Komentari

rudarka.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • jja

    Ne znam mnogo o toj bolesti, da li je poznato sto je uzrok?

    avatar

    20.01.2008. (15:14)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    autoimuna bolest - proradi gen, tijelo stvori antitjela i ubije stanice gušterače koje proizvode inzulin..

    avatar

    20.01.2008. (15:19)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    Dobro da mala postaje sve veca, a time i svjesnija i odgovornija, pa ce se moci i sama brinuti za inzulin vrlo skoro.
    ne znam puno o tome, moja baka je imala staracki dijabetes

    avatar

    20.01.2008. (15:34)    -   -   -   -  

  • kabulske price

    I ja imam diabetes i to vec 6 godina. Interesira me zasto joj dajete inzulin preko igle - zasto ne olovke ili inzulinska pumpica???

    avatar

    20.01.2008. (15:43)    -   -   -   -  

  • mama44

    Sretna sam žena. Djeca su mi zdrava.Za dijabetes znam da se s njim može dobro i kvalitetno živjeti ako ga se drži pod kontrolom...malena je sve odraslija i pametnija....prema tome, bit će dobro.

    A post ispod...smijeh me uhvatio, odmah mi je pala na pamet usporedba viđenoga sa onim gdje sam ja zadnje bila...u Splitu...:)))))))))

    avatar

    20.01.2008. (16:11)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    ..bolesti su sastvni dio svakodnevnice..vidim da smo svi zajedno slabo edicirani..i o bolesti razgovaramo tek kad se pojavi

    avatar

    20.01.2008. (16:14)    -   -   -   -  

  • Klara

    mislim da bi o tome trebao netko u školi ozbiljno vodit brigu,
    škola je dužna to djetetu omogućit, dogovorit se s razrednicom, ravnateljem ili pedagogom,
    sa svima moraš ozbiljno porazgovarati
    i možda bi pomoglo da nastavničkom vijeću uputiš malu molbu u vezi s tim,
    tak da se na sjednici vijeća to pročita i da ljudi u školi svi znaju, nema ti druge

    avatar

    20.01.2008. (17:34)    -   -   -   -  

  • preporuka

    pokušajte s inzulinskom pumpom. to je mali aparatić veličine mobitela, u kojem stoji ampulica kratkotrajnog inzulina, a pomoću katetera je povezana s tijelom na mjestu uboda malene savitljive cjevčice. cjevčica se uvede pomoću igle, a zatim se igla odstrani, a cjevčica ostane, pa ne smeta jer je gipka. kratkotrajni inzulin dotječe u organizam konstantno u bazalnoj količini, koju odredi liječnik, a kod jela si dijete izdozira bolus-količinu prema količini hrane koju uzme, znači kad god nešto pojede. pa dijete više nije fiksno vezano za točno vrijeme hranjenja. kateter se mijenja svaka tri dana. bocne se u trbuh, ruku ili nogu, ovisi gdje djetetu najmanje smeta za svakodnevne aktivnosti. pumpa se na žalost mora kupiti svojim novcem, koštala je prije par godina cca 14.000 kn, možda je sad jeftinija, ali se potrošni materijal, koji je isto skup, dobije preko doznaka. postignu se dobre vrijednosti šuk-a, ali obzirom da se radi o kratkotrajnom inzulinu, potrebno je češće mjeriti šećer. otkad je pumpa u uporabi nije ni bilo hipoglikemija, a pala je vrijednost hba1c-a. što se tiče okoline, potrebno je da svi znaju sve o tome i kako pomoći, to nije nikakva sramota, dapače bolje je da se svi educiraju o tome, jer je šećerna bolest tip1 u porastu. preporučujem ti zagrebačku kliniku vuk vrhovac i dr. bjelinskog za sve u svezi inzulinske pumpe. tamo imaju iskustva s djecom i pumpama. ako ti kćer zna baratati mobitelom, zasigurno će se znati koristiti i pumpicom. to je mala umjetna gušterača, još kad bi istovremeno i mjerila šećer, to bi bilo idealno. još malo pa će se pronaći rješenje za dijabetes, navodno je već pronađeno i pitanje je dana kad će se to riješiti. zato treba dočekati taj trenutak u dobrom zdravlju.

    avatar

    20.01.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • preporuka

    usput, mislim da potcjenjuješ svoje dijete. i manja djeca znaju u penkalicu navući inzulin i bocnuti se. druga stvar je ako se dijete boji to učiniti. onda bi mogla educirati učiteljicu. nije lako ali vrijedilo bi pokušati. najteže je da dijete ne dobije adekvatnu terapiju iz banalnih razloga. naime, najbolje vrijednosti šuk-a kad je riječ o penkali, dobiju se kad se bar dva puta dnevno dozira dugotrajni inzulin, a tri puta, uz jelo kratkotrajni. tada nema nekih većih oscilacija šećera, a to je najvažnije. moraš pustiti da ti drugi pomognu oko toga. u svakom slučaju, kao što sam rekla, ako podučiš svu svoju okolinu tome što je dijabetes tip1, možda nekom drugom djetetu spasiš život. naime, ponekad ni medicinski radnici ne znaju prepoznati simptome dijabetesa tipa1, što je žalosno. stoga o tome treba što više govoriti, a ne tajiti. naravno da ne tražiš ničije sažaljenje, jer se s adekvatnom terapijom može normalno živjeti. halle barry je pravi primjer da se može i uspjeti postati poznat i slavan. dakle, hrabro naprijed, u nove pobjede!!!

    avatar

    20.01.2008. (17:58)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    ne znam puno o dijabetesu kod djece. da li se bolest moze povuci za nekoliko godina ?

    avatar

    20.01.2008. (23:45)    -   -   -   -  

  • fanny

    Malo znam o dijabetesu, samo osnovne karakteristike. No sjećam se jedne malene djevojčice kod naših poznatih u susjedstvu. Imali su velike muke, jer sjećam se , roditelji su bili poprilično neinformirani (da ne kažem grublje), pa je mala bila stalno u bolnici. Ova naša poznata je stalno opominjala mamu da se mora bolje posvetiti brizi oko malene, no ova je to - onako ofrlje, pa što bude. Mislim da je to bilo gore od same šećerne bolesti.
    A da treba mnogo pažnje i discipline, to je točno.
    Ovaj pedijatar (pogotovo što je pedijatar) je stvarno pao s Marsa. A da on nije nešto - prespavao u međuvremenu?
    Pozdrav :)))

    avatar

    21.01.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Poznato mi je dosta toga o Dijabetesu.
    Moj otac je vec godinama ovisnik o inzulinima i jos davno smo mu nabavili PEN koji je jako praktican.
    Uvijek je dobro savjetovati nekoliko lijecnika.
    Moj mladji sin ima Astmu ali se nadaju da ce proci do puberteta.
    Bili smo vec kod dosta doktora i prije nekoliko godina dijete je svake godine po njihovom imalo upalu pluca.
    Kad smo 3 puta otisli kod specijaliste, ovaj cim ga je pogledao rekao je da nije upala pluca nego stma.
    Prvo smo bili sokirani sa time, ali sad smo se navikli i sve je gotovo normalno koliko se to moze reci.
    Najbitnije je da dijete zivi i raste normalno kao da i nije bolesno.
    Tesko je bilo sta napisati zato sto je svaki slucaj za sebe poseban.

    avatar

    21.01.2008. (08:30)    -   -   -   -  

  • Klara

    ma znamo da ste odlično upućeni u liječenje i bit same bolesti
    no i škola mora imat razumijevanja i mora pomagat
    i čestitam na naslovnici

    avatar

    21.01.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • jja

    Znaci ne zna se uzrok?

    avatar

    21.01.2008. (12:58)    -   -   -   -  

  • Ipanema

    Mala ide u skolu u 8, a kad se vraca doma?
    Ako se vraca recimo u 12, 13 h, to znaci da je 5-6 sati bez provjere?

    avatar

    21.01.2008. (13:41)    -   -   -   -  

  • nataša

    pronašla sam te na naslovnici i eto me ...
    moje dijete ima isti problem, osim što je nešto stariji od tvoje djevojčice. ima 17 godina, a dijabetes od 15-te godine.
    i mene izluđuju ti nenadani skokovi i padovi šećera, kojima ne znam razlog. pretpostavljam da su hormoni u pitanju. nadam se da će se stvari stabilizirati kad izađe iz puberteta.
    određenih doza inzulina pridržavamo se u potpunosti, jer se ne usuđujem sama oderediti novu dozu.
    od trenutka kada je završio u bolnici, sam se bocka, jer je imao savršenu edukaciju ( liječi se u Zagrebu ), i iz bolnice je izašao sa svim saznanjima o svom zdravstvenom stanju ( nikad ne govorimo o bolesti, jer je to za nas samo drugačiji način života ).
    on ima terapiju penom, i daje si inzulin 4 puta dnevno. nosi pen u školu, ali ga ne drži u frižideru. nije još bilo nikakvih problema što se tiče bockanja u školi, jer svi imaju razumijevanja za njegov problem. osim toga u razredu su još dvije djevojčice sa istim problemom.
    vjerujem da nije jednostavno da si dijete samo navlači inzulin u iglu, pa bi dobro rješenje bio pen. vrlo je jednostavan za upotrebu. znam da se brineš, ali ona više i nije tako mala, a pen bi joj sigurno olakšao bockanje, a i ne može pogriješiti u doziranju.
    pozdrav !

    avatar

    21.01.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • florena

    ja sam dijabeticarka vec 8 godina i od prvog dana koristim pen. ako sam dobro razumijela ti svojoj maloj inzulin dajes spricom? nikad to nisam koristila,ali mogu pretpostaviti kako ti je nezgodno, maloj posebno. ne znam di zivis, al ako ikako imas mogucnosti podji u Zg. da vam daju pen. Osim sto ces sebi olaksati zivot, maloj ce puno puno lakse biti davati inzulin onom malom iglicom, koju ako redovito mjenjas i ne osjetis. a pen mozete bez problema nosit svugdje. ja sam na Vuk Vrhovcu od prvog dana i stvarno imam sve pohvale za cijelu ekipu gore! na kojem je inzulinu?

    avatar

    21.01.2008. (15:13)    -   -   -   -  

  • branka

    ja vam mogu poslati pen ako ga trebate.moj sin ima dijabetes vec sedam godina.nije lako ali se zajedno borimo.a vasa curica je vec dovoljno velika da sama uzima inzulin.ohrabrite je bice svima lakse a i ona ce biti samopouzdanija.pozdrav.

    avatar

    21.01.2008. (15:51)    -   -   -   -  

  • Izgubljena duša

    i ja imama dijabetes... imam 14 i pol godina, a dijabetes imam već 7.. teško je.. trebalo se prilagodit na puno stvari... sad mi se više neda ni davat inzulin, ali moram.. nalazi mi nisu baš dobri, šećeri su stalno visoki... neznam šta da radim iako sam u tome već dosta dugo.. čovjek jednostavno izgubi volju... eto to bi bilo sve od mene...

    avatar

    21.01.2008. (17:23)    -   -   -   -  

  • pooka

    prenio bih pozdrav od moje prijateljice Jasenke koja 37 godina živi sa dijabetesom tipa 1. jako smo dobri prijatelji pa znam puno o tome, tri puta sam je vadio iz hipoglikemijske kome i ne znam kako bih u tome uspio da uvijek nije imala sa sobom Hypokit i bombone od dekstroze... ali Hypokit (mislim da je generički naziv glukagen ili je šećer u jetri pohranjen u tom obliku, ne znam) joj je spasio život sigurno barem jednom. znam i da pratite razvoj novih terapija i da znate, kao što kaže 'preporuka', da je rješenje problema dij. tipa 1 na vidiku... :)))

    avatar

    21.01.2008. (17:28)    -   -   -   -  

  • lucky luke

    ej:::
    Ja sam dijabetičar i imam 18 god...pa ino mogu ti reć neke stvari....Ja sam imao malo sreće što mi teta živi u Švicarskoj, no to je druga priča...Zatraži da ti daju penkalu puno je lakše, bolje, učinkovitije, a i maloj će bit to preporod, mene je to spasilo, Hba mi je svakih 3 mjeseca između 5 i 6...neka kontrolira šećer najmanje 2 puta dnevno, budi joj podrška i ne zajebavaj se sa tim, neka ide po kruh i pecivo....pravilo za dijabetičare, što se tiče debljine: Moraju se baviti sportskim aktivnostima, bez toga neide, samo će biti deblja i bit će joj lošije, pogotov kad dođe pubertet...Nemoj se toliko opterećivat, opusti se i budi sretna, takva moraš biti na kraju krajeva zbog svog djeteta...vjeruj mi,,,ja sve ovo radim i jednostavno mi je super, htjeli su me promaknut da predajem o dijabetesu itd...ako kaj treba sam pitaj...

    Moj mail: danchy76@net.hr

    avatar

    21.01.2008. (18:44)    -   -   -   -  

  • Trycky

    Dva moja prijatelja iz razreda imaju šećer, jedan nasljedno drugi blagog pojma nemamo zašto. Čudno je to što su se oboje razboljeli u roku godine dana...

    avatar

    21.01.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • sister

    Nažalost i ja imam dosta iskustva s dijabetesom. Brat i sestra su mi dijabetičari, brat je sad o.k., bilo je dosta problema s hipoglikemijom, zna se to i sada desiti, ali već 15 godina se nosi s tim (sad mu je 29), sestra je druga priča, često su joj šećeri visoki, ali i to će nadamo se proći izlaskom iz puberteta. Ona je dobila dijabetes prije 7 god (sad joj je 14).Teško prihvaća to svoje stanje, vrlo je buntovna, razgovaramo s njom o tome dosta i ne odnosimo se prema njoj kao prema bolesniku , ali ona je uvjerena da je dosta s time zakinuta i ne miri se time.Oboje su odavno na penkali i to im je dosta praktično. Pozdrav tebi i Maloj!!!

    avatar

    21.01.2008. (19:20)    -   -   -   -  

  • Amerikanac

    Ne znam je li u Hrvatsku stigao Exubra, insulin koji se udise preko pumpice (slicno onoj koju imaju asmaticari), tako da se samo Lantus treba dati injekcijom, a prije obroka moze se uzeti inhalacija inzulina.

    avatar

    22.01.2008. (00:54)    -   -   -   -  

  • florena

    amerikanac, ne jos, al se nadamo da hoce uskoro! Lantus je tu vec par godina.

    avatar

    22.01.2008. (09:34)    -   -   -   -  

učitavam...