Chini se kao su sva ta silna ispitivanja javnoga mnijenja na nasim prostorima, prije svega, samo pokusaj otimanja identiteta jednima i drugima, kako bi se naslo prostora ukorijenjivanju relativizma.
20.01.2008. (03:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim kako su sva ta silna ispitivanja javnoga mnijenja na nasim prostorima, samo jedan ubrzani nacin otimanja identiteta svima, kako bi se ukorijenio relativizam. Nekima se zuri uci u jedno staro izgubljeno znanje.
20.01.2008. (03:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@boss, ako nisi kršćanin ne čudim se tvojoj reakciji. Ali zapamti - domovina se ne ljubi MRŽNJOM! Mržnja prema bilo kome rad je protiv sebe i domovine! Nema ti spasenja bez obraćenja!
A za nas katolike evo poučna i poticajna riječ Svetoga Oca:
NE SMIJEMO SE NIKADA UMORITI I PRESTATI MOLITI ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 20. siječnja 2008.
Draga braćo i sestre! Prije dva dana započeli smo Tjedan molitve za jedinstvo kršćana, za koji katolici, pravoslavci, anglikanci i protestanti, svjesni da njihove podjele predstavljaju prepreku prihvaćanju Evanđelja, zajedno još zauzetije mole Gospodina dar punoga zajedništva. Ova providnosna inicijativa rodila se prije sto godina, kad je otac Paul Wattson počeo s "osminom" molitve za jedinstvo svih Kristovih učenika. Stoga su danas na Trgu Sv. Petra prisutni duhovni sinovi i kćeri oca Wattsona, braća i sestre zajednice Atonement, koje srdačno pozdravljam te ih ohrabrujem da nastave svoje osobito predanje jedinstvu kršćana.
Svima nam je dužnost moliti i djelovati kako bi došlo do prevladavanja svake podjele među kršćanima, odgovarajući tako na Kristovu želju "Ut unum sint - Da budu jedno". Molitva, obraćenje srca, jačanje veza zajedništva čine bit ovog duhovnoga pokreta, za koji se nadamo da može brzo dovesti Kristove učenika do zajedničkog slavljenja Euharistije koja je očitovanje njihova punog jedinstva.
Ovogodišnja biblijska tema bogata je značenjima: "Bez prestanka molite" (1 Sol 5,17). Sveti Pavao obraća se solunskoj zajednici koja je u sebi proživljavala protivštine i sukobe, kako bi je podsjetio na neke temeljne stavove, među kojima se ističe upravo neprestana molitva. Tim svojim pozivom, htio je reći da iz novog života u Kristu i u Duhu Svetome proizlazi sposobnost prevladavanja svakog egoizma, sposobnost zajedničkog života u miru i bratskom zajedništvu, sposobnost da se svatko dragovoljno nosi teret i patnje drugih.
Ne smijemo se nikada umoriti i prestati moliti za jedinstvo kršćana! Kad je Isus na Posljednjoj večeri molio da njegovi "budu jedno", imao je na umu jasan cilj: "da svijet uzvjeruje" (Iv 17,21). Evangelizatorsko poslanje Crkve prolazi dakle ekumenskim putem, putem jedinstva vjere, evanđeoskog svjedočanstva i istinskoga bratstva.
Kao i svake godine, sljedećeg petka, 25. siječnja, poći ću do Bazilike Svetog Pavla izvan zidina, kako bih ondje svečanom večernjom zaključio Tjedan molitve za jedinstvo kršćana. Pozivam građane Rima i hodočasnike da se pridruže meni i kršćanima iz različitih Crkava i crkvenih zajednica, koji će sudjelovati u slavlju kojim ćemo od Boga moliti dragocjeni dar pomirenja svih krštenih. Sveta Bogorodica, čijeg se ukazanja Alfonsu Ratisbonnu u crkvi sant'Andrea delle Fratte, neka od Gospodina svim njegovim učenicima izmoli obilje Duha Svetoga, tako da zajedno postignemo savršeno jedinstvo te pružimo svjedočanstvo vjere i života koje je svijetu tako potrebno.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji Papa je u sljedećem pozdravu izrekao vrlo značajne riječi:
Želim ponajprije pozdraviti mlade sveučilištarce, profesore i sve vas koji ste danas u velikom broju došli na Trg Sv. Petra sudjelovati na molitvi Anđelova pozdravljenja, te mi izraziti svoju solidarnost. Upućujem pozdrav i mnogima drugima koji su nam se u duhu pridružili. Od srca vam zahvaljujem, dragi prijatelji; zahvaljujem kardinalu vikaru koji se omogućio ovaj susret.
Kao što vam je poznato, vrlo sam rado prihvatio uljudan poziv koji mi je bio upućen, da prošloga četvrtka govorim na otvaranju akademske godine na rimskom sveučilištu "Sapienza". Dobro poznajem to učilište, cijenim ga i dragi su mi studenti koji ga pohađaju: svake godine u više navrata mnogi se od njih dođu sa mnom susresti u Vatikanu, zajedno s kolegama s drugih sveučilišta.
Nažalost, kao što je poznato, ozračje koje se stvorilo učinilo je neprikladnom moju prisutnost na tom slavlju. Na svoju sam žalost odgodio svoj posjet, no htio sam ipak poslati tekst što sam ga pripremio za tu prigodu. Uz sveučilišni ambijent, koji je kroz mnoge godine bio moj svijet, vežu me ljubav prema potrazi za istinom, prema raspravama, prema iskrenom dijalogu ispunjenom poštovanjem prema različitim mišljenjima.
Sve je to i poslanje Crkve koja nastoji vjerno slijediti Isusa, Učitelja života, istine i ljubavi. Kao, tako reći, umirovljeni profesor koji se susreo s tolikim studentima u svome životu, sve vas ohrabrujem, dragi sveučilištarci, da uvijek poštujete tuđa mišljenja i da slobodna i otvorena duha tražite istinu i dobro. Svima i svakome ponaosob ponavljam izraze svoje zahvalnosti, jamčeći vam svoju naklonost i molitvu.
