apsolutno se slazem s tobom da s dicom moramo bit roditelji,a ne prijatelji podmecem i ja ledja za svoju dicu,ali birano,ne za sve nadam se da ce njima,kako i tebi ostat u sjecanju neko od mojih podmetanja i da ce im to bit vodilja kako se ponasat prema svojoj dici:)
16.01.2008. (21:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej... prvi put sam tu..ali nekako blog me dirnuo....a ovaj post tek... ja sam još mlada...i nemam djece niti na putu.... ne znam ni kakva majka ću biti....hoće li to malo ćudo ili ta mala ćuda biti zadovoljna menom... ali poućena događajem koji mi se dogodio prije tri mjeseca.... i ćitajući tvoj post....znam jednom... prvo ću biti RODITELJ....a onda prijatelj.... pozdrav.............
16.01.2008. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svakako da roditelji prije svega tribaju bit roditelji. prijatelji možemo bit svojoj dici i trebali bi biti, samo se dogodi da roditelji žele bit prijatelji dici da bi imali uzajamno povjerenje i onda se dogodi da se tu izgubi granica. najčešće dica pobucaju di je granica između roditeljstva i prijateljstva, al znaju i roditelji napraviti niz kikseva, virujen u najboljoj namjeri. al kako si sama rekla, roditelji smo i griješimo. Lani je moja starija imala par neopravdanih i na kraju kad ih je vidila u svjedožbi pitala je mene da kako ja joj to nisam opravdala. Radilo se o tome da je zaspala na prve satove. Rekla san joj da neću lagat razredniku. Zaspala je i bok. sad joj se ne događa da zaspe. ponekad ostane kući uz moju suglasnost, u situacijama kad je previše umorna. Al onda to zna i razrednik.
16.01.2008. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se, ali to mi je već dosadilo pisati ti jer tako započinjem svaki svoj komentar kod tebe :)))) Moj Buntovnik je bio prvi razred osnovne. Nije zapamtio šta ima za zadaću. Nie se mogao sjetiti. Išao je u školu bez zadaće. Moja svekrva se ljutila na mene, pa zašto nisi zvala učiteljicu, zašto nisi zvala Ivanovi, Lukinu illi već neku drugu mamu....Nisam i neću, rekla sam, jer ako ja sad počnem zvati, zvat ću cijelo njegovo školovanje. Tako je i bilo. Nega je to naučilo da pamti i misli i od onda su jedni te isti prijatelji izrazreda zvali njega cijelu osnovnu za zadaću. Tako je bilo i sa neopravdanima kad je krenuo u srednju. Jasno i glasno smo mu rekli da mi to opravdavat nećemo. Jasno da postoje iznimke u kojima bismo opravdali, ali iznimke. I to je naučio. Ali, isto tako kad je u prvom srednje napravio glupost, za koju i je i nije bio kriv, stali smo uz njega, imao je našu podršku. Teško je biti roditelj....
16.01.2008. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo bih se ponavljala na prethodne komentare. Apsolutno se slažem sa svim što si napisala.Imamprijateljicu koja je bez problema sve živo opravdavala svojoj kćeri i čudila se meni zašto ja ne želim opravdati ako moj mali zakasni u školu. Čak se i razrednik u srednjoj začudio kad sam rekla da neću pravdati zakašnjenja i ono u što nisam upućena. S druge strane, tu smo kad su ozbiljnije stvari u pitanju. Prvo razgovori, a zatim idemo zajedno probat rješit problem. Naravno, ne bude uvijek sve idealno u tim odnosima, ali točno znamo granice. Kriteriji sigurno nisu kod svih nas isti, ali važno je da djeca osjete dosljednost po određenim pitanjima. Prije svega biti roditelj, ali tako da dijete zna da ga uvažavamo i poštujemo. I slažem se da je teško biti roditelj, jer je to konstantno balansiranje, oduzimanje i dodavanje, sad popusti, sad zategni. A nismo uvik u najboljem izdanju. Voljela bih vam prepisati mišljenje jedne mame, 38 godina koje je objavljeno u knjižici Igora Longa - "O čemu razgovarati u obitelji?" "Uspješno roditeljstvo je odnos u kojem si ti taj kome se tvoje dijete obraća uvijek kad ima problem, kad mu je teško i kad očekuje razumjevanje, pomoć i podršku. Iako, uspješno roditeljstvo možemo usporediti s pripremom najfinijih gurmanskih zalogaja, trudiš se, pročitao si recepte većine vodećih majstora kuhinje, slijedio si pomno svaku uputu, odabrao si najfinije začine, kupio si primjereno posuđe, bdio nad pećnicom, gledao na sat, i opet ne možeš biti potpuno siguran. Jer, možda si prejako miješao, možda si prečesto otvarao vrata pećnice radi provjere, a možda je "crkao" grijač baš pred sam kraj i sve je ostalo nedopečeno. Što god da si radio, rezultat ćeš znati tek kad jelo ponudiš i kušaš. Dobar tek!"
