Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • saraja azra

    sanja ti si super ...sve će to proći i zaboraviti se, evo ja se rijetko sjetim škole i zapravo poslije smo uspjeli u životu kako tko i neovisno uopće od uspjeha u školi zapravo ja sam jedina tadašnja odlikašica koja je u ratu relativno - dobro prošla ( ukratko završila studij radim u struci imam muža troje djece dva auta kuću + stan objavila knjigu od toga stan i auto na moje ime moji znači nisam sve udajom dobila + stan od tate u americi jer sam jedinica) -dadoh ti svoju imovinsku karticu ko da sam u saboru sada mnogi su jednostavno (tropađoza) propali to ti je bosanski izraz a tebi je bitno da mu olakšaš i ja te podržavam bitno je da on školu svlada a u životu će ja vjerujem u to uspjeti bolje i više od njihovih po njima "normalnih" odlikaša jao što ne volim kad se roditelju natječu u pameti kroz djecu jao što su mi takvi nedragi
    pozdrav s otoka draga

    avatar

    24.01.2008. (08:30)    -   -   -   -  

  • more nade

    Ma, ja ti se divim! Smatram da svakom djetetu treba omogućiti da se razvija prema svojim mogućnostima. Tako mislim i taj DAR može se razvijati i doći do izražaja u svoje vrijeme. :-) Sretano vam s novim načinom nastave!

    avatar

    24.01.2008. (08:44)    -   -   -   -  

  • more nade

    Mogu ti reći vrti mi se u glavi od tolikih posjeta na mom blogu. Zar je to moguće? I pitam se zašto su toliki ljudi tu a ne ostavljaju trag? I nije mi jasno da im je zanimljivo čitati me? Hm. ONo 10 ljudi koji čitaju i komentiraju to mi je jasno jer smo se na neki način upozanli preko naših blogova ali ovo... ima više od 10 ljudi! he... šta ti je internet. Evo već su se skoro skupila dva razrada posjetitelja... a kod tebe tek! Ništa ništa, idemo dalje...

    avatar

    24.01.2008. (08:48)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Ma ti već znaš što ja o tome mislim... samo ti još jednom želim reći ČESTITAM TI! Kad jednom odraste biće ti zahvalan što si se za njega izborila na takav način.

    avatar

    24.01.2008. (08:52)    -   -   -   -  

  • daj SANJAJ

    .jedina pravedna mjera je LJUBAV...........
    naravno :9 pusti ga da ti kupi RUŽŽŽŽE
    - a tko zna, možda odim njega još NETKO ti ih daruje :)))))))))))))))))

    avatar

    24.01.2008. (09:40)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    otvorila si mnoštvo pitanja. s time se svakodnevno susrećemo. i ne samo u školi. i ne samo kad je u pitanju disleksija. ono što bih ja sada naglasila jest kraj posta: što znači biti normalan? jesmo li to mi koji kao da nemamo nekih većih odstupanja od onog uvriježenog mišljenja što je to normalno? tko je normalan? čak i kad nosiš naočale mogu ti reći da si... ne želim s pogrdnim izrazima.. a da ti ne nabrajam što sve govorimo za druge.

    ako biti nenormalan znači biti dobar čovjek onda birajmo to!!
    nadam se da će tvoje zauzimanje za sina uroditi plodom. ma kako te nazivali.
    i sama vidiš kako se bojimo nekih etiketiranja i činimo sve da nam ne prilijepe tu naljepnicu. to što onaj dječak ima jedinice njegovim je roditeljima draža nego da se pomaknu i pomognu svome djetetu. samo neka je bez najljepnica. nije ih briga što malome ne čine uslugu. baš naprotiv.

    uopće ne znam jesam li ovo jasno napisala, ali tema je zanimljiva. zaintrigirao me već sam naslov. često se osjećam upravo s takvom vunom na svom tijelu. i ponekad požalim što je tako. i ponekad to ne doživljavam kao dar. baš naprotiv!!!