20.01.2008. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@parusija, na dobrom si tragu. Ipak smatram da se nekim ispitivanjima javnoga mnijenja (i) na nasim prostorima, nastoji provjeriti je li napredovao proces otimanja identiteta svima, kako bi se ukorijenio relativizam. Siguran sam da se nekima jako žuri ući u jedno staro izgubljeno znanje, a narod gurnuti i potpuno neznanje. Izgleda ipak da (im) kod nas taj proces ne ide baš po planu. Bogu hvala! Pozdrav!
20.01.2008. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opraštanje je česta tema Sv. pisma. Isus u raznim prigodama naglašava da treba uvijek opraštati. Nama je teško opraštati jer smo ranjeni nepravdama i jer nam opraštanje izgleda kao slabost, popuštanje jačemu, nešto što nalikuje na puzavost i da bolje prolazi onaj koji je jači, nametljiviji, tvrđi. Narodna izreka to potvrđuje: «Tko je jači taj kači!». Pomolit ću se da doživim kako je opraštanje snaga, moć, pozitivna superiornost nad zlom i onim koji ga čini. Kad opraštam najsličniji sam Bogu koji uživa u opraštanju. Božje oproštenje moj je sigurni put u vječni život. Opraštanje temelj je našeg zajedništva, jer opraštanjem rušimo zidove, premošćujemo ponore među ljudima.
«Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Na Petrovo pitanje Isus odgovara da treba bezbroj puta oprostiti. Bibličari kažu da je Isusov odgovor aluzija na tvrdu rečenicu koju je izrekao Lamek: «Ako će Kajin biti osvećen sedam puta, Lamek će biti osvećen sedamdeset sedam puta.» (Post 4,24). Opraštanje je kao nevidljiva duhovna granica između dobra i zla, duhovne slobode i duhovnog ropstva. Tko oprašta slobodan je, dobar je. Tko ne oprašta rob je, zao je. Isusova prispodoba nije opis konkretnog događaja. Ona nam opisuje što se stalno događa u našim srcima, u našim međuljudskim odnosima, u odnosima među narodima, državama, svugdje.
"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." Isus u prispodobi počinje s našim velikim dugom Gospodaru neba i zemlje, toliko velikim da ga nitko od nas ne može vratiti. Gospodar je milostiv. Na molbu sluge gospodar mu ne umanjuje duga, on ga briše. Ova Božja milosrdna ljubav izvor je naše nade, sigurnosti, mira i radosti.
"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." Ova je slika, mučna, tvrda, neshvatljiva. Sluzi je sve oprošteno, zaboravljeno. Umjesto da uživa u plodovima gospodareva milosrđa, da bude radostan, sluga namrgođen i bijesan okreće se prema onome koji mu je dugovao puno manje nego on gospodaru i stade ga maltretirati, daje ga na sud, trpa u zatvor. Prepoznajem li možda sebe u ovom sluzi?Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru."
Zlo neopraštanja nikad nije osobna, privatna stvar. Ono opterećuje međuljudske odnose i sve ljudske zajednice.
«Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'» Božja milosrdna ljubav treba biti mjerilo, uzor čovjeku kako treba opraštati.
«I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." Nakon nemilosrdne kazne nemilosrdnom sluzi, Isus, što je rijetko u Evanđelju, tvrdo prijeti da nikome koji ne oprašta neće biti oprošteno. Otvorit ću svoje srce Bogu i moliti ga da bude slično Božjem milosrdnom Srcu, da uvijek mogu oprostiti, da osjetim kako mi se na moju riječ upravljenu bratu, sestri: «Opraštam Ti!» vraća jeka od Božjeg Srca: «Opraštam Ti!»
Ipak ja mislim da su ova razmisljanja donekle povrsna.
Evo zasto :
1. Postoje ( po mome ) tri glavne grupe situacija oprastanja :
a.) kada te netko moli za oprost ( pokajanje )
b) kada netko ne trazi oprost ( oprost bez pokajanja )
c) kada nije netko drugi u pitanju ( oprastanje samom sebi, iako si svjestan da ces najvjerojatnije ponoviti pogresku/ grijeh )
..........
2. Dali je "okretanje drugog obraza" forma oprosta ili tek forma krscanske snosljivosti a ne oprastanja, jer ako brojis koliko puta, onda pamtis, a oprost sa pamcenjem je "?!"..no..?!
........
3. " Bezuvjetno oprastanje ".....?!..... nije li to apsurd...?!....da li i sam Bog ikada bezuvjetno oprasta..?!
.....
Evo vam svima pitanja sa kojima se ja osobno hrvam cijeli moj zivot i uvijek ostajem "kratak" u definitivnim odgovorima.
......
Praktican primjer : Pozvan si na neku proslavu kod najboljeg prijatelja ( 35 godina prijateljstva ). Na istom slavlju drugi prijatelj od domacina, pocne te grubo vrijedati rad tvog vjerskog i nacionalnog uvjerenja. Domacin ne intervenira iako je svemu prisutan i svega svjestan. Da izbjegnes daljnje "neprilike " i napeto stanje, ti se povlacis ( na savjet svoje supruge ) i odlazis. Domacica naziva nakon par dana i pitame dali se ja jos "ljutim"..?! Ja je pitam sto ona misli dali sam ja nesto lose rekao ili ucinio i dali ona misli da bi se ja trebao ljutiti ili ne ljutiti. Ona kaze da ju je onaj drugi gost pitao dali bi se on mozda trebao meni ispricati za svoj ispad a ona ( psiholog ) da ne misli tako. Ja je pitam dali je njoj zao da sam ja bio tako izvrijedan u njenoj kuci, a ona mi kaze da ona nema sto da se ikome ispricava a ja kao "tobozi" krscanin, da bi trebao sve svima oprostiti i preko svega prijeci.