16.01.2008. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaista neznamo gdje je ta granica između popustljivosti iz ljubavi i podmetanja leđa... teško je uvijek odvagnuti šta je bolje za dijete...teško je uvijek biti dobar roditelj... Često mislim,pa i ja sam prvi put mama,neznam baš kako to izvesti da nije razmaženo,a da bude sretno i dijete i da izraste u zrelu i odgovornu osobu,,, ali idemo dan po dan...i ućimo zajedno nalaziti nevidljivu crtu koju ne želimo preći...
16.01.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi se možemo složiti da je Roditeljstvo nešto što nimalo nije lak zadatak. s jedne strane je ljubav prema djeci, a s druge odgoj koji im treba usaditi osjećaj da su za svoja stanja u životu sami odgovorni, također i to da ima ljudi koji će za njih podmetnuti svoja leđa kada je pravičnost u pitanju bez obzira o kome se radilo. što se pak tiće priće o sucu i njegovoj kćeri te ove ove tvoje, one nisu usporedive. u prvoj prići se djete ogriješilo o društvene norme, zakone i prema njima je trtebalo djelovati u skladu sa onim kako je netko propisao pravičnost. i tu po meni leži propust oca kad kažem da je maloj učinio "medvjeđu uslugu" nije djelovao odgojno nego je upotrijebio slovo zakona koji zadovoljava formu, ali ne i odgoj. tvoja priča je nešto sasvim drugo. 1. tebi je bila POSUĐENJA jakna nečijom dobrom voljom kako bi ti pomogao u neugodnoj situaciji, isto kao što svojom ljubavlju prema djeci želimo da učinimo tako da osjete tu ljubav. 2. nisi se ti PROVLAČILA kroz rupu u ogradi i rasparala jaknu nego te je netko povukao kroz nju ne tvojom voljom. 3. sve navedeno tvoj otac je jako dobro razumio samo zato što se nisi izvlačila i rekla istinu, zato je učinio kako je učinio. on je u stvari tim činom NAGRADIO onoga tko je TEBI nesebično posudio jaknu onda kada ti je bila potrebna, a to niti jedan novac ne može nadoknaditi.
17.01.2008. (07:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hah, sjećam se kako je moj otac podmetnuo leđa i opravdao dio mojih markiranja. To mi je rekao usputno i više nikada to nije spomenuo. Djecu prvenstveno treba učiti da budu sama odgovorna za sve svoje postupke i da sama odgovaraju za greške koje su učinili, da zbog učinjenih grešaka ne drame ali ... Ponekad za njih valja na mudri način podmetnuti leđa. Kada i kako naravno, kao izuzetak, to je odluka roditelja. Crno bijeli svijet ne postoji.
17.01.2008. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijep kraj priče...i mislim da je roditeljska ljubav uvijek riješenje svake dječije brige! "Olabavimo malo. Opustimo se!Samo je u rijetkim prilikama reč o životu i smrti. Sve ostalo nije tako vazno kako u prvom trenutku izglijeda." Moj djed je pričao da su sva životna iskustva neizbježna...neko ih nauči ranije...neko kad ostari! Možemo li zapravo podmjetnuti ledja za našu djecu ili im samo ukazati na pravu cestu...
17.01.2008. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zuzayok, sasvim sigurno će tvoje podmetanje leđa na njima ostaviti traga.... ;) @Vjerujem u Anđele, sigurna sam da ćeš biti dobra majka.... hvala ti na javljanju... dođi mi opet. :) @Blues, slažem se. Dosljednost kod roditelja je najvažnija. @Suncokretiću, ovo sa zadaćama ti je super. Imam ja jednog kauboja doma s takvim navikama. Nisam zvala okolo i raspitivala se za zadaće.... ali ratujem s njim od prvog dana.... ravnodušnost koju pokazuje prema školskim obvezama je nešto što mi rastura živce. Zvala ja... ili ne zvala... njemu je svejedno. Ako dobije komad zbog nemara... opet mu je svejedno. Nikada mi neće biti jasno da li sam ja negdje pogriješila ili je naprosto takva narav. @gustirna, slažem se s tobom.... i puno ti hvala što si nam temu obogatila ovim citatom. Odličan je. :) @tratinčicamala, nitko od nas ne zna gdje je granica.... napipavamo je po sluhu... pa kako ispadne. Želim ti svu sreću u tvom roditeljskom zadatku. ;) @prirodno_celav, u pravu si. Jako si lijepo napisao ovaj komentar. Hvala ti. :) @daj Sanjaj.... i ja tako mislim. ;) @ljubav.... ah.... ljubav.... u pravu si.... :) @Bocaccio, imam puno roditeljskih priča.... ali nekako još strepim.... jer odrastanje im još traje.... pa ne pišem često te priče, nego one iz svog djetinjstva. Kad jednom puknem..... pa krenem pisati o kaubojima shvatit ćete da je obitelj Adams dječji vrtić u odnosu na moju veselu obitelj. :))))) Slažem se s tobom da svaki izuzetak treba izvesti oprezno i mudro. :) @MNP, ljubav je rješenje svih problema..... a kod djece posebno. :)
17.01.2008. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da je tvoj otac bio poseban čovjek i tebi iznimno važan znam. On je postupio na najbolji mogući način, ne samo zato što je kupio jaknu već zato što ti nije ispirao mozak, već šutke pružio ljubav i sigurnost. To je neprocijenjivo.
17.01.2008. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlična tema. :-) Mislim da roditelji, kao što si spomenula, trebaju naučiti djecu da ne markiraju, a ako to i čine - neka snose posljedice za svoje odluke. I ne samo za markiranje. Nemam djece, ali promatrajući svijet oko sebe - vidim da roditelji sve što čine za svoju djecu čine u uvjerenju da je to dobro za njih. Oni nemaju predodžbu o tome da griješe kad dolaze opravdati markiranje. Jer, uvjereni su, pomažu djetetu. A to nije uvijek tako. E, sad, napisala sam - nije uvijek tako. Naime, katkad zaista ima situacija kad se djetetu nešto može progledati kroz prste i podmetnuti leđa. Međutim, to će funkcionirati samo onda ako je to dijete svjesno da to nije dobro i da je takav čin - iznimka. I ako takvu stvar više neće ponoviti. Svima se dogodi loš trenutak, splet okolnosti, neka nevolja (kao i to tvoje iskustvo s jaknom) i tada zaista treba reagirati kako je reagirao tvoj otac. Jer je prije toga učinio sve ono što je bilo važno da ne mora stalno podmetati leđa (za sitnice), ali znao je prepoznati trenutak u kojem to treba i može učiniti.
17.01.2008. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim da ti otac nije pogriješio! Mislim da bih i ja tako postupio. ;)
Ali opet ne valja da roditelji stalno podmeću leđa za nas... jer tada nikada nećemo naučiti biti samostalni i neovisni... Ali u ovakvim situacijama svakako roditelj treba podmetnuti leđa... ja čak držim da im je to i dužnost! :))
17.01.2008. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao i obično tvoje razmišljanje me oduševilo... i ja to vidim vrlo slično, iako ne mogu reći da nikad nisam lagala profesorima kada su mi sinovi markirali. Iza toga nisam propustila priliku da im kažem kako mi je ta situacija neugodna i nepodnošljiva i kako je neću ponovljati. Moram priznati da mi se jednom dogodilo da sin zbog našeg razgovora o bježanju sa časova nije markirao - a profesorica ga je iza toga kritizirala kako nije kolegijalan. Teško je danas biti roditelj - ali to mi je i dalje najdraža "dužnost". Nemam neka stroga pravila s djecom ali, nisam za podmetanje leđa - osim kada to zahtjevaju situacije kao tvoja iz djetinjstva. S ponosom se sjećam situacije u kojoj sam stala uz svog sina onda kada me je najviše trebao, dobio je i ukor i kaznu... i mene 100% uz sebe!
18.01.2008. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad neću otkriti kako su moji roditelji uspjeli od mene napraviti odgovornu ženu umjesto razmažene jedinice, u čemu je bila tajna, ja vjerujem da je tajna ljubav. Ljubav nije popuštanje nego pametno vođenje.
18.01.2008. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nanaR
Opet se slažem s tobom, a i čini mi se da su ove dvije priče samo naizgled iste - ti nisi bila kriva, za razliku od mlade dame s početka. No, bilo kako bilo - bezuvjetna ljubav nije bezuvjetno podmetanje leđa, jer je to, najčešće, medvjeđa usluga - bezuvjetna ljubav je gradnja čvrstih temelja za život u kojem neće biti roditeljskih leđa, ma kako to teško bilo.
18.01.2008. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mada se slažen s tobon što si napisala... ja fala bogu iman sada odrasle dvi ćeri nisan ima nekih problema sa njima..ali sve više mislin da kakva će dica biti bez obzira na odgoj i rad sa njima je jedna velika lutrija i srića...
