sam s tugom gledala kako se braća i sestre u Kristu dijele zbog sporednih stvari. Iz straha da se to ne dogodi- i sad sam reagirala poput ježa!
Ne mislim da si nužno moramo ostavljati komentare: Lijepo napisano i sl., ali vjerujem da nam ti naši mali znakići ljubavi i brige neće upropastiti duhovni život.
Eto, i meni su tvoje riječi i tvoj posjet donijele radost. U mom Selu, u cjelodnevnoj tišini i samoći, takav jedan pisani trag na svom blogu tumačim kao gestu bratske ljubavi i brige. Nikad me to nije uljuljkalo u samodopadnost, naprotiv... uvijek je donosilo radost spoznaje kako živim u zajednici Kristovih vjernika koji imaju srca jedni za druge.
23.01.2008. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...