Komentari

helix1.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • reginaelena

    slažem se da ljudi postaju frustrirani, ali kako mi se čini to postiže razmjere globalne epidemije...mirni, tihi, povučeni, pristojni, lijepo vaspitani i vrijedni ljudi s jedne strane, a istovremeno tempirane bombe s druge strane...zlo i zločin se nameće samo po sebi...kisssss

    avatar

    13.01.2008. (15:07)    -   -   -   -  

  • Helix

    Regina, hvala ti na komentaru, ali mislim da nisam shvatila "zlo i zločin se nameće samo po sebi". Najozbiljnije bih voljela da malo proširiš misao. Ja mislim da se ne "nameće sam po sebi", nego ljudi stvaraju okolnosti u kojima se zločin sasvim lijepo može rađati, rasti, sazrijevati, samo nikako da u tom ciklusu i umre. Možda govorimo o istom, ali malo drukčije. Pristojni i obrazovani ljudi ne moraju nužno biti i tihi, mirni i povučeni. Kao što tišina,mir i povučenost ne mora nužno značiti hendikep.

    avatar

    13.01.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • Juliere

    Odgovoril sam na onom postu. Ja se sa autorom teksta ne slazem kada povlaci paralelu izmedju cina ubojstva i njene odluke da "mu ne da", te vjerujem da i medju obrazovanim i pristojnim, ne primitivnim ljudima se sakrivaju ubojice i nasilnici.
    Slazem se sa tvojom analizom, ali sa originalnim tekstom i receneicom da bi ostala ziva da je dala se nikako ne mogu sloziti, jer istinski vjerujem da su patoloska i nasilna ponasanja nepredvidiva, te su mogla zavrsiti jos okrutnijim cinom od ovoga sto je napravio.
    p.s. cula si da su u Firenci u muzeju silovali curu? u muzeju!

    avatar

    13.01.2008. (19:17)    -   -   -   -  

  • Helix

    Juli, slažem se naravno sa svime što si napisala. Nisam analizirala svaku pojedinu rečenicu i misao autora teksta, nego sam na njegovo razmišljanje nastavila svoje. Da, ta prva rečenica koju mnogi spominju, zaista zvuči ružno i malo je nespretno napisana. Međutim, mislim da je ne treba čitati doslovno i kruto, a pogotovo ne treba u čitavoj ovoj raspravi stalno imati pred očima nesretnu djevojku. Ona jeste povod, ali ja govorim općenito o društvu i njegovim manama i patologiji, ali sigurno da je svaki konkretan slučaj slučaj za sebe. Ovo je sve prilično kratko i površno, nisam ja radila veliku analizu, ali predvidivost nekih ponašanja i događanja u društvu jeste moguća. Postoji čitav niz stručnjaka iz raznih područja koji se time bave. Druga je stvar koliko je netko spreman tražiti njihovu pomoć i slušati njihove savjete i upozorenja. Kada je riječ o obrazovanom čovjeku, treba definirati što je obrazovan čovjek. Obrazovan, a pogotovo neprimitivan nije automatski onaj kojima nekakvu diplomu. Za pravu analizu trebalo bi problem gledati sistemski, u cjelovitom socio-kulturološkom okviru.
    A događaj u muzeju mene ne čudi posebno, mjesto kao i svako drugo, dostupno apsolutno svakome. Ponavljam, socio-patološko ponašanje nikako nije rezervirano samo za primitivne, polupismene... dapače, mnogi su izuzetno inteligentni, ali nemaju pravih znanja o moralu i društvenim vrijednostima.

    avatar

    13.01.2008. (19:59)    -   -   -   -  

  • Juliere

    Potpisujem tvoj komentar.
    Zato moram ponovo reci da me ona recenica u doticnom tekstu osobno uvrijedila kao zenu. Nisam htjela puno polemizirati, a mogla sam. "Dati je nekome" samo zato sto on to na silu trazi kako bi se spasila glava je nesto najsovinistickije i najprimitivnije sto sam u zadnje vrijeme procitala, i krsi se sa mojim pogledom na slobodu i borbom za vrijednostima koje nestaju. Nije bitno je li ta vrijednost fizicke ili neke druge prirode, nego je stvar u vrijednosti same slobode.
    Ispada da je cura kriva sto ju je jedan monstrum ubio zato sto mu nije dala... sami okret ovog zlocina u tom smijeru je ne samo opasan, nego podlozan bas onome sto autor teksta zeli naglasiti. Jednom rijecju je primitivan.