18.01.2008. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sebi pripadam, moj stariji sin je u 7. razredu dobio ukor jer sam ja to izričito tražila.... razrednica se kolebala.... ali me poslušala... i danas mi nije žao zbog toga. Ostavila sam ga u 7 sati ujutro na autobusnoj stanici i otišla na posao. Oko 9 me nazvao muž i rekao: "Sin ti je pijan ko deva.... upravo ga vozim doma iz škole!" Rijetko kada sam izlazila s posla.... ali tog trenutka sam zatražila izlaz... sjela u auto... bilo je to prvi puta da je moj auto isprobao svoje najveće brzine....došla sam doma bijesna ko ris. On je bio zeleno žut... povraćao je.... dobio je nekoliko šamarčina (ja ne dijelim olako šamare) i morao se tuširati u hladnoj vodi dok sam ja ceketala pred vratima kupaone. Ja sam očekivala u to doba prvo pijanstvo... ali mi je bilo nepojmljivo da se napije u 7 ujutro na autobusnoj stanici... na putu za školu. Nakon šamaranja sam otišla u školu i tražila ukor. Razrednica ga branila... jer su stavili žesticu u sok i to ga je prevarilo... na prazan želudac i neiskusnog... pa joj je bilo žao jer on nije djelovao pijano nego bolesno.... kao jadnom je već i to dovoljna muka... ali ja se nisam dala pokolebati. Bez obzira na naivnosti, nagovaranja oni u toj dobi moraju znati što je primjereno ponašanje, a što nije. I on, a i svi ostali moraju znati da ne mogu u takvom stanju dolaziti u školu... ukor sam tražila i za njegovog prijatelja koji je donio žesticu pomiješanu sa sokom (njegova mama mi je to zamjerila, ali baš me briga). U toj situaciji je bilo nužno da svi reagiramo... i ja doma... i oni u školi. Jedino je tako ispravno. Ne moram ti govoriti da je prije toga tisuću puta slušao predavanja o alkoholu.... i da nije bio neupućen. No morao je probati.... ali eto... snosio je i posljedice. I danas cijela ekipa iz njegovog razreda prepričava kaubojevo prvo pijanstvo i reakciju njegove mame.... a mlađi me samo pita: "Buš i mene prebila kad se prvi put napijem?" :)))))) Ista ta mama je u školi bila više od ikoga..... branila njih i svu drugu djecu zbog svega što nije bilo u skladu s propisima i civiliziranim ponašnjima prema djeci. Istoj toj mami dolaze oba kauboja, a i njihovi prijatelji kad im gori, kad su u problemima, kad su nesretno zaljubljeni.... vole s njom dijeliti i radost i tugu.... ali znaju da postoje stvari koje ona ne tolerira i trga noge ako treba.... iako su je svi odavno prerasli. :))))) @Sanja.... razmaženost jedinaca je predrasuda. Mi smo drugačiji.... ali ne i nužno razmaženi. Naša samoća u djetinjstvu ostavlja traga na nama..... ti tragovi mogu prouzrokovati krajnosti..... ali ja poznajem puno razmažene djeca koja odrastaju uz braću i sestre.... Mislim da to s tim nema veze. @nanaR, u pravu si.... ali u priči koja nas je potakla na ovu temu ne znamo detalje... pa je teško raspravljati. Slažem se sa tvojim razmišljanjem da je bezuvjetna ljubav gradnja čvrstih temelja za samostalni život. :)
18.01.2008. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@grintavac, treba s njima puno razgovarati... puno se truditi... ali sve to nije garancija. Svi mi nosimo nešto samo svoje..... Postoje neke temeljne stvari koje se mogu istesati odgojem.... a to je ponašanje i neke temeljne stvari u pogledima na dobro i zlo.... a sve ostale nijanse su valjda u rukama zvijezda.....
18.01.2008. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno si u pravu što smatraš da su djeci roditelji ono što jesu,a prijatelje trebaju tražiti među vršnjacima. Detalj o pravdanju sati kad djeca nisu bila u školi zbog ne znam ni ja čega je kod mene i mog sina završio tako što sam otišla u školu i rekla da opravdanja nema i da vjerojatno nije došao jer nije naučio gradivo...dobio je neopravdane sate,svi su govorili da ima ludu mamu ali više nikada,nikada nije nepotrebno izostao sa nastave. Sada pomažem kćerki ,nakon poroda oko dječice jer joj je teško samoj, a muž joj je na terenu.Čim ona ojača ,pomagati ću koliko mogu.Važno mi je da ne zloupotrebljava moju spremnost za pomaganjem jer sam bolesna i jer je normalno brinuti se sam za svoju djecu...i meni i njoj.
18.01.2008. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
apsolutno se slazem s tobom da s dicom moramo bit roditelji,a ne prijatelji
podmecem i ja ledja za svoju dicu,ali birano,ne za sve
nadam se da ce njima,kako i tebi ostat u sjecanju neko od mojih podmetanja i da ce im to bit vodilja kako se ponasat prema svojoj dici:)
16.01.2008. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...VjerUjem u AnđEle...
hej...
prvi put sam tu..ali nekako blog me dirnuo....a ovaj post tek...
ja sam još mlada...i nemam djece niti na putu....
ne znam ni kakva majka ću biti....hoće li to malo ćudo ili ta mala ćuda biti zadovoljna menom...
ali poućena događajem koji mi se dogodio prije tri mjeseca....
i ćitajući tvoj post....znam jednom...
prvo ću biti RODITELJ....a onda prijatelj....
pozdrav.............