Mozda sam u krivu, ali ja sam se odrekao prijatelja, koji ne zele nikakav oprost zbog grubog vrijedanja mog vjerskog i narodno ljubivog svjetonazora. ( Bog / crkva---glupost,.... Hrvatstvo, Tudman -----lopovluk/fasizam ).
Moja dobra zena me pita: pa kako im nemozes oprostiti kad ides u crkvu, a ja si mislim " pa oni me niti ne pitaju za nikakvi oprost " i ne misle se promjeniti ni u buduce, pa nije da im ne oprastam, nego ako kao ljudi nemozemo da se postujemo u nasim razlikama, ne zelim vise takovo drustvo. ( ma uvjek sam spreman da budem prijatelj, samo da netko rece da mu je zao nasilnistva )
Jesam li u krivu...?!..... dali bi trebao preko toga preci, oprostiti bezuvjetno i zaboraviti da se ovo ikada dogodilo....?!...dali bi i dalje trebao da okrecem drugi obraz i budem prijatej takovima zato jer sam krscanin...?!
.....
Srca gore...!
21.01.2008. (05:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pridavanje naciji ( postojećoj tvorevini ustavno i pravno ) osobne karakteristike jedinke poput čovjeka i njegova osjećaja ljubavi, mržnje i opraštanja je u najmanju ruku neprirodno. To je poput TV sapunice. Meni su rekli da je Sribn loš, a njemu su rekli da je Hrvat loš, a dva loša ubiše Miloša zato jer je netko to rekao . A tko je Miloš ? I ubijen je Miloš. Gledao sam jučer TV emisiju "Nedjeljom u 2" i bio je gost Zmago Jelinčić. U 90 % gluposti koje je gost izrekao, našao sam trunku istine o nama Hrvatima.
Naša je politika prema susjedima vrlo dobra ,a to ne uviđamo. Pa sve što smo želji to imamo.
21.01.2008. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pusti politiku i politike @dejmon, nije to formiralo naš duhovni kod, nego vjera! Zbog raznih politika u prošlosti (a danas?) hrvatski je narod samo patio. Da nije bilo vjere u Boga - davno bi nas nestalo! A u tom opstanku važan čimbenik je i opraštanje (v. Oče naš!). A Zmago je tek jedan dijelić gomile slame koju vjetar povijesti raznese u zaborav! Pozdrav i blagoslov svima & dobar početak radnog tjedna!
21.01.2008. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za one koji ne znaju - @pobunjenom Luki sam bio kod njega ostavio kom: "Luka, čemu pobuna - zar ne znaš da je prvi pobunjenik bio Lucifer?! Dakle, bježi od (po)bune! Pa ni Matija Gubec je loše završio - valjda si čuo... Pozdrav! PS: Imaš masu toga NAJ... je li ti itko naj iz područja duhovnosti?" Zato Luk@ odgovara tako... ali, Bože daj da pobuna traje što kraće i da bude što bezbolnija!
@Archy, hvala na vrijednom prilogu! Božji ti blagoslov!
@Brojko dragi, tvoj je opisani slučaj vrlo zanimljiv i dramatičan. Pojašnjenje je sljedeće: - Evanđeosko okretanje drugog obraza je uzor i poticaj za neuzvraćanje istom mjerom, tj. da na zlo ne uzvraćamo zlom! Famozno brojanje - 77X7 - nije u zbroju, nego u značenju da UVIJEK opraštamo. Ali to ne znači da ujedno moramo zaboraviti - dapače, nekad je potrebno pamtiti. Ali važno je riješiti se "karcinoma" zlopamćenja i mržnje te svakog zlog osjećaja prema onome komu se oprašta. - Bezuvjetno opraštanje? "Bez kajanja nema oprosnika! - kaže i svećenik u epu našega Mažuranića. Dakle, tko se ne kaje nema mu oproštenja, premda povrijeđena osoba može drugome oprostiti bez obzira na njegov status. A kako je kod Boga? Svakako, naše kriterije ne možemo primijeniti na Njega! - U tvojem slučaju - prekidu s "prijateljima" - mislim da bi "okretanje drugog obraza", uz obrazloženje zašto to činiš, bilo efikasnije nego okretanje leđa tim ljudima. Naravno, iskustva su različita... Ipak, uvijek ostaje: Gore srca!
21.01.2008. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvaljen Bog, kopirao sam sve postove i sad ih polako citam. U jednom postu spominjete ko zna kako ce se o nasem vremenu suditi za 500-1000 godina. Zar zaista vjerujete da ce svijet sa televizijom i internetom i ko zna sta ce se jos izmisliti za 100 godina jos postojati? Koliko se svijet u zadnjih 100 godina promjenio ja nevjerujem da ce jos dugo. Bog vas Blagoslovio
21.01.2008. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam žrtva, iako mi nije nitko poginuo. Želio sam učiniti puno dobroga, a nije mi dopušteno, jer nisam član nijedne stranke. Nisam u prilici doći u poziciju da odlučujem o za mene bitnim stručnim pitanjima, za dobrobit društva. Ljut sam kao pas i teško mi je slušati gluplje od sebe. Ljut sam na politiku koja je to skrivila. A politika ne mari za mene. Oprostio joj ja ili ne oprostio. A ja patim. Učlaniti se, pa biti kao i oni? I onako moram tražiti veze gdje išao da išao. Pokušavaju nas sve umočiti u taj svoj glib. Ne može im oprostiti nitko osim mene. Za moje dobro.
21.01.2008. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@vjera, na to pitanje samo Bog zna odgovor (a ne Dylanov "vjetar"). Ali vjerujem da su isto razmišljali neki kad je proizveden prvi automobil, kad je krenula prva željeznica... itd. Nešto je drugo mnogo bitnije: nalazi se u tvome nicku!
@ponekad, tako je - ni ja nisam učlanjen i ne osjećam se "izčlanjen". Neće nas ne znam kakve politike (kao što je bilo i u prošlosti) odvesti u bitnome naprijed - jer niti ne mogu! To ovisi o pojedincu. SVE BITNO IZVODI POJEDINAC, a mnogo nevažnog izvode drugi (pojedinci) pomoću mase (masa sama ne izvodi ništa, ako je nitko ne mijesi)! A simpa-naziv POP dolazi ti od grčke riječi "papas" - otac. I baš se u tom smislu i rabi kao naslov od milja za svećenika, posebno u pravoslavnim crkvama, ali i u južnim dijelovima Hrvatske (što nema veze s pravoslavnom tradicijom) kao i u Lici (poznati pop Marko Mesić - nema veze s nekim današnjim prezimenjacima! - veliki borac u turskim vremenima). Inače naslov "otac" (pater, padre, pere, father) daje se svećeniku u mnogim kršćanskim zemljama (Italija, Francuska, Amerika...), a isto značenje ima i naslov "papa", koji se daje rimskom biskupu, patrijarhu Zapadne Crkve.
22.01.2008. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pri učlanjenju u neku stranku mislio sam reći da bi mi oni dali moc tj. dopustili da dodjem u priliku raditi ono što znam, tj. bio bih u prilici raditi korisne stvari. Ipak, gadi mi se to. To je kao ono sto Bandic prica da je uvijek vjerovao u Boga, ali da je usao u partiju da bi mogao nesto postici i ostvariti svoje potencijale. Sada su sve stranke postale partije, bez razlike. Ma to je mala žrtvica, karijera nije nista posebno, ali ja bih bio bolji od nekih stetocina. Ipak im moram i to oprostiti radi sebe, a šteta za zajednicu ostaje. Ljudi kojima su ginuli mili i dragi sa svih strana i iz svih vremena JEDINI imaju pravo dati oprost svima, a opet za svoje dobro. A sto drugo ostaje za uciniti, osim pokušati oprostiti u pravo vrijeme...
Poštovani pope, hvala ti na zanimljivom objašnjenju riječi pop. Ako se kršćanstvo širilo još od doba prvih apostola i njihovih učenika po Dalmaciji (spominje se Ilirik u Bibliji), možda je ta riječ još onda ušla u narodni govor? Pope = oče. Otac na Nebesima, Sveti otac u Rimu, otac u župi, Veliki bijeli otac u Americi, otac Domovine Starčević, moj otac u kući i napokon i ja sam otac. Inflacija popova! I ja sam dakle pop. Isprva sam mislio da je pop neki nas seoski lokalni ili uze regionalni izraz, a onda me Iznenadilo kad sam u antikvarijatu vidio staru knjigu katolickog svecenika Bartolomea Kaschicha i vidio da se taj naš jezikoslovac Bartul Kašić tu predstavio kao "pop isusovac". Poljički pop je poseban fenomen. U tvojim Poljcima (?) živjeli su i "popovi glagoljaši", koji su živjeli uz obitelji svoje braće i roditelja i doprinosili su zajednici svojim trudom i pismenošću, jednako se oblačili, radili, kao i drugi muškarci, a često i ratovali protiv Turaka. Poljičko pismo je bosančica - vrsta ćirilice, a nikada u školi nas nisu učili da je takva ćirilica bila hrvatsko staro pismo, ne samo glagoljica. Nije li to sudjelovanje popa u svemu primjer onoga što naši ateistički ljevičari pokušavaju naći u Latinskoj Americi kao primjer "teologije oslobođenja", a što našu Crkvu ljuti, jer se tamo popovi služe i nasiljem? Druga su vremena, a to je i posebna tema. Kod nas u selu ima izreka da se "popu, sudcu i divljaku ne moze nista". To je kao neka stara narodna mudrost, nastala zahvaljujuci losim pastirima u teskim vremenima (pohlepa). Oni dobri tesko su mogli to ispraviti, jer jedan losi napravi vise nereda nego 10 dobrih. Bilo je i dobrih i još se o njima priča. Budi mi i ti dobri pop u ovim ludim vrimenima!
22.01.2008. (16:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bartol Kašić, DI (1575-1650) bio je prvi hrvatski jezikoslovac. Autor je Rječnika (1599.) i Gramatike (1604.). Plodan pisac, pjesnik i prevoditelj Biblije i Rituala rimskog. Vrstan teolog i jedan od prvih slavista, veliki misionar i papinski vizitator, cenzor knjiga i hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu i Loretu, autor prve hrvatske tragedije Venefrida i prve autobiografije u povijesti hrvatske književnosti.
Školska godina 1998/1999. bila je proglašena Godinom Bartola Kašića i četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja.
(ukratko iz uvoda knjižice Bartol Kašić i četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja autora Dr.sc. Vladimira Horvata, DI)
22.01.2008. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PARUSIJA
Chini se kao su sva ta silna ispitivanja javnoga mnijenja na nasim prostorima, prije svega, samo pokusaj otimanja identiteta jednima i drugima, kako bi se naslo prostora ukorijenjivanju relativizma.
20.01.2008. (03:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PARUSIJA
Mislim kako su sva ta silna ispitivanja javnoga mnijenja na nasim prostorima, samo jedan ubrzani nacin otimanja identiteta svima, kako bi se ukorijenio relativizam. Nekima se zuri
uci u jedno staro izgubljeno znanje.
20.01.2008. (03:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragicnamisao
Mene uopće ne iznenađuju ti rezultati. Druga stvar je što nas mediji uvjeravaju da smo mi šovinisti, rasisti i zadrti.
20.01.2008. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Posente Spirito...
HRVATI...
20.01.2008. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Posente Spirito...
DA OPROSTE SRBIMA
20.01.2008. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Posente Spirito...