    avatar

    13.01.2008. (22:34)    -   -   -   -  

  • alkion

    Juliere: Imam osjećaj da se vas dvije baš i ne slažete ili barem ne razumijete. Nitko ovdje ne govori o krivici jadne djevojke (čak to niti vadičep ne kaže). Koliko sam shvatio Helix-icu ona sam hoće reći da je jadna cura dvostruka žrtva. Žrtva je manijaka ubojice (koji je u krajnjem produkt svoje sredine i njenih stavova) i nažalost žrtva je te iste sredine koja je nije, da se prosto izrazim, pripremila za ovakve situacije. Naime ta ista sredina nema ljudski život kao najvišu vrijednost već je neke ideale uzdigla iznad života...Tako sam barem ja shvatio izraz - obrazovani čovjek. Naravno, ovo je krajnje pojednostavljeno tumačenje i nije mi ni na kraj pameti da analiziram konkretni slučaj o kome znam samo iz info - medija.

    avatar

    13.01.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • Juliere

    @Alkion, ja sam samo analizirala recenicu, za koju je i sama Helix rekla da je "nespretna", te je Vadicep ipak trebao drugacije formulirati.
    A o vrijednostima i ljudskim zivotima: sto su trebali nasi branioci ili nasi vatrogasci bjezati od ideala kako bi spasili zivot? Zelim reci da su u jednom slucaju heroji u drugom ne?
    Vjerujem da ljudi imaju ideale bez obzira u kojoj se sredini nalazili, te ce za njih umirijeti ako treba.

    avatar

    14.01.2008. (09:54)    -   -   -   -  

  • Helix

    Juli, ja ti vjerujem, vjerujem tvojim osjećajima. Ali, moram reći da ja nisam tako shvatila tu nesretnu rečenicu. Nikako ne vjerujem da taj bloger želi reći kako je žrtva kriva. Mislim da govori o apsurdu vremena,sredine, mentaliteta, ali i o tome da je u krajnjem slučaju najvažnije ostati živ (Alkion se približio mojem shvaćanju).
    Reći ću što mene strahovito vriješa i dovodi do bijesa u koje bih mogla strašno izgubiti kontrolu: imam dojam da je nesretnoj silovanoj ženi (kod nas, ali i u drugin sredinama) nakon svega najbolje da se dočepa kuće, istušira, eventualno ode liječniku bez previše riječi i lijepo sve zaboravi. Razmišljala sam često kad god bih čitala o konkretnim slučajevima, što bih ja napravila. Mislim da bih šutjela ko zalivena. Kukavički, nažalost, ali u ovakvo postavljenom načinu razmišljanja meni se čini, za mene najpraktičnije. Mislim da bi mi bilo teže podnijeti pitnja i poglede iza kojih se krije optužba: Da nisi ti to nečim izazvala? Mislim da se to često događa, kako u razgovoru sa strancima, tako čak i s osobama iz vlastitog okruženja. Lakše bih "oprostila" silovatelju, on je poremećen, bolestan.... Ali ljudi od kojih očekujem pomoć, utjehu, razumijevanje... njima ne bih mogla oprostiti, to bi me daleko više boljelo. Vjerujem da se to događa.
    A ako moram odgovoriti na jednostavno i nadasve glupo i apsurdno pitanje želim li biti silovna ili ubijena, odgovor je: želim preživjeti pod svaku cijenu, pa makar zato da ja postanem ubojica koji će se sam osvetiti.

    avatar

    14.01.2008. (09:59)    -   -   -   -  

  • Helix

    Znam da ima ljudi koji umiru za ideale. Nažalost, ili na sreću, ja nisam među njima. Nikad nisam uspjela shvatiti koji je to ideal vrijedan moga ili bilo čijeg života. Možda će netko reći da je to sebični kukavičluk, ali da pokušam preformulirati svoju misao: Želim konačno, u 21. stoljeću, svijet u kojem neće biti potrebno ginuti za ideale. Utopija, naivni optimizam, glupost...??
    Nije li i naslov "heroj" promjenjiv kroz povijest, odnosno u ovisnosti tko tu povijest tumači? Posve isti ljudi nekoliko su decenija heroji, da bi onda odjednom postali zločinci. Toga ima mnogo u povijesti, bližoj i daljoj. Relativizam herojstva i ideala je ogroman i okrutan. Ne, ne želim poginuti za ideale. Moji ideali to od mene ni ne zahtijevaju. Uostalom, uvijek sam bila bliža racionalizmu nego idealizmu.