16.01.2008. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blues sveženski
svakako da roditelji prije svega tribaju bit roditelji. prijatelji možemo bit svojoj dici i trebali bi biti, samo se dogodi da roditelji žele bit prijatelji dici da bi imali uzajamno povjerenje i onda se dogodi da se tu izgubi granica. najčešće dica pobucaju di je granica između roditeljstva i prijateljstva, al znaju i roditelji napraviti niz kikseva, virujen u najboljoj namjeri. al kako si sama rekla, roditelji smo i griješimo.
Lani je moja starija imala par neopravdanih i na kraju kad ih je vidila u svjedožbi pitala je mene da kako ja joj to nisam opravdala. Radilo se o tome da je zaspala na prve satove. Rekla san joj da neću lagat razredniku. Zaspala je i bok. sad joj se ne događa da zaspe. ponekad ostane kući uz moju suglasnost, u situacijama kad je previše umorna. Al onda to zna i razrednik.
16.01.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Slažem se, ali to mi je već dosadilo pisati ti jer tako započinjem svaki svoj komentar kod tebe :)))) Moj Buntovnik je bio prvi razred osnovne. Nije zapamtio šta ima za zadaću. Nie se mogao sjetiti. Išao je u školu bez zadaće. Moja svekrva se ljutila na mene, pa zašto nisi zvala učiteljicu, zašto nisi zvala Ivanovi, Lukinu illi već neku drugu mamu....Nisam i neću, rekla sam, jer ako ja sad počnem zvati, zvat ću cijelo njegovo školovanje. Tako je i bilo. Nega je to naučilo da pamti i misli i od onda su jedni te isti prijatelji izrazreda zvali njega cijelu osnovnu za zadaću. Tako je bilo i sa neopravdanima kad je krenuo u srednju. Jasno i glasno smo mu rekli da mi to opravdavat nećemo. Jasno da postoje iznimke u kojima bismo opravdali, ali iznimke. I to je naučio. Ali, isto tako kad je u prvom srednje napravio glupost, za koju i je i nije bio kriv, stali smo uz njega, imao je našu podršku.
Teško je biti roditelj....
16.01.2008. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Samo bih se ponavljala na prethodne komentare. Apsolutno se slažem sa svim što si napisala.Imamprijateljicu koja je bez problema sve živo opravdavala svojoj kćeri i čudila se meni zašto ja ne želim opravdati ako moj mali zakasni u školu. Čak se i razrednik u srednjoj začudio kad sam rekla da neću pravdati zakašnjenja i ono u što nisam upućena.
S druge strane, tu smo kad su ozbiljnije stvari u pitanju. Prvo razgovori, a zatim idemo zajedno probat rješit problem. Naravno, ne bude uvijek sve idealno u tim odnosima, ali točno znamo granice. Kriteriji sigurno nisu kod svih nas isti, ali važno je da djeca osjete dosljednost po određenim pitanjima. Prije svega biti roditelj, ali tako da dijete zna da ga uvažavamo i poštujemo. I slažem se da je teško biti roditelj, jer je to konstantno balansiranje, oduzimanje i dodavanje, sad popusti, sad zategni. A nismo uvik u najboljem izdanju.
Voljela bih vam prepisati mišljenje jedne mame, 38 godina koje je objavljeno u knjižici Igora Longa - "O čemu razgovarati u obitelji?"
"Uspješno roditeljstvo je odnos u kojem si ti taj kome se tvoje dijete obraća uvijek kad ima problem, kad mu je teško i kad očekuje razumjevanje, pomoć i podršku. Iako, uspješno roditeljstvo možemo usporediti s pripremom najfinijih gurmanskih zalogaja, trudiš se, pročitao si recepte većine vodećih majstora kuhinje, slijedio si pomno svaku uputu, odabrao si najfinije začine, kupio si primjereno posuđe, bdio nad pećnicom, gledao na sat, i opet ne možeš biti potpuno siguran. Jer, možda si prejako miješao, možda si prečesto otvarao vrata pećnice radi provjere, a možda je "crkao" grijač baš pred sam kraj i sve je ostalo nedopečeno. Što god da si radio, rezultat ćeš znati tek kad jelo ponudiš i kušaš. Dobar tek!"
16.01.2008. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Zaista neznamo gdje je ta granica između popustljivosti iz ljubavi i podmetanja leđa...
teško je uvijek odvagnuti šta je bolje za dijete...teško je uvijek biti dobar roditelj...