DON, SVRATITE I KOMENTIRAJTE
20.01.2008. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domyngo
hrvati da oproste srbima??
i srpsku dlaku treba zapaliti
jer i iz nje bi mogao srbim izrasti.
pozdrav domovini!!!!
20.01.2008. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
@boss, ako nisi kršćanin ne čudim se tvojoj reakciji. Ali zapamti - domovina se ne ljubi MRŽNJOM! Mržnja prema bilo kome rad je protiv sebe i domovine! Nema ti spasenja bez obraćenja!
A za nas katolike evo poučna i poticajna riječ Svetoga Oca:
NE SMIJEMO SE NIKADA UMORITI I PRESTATI MOLITI ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 20. siječnja 2008.
Draga braćo i sestre!
Prije dva dana započeli smo Tjedan molitve za jedinstvo kršćana, za koji katolici, pravoslavci, anglikanci i protestanti, svjesni da njihove podjele predstavljaju prepreku prihvaćanju Evanđelja, zajedno još zauzetije mole Gospodina dar punoga zajedništva. Ova providnosna inicijativa rodila se prije sto godina, kad je otac Paul Wattson počeo s "osminom" molitve za jedinstvo svih Kristovih učenika. Stoga su danas na Trgu Sv. Petra prisutni duhovni sinovi i kćeri oca Wattsona, braća i sestre zajednice Atonement, koje srdačno pozdravljam te ih ohrabrujem da nastave svoje osobito predanje jedinstvu kršćana.
Svima nam je dužnost moliti i djelovati kako bi došlo do prevladavanja svake podjele među kršćanima, odgovarajući tako na Kristovu želju "Ut unum sint - Da budu jedno". Molitva, obraćenje srca, jačanje veza zajedništva čine bit ovog duhovnoga pokreta, za koji se nadamo da može brzo dovesti Kristove učenika do zajedničkog slavljenja Euharistije koja je očitovanje njihova punog jedinstva.
Ovogodišnja biblijska tema bogata je značenjima: "Bez prestanka molite" (1 Sol 5,17). Sveti Pavao obraća se solunskoj zajednici koja je u sebi proživljavala protivštine i sukobe, kako bi je podsjetio na neke temeljne stavove, među kojima se ističe upravo neprestana molitva. Tim svojim pozivom, htio je reći da iz novog života u Kristu i u Duhu Svetome proizlazi sposobnost prevladavanja svakog egoizma, sposobnost zajedničkog života u miru i bratskom zajedništvu, sposobnost da se svatko dragovoljno nosi teret i patnje drugih.
Ne smijemo se nikada umoriti i prestati moliti za jedinstvo kršćana! Kad je Isus na Posljednjoj večeri molio da njegovi "budu jedno", imao je na umu jasan cilj: "da svijet uzvjeruje" (Iv 17,21). Evangelizatorsko poslanje Crkve prolazi dakle ekumenskim putem, putem jedinstva vjere, evanđeoskog svjedočanstva i istinskoga bratstva.
Kao i svake godine, sljedećeg petka, 25. siječnja, poći ću do Bazilike Svetog Pavla izvan zidina, kako bih ondje svečanom večernjom zaključio Tjedan molitve za jedinstvo kršćana. Pozivam građane Rima i hodočasnike da se pridruže meni i kršćanima iz različitih Crkava i crkvenih zajednica, koji će sudjelovati u slavlju kojim ćemo od Boga moliti dragocjeni dar pomirenja svih krštenih. Sveta Bogorodica, čijeg se ukazanja Alfonsu Ratisbonnu u crkvi sant'Andrea delle Fratte, neka od Gospodina svim njegovim učenicima izmoli obilje Duha Svetoga, tako da zajedno postignemo savršeno jedinstvo te pružimo svjedočanstvo vjere i života koje je svijetu tako potrebno.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji Papa je u sljedećem pozdravu izrekao vrlo značajne riječi:
Želim ponajprije pozdraviti mlade sveučilištarce, profesore i sve vas koji ste danas u velikom broju došli na Trg Sv. Petra sudjelovati na molitvi Anđelova pozdravljenja, te mi izraziti svoju solidarnost. Upućujem pozdrav i mnogima drugima koji su nam se u duhu pridružili. Od srca vam zahvaljujem, dragi prijatelji; zahvaljujem kardinalu vikaru koji se omogućio ovaj susret.
Kao što vam je poznato, vrlo sam rado prihvatio uljudan poziv koji mi je bio upućen, da prošloga četvrtka govorim na otvaranju akademske godine na rimskom sveučilištu "Sapienza". Dobro poznajem to učilište, cijenim ga i dragi su mi studenti koji ga pohađaju: svake godine u više navrata mnogi se od njih dođu sa mnom susresti u Vatikanu, zajedno s kolegama s drugih sveučilišta.
Nažalost, kao što je poznato, ozračje koje se stvorilo učinilo je neprikladnom moju prisutnost na tom slavlju. Na svoju sam žalost odgodio svoj posjet, no htio sam ipak poslati tekst što sam ga pripremio za tu prigodu. Uz sveučilišni ambijent, koji je kroz mnoge godine bio moj svijet, vežu me ljubav prema potrazi za istinom, prema raspravama, prema iskrenom dijalogu ispunjenom poštovanjem prema različitim mišljenjima.
Sve je to i poslanje Crkve koja nastoji vjerno slijediti Isusa, Učitelja života, istine i ljubavi. Kao, tako reći, umirovljeni profesor koji se susreo s tolikim studentima u svome životu, sve vas ohrabrujem, dragi sveučilištarci, da uvijek poštujete tuđa mišljenja i da slobodna i otvorena duha tražite istinu i dobro. Svima i svakome ponaosob ponavljam izraze svoje zahvalnosti, jamčeći vam svoju naklonost i molitvu.
20.01.2008. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Orbodrone
...i otpusti nam duge naše, kako ih i mi otpuštamo dužnicima našim...
amen.