    avatar

    14.01.2008. (11:07)    -   -   -   -  

  • Juliere

    Helix, naravno. I ja sam se puno puta upitala sto i kako. Sada kada u sebi nosim jednu malu djevojcicu, jako puno razmisljam o njenom odgoju i cinjenici da zenama nije u svijetu lako (moramo to priznati. Zenama u svijetu nije lako!)
    Mozemo navoditi i primjer Italije, koja ima i te kako primitivnih krajeva na jugu i razvijenih na sjeveru, pa opet zrtve seksualnog nasilja u ovoj drzavi dozivljavaju iste traume tipa "izazvala si to necim", "nisi trebala ovo ili ono"... a nasilinici cesto izadju (ako uopce udju) iz zatvora u roku odmah.
    To je ono sto me zgrazava i naravno svatko od nas treba imati slobodu sto uraditi u doticnom trenutku i kako reagirati. Iskreno, ja osobno ne znam.
    To je jako slozena tema, koja treba biti izvadjena iz konteksta sredine, jer i ja kada dodjem kuci naidjem na primitivizam u svakodnevnim situacijama.
    U ovom konkretnom slucaju vjerujem da bi se primitivizam ocitovao jos vise da je jadna cura prezivjela. Ne zelim niti pomisliti sto bi bilo poslije, kako bi je uopce tretirao okolis i da li drzava ima moci osuditi silovatelja na nacin da to vise nikada ne ucini.
    Mogla bih jos vise razviti ovu tematiku, ali nema smisla. Vjerujem da se nas dvije razumijemo iako je pisani oblik one recenice na nas djelovao drugacije.
    Veliki pozdrav iz Rima.

    avatar

    14.01.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • Helix

    Nije li i naslov "heroj" promjenjiv kroz povijest, odnosno u ovisnosti tko tu povijest tumači? Posve isti ljudi nekoliko su decenija heroji, da bi onda odjednom postali zločinci. Toga ima mnogo u povijesti, bližoj i daljoj. Relativizam herojstva i ideala je ogroman i okrutan. Ne, ne želim poginuti za ideale. Moji ideali to od mene ni ne zahtijevaju. Uostalom, uvijek sam bila bliža racionalizmu nego idealizmu.

    (ovo je trebalo još dopisati na moj gornji komentar. ali mi strašno šteka veza, ponekad je teško ovako razgovarati, da, vjerujem da se razumijemo, u 4 oka bilo bi mnogo ljepše i bolje, možda se zateknem jednom i u Rimu, bilo lijepo na nekoj pjaci pričati o ljepšim stvarima.)

    avatar

    14.01.2008. (11:27)    -   -   -   -  

  • Juliere

    :-) Jedva cekam.

    avatar

    14.01.2008. (12:21)    -   -   -   -  

  • Ero

    Čitajući polemike prisjetio sam se nerazumijevanja i nepravde nanešene mi zbog «zatucanosti sredine» u kojoj sam onomad živio. Zajedno sa ondašnjim prijateljem Tomom iz gimnazije, bili smo:
    «...muškarci maksimalno neiživljeni. Za mladiće kojima hormoni samo vrcaju, odrastati u takvoj sredini svojevrstan je pakao.»
    Na Tomine prijedloge kako treba «iskoristiti svaku priliku za (.....onaj glagol).....», ja sam ga zamolio da mi pomogne na način da nagovori svoju sestru Zdenku (znate već...).
    I danas se čudim što mu bi, poplavio čovek, pozelenio, i ja izgubio prijatelja. Više me u kuću nije puštao, a ja mislio kako je skroz normalan. Naravno ništa čudno u, kako «Helix» reče «zatucanoj sredini». Od onda pazim s kim se družim.

    avatar

    14.01.2008. (20:42)    -   -   -   -  

  • Helix

    Ero, Ero, ccc, sa svoje ženske pozicije mogu ti vjerovati, ali ne mogu i shvatiti taj "svojevrsni pakao". Isto tako ne shvaćam ni ne odobravam "iskorištavanje svake prilike" kao stil života. Mogućnost iskorištavanja svake prilke kao i prilika na svakom koraku nikako nisu znak da je sredina NEzatucana.
    Drugi problem koji se pojavljuje u tvom komentaru su dvostruka mjerila koja postoje o mnogo čemu u našem narodu. I to pomalo smatram atavizmom, anakronim nasljeđem koje nikako da ostavimo u povjesnim pričama i legendama. Znaš da je u našem narodu jedna od najvećih psovki "sestru ti tvoju..."? Tvoj dragi prijatelj je pozelenio, ali kad on koristi priliku, ne misli da je "prilika" nečija sestra. Pa i u kolima se plesalo i uzvikivalo - obrni je, zavrni je nije ti sestra! (tako nekako) To je dio našeg folklora, ali trebalo bi ga pospremiti u povijest.
    Treći (ili četvrti) problem u tvom komentaru je sljedeći: ti moliš prijatelja da ti stvori priliku???!!! Ma hajde, molim te. Pravi muškarac zna sam prići djevojci, kulturno, civilizirano, romantično, nježno, odvažno, pristojno... mogla bih nabrajati, ali shvatio si!
    pozdrav

    avatar

    14.01.2008. (21:21)    -   -   -   -  

  • Ero

    Ma Helix daj pročitaj pažljivije još jednom, pa ja samo citiram Vadičepa i tebe u nadi da ti ne bi sirota stradala u sličnim okolnostima, sad više ne znam, moram reči da sam zabrinut za tebe. Nadam se da ti ne stopiraš. Nemoj tako ti ......