Često mislim,pa i ja sam prvi put mama,neznam baš kako to izvesti da nije razmaženo,a da bude sretno i dijete i da izraste u zrelu i odgovornu osobu,,,
ali idemo dan po dan...i ućimo zajedno nalaziti nevidljivu crtu koju ne želimo preći...
16.01.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prirodno_celav
svi se možemo složiti da je Roditeljstvo nešto što nimalo nije lak zadatak. s jedne strane je ljubav prema djeci, a s druge odgoj koji im treba usaditi osjećaj da su za svoja stanja u životu sami odgovorni, također i to da ima ljudi koji će za njih podmetnuti svoja leđa kada je pravičnost u pitanju bez obzira o kome se radilo.
što se pak tiće priće o sucu i njegovoj kćeri te ove ove tvoje, one nisu usporedive. u prvoj prići se djete ogriješilo o društvene norme, zakone i prema njima je trtebalo djelovati u skladu sa onim kako je netko propisao pravičnost. i tu po meni leži propust oca kad kažem da je maloj učinio "medvjeđu uslugu" nije djelovao odgojno nego je upotrijebio slovo zakona koji zadovoljava formu, ali ne i odgoj.
tvoja priča je nešto sasvim drugo. 1. tebi je bila POSUĐENJA jakna nečijom dobrom voljom kako bi ti pomogao u neugodnoj situaciji, isto kao što svojom ljubavlju prema djeci želimo da učinimo tako da osjete tu ljubav. 2. nisi se ti PROVLAČILA kroz rupu u ogradi i rasparala jaknu nego te je netko povukao kroz nju ne tvojom voljom. 3. sve navedeno tvoj otac je jako dobro razumio samo zato što se nisi izvlačila i rekla istinu, zato je učinio kako je učinio. on je u stvari tim činom NAGRADIO onoga tko je TEBI nesebično posudio jaknu onda kada ti je bila potrebna, a to niti jedan novac ne može nadoknaditi.
17.01.2008. (07:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daj SANJAJ
....ŽIVOT je najveća škola :))))))))))))))))
17.01.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubav..ah..ljubav
i najveća žrtva to prestaje biti kad ju činimo za najdraže i voljene..
a najveći teret ne osjetimo i nije nam težak ..... poz :))
17.01.2008. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Hah, sjećam se kako je moj otac podmetnuo leđa i opravdao dio mojih markiranja. To mi je rekao usputno i više nikada to nije spomenuo. Djecu prvenstveno treba učiti da budu sama odgovorna za sve svoje postupke i da sama odgovaraju za greške koje su učinili, da zbog učinjenih grešaka ne drame ali ... Ponekad za njih valja na mudri način podmetnuti leđa. Kada i kako naravno, kao izuzetak, to je odluka roditelja. Crno bijeli svijet ne postoji.
17.01.2008. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MNP
lijep kraj priče...i mislim da je roditeljska ljubav uvijek riješenje svake dječije brige!
"Olabavimo malo. Opustimo se!Samo je u rijetkim prilikama reč o životu i smrti. Sve ostalo nije tako vazno kako u prvom trenutku izglijeda." Moj djed je pričao da su sva životna iskustva
neizbježna...neko ih nauči ranije...neko kad ostari! Možemo li zapravo podmjetnuti ledja za
našu djecu ili im samo ukazati na pravu cestu...
17.01.2008. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@zuzayok, sasvim sigurno će tvoje podmetanje leđa na njima ostaviti traga.... ;)
@Vjerujem u Anđele, sigurna sam da ćeš biti dobra majka.... hvala ti na javljanju... dođi mi opet. :)
@Blues, slažem se. Dosljednost kod roditelja je najvažnija.
@Suncokretiću, ovo sa zadaćama ti je super. Imam ja jednog kauboja doma s takvim navikama. Nisam zvala okolo i raspitivala se za zadaće.... ali ratujem s njim od prvog dana.... ravnodušnost koju pokazuje prema školskim obvezama je nešto što mi rastura živce. Zvala ja... ili ne zvala... njemu je svejedno. Ako dobije komad zbog nemara... opet mu je svejedno. Nikada mi neće biti jasno da li sam ja negdje pogriješila ili je naprosto takva narav.