20.01.2008. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
@parusija, na dobrom si tragu. Ipak smatram da se nekim ispitivanjima javnoga mnijenja (i) na nasim prostorima, nastoji provjeriti je li napredovao proces otimanja identiteta svima, kako bi se ukorijenio relativizam. Siguran sam da se nekima jako žuri ući u jedno staro izgubljeno znanje, a narod gurnuti i potpuno neznanje. Izgleda ipak da (im) kod nas taj proces ne ide baš po planu. Bogu hvala!
Pozdrav!
20.01.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Archangelus
BEZUVJETNO OPROSTITI
Mt 18,21-35
Opraštanje je česta tema Sv. pisma. Isus u raznim prigodama naglašava da treba uvijek opraštati. Nama je teško opraštati jer smo ranjeni nepravdama i jer nam opraštanje izgleda kao slabost, popuštanje jačemu, nešto što nalikuje na puzavost i da bolje prolazi onaj koji je jači, nametljiviji, tvrđi. Narodna izreka to potvrđuje: «Tko je jači taj kači!». Pomolit ću se da doživim kako je opraštanje snaga, moć, pozitivna superiornost nad zlom i onim koji ga čini. Kad opraštam najsličniji sam Bogu koji uživa u opraštanju. Božje oproštenje moj je sigurni put u vječni život. Opraštanje temelj je našeg zajedništva, jer opraštanjem rušimo zidove, premošćujemo ponore među ljudima.
«Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Na Petrovo pitanje Isus odgovara da treba bezbroj puta oprostiti. Bibličari kažu da je Isusov odgovor aluzija na tvrdu rečenicu koju je izrekao Lamek: «Ako će Kajin biti osvećen sedam puta, Lamek će biti osvećen sedamdeset sedam puta.» (Post 4,24). Opraštanje je kao nevidljiva duhovna granica između dobra i zla, duhovne slobode i duhovnog ropstva. Tko oprašta slobodan je, dobar je. Tko ne oprašta rob je, zao je. Isusova prispodoba nije opis konkretnog događaja. Ona nam opisuje što se stalno događa u našim srcima, u našim međuljudskim odnosima, u odnosima među narodima, državama, svugdje.
"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." Isus u prispodobi počinje s našim velikim dugom Gospodaru neba i zemlje, toliko velikim da ga nitko od nas ne može vratiti. Gospodar je milostiv. Na molbu sluge gospodar mu ne umanjuje duga, on ga briše. Ova Božja milosrdna ljubav izvor je naše nade, sigurnosti, mira i radosti.
"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." Ova je slika, mučna, tvrda, neshvatljiva. Sluzi je sve oprošteno, zaboravljeno. Umjesto da uživa u plodovima gospodareva milosrđa, da bude radostan, sluga namrgođen i bijesan okreće se prema onome koji mu je dugovao puno manje nego on gospodaru i stade ga maltretirati, daje ga na sud, trpa u zatvor. Prepoznajem li možda sebe u ovom sluzi?Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru."
Zlo neopraštanja nikad nije osobna, privatna stvar. Ono opterećuje međuljudske odnose i sve ljudske zajednice.
«Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'» Božja milosrdna ljubav treba biti mjerilo, uzor čovjeku kako treba opraštati.
«I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." Nakon nemilosrdne kazne nemilosrdnom sluzi, Isus, što je rijetko u Evanđelju, tvrdo prijeti da nikome koji ne oprašta neće biti oprošteno. Otvorit ću svoje srce Bogu i moliti ga da bude slično Božjem milosrdnom Srcu, da uvijek mogu oprostiti, da osjetim kako mi se na moju riječ upravljenu bratu, sestri: «Opraštam Ti!» vraća jeka od Božjeg Srca: «Opraštam Ti!»
Preuzeto sa www.skac.hr
Vjerujem da ovaj tekst može pomoć u lakšem shvaćanju oprosta.
Hvalite Gospodina jer je milosrdan i oprašta!
21.01.2008. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20070207
+!
Ipak ja mislim da su ova razmisljanja donekle povrsna.
Evo zasto :
1. Postoje ( po mome ) tri glavne grupe situacija oprastanja :
a.) kada te netko moli za oprost ( pokajanje )
b) kada netko ne trazi oprost ( oprost bez pokajanja )
c) kada nije netko drugi u pitanju ( oprastanje samom sebi, iako si svjestan da ces najvjerojatnije ponoviti pogresku/ grijeh )
..........
2. Dali je "okretanje drugog obraza" forma oprosta ili tek forma krscanske snosljivosti a ne oprastanja, jer ako brojis koliko puta, onda pamtis, a oprost sa pamcenjem je "?!"..no..?!
........
3. " Bezuvjetno oprastanje ".....?!..... nije li to apsurd...?!....da li i sam Bog ikada bezuvjetno oprasta..?!
.....
Evo vam svima pitanja sa kojima se ja osobno hrvam cijeli moj zivot i uvijek ostajem "kratak" u definitivnim odgovorima.
......
Praktican primjer : Pozvan si na neku proslavu kod najboljeg prijatelja ( 35 godina prijateljstva ). Na istom slavlju drugi prijatelj od domacina, pocne te grubo vrijedati rad tvog vjerskog i nacionalnog uvjerenja. Domacin ne intervenira iako je svemu prisutan i svega svjestan. Da izbjegnes daljnje "neprilike " i napeto stanje, ti se povlacis ( na savjet svoje supruge ) i odlazis. Domacica naziva nakon par dana i pitame dali se ja jos "ljutim"..?!
Ja je pitam sto ona misli dali sam ja nesto lose rekao ili ucinio i dali ona misli da bi se ja trebao ljutiti ili ne ljutiti. Ona kaze da ju je onaj drugi gost pitao dali bi se on mozda trebao meni ispricati za svoj ispad a ona ( psiholog ) da ne misli tako. Ja je pitam dali je njoj zao da sam ja bio tako izvrijedan u njenoj kuci, a ona mi kaze da ona nema sto da se ikome ispricava a ja kao "tobozi" krscanin, da bi trebao sve svima oprostiti i preko svega prijeci.