    zagrljaj, draga sanja!!

    avatar

    24.01.2008. (09:59)    -   -   -   -  

  • salvetna tehnika

    Draga Sanja,ja te u potpunosti razumijem jer znam o čemu govoriš.Prvo nisi glupa ni ti ni tvoje dijete.Ja imam curicu koja ima polineuropatiju iliti bolest propadanja živaca plus facijalis diplegiju iliti nema mimiku lica.U školi i na ulici prolazimo sve i svašta,jer su ljudi jednostavno prokleti i nekulturni i svašta.No dobro.Ona ja natprosječno inteligentna i sva sreća mentalno zdrava.Mi ćemo na jesen u peti i isto su rekli da će me uskoro zvati na razgovor za taj individualni pristup sa kojim se ja uopće ne slažem.A što se tiče prijatelja iz moje škole mogu ti reći da se viđamo rijetko i to je isto žalosno.

    avatar

    24.01.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Mislim da savršeno realno gledaš na situaciju u kojoj jeste, ti i
    tvoj dječak, i da pravi roditelj zapravo niti ne može postupiti na
    drugačiji način nego što to ti činiš.
    Ne razumijem roditelje tog drugog dječaka jer ne shvaćaju kako
    ga ignoriranjem problema zapravo oni obilježavaju.
    Ti svojega sina nisi obilježila odabirom individualnog pristupa nastavi,
    nego si mu olakšala i dopustila mu da bude ono što jeste - prekrasan
    dječak .

    A ocjene!!!
    E to je već posebna priča.
    Mislim da nisu, niti mogu biti nešto čime se određuje koliko je
    kvalitetno znanje i sposobnost onoga kojega se ocjenjuje, dakle učenika,
    nego individualizirani stav nastavnika.
    Sada ću ti reći primjer zašto mislim da je tome tako.
    Smatraš li da je logično i ispravno, zapravo moralno, da dječak koji je županijski prvak
    u stolnom tenisu u svom uzrastu, koji u svoju školu sa svakog
    natjecanja donosi pehar za osvojeno prvo ili drugo mjesto iz tjelesnog
    kod svoga nastavnika ima 3 ?!
    Meni to zvuči pomalo kao apsurd, no priznajem, možda gledam subjektivno.

    Znam da ocjene ih neće odrediti kao osobu, nego ono što su postigli,
    za što su sami za sebe izborili u životu ono koliko su naučili.
    Pa ipak?

    R.

    avatar

    24.01.2008. (10:59)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    naravno da si normalna. nisu normalni ovi koji ne dozvoljavaju psiholosku obradu svojeg djeteta. imam prijateljicu s takvom djevojcicom. ona ima jos problema i ide u posebnu skolu. inace je normalno dijete.

    avatar

    24.01.2008. (11:10)    -   -   -   -  

  • neko

    znaš onaj spot šta se vrti u Parlaonici: 'Ja bi htio imati Einstaina kao dijete, ti bi htio E. kao dijete, on bi htio... svi bi htjeli E. kao dijete...
    Žalosna je istina da bi stvarno mnogi roditelji i htjeli E. kao dijete, tj. nekog izuzetno sposobnog, komu ne treba čitati pitanje dva puta... i sl.
    Ti ipak shvaćaš... da je tvoje dijete tvoj dar, s disleksijom ili bez... Sigurno da je teško... tebi i nejmu na trenutke, suočavati se s tim problemima...
    BUDUĆI DA UČIMO SAMO OD ONOG KOGA VOLIMO... najvažnije je što ikad naučimo u životu da možemo voljeti i ibiti voljeni... i naravno upoznati Boga, koji je Ljubav...
    Ostajte dobro... i veselo... Isus voli sve ovčice!... a osobito one posebne, koje po ljudskim mjerilima ne bi imali visoku ocjenu... On ocjenjuje drugčije!