@gustirna, slažem se s tobom.... i puno ti hvala što si nam temu obogatila ovim citatom. Odličan je. :)
@tratinčicamala, nitko od nas ne zna gdje je granica.... napipavamo je po sluhu... pa kako ispadne. Želim ti svu sreću u tvom roditeljskom zadatku. ;)
@prirodno_celav, u pravu si. Jako si lijepo napisao ovaj komentar. Hvala ti. :)
@daj Sanjaj.... i ja tako mislim. ;)
@ljubav.... ah.... ljubav.... u pravu si.... :)
@Bocaccio, imam puno roditeljskih priča.... ali nekako još strepim.... jer odrastanje im još traje.... pa ne pišem često te priče, nego one iz svog djetinjstva. Kad jednom puknem..... pa krenem pisati o kaubojima shvatit ćete da je obitelj Adams dječji vrtić u odnosu na moju veselu obitelj. :))))) Slažem se s tobom da svaki izuzetak treba izvesti oprezno i mudro. :)
@MNP, ljubav je rješenje svih problema..... a kod djece posebno. :)
17.01.2008. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Da je tvoj otac bio poseban čovjek i tebi iznimno važan znam. On je postupio na najbolji mogući način, ne samo zato što je kupio jaknu već zato što ti nije ispirao mozak, već šutke pružio ljubav i sigurnost. To je neprocijenjivo.
17.01.2008. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Koraljka, slažem se.... to je neprocjenjivo. ;)
17.01.2008. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Odlična tema. :-) Mislim da roditelji, kao što si spomenula, trebaju naučiti djecu da ne markiraju, a ako to i čine - neka snose posljedice za svoje odluke. I ne samo za markiranje. Nemam djece, ali promatrajući svijet oko sebe - vidim da roditelji sve što čine za svoju djecu čine u uvjerenju da je to dobro za njih. Oni nemaju predodžbu o tome da griješe kad dolaze opravdati markiranje. Jer, uvjereni su, pomažu djetetu. A to nije uvijek tako. E, sad, napisala sam - nije uvijek tako. Naime, katkad zaista ima situacija kad se djetetu nešto može progledati kroz prste i podmetnuti leđa. Međutim, to će funkcionirati samo onda ako je to dijete svjesno da to nije dobro i da je takav čin - iznimka. I ako takvu stvar više neće ponoviti. Svima se dogodi loš trenutak, splet okolnosti, neka nevolja (kao i to tvoje iskustvo s jaknom) i tada zaista treba reagirati kako je reagirao tvoj otac. Jer je prije toga učinio sve ono što je bilo važno da ne mora stalno podmetati leđa (za sitnice), ali znao je prepoznati trenutak u kojem to treba i može učiniti.
17.01.2008. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mithrandir
Ja mislim da ti otac nije pogriješio! Mislim da bih i ja tako postupio. ;)
Ali opet ne valja da roditelji stalno podmeću leđa za nas... jer tada nikada nećemo naučiti biti samostalni i neovisni...
Ali u ovakvim situacijama svakako roditelj treba podmetnuti leđa... ja čak držim da im je to i dužnost! :))
17.01.2008. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Big Blue, slažem se sa tvojim razmišljanjem.
@Gandalf... i s tobom se slažem.... :)
17.01.2008. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
Kao i obično tvoje razmišljanje me oduševilo... i ja to vidim vrlo slično, iako ne mogu reći da nikad nisam lagala profesorima kada su mi sinovi markirali. Iza toga nisam propustila priliku da im kažem kako mi je ta situacija neugodna i nepodnošljiva i kako je neću ponovljati. Moram priznati da mi se jednom dogodilo da sin zbog našeg razgovora o bježanju sa časova nije markirao - a profesorica ga je iza toga kritizirala kako nije kolegijalan. Teško je danas biti roditelj - ali to mi je i dalje najdraža "dužnost". Nemam neka stroga pravila s djecom ali, nisam za podmetanje leđa - osim kada to zahtjevaju situacije kao tvoja iz djetinjstva. S ponosom se sjećam situacije u kojoj sam stala uz svog sina onda kada me je najviše trebao, dobio je i ukor i kaznu... i mene 100% uz sebe!
18.01.2008. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Nikad neću otkriti kako su moji roditelji uspjeli od mene napraviti odgovornu ženu umjesto razmažene jedinice, u čemu je bila tajna, ja vjerujem da je tajna ljubav. Ljubav nije popuštanje nego pametno vođenje.
18.01.2008. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nanaR
Opet se slažem s tobom, a i čini mi se da su ove dvije priče samo naizgled iste - ti nisi bila kriva, za razliku od mlade dame s početka. No, bilo kako bilo - bezuvjetna ljubav nije bezuvjetno podmetanje leđa, jer je to, najčešće, medvjeđa usluga - bezuvjetna ljubav je gradnja čvrstih temelja za život u kojem neće biti roditeljskih leđa, ma kako to teško bilo.
18.01.2008. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grintavac
Mada se slažen s tobon što si napisala... ja fala bogu iman sada odrasle dvi ćeri nisan ima nekih problema sa njima..ali sve više mislin da kakva će dica biti bez obzira na odgoj i rad sa njima je jedna velika lutrija i srića...