Mozda sam u krivu, ali ja sam se odrekao prijatelja, koji ne zele nikakav oprost zbog grubog vrijedanja mog vjerskog i narodno ljubivog svjetonazora. ( Bog / crkva---glupost,.... Hrvatstvo, Tudman -----lopovluk/fasizam ).
Moja dobra zena me pita: pa kako im nemozes oprostiti kad ides u crkvu, a ja si mislim " pa oni me niti ne pitaju za nikakvi oprost " i ne misle se promjeniti ni u buduce, pa nije da im ne oprastam, nego ako kao ljudi nemozemo da se postujemo u nasim razlikama, ne zelim vise takovo drustvo. ( ma uvjek sam spreman da budem prijatelj, samo da netko rece da mu je zao nasilnistva )
Jesam li u krivu...?!..... dali bi trebao preko toga preci, oprostiti bezuvjetno i zaboraviti da se ovo ikada dogodilo....?!...dali bi i dalje trebao da okrecem drugi obraz i budem prijatej takovima zato jer sam krscanin...?!
.....
Srca gore...!
21.01.2008. (05:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Pridavanje naciji ( postojećoj tvorevini ustavno i pravno ) osobne karakteristike jedinke poput čovjeka i njegova osjećaja ljubavi, mržnje i opraštanja je u najmanju ruku neprirodno. To je poput TV sapunice. Meni su rekli da je Sribn loš, a njemu su rekli da je Hrvat loš, a dva loša ubiše Miloša zato jer je netko to rekao . A tko je Miloš ? I ubijen je Miloš. Gledao sam jučer TV emisiju "Nedjeljom u 2" i bio je gost Zmago Jelinčić. U 90 % gluposti koje je gost izrekao, našao sam trunku istine o nama Hrvatima.
Naša je politika prema susjedima vrlo dobra ,a to ne uviđamo. Pa sve što smo želji to imamo.
21.01.2008. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Pusti politiku i politike @dejmon, nije to formiralo naš duhovni kod, nego vjera! Zbog raznih politika u prošlosti (a danas?) hrvatski je narod samo patio. Da nije bilo vjere u Boga - davno bi nas nestalo! A u tom opstanku važan čimbenik je i opraštanje (v. Oče naš!). A Zmago je tek jedan dijelić gomile slame koju vjetar povijesti raznese u zaborav!
Pozdrav i blagoslov svima & dobar početak radnog tjedna!
21.01.2008. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Posente Spirito...
pa to znam, ali ima puno toga zašto sam pobunjen
21.01.2008. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Posente Spirito...
teen život
21.01.2008. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Za one koji ne znaju - @pobunjenom Luki sam bio kod njega ostavio kom:
"Luka, čemu pobuna - zar ne znaš da je prvi pobunjenik bio Lucifer?!
Dakle, bježi od (po)bune! Pa ni Matija Gubec je loše završio - valjda si čuo...
Pozdrav!
PS: Imaš masu toga NAJ... je li ti itko naj iz područja duhovnosti?"
Zato Luk@ odgovara tako... ali, Bože daj da pobuna traje što kraće i da bude što bezbolnija!
@Archy, hvala na vrijednom prilogu! Božji ti blagoslov!
@Brojko dragi, tvoj je opisani slučaj vrlo zanimljiv i dramatičan. Pojašnjenje je sljedeće:
- Evanđeosko okretanje drugog obraza je uzor i poticaj za neuzvraćanje istom mjerom, tj. da na zlo ne uzvraćamo zlom! Famozno brojanje - 77X7 - nije u zbroju, nego u značenju da UVIJEK opraštamo. Ali to ne znači da ujedno moramo zaboraviti - dapače, nekad je potrebno pamtiti. Ali važno je riješiti se "karcinoma" zlopamćenja i mržnje te svakog zlog osjećaja prema onome komu se oprašta.
- Bezuvjetno opraštanje? "Bez kajanja nema oprosnika! - kaže i svećenik u epu našega Mažuranića. Dakle, tko se ne kaje nema mu oproštenja, premda povrijeđena osoba može drugome oprostiti bez obzira na njegov status. A kako je kod Boga? Svakako, naše kriterije ne možemo primijeniti na Njega!
- U tvojem slučaju - prekidu s "prijateljima" - mislim da bi "okretanje drugog obraza", uz obrazloženje zašto to činiš, bilo efikasnije nego okretanje leđa tim ljudima. Naravno, iskustva su različita...
Ipak, uvijek ostaje: Gore srca!
21.01.2008. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Archangelus
Sjetimo se Isusa, Sina Božjega koji je izogovorio ove riječi na križu: « Oče oprosti im jer ne znaju što čine! «
Isus, kao nedostižni uzor kojemu teži svaki kršćanin, raspet na križu, na mukama moli za one koji ga razapinju.
Slava Bogu na njegovoj nemjerljivoj ljubavi!
21.01.2008. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bruno
Ljudski je i Bogu milo,vratiti isto za isto,pa nešto i pride,ako ide !
Kužite li poantu ?
21.01.2008. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
Hvaljen Bog, kopirao sam sve postove i sad ih polako citam. U jednom postu spominjete ko zna kako ce se o nasem vremenu suditi za 500-1000 godina. Zar zaista vjerujete da ce svijet sa televizijom i internetom i ko zna sta ce se jos izmisliti za 100 godina jos postojati?
Koliko se svijet u zadnjih 100 godina promjenio ja nevjerujem da ce jos dugo.