    avatar

    14.01.2008. (23:02)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ero: Kako sam i gore već napisao: nije mi ni na kraj pameti komentirati konkretan slučaj jadne cure i njenog egzekutora. Nekako mi se čini da je i post od Helix-ice i od Vadičepa naišao na pogrešne uši. Dajte malo pročitajte i razmislite, a ne udarati na prvu loptu. Kad se govori o obrazovanom čovjeku i utjecaju "zatucane sredine" (malo ću sad banalizirati) mislim da je poanta u sledećem:
    - u još prevelikom dijelu lijepe naše nisi muško ako, kako i sam kažeš, ne iskoristiš svaku priliku. Baš se nešto pitam je li ovo zatucano uz ov oliko naše obrazovanje i znanje?
    - isto tako svaka ženska osoba koja bi se i usudila slično tome ponašati je, u najmanju ruku, lakog morala ako ne i kurva ...
    - u nekim krajevima lijepe naše (do skoro) se nisi mogao niti približiti bilo kojoj ženskoj osobi, a oženiti još manje ako nisi bio sposoban za vojsku...
    Da sad ne nabrajam dalje. Strah me je i pomisliti šta bi sve jadna cura proživjela da je kojim slučajem preživjela. Ista ta sredina koja je sad oplakuje bi je vjerojatno razapinjala:
    - nije li to sama tražila stopirajući u to doba
    - nije li ga čime izazvala
    i što je još žalosnije poveliki broj ljudi bi pronašao neko opravdanje za mladića da ju je samo silovao, a ne i ubio...
    Znam, cinično i očajno, ali nažalost istinito...
    Nije isto živjeti u velegradu ili u ruralnoj sredini gdje svi sve o svakome znaju. Što naravno ne znači da "zatucanosti" nema i u urbanim sredinama...

    avatar

    15.01.2008. (00:04)    -   -   -   -  

  • d. I. Č.

    «Kristina je položila svoj život u borbi za vlastito dostojanstvo i svoju djevojačku čast. Pokazala se spremnom radije umrijeti, nego pogaziti svoje nedosanjane snove, ona je primjer u ovom društvu poremećenih vrijednosti»

    avatar

    15.01.2008. (10:31)    -   -   -   -  

  • Helix

    Ero, Vadičep ili ti, nije uopće bitno, ja komentiram način razmišljanja. Imam dojam da ja idem šumom, a netko drumom; ili ja u kope a netko u špade. Zato ostavljam sve ovo pa tko želi neka čita i razmišlja.
    Ne moraš se bojati za mene. Ja sam prilično velika "cura", ne stopiram niti uzimam stopiste!!! Silno mi je žao svih stradalih djevojaka, ali ja bih svoje dostojanstvo i čast branila drukčije, naravno ako bih imala i trunku fizičke mogućnosti. Sigurno ne bih svjesno dala život. Mislim da mnogi i nisu svjesno i svojevoljno odabrali smrt kao obranu vlastite časti. Ipak je kod čovjeka nagon za preživljavanjem najjači.
    Slažem se da su vrijednosti u društvu totalno poremećene.

    avatar

    15.01.2008. (11:01)    -   -   -   -  

  • Vinko

    Ovo je Helix tvoj blog pa ću komentirati uglavnom neka tvoja razmišljanja i primjedbe.

    Prije svega:
    U cijelom onom području normalno je autostopiranje jer je javni prijevoz nikakav.

    Kristina je od njoj poznatog a snažnog muškarca, mučki ubijena i masakrirana tupim predmetom do neprepoznativosti. (Taman "da je dala" vjerojatno bi je stigao isti adet.)
    Iako vjerojatno ne svojevoljno, ona postaje «simbol» i uzrokom raznih prijepora .
    Toliko o poznatim činjenicama.

    I sada se svi čude, zgražaju i komentiraju niz od njih samih konstruiranih stavova, prejudicirajuči niz presumpcija, kao da je baš sve poznato.

    Kako bi to ti sebe obranila od muškarca Helix, koji je "građevinski radnik" fizički mnogostruko jači od tebe. I zašto bi se uopće branila ti, koja nisi «od onih koji umiru za ideale».

    Spominješ: sintagmu:

    "mrak srednjeg vijeka". Mrak u kojem žive društva koja negiraju znanost, učenje, toleranciju, etiku, moral; društva koja se fantastičnom snagom opiru stavljanju čovjeka u prvi plan. Čovjeka u punom smislu riječi: kao biološko, fizičko, emocionalno, duhovno.... biće. Biće koje je početak i kraj svega što ljudska vrsta i civilizacija poznaju. Takva "srednjevjekovna" društva ne razlikuju moralno i "zatucano" ponašanje. I neka mi nitko sada ne kaže da kreposno ponašanje djevojaka i mladića nazivam zatucanim!»