    avatar

    24.01.2008. (11:56)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Kao prvo da ti i ja kažem da si ti normalna! Normalni nisu ti drugi roditelji jer ništa neće postići tom tvrdoglavošću. I zaista nisu bitne te ocijene. On vjerojatno neće postati nuklearni fizičar. Ali, ako mu škola postane preteška zamrzit će ju pa neće završiti nikakvu. I to bi onda bio problem! A ovako će naučiti da škola nije neki bauk.
    Da, u osnovnoj školi zaista stječemo temelje i znanja i odgoja za budućnost, ali vrijeme prođe, raziđemo se sa tim ljudima i rijetko ih viđamo. U našim životima postanu nebitni.
    Dakle, maminim suncu, sretno! I ne obazirite se na komentare onih koji misle samo na danas! Ne mislim na blog. Kiss!

    avatar

    24.01.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Toliko si pitanja postavila da sam se zamislila. . .uvijek volim slušati što djeca rade i što razgovaraju u školi ,jer tako dobijam jasniju sliku i o učenicima i o učiteljici, Jedan dan je moja mlađa kčer došla iz škole objašnjavajući kako je jedan učenik ukrao roditeljima dvjesto kuna i častio nekolicinu učenika.Učiteljica je saznala i pozvala mamu na razgovor, a mama je to normalno primila i uopće se nije uzrujavala, ali se ovaj put učiteljica uzrujala na ovakvu maminu hladnokrvnost. Pitam se tko je tu normalan ? Razmišljaju li roditelji kakav put otvaraju svom djetetu odobravajući ovakve postupke ? Pozdrav ti ostavljam

    avatar

    24.01.2008. (14:08)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Ma ti si Sanjo jedna skroz normalna mama koja svome ditetu želi samo dobro. Žalosno je da u današnje vrime još uvik ima tako nazadnih ljudi, negdi je sramota čak i naočale nosit:
    Šta se ekipe iz škole tiče, uglavnom se vidimo onako u prolazu a u kontaktu san samo sa par njih!

    avatar

    24.01.2008. (14:27)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ođe nema dileme, ti i tvoje dijete ste normalni, a ovi što ne žele pomoć svom djetetu su budale a na žalost to će ispaštat njihovo dijete.

    avatar

    24.01.2008. (14:48)    -   -   -   -  

  • MNP

    Svojom ljubavlju najbolje pomažeš svom djetetu. To samo majke mogu. Sama
    ćeš najbolje procijeniti što je najbolje za njega i tako i činiš, i Sanja, ČESTITAM TI!
    Djeca najviše nauče od nas...a ti si odličan učitelj i najbolja majka! Tvoje dijete
    će ti biti zahvalno, kad dodje vrijeme...

    avatar

    24.01.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Ovo je stvarno za zamisliti se...
    Ovako,moje je mišljenje da je svako dijete osoba za sebe,i da u svakom slučaju djetetu treba pomoći...Mislim da individualni program,ali kako se zove,kod neke djece itekako ima smisla i treba ga primjeniti...mislim da si ti ispravno postupila....
    ali s druge strane imam dijete u blizini,susjed,6. raz. ....
    prošle godine za dlaku prošo peti...sad je na tom programu...opet isto,još gore...a mali pametan,upija kko spužva,ja radila s njim...ali roditeljima se neda,njemu se neda i moš da ....
    ma,svakakvih nas ima...
    osmjehe ti ostavljam...

    avatar

    24.01.2008. (15:50)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Draga Sanja,ti najbolje poznaješ svoje dijete i najviše ga voliš i nimalo ne sumnjam u tvoju odluku .Pusti nazadnjake da pričaju što hoće.Vrijeme će pokazati da si bila u pravu.