Bog vas Blagoslovio
21.01.2008. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad, jedva, možda
I ja sam žrtva, iako mi nije nitko poginuo. Želio sam učiniti puno dobroga, a nije mi dopušteno, jer nisam član nijedne stranke. Nisam u prilici doći u poziciju da odlučujem o za mene bitnim stručnim pitanjima, za dobrobit društva. Ljut sam kao pas i teško mi je slušati gluplje od sebe. Ljut sam na politiku koja je to skrivila. A politika ne mari za mene. Oprostio joj ja ili ne oprostio. A ja patim. Učlaniti se, pa biti kao i oni? I onako moram tražiti veze gdje išao da išao. Pokušavaju nas sve umočiti u taj svoj glib. Ne može im oprostiti nitko osim mene. Za moje dobro.
21.01.2008. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
@vjera, na to pitanje samo Bog zna odgovor (a ne Dylanov "vjetar"). Ali vjerujem da su isto razmišljali neki kad je proizveden prvi automobil, kad je krenula prva željeznica... itd. Nešto je drugo mnogo bitnije: nalazi se u tvome nicku!
@ponekad, tako je - ni ja nisam učlanjen i ne osjećam se "izčlanjen". Neće nas ne znam kakve politike (kao što je bilo i u prošlosti) odvesti u bitnome naprijed - jer niti ne mogu! To ovisi o pojedincu. SVE BITNO IZVODI POJEDINAC, a mnogo nevažnog izvode drugi (pojedinci) pomoću mase (masa sama ne izvodi ništa, ako je nitko ne mijesi)!
A simpa-naziv POP dolazi ti od grčke riječi "papas" - otac. I baš se u tom smislu i rabi kao naslov od milja za svećenika, posebno u pravoslavnim crkvama, ali i u južnim dijelovima Hrvatske (što nema veze s pravoslavnom tradicijom) kao i u Lici (poznati pop Marko Mesić - nema veze s nekim današnjim prezimenjacima! - veliki borac u turskim vremenima). Inače naslov "otac" (pater, padre, pere, father) daje se svećeniku u mnogim kršćanskim zemljama (Italija, Francuska, Amerika...), a isto značenje ima i naslov "papa", koji se daje rimskom biskupu, patrijarhu Zapadne Crkve.
22.01.2008. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ponekad, jedva, možda
Pri učlanjenju u neku stranku mislio sam reći da bi mi oni dali moc tj. dopustili da dodjem u priliku raditi ono što znam, tj. bio bih u prilici raditi korisne stvari. Ipak, gadi mi se to. To je kao ono sto Bandic prica da je uvijek vjerovao u Boga, ali da je usao u partiju da bi mogao nesto postici i ostvariti svoje potencijale. Sada su sve stranke postale partije, bez razlike.
Ma to je mala žrtvica, karijera nije nista posebno, ali ja bih bio bolji od nekih stetocina.
Ipak im moram i to oprostiti radi sebe, a šteta za zajednicu ostaje. Ljudi kojima su ginuli mili i dragi sa svih strana i iz svih vremena JEDINI imaju pravo dati oprost svima, a opet za svoje dobro. A sto drugo ostaje za uciniti, osim pokušati oprostiti u pravo vrijeme...
Poštovani pope, hvala ti na zanimljivom objašnjenju riječi pop. Ako se kršćanstvo širilo još od doba prvih apostola i njihovih učenika po Dalmaciji (spominje se Ilirik u Bibliji), možda je ta riječ još onda ušla u narodni govor? Pope = oče. Otac na Nebesima, Sveti otac u Rimu, otac u župi, Veliki bijeli otac u Americi, otac Domovine Starčević, moj otac u kući i napokon i ja sam otac. Inflacija popova! I ja sam dakle pop.
Isprva sam mislio da je pop neki nas seoski lokalni ili uze regionalni izraz, a onda me Iznenadilo kad sam u antikvarijatu vidio staru knjigu katolickog svecenika Bartolomea Kaschicha i vidio da se taj naš jezikoslovac Bartul Kašić tu predstavio kao "pop isusovac". Poljički pop je poseban fenomen. U tvojim Poljcima (?) živjeli su i "popovi glagoljaši", koji su živjeli uz obitelji svoje braće i roditelja i doprinosili su zajednici svojim trudom i pismenošću, jednako se oblačili, radili, kao i drugi muškarci, a često i ratovali protiv Turaka.
Poljičko pismo je bosančica - vrsta ćirilice, a nikada u školi nas nisu učili da je takva ćirilica bila hrvatsko staro pismo, ne samo glagoljica. Nije li to sudjelovanje popa u svemu primjer onoga što naši ateistički ljevičari pokušavaju naći u Latinskoj Americi kao primjer "teologije oslobođenja", a što našu Crkvu ljuti, jer se tamo popovi služe i nasiljem? Druga su vremena, a to je i posebna tema.
Kod nas u selu ima izreka da se "popu, sudcu i divljaku ne moze nista". To je kao neka stara narodna mudrost, nastala zahvaljujuci losim pastirima u teskim vremenima (pohlepa). Oni dobri tesko su mogli to ispraviti, jer jedan losi napravi vise nereda nego 10 dobrih. Bilo je i dobrih i još se o njima priča.
Budi mi i ti dobri pop u ovim ludim vrimenima!
22.01.2008. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oaza ljubavi
hej jako mi me zanimljiv ovaj post..svaka čast!
22.01.2008. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Orbodrone
Bartol Kašić, DI (1575-1650) bio je prvi hrvatski jezikoslovac. Autor je Rječnika (1599.) i Gramatike (1604.). Plodan pisac, pjesnik i prevoditelj Biblije i Rituala rimskog. Vrstan teolog i jedan od prvih slavista, veliki misionar i papinski vizitator, cenzor knjiga i hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu i Loretu, autor prve hrvatske tragedije Venefrida i prve autobiografije u povijesti hrvatske književnosti.
Školska godina 1998/1999. bila je proglašena Godinom Bartola Kašića i četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja.
(ukratko iz uvoda knjižice Bartol Kašić i četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja autora Dr.sc. Vladimira Horvata, DI)
22.01.2008. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...