18.01.2008. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@sebi pripadam, moj stariji sin je u 7. razredu dobio ukor jer sam ja to izričito tražila.... razrednica se kolebala.... ali me poslušala... i danas mi nije žao zbog toga.
Ostavila sam ga u 7 sati ujutro na autobusnoj stanici i otišla na posao. Oko 9 me nazvao muž i rekao: "Sin ti je pijan ko deva.... upravo ga vozim doma iz škole!"
Rijetko kada sam izlazila s posla.... ali tog trenutka sam zatražila izlaz... sjela u auto... bilo je to prvi puta da je moj auto isprobao svoje najveće brzine....došla sam doma bijesna ko ris. On je bio zeleno žut... povraćao je.... dobio je nekoliko šamarčina (ja ne dijelim olako šamare) i morao se tuširati u hladnoj vodi dok sam ja ceketala pred vratima kupaone.
Ja sam očekivala u to doba prvo pijanstvo... ali mi je bilo nepojmljivo da se napije u 7 ujutro na autobusnoj stanici... na putu za školu. Nakon šamaranja sam otišla u školu i tražila ukor. Razrednica ga branila... jer su stavili žesticu u sok i to ga je prevarilo... na prazan želudac i neiskusnog... pa joj je bilo žao jer on nije djelovao pijano nego bolesno.... kao jadnom je već i to dovoljna muka... ali ja se nisam dala pokolebati. Bez obzira na naivnosti, nagovaranja oni u toj dobi moraju znati što je primjereno ponašanje, a što nije. I on, a i svi ostali moraju znati da ne mogu u takvom stanju dolaziti u školu... ukor sam tražila i za njegovog prijatelja koji je donio žesticu pomiješanu sa sokom (njegova mama mi je to zamjerila, ali baš me briga). U toj situaciji je bilo nužno da svi reagiramo... i ja doma... i oni u školi. Jedino je tako ispravno. Ne moram ti govoriti da je prije toga tisuću puta slušao predavanja o alkoholu.... i da nije bio neupućen. No morao je probati.... ali eto... snosio je i posljedice.
I danas cijela ekipa iz njegovog razreda prepričava kaubojevo prvo pijanstvo i reakciju njegove mame.... a mlađi me samo pita: "Buš i mene prebila kad se prvi put napijem?" :))))))
Ista ta mama je u školi bila više od ikoga..... branila njih i svu drugu djecu zbog svega što nije bilo u skladu s propisima i civiliziranim ponašnjima prema djeci. Istoj toj mami dolaze oba kauboja, a i njihovi prijatelji kad im gori, kad su u problemima, kad su nesretno zaljubljeni.... vole s njom dijeliti i radost i tugu.... ali znaju da postoje stvari koje ona ne tolerira i trga noge ako treba.... iako su je svi odavno prerasli. :)))))
@Sanja.... razmaženost jedinaca je predrasuda. Mi smo drugačiji.... ali ne i nužno razmaženi. Naša samoća u djetinjstvu ostavlja traga na nama..... ti tragovi mogu prouzrokovati krajnosti..... ali ja poznajem puno razmažene djeca koja odrastaju uz braću i sestre.... Mislim da to s tim nema veze.
@nanaR, u pravu si.... ali u priči koja nas je potakla na ovu temu ne znamo detalje... pa je teško raspravljati. Slažem se sa tvojim razmišljanjem da je bezuvjetna ljubav gradnja čvrstih temelja za samostalni život. :)
18.01.2008. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@grintavac, treba s njima puno razgovarati... puno se truditi... ali sve to nije garancija. Svi mi nosimo nešto samo svoje..... Postoje neke temeljne stvari koje se mogu istesati odgojem.... a to je ponašanje i neke temeljne stvari u pogledima na dobro i zlo.... a sve ostale nijanse su valjda u rukama zvijezda.....
18.01.2008. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Potpuno si u pravu što smatraš da su djeci roditelji ono što jesu,a prijatelje trebaju tražiti među vršnjacima. Detalj o pravdanju sati kad djeca nisu bila u školi zbog ne znam ni ja čega je kod mene i mog sina završio tako što sam otišla u školu i rekla da opravdanja nema i da vjerojatno nije došao jer nije naučio gradivo...dobio je neopravdane sate,svi su govorili da ima ludu mamu ali više nikada,nikada nije nepotrebno izostao sa nastave.
Sada pomažem kćerki ,nakon poroda oko dječice jer joj je teško samoj, a muž joj je na terenu.Čim ona ojača ,pomagati ću koliko mogu.Važno mi je da ne zloupotrebljava moju spremnost za pomaganjem jer sam bolesna i jer je normalno brinuti se sam za svoju djecu...i meni i njoj.
18.01.2008. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤_move along even when your hope is gone_¤
treba znati postavi granice izmedu roditeljstvaa i prijateljstva.
18.01.2008. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...