    Da kojim slučajem znaš nešto o povijesti umjetnosti, literature i sl., ne bi «srednji vijek» ovako selektivno proglasila isključivo mrakom. U svakom društvu i poretku ima i bilo je silnika i nepravdi u odnosu na slabije. Tvoj komentar me potsjeća na vrijeme u kojem je «mrak srednjeg vijeka» bila «jedna od institucionalnih istina», kojom su optuživali i plašili sve one koji bi se usudili drugačije misliti.

    U centar razmišljanja treba staviti čovjeka i sve ono što ga čini čovjekom.

    «Stavljanje čovjeka u prvi plan» kao mjeru svih mjera, pa tako i «Slobode moralnosti» odn. «Moralnosti slobode», je kako pokazuju dosadašnja povijesna a i najnovija iskustva, najbolji način da upravo čovjek bude zanijekan u svojim najosnovnim pravima. Sjetimo se samo parola sustava koji su nas, a i danas nas u to uvjeravaju, kao na pr.: «Dali smo vam slobodu». Sloboda se ne može nikome dati, to znači da netko drži ruku na pipi kojom se ona dozira. Sloboda, ako je ima, se u slobodi konzumira, na odgovoran način, ne umanjujuči slobodu drugih.
    Njemački noviji film «Život drugih – HGW XX/7», koji je dobio mnoge nagrade (OSCAR, ZLATNI GLOBUS, EU FILM AWARD), govori na pr. o takvom sustavu koji se zaklinje u «prava čovjeka u idealnoj državi».

    Pričaš i o edukaciji, zar nije i zloglasni «Mengele» bio educiran, na znanstveni je način načinio zlodjela.

    U svom očaju i bespomoćnosti prisjećam se na pr.: literature o nekim starim sredinama, koje su živjele po nekim svojim starim regulama i bez poznatog nam ljudskog «napretka» i edukacije.
    Iako ne bez mnogih ljudskih zabluda i problematike, statistički neusporedivo manje je bilo i kriminala i zločina. Kada bi se «tamo» i neko mnogo manje zlo dogodilo, zločinac ne bi živ dočekao suđenje, pa nikome ne bi desetljećima palo na pamet da nešto slično pokuša.

    Nasuprot tome mi imamo «napredak» i «pragmatičnost materijalizma, hedonizma i konzumerizma», gdje je sve dozvoljeno. Kada nekom muškom dvonošcu nateknu genitalije, zašto bi si kratio nešto, što je na dohvat odn. kako će Helix i mnogi drugi reči:

    «Čemu represije, potiskivanja, učenje o sramu, lažnom ćudoređu - sve to vodi u svoju suprotnost. Efekt takvog učenja suprotan je onome što se navodno želi postići. Ljudi postaju frustrirani i ventile nalaze u patološkim oblicima ponašanja.»

    Ima li onda rješenja, bojim se da ovakvim liberalnim stavovima čovječanstvo srlja u sve veću dekadenciju.

    Jedina svijetla točka na koju naiđoh je stav «Juliere» da postoje
    vrednote i ideali, koje pošten čovjek ne relativizira, i
    vrednote i ideali koji su čak iznad osobnog života.

    avatar

    15.01.2008. (18:32)    -   -   -   -  

  • Helix

    Ahhhhh: Već sam tri godine na blogu i znam da se svaki komentar, svaka misao može tumačiti na sto načina. Ovakve rasprave, polemike, mogu uvijek ići u nedogled bez da se išta kaže, bez da se dođe do nekakvog usuglašavanja. Kad god je riječ o imalo osjetljivijoj temi, dođe do ovakvih beskonačnih (skoro da bih rekla i beskorisnih) rasprava. I što sad? Da vam (da, obraćam vam se s «vi» jer ne znam mogu li komentatore bez linka smatrati blogerskim prijateljima) rečenicu po rečenicu kopiram i obrazlažem svoje mišljenje? Da branim svoje stavove? Ili da vam kažem da ne razumijete način komunikacije na blogu gdje izostaje važan element - neverbalna komunikacija, kao i mogućnost brzog odgovora i prave razmjene razmišljanja? Naravno da nisam ni napisala ni mislila da je srednji vijek samo i isključivo mrak. Ali, najlakše se uhvatiti za riječ ili rečenicu. Uostalom, to je i kod naših političara, novinara itd. učestalo i popularno: izvlačiti iz konteksta, shvaćati onako kako nam se svidi, obratiti se napadajući, a ne pokušati započeti kulturni dijalog s pitanjima, odgovorima i iznošenjem vlastitih stavova.
    Dakle, gospodine Vinko, nemam volje, a vjerujte večeras nemam ni živaca za polemiziranje s vama, ali reći ću vam samo još jedno: mislim da sam jasno rekla, htjela sam to posebno naglasiti, da ni u jednom trenutku ne govorim i ne komentiram konkretnu tragediju. Nisam govorila ni o potrebi stopiranja, ni o tome što je ta djevojka uradila ili nije uradila. Ni moje spominjanje edukacije NISTE shvatili! Oprostite, ali spominjanje Mengelea je totalna glupost. Ova usporedba ništa od onoga što sam ja rekla ni ne pobija ni ne potvrđuje.

    «Čemu represije, potiskivanja, učenje o sramu, lažnom ćudoređu - sve to vodi u svoju suprotnost. Efekt takvog učenja suprotan je onome što se navodno želi postići. Ljudi postaju frustrirani i ventile nalaze u patološkim oblicima ponašanja” da, ovo sam rekla i čvrsto stojim pri tome! Ali, zaboga, ako vi to čitate kao: «Kada nekom muškom dvonošcu nateknu genitalije, zašto bi si kratio nešto, što je na dohvat “, ako mislite da je to zapravo ono što sam željela reći, onda je, gospodine Vinko, malo reći da ste vi nepismen čovjek. Ili, ste poput mnogih, zapravo jako površni, i uopće niste pažljivo pročitali sve što sam napisala.

    Kako bih se ja obranila od snažnog građevinskog radnika? Pa napisala sam: obranila bih se ako bih imala i trun fizičke mogućnosti ! Ako je ne bih imala bauštelac bi me ubio. To je jasno. Ali, kako sam napisala, a vi niste pročitali. Sigurno ne bih svjesno dala život.! Dakle ne svojom voljom, svjesno, samo zato da obranim neke ideale. JA NE ŽELIM DRUŠTVO U KOJEM MORAM UMRIJETI ZA SVOJE IDEALE, TAKVO DRUŠTVO TO OD MENE NE ZASLUŽUJE!

    «Nasuprot tome mi imamo «napredak» i «pragmatičnost materijalizma, hedonizma i konzumerizma», gdje je sve dozvoljeno.» - s time se slažem, ali nije sve dozvoljeno. Nemoralni ljudi MISLE da im je sve dozvoljeno.

    I ništa ja ne relativiziram, vrednote i ideali su (trebali bi biti) jedni i jednaki za sve ljude: najveća vrijednost i ideal je častan ČOVJEK, visoko moralnih principa i NJEGOV ŽIVOT.

    (Što bi bilo da sam imala volje odgovarati. Moram reći da prvi put ozbiljno razmišljam o zabrani komentiranja komentatorima bez bloga ili bez linka. Mislim da je blog prije svega mjesto razmjene razmišljanja među blogerima. Nedostatak neverbalne komunikacije i gledanja u oči nadomješta se čitanjem sugovornikovog bloga, čitanjem drugih njegovih tekstova iz kojih saznajemo mnogo o autoru. Gospodine Vinko, vi možete pročitati mnogo mojih tekstova, vidjeti fotografije, ako želite saznati i moje puno ime i prezime. Vi mi ostavljate podulji komentar, koji doživljavam pomalo kao napadački, a dolazite potpuno anonimno. To smatrate ispravnim, pristojnim?)

    avatar

    15.01.2008. (20:05)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Hvala ti na upozorenje na ovaj post. Ne krećem se okolo blogovima. Naporno mi je radi vida, ali obilazim vas, prijatelje. Tu i tamo nalazim takove osvrte koji me upute na ponešto značajno. Hvala i svako ti dobro.
    Ostavio sam tamo trag ... :(

    avatar

    16.01.2008. (11:26)    -   -   -   -  

  • Helix

    Hvala tebi Mladene na posjetu, ni moj vid ne trpi baš previše čitanja s ekrana, a pogotovo kad razgovor krene krivim smjerom. Još ću jednom ovdje ponoviti (a onda se zaista vraćam svojim laganim temama, bubama, cvijeću, moru, jer muka imam dovoljno na drugim mjestima): svim srcem se nadam da smo se svi, ovdje i na drugim mjestima na kojima se piše o istoj tužnoj temi, složili oko jednog - moramo se svi, svatko onako kako može i zna: poučavanjem, odgojem, nagrađivanjma i kaznama... ljubavlju , boriti da ljudi nauče što su to visoko moralni principi ponašanja, da nauče poštivati prije svega svoj život, a onda i tuđi; da nauče slušati jedni druge; da nauče voljeti jedni druge. Ljudi su prečesto površni, sebični, netolerantni, ali ja ipak vjerujem. Vjerujem da još ima snage u čovjeku da bude dobar. Svaka nasilna smrt je uzaludan i neizmjeran gubitak za cijelo čovječanstvo. Ja ni za jednu nasilnu smrt ne nalazim opravdanje.

    avatar

    16.01.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • dejmon

    A tek je prvi mjesec ove prekrasne 2008. godine. Ako ne dođe snijeg doći će proljeće. I zato polako . Lijepi pozdrav iz tmurnog Pazina.

    avatar

    17.01.2008. (10:49)    -   -   -   -  

  • Vlatka

    Ako i padne snijeg, ne će pasti da pokrije brijeg, već ....