    avatar

    24.01.2008. (17:07)    -   -   -   -  

  • andjel

    svaka majka najbolje zna što je za njeno djete u redu a što nije...ne brini mila moja...učinila si ono što je tvom djetetu trebalo..a to je da se ne sojeća manje vrijedno...
    još ako pričaš doma s njim o tome i ako mu objašnjavaš o čemu se radi...sigurna sam da će sve biti ok ;)

    avatar

    24.01.2008. (17:21)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Da šta nego si normalna ? Kakvo bi moglo bit dite od D i D ? Tako i tvoj mali, normalan miljun posto !
    I divna si mati.

    avatar

    24.01.2008. (17:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ne opterećuj se okolinom! Jako dobro te razumijem..... imam krvavih iskustava sa primitivnom sredinom.
    Za svoje dijete si učinila najbolje što si mogla. Odrastanje u ovo vrijeme nije lako za one koji se po bilo čemu razlikuju.... To je teže odrastanje... prolije se puno suza, ali na kraju ih to ojača. ne brini! Sve si dobro napravila!

    avatar

    24.01.2008. (18:54)    -   -   -   -  

  • lučica

    Ja se nikad nisam povodila za masom i za trendovima, ni u čemu, pa tako ni u odgoju djece, iako si postavljam slična pitanja kao i ti,i moj u petom ima problem s prilagođavanjem jer nije nasilnik,odličan je učenik(štreber u očima drugih)..i itd da ne nabrajam,a kod nas u školi ,konkretno u tom razredu ima jedan drugi problem.."sindrom mama"(naziv sam izmislila jer neznam kak se to stručno kaže),mame koje ja imam osjećaj i dojam uopće ne poznaju svoju djecu,(čudom se čude razrednici,pa čak joj i ne vjeruju,jer njihovo dijete to nije moglo mapraviti,ili nije napravilo),zatvaraju oći pred problemima,djeca im markiraju s satova a one im to opravdavaju,jer je to "normalno",i naravno opet ja nisam normalna jer meni to nije normalno kao njima..joj,joj,sve sam tu smotala :),pozdrav tebi,e, a ono najvažnije što sam htjela reći je da moje dijete sjedi u klupi s djetetom koje ima disleksiju,prijatelji su i privatno se družimo mi roditelji,i malenog svakodnevno ismijavaju,inače je maleni vrlo dobar ,a njegovi roditelji čak razmišljaju o preseljenju u drugi razred ili čak školu.

    avatar

    24.01.2008. (19:40)    -   -   -   -  

  • angie

    Reči ću ti srcem, divno si ovo napisala, iz svake riječi izvire tvoja ljubav prema Najdražem, i ja bih isto postupila na tvom mjest. Ja imamm nećaka s disleksijom, ali roditelji spadaju u one "zatucanije", niti traže stručno mišljenje, ni pomoć, niti žele savjete sa strane, na kraju ga je baka uzela pod svoje i svaki dan se muči, uči s njim, piše zadaću, čak odlazi i na informacije. A roditelji kažu, kad ima volje neka radi. Pozdrav:))))

    avatar

    24.01.2008. (20:32)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Svi vole dobiti podršku za ono što čine, a ja mislim da je jedina bitna podrška ljubav, sa što manje uvjeta, i to je to, i ovdje je baš to, to. Ne daj se i samo vozi sunčanom stranom :)

    avatar

    24.01.2008. (21:58)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    joj, sad bi te ja po toj lijepoj, obloj... samo da si mi bliže... :p

    avatar

    24.01.2008. (22:08)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Zaista, ne daj se, u pravu si.
    Ma kakva crna ovca; djeca znaju biti jako okrutna, ali bojim se da samo kopiraju roditelje.
    Da, sve naučimo u osnovnoj, samo -srećom- i ta osnovna prođe.
    Imala sam obljetničarski sastanak s ekipom pred par godina i to je bilo lijepo, no prava prijateljstva ostala su mi iz gimnazije, s faksa...svakako iz nekog zrelijeg životnog razdoblja.
    A petice...;-)))))...diplomirala sam s peticama, ma tko me ikad pitao i za to...

    avatar

    24.01.2008. (22:29)    -   -   -   -  

učitavam...