Komentari

microbluesparkle.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing


  • L.I.T.O.

    Volim čitati tvoja sjećanja.Lijepa su i prirodna.

    avatar

    16.01.2008. (23:40)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Obradovao me nastavak..zapravo iščekivala sam ga... jako lijepo slikaš riječima, neko drugo vrijeme , neke meni mepoznate ljude i svakom udahneš onaj svoj osebujni šarm jednostavnosti i bliskosti...
    Osmijeh , Iskrice modra:-)

    avatar

    17.01.2008. (00:50)    -   -   -   -  

  • Kontesa Nera

    Ponekad kada dolazim čini mi se da vidim kako me čeka na ogradi. Moja bakica...........

    avatar

    17.01.2008. (07:21)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    ja sam ostala bez riječi čitajući... samo me preplavilo oduševljenje i bezbroj emocija...
    prekrasno opisuješ sve te detalje kraj kojih drugi prolaze niti ne primjetivši ih... ali, zar bi sićušna plava iskrica i mogla postojati da ne primjeti sićušne iskrice?
    oduševljavaš me ovim svojim sjećanjima i načinom na koji ih prenosiš nama, uistinu... bravo prijatelju dragi!
    pusa

    avatar

    17.01.2008. (10:32)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Lijepo napisano, ali zašto aorist? On mi je nekako starinski. Dosta me Kamov namučio aoristom. Kišni pozdrav :-)

    avatar

    17.01.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • misko

    Nostalgija te gadno trese...
    Ali dobro je, plastično opisano!
    Pozdrav ostavljam!

    avatar

    17.01.2008. (18:18)    -   -   -   -  

  • o kosjenki i regoču

    Krasan text. Iako, sasvim drukčija su moja sjećanja na dragog mi nonića, potaknuo si me sjetiti se njegovog blagog pogleda, ćutiti toplu mu ruku kojom me vodio gledati dolaske i odlaske pazinskih vlakova...
    Dida moj, dida moj...
    sve me boli, tilo trazi
    rakijom me sveg namazi
    kao kad sam dite bija ja...

    Pozdrav!!!

    avatar

    17.01.2008. (19:13)    -   -   -   -  

  • L.I.T.O.

    Već sam komentirala ovaj Vaš post pa ću sada samo reći veliko HVALA na divnim riječima koje Ste mi uputili, preljubazni ste zaista :) Puno mi znači što tako duboko razumijete moje stihove, još jednom vam hvala na tome.:)Srdačan pozdrav.

    avatar

    18.01.2008. (16:05)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Neuka u komuniciranju tek sam nedavno otkrila da se mogu kao Dinaja uključiti na vaš Blog. Oduševljena vašim mislima, harmonijom i skladom vaših rečenica, opisivanjem "sitnica" koje život znače vi uistinu budite sjećanja na ljepote djetinjstva. Humanost u izvire iz svakog vašeg opisa i vi ste uistinu odličan predstavnik projekta "Humanitas". Širiti ljepotu eterom znači hraniti ljudske duše. Tužnih i ružnih događaja imamo dovoljno u svakodnevici. Čitajući vaša sjećanja na vašu baku osjetih želju da vam u par rečenica opišem moje vječno sjećanje na moju.
    Moja baka je živjela u velikom gradu, ali putovanje k njoj u onom davnom vremenu bilo slično vašim putovanjima. Prolazili smo istim krajolicima, željeznica se zaustavljala na istim postajama, a ja sam izlazila iz vlaka na glavnom kolodvoru zadnje postaje i pri zalazu sunca na peronu prepoznavala uvijek elegantno obučenu ženu koja je širila ruke i nježno me grlila. Godine su prolazile, ja sam svako ljeto dolazila, a ona me uvijek čekala na istom mjestu i uvijek sa istom nježnošu grlila. Pojavili su se avioni koji su spajali naša dva grada, ali ja sam uvijek s istom srećom željeznicom grlila daljinu i veselila se susretu. Od kako je umrla ja više nikada nisam bila na glavnom kolodvoru velikog grada.

    avatar

    19.01.2008. (08:39)    -   -   -   -  

  • dinaja

    Konačno sam otkrila put kako kao "dinaja" mogu sudjelovati na vašem blogu. sve što ste do sada napisali sam čitala puna srca i sada vam odgovaram od "srca srcu". Svaka vaša misao, savršenstvo vaših rečenica, opisivanje "sitnica" koje život znače je upravo to što je danas potrebno u zahuktaloj svakodnevici. Ljepota poslana u eter je hrana za dušu, tužnih i nesretnih trenutaka imamo dovoljno u svakodnevnom životu. Izlet na vaš blog je uvijek sretan trenutak buđenja, trenutak u kojem se može nastaviti sanjati.
    Čitajući vaša sjećanja na baku, osjetih želju da vam u par rečenica opišem vječna sjećanja na moju.
    Moja baka je živjela u velikom gradu ali mi smo putovali istim putem i zaustavljali se na istim postajama. Ja sam silazila s vlaka na glavnom kolodvoru velikoga grada. Tamo me je uvijek dočekivala elegantno obučena, strahopoštovanja vrijedna baka koja je šireći ruke dozvoljavala da joj pokvarim frizuru ili nakrivim šešir. Dolazila sam svako ljeto, a ona je uvijek čekala na istom mjestu i ja sam već pri ulasku vlaka na pron prepoznavala osmjeh na njenom licu. Godine su prolazile, poletjeli i prvi avioni izmešu naša dva grada, ali ja sam svako ljeto željeznicom gutala daljinu i veselila se sreći susreta na peronu.
    Od kako je baka umrla ja više nisam bila na glavnom kolodvoru velikoga grada.

    avatar

    19.01.2008. (08:57)    -   -   -   -  

  • dinaja

    eto dokaza da sam neuka u komuniciranju na blogu. posalal sam dva puta poruku vjerujući da prva nije prošla. Sorry.........................

    avatar

    19.01.2008. (09:18)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    ...garavi sokak... asocijacija... ali sam se sve nekako nadala da će me dočekati nastavak... no tebe nije :-))

    avatar

    19.01.2008. (22:44)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Hvala na lijepom komentaru :-)
    Amen !

    avatar

    20.01.2008. (00:00)    -   -   -   -  

  • annab18

    alo prijatelju. došla sam vijdeti kako si. pozdravljam te. pusa mala slatka crvena......:P

    avatar

    20.01.2008. (10:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...