    Čitajući o ovom žalosnom događaju, naiđoh i na ovu «razmjenu mišljenja». Vjerojatno ne bih tome pridodala pažnju, da nisam uočila nekoliko simbola ponašanja, koja me potiču na razmišljanja od kojih iznosim jedan dio.
    Naše «novo doba» kao i mnogi drugi događaji, uvjerena sam, sustavno ukazuju na vrh ledenog brijega, koji svoje uzroke ima u povijesti materijalizma, a čiji se «vječno budni» apologete s jedne strane deklarativno kite «parolama humanizma», dok su istovremeno u stanju kao i ovdje zastupnike različitog sustava pogleda okarektizirati epitetima, koje ne bih ponavljala, da se i sama ne spuštam na tu razinu.
    Indikativno je i logično da u većini slučajeva, o kojem govore i ovi prilozi, najmanje razmišljamo o mogućnosti institucionalnog rješavanja i spriječavanja sličnih anomalija, već se koplja lome oko naslućivanih uzroka.
    Neki doduše pokušavaju pometati probleme pod tepih, zastupajuči tezu kako je «isključivo zločinac kriv». Međutim i on je samo dio društva i kao takav često «žrtva» sustava u kojem je odgajan i u kojem živimo.
    Sve kad bismo u stilu Judaizma «OKO ZA OKO, ZUB ZA ZUB», dakle odmazdama, brzo, efikasno i za uvijek micali iz društva takve jadne zločince, postoji sjeme iz kojeg niću, i ništa ne bismo postigli.
    Svaku bolest, a ovo je dio smrtonosne bolesti društva i naše civilizacije općenito, trebalo bi liječiti na način da najprije pokušamo OTKRITI UZROKE!!! Postavljajuči si važna pitanja: o životu, o dijalogu s drugim čovjekom, o znanosti, ne smijemo zaboraviti postaviti bitna i osnovna pitanja: «Odakle dolazimo, kamo i kako idemo i zašto»?
    Povijest ljudskoga roda, koji se toliko sterilno i bespomoćno zaklinje u HUMANIZAM, vjerojatno nije vidjela takvo doba opsjena kao što je naše. Svijet iluzija nikad nije bio tako privlačan kao danas. Ideje, vrednote, moral, svjetonazori svode se na neka opća mjesta i stereotipe da bi bili pitkiji, površniji i prihvatljiviji, dok još uvijek bubnjaju glasovi protekla dva stoljeća koji pozivaju na rušenje tradicionalnog kršćanstva na Zapadu. Svijest čovjeka se mijenja i on duhovno i kulturalno sve više mutira.
    Prezir prema transcendenciji postao je stil mnogih koji drže da su intelektualni značajevi, a metafizika se drži kao nešto preživljeno i mračno. Za svijet gdje «Bog je mrtav», i koji, što je još gore, koji je prema Bogu posve ravnodušan, jer mu ne treba, religiju mrzi kao relikt prošlosti, slavi svoju neobuzdanu volju, svoj divlji ego, svoju sebičnost i samoživost proglašenu za apsolutnu slobodu. Članak jednog takvog, povod je svoj ovoj diskusiji.
    Proroci takove «kulture smrti», nude čovječanstvu sve, užitak i emancipaciju, vlastito obogotvorenje i kvalitetu života, ali za njima ne ostaje ništa, osim onoga što i sami baštine kao plodove svoga djelovanja – smrt, ništavilo, sebičnost, mržnja, i uvijek ista pitanja koja ostaju bez odgovora, pitanja o smislu egzistencije, i kamo ide svijet koji ne treba, ne želi i odbacije autoritet svih autoriteta, koji je počelo i iznad cijelog čovječanstva. Na djelu je DETEIZACIJA kao GLOBALNI PROCES.
    Utjecaj javnih medija, posebno TV, koji promiću takve «vrijednosti» porazan je, a mi u večini slučajeva srljamo kao guske u maglu. Scene seksa, nasilja, krvi, smrti vrte se pred dječjim očima danonočno i od rođenja, a kada netko to imitira u stvarnosti, SVI SE ODJEDNOM LICEMJERNO ČUDE.
    Kako to da se ne pitamo kako, čemu i zašto, moralno živjeti u društvu u kojem se upravo sotonske LAŽI PROGLASUJE ISTINAMA, ZLA POSTAJU VRLINAMA, etc., kao primjerice:

    • BOGAĆENJE BEZ RADA
    • UŽIVANJE BEZ ODGOVORNOSTI
    • ZNANJE BEZ KARAKTERA
    • POSLOVANJE BEZ MORALA
    • ZNANOST BEZ ČOVJEČNOSTI
    • «RELIGIJA» ŽIVOTA BEZ IKAKOVOG ODRICANJA
    • POLITIKA BEZ PRINCIPA

    Naša nova, poganska božanstva u stilu paradigme «Big brother-a» i sl konzumiraju se u skoro svakoj kući, i to upravo od onih, koji su sada najglasniji u «osudama». U kontekstu globalne „pedagogije“ uistinu nešto inspirativno, posebno za mlade ljude koji to redovito gledaju a da ni sami ne znaju zašto.

    Svako se stablo po plodu poznaje, ljudi po dijelima a deklaracije pokazuju svu bijedu raskoraka u odnosu na stvaran život.

    Ja toliko za sada uz srdačan blogerski pozdrav.

    avatar

    17.01.2008. (13:36)    -   -   -   -  

  • Helix

    Pokušat ću se kratko osvrnuti na Vlatkin komentar. Ja jesam humanista i nikako ne vidim kako se to ljudski rod «sterilno i bespomoćno zaklinje u humanizam». To smatram posve proizvoljnim zaključkom. “Svijet iluzija…?” – daleko je privlačniji idealistima nego materijalistima. Materijalizam kao počelo svega vidi materiju, tvar, a strašno je površno, da ne kažem neuko, izjednačavati ga s vulgarnom težnjom za posjedovanjem materijalnog. Deteizacija nije ni približno tako zastrašujuće globalni proces! Metafizika možda nije preživljena i mračna, ali je svakako ono čemu pribjegavamo kad znanstveno i pragmatično nismo u stanju objasniti stvari i pojave; kada objašnjenje izmiče ljudskom umu. To može biti zanimljivo ako čitamo antičke filozofe ili kada kako tako želimo popuniti praznine, ali… zaklinjati se u točnost i istinitost bilo čega bez znanstvenog dokaza meni ne pada na pamet. I znanstveni se dokazi nekad pobiju novim dokazima, ali kao što se kaže: dok se ne dokaže suprotno… ja u znanost vjerujem!
    Ne prezirem transcendenciju ni metafiziku (nisam intelektualni značaj??), nekad sam o tome učila za ispit, a danas mi je zanimljivo uz popodnevni čaj. Ne mrzim ni religiju, a još manje je smatram reliktom prošlosti. Voljela bih da ni mene ne mrze oni koji sebe ne smatraju humanistima. Ima dojam da je to trend posljednjih godina: prezirati nas koji ideje vidimo samo kao pokretače materijalnog svijeta, a koji razlikujemo materijalizam kao filozofski pravac od materijalizma- konzumerizma. To mnogi previđaju.
    Ne znam koga nazivate prorokom «kulture smrti», ali mislim da je ružno nešto tako kao što slijedi u toj rečenici, pisati paušalno, optuživati za takav užas nekoga… koga? Ateiste, materijaliste, agnostike….? Zašto ateista mora nužno «slaviti svoju neobuzdanu volju, svoj divlji ego, svoju sebičnost i samoživost proglašenu za apsolutnu slobodu”? Zašto im se uporno imputira mržnja, divljaštvo, sebičnost…
    Slažem se s ponekom misli poput onog o Big brotheru, o medijskom bombardiranju raznim smećem…, ali čovjek bi usporedno s napretkom tehnologije trebao i sam napredovati na način da je zna koristiti. Pisala sam na jednom mjestu o tome, pa me moj prijatelj napao da citiram nekakav udžbenik iz Teorije i prakse samoupravnog socijalizma. Nisam mu zamjerila i nasmijala sam se na to, ali to je glupost. No da ne duljim, htjela bih još samo jedno reći:
    Ovo što vi nabrajate kao laži koje su postale istine, kao zlo koje je postalo vrlina, nitko nikada ne navodi ni kao istine ni kao vrline. Baš obratno! Nešto ste pobrkali! To su Gandhijevi DRUŠTVENI GRIJEHOVI!
    Meni su bliži u nešto drukčijem prijevodu:
    - bogatstvo bez rada
    - uživanje bez savjesti
    - mudrost bez karaktera
    - trgovina bez morala
    - znanost bez čovječnosti
    - kult bez žrtvi
    NITKO OVO NE SMATRA VRLINMA!

    I da za završim baš s Gandhijem, a da se nekako vratim i na ono zbog čega je sve ovo započelo: «Najbolji način života je onaj blizak zemlji i prirodi, onaj koji najmanje moguće ovisi o strojevima; vrhovno načelo je uzdržavanje od nasilja,»

    avatar

    17.01.2008. (15:46)    -   -   -   -  

učitavam...