Uvijek molim Gospodina da mi da njegov pogled na ljude oko mene, da ljubav koja mi je dana po Duhu zaista dotakne i moje bližnje... zaista mi se čini da je lakše trčati s jednog sastanka na drugi, biti zaokupljen službama nego zastati i prepoznati potrebe bližnjih...
mislim da je potrebno da u svakom trenutku budemo u molitvi tj. razgovoru s Bogom... tada ćemo i mi moći reći da ne činimo ništa sami od sebe već ono što vidimo da Otac čini..
13.01.2008. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čekao sam na tvoj novi post i evo, dočekao ga. Hvala ti na njemu, jer, eto, drago mi je čitati tvoja razmišljanja. Lijepo je naći se u zajedništvu misli i razmišljanja. Kad bih htio sebi podilaziti, rekao bih možda da se moje biće veseli istini koju nalazi u tvojim riječima, ali ta istina nažalost nije, odnosno ne bi trebala biti razlog radosti, jer otkriva nam (često ružnu) realnost. Međutim vrijedi i razmišljanje, a kojemu se ja priklanjam, u kojem je istina uvijek, baš uvijek, dobar i valjan razlog radosti. Zato : hvala ti na istini i hrabrosti da joj pripadaš.
14.01.2008. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Škoro
Ne volim kliseizirane odgovore na tako velike Istine. Kome moje srce uistinu pripada? U sebi prepoznajem dva zakona. Tesko pitanje....
14.01.2008. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moram priznati da sam procitala tvoj prosli post kao i ovaj i stvarno ne znam kako ocekujes da ces nekoliko stotina ljudi moci toliko dobro upoznati da ce ti se povjeravati. istina jest da nam je kao katoliku brinuti za svoga bliznjega, ali to znaci isto tako da je tvoj bliznji onaj koji je u tom trenutku pokraj tebe, a ne onaj na kojeg mislis koji je mozda u tom trenutku udaljen od tebe. ne mozes nekome pomoci ako ta osoba ne zeli pomoci. zasto su danas ljudi mlaki jer nemaju razumjevanja za Boga, a jos vise im nedostaje ljubavi.... iako pripadam velikoj zajednici (po mjestu stanovanja) u zadnje vrijeme odlazim u jednu manju i narvano ima tu ljudi koje sam upoznala i ako nedostaje koji od njih naravno da se primjeti, ali ni njih ne znam sve jer mnogi su samo u prolazu, ili inace dolaze prijepodne na misu i to se nemoze sve uloviti... mozda malo previse ocekujes od definicije krscana. niti sami svecenici osim ako se trude ne mogu zapamtiti svakog svog zupljanina. nikad nije kasno reci Kristu da. nikad, niti On odustaje od nas. ne mozes nekoga siliti da osjeti Kristovu ljubav niti da Mu se netko preda. to se mora dogoditi i moze se dogoditi tek onda kad ta osoba otvori srce...oh da ne mozes reci da je neka osoba potpuno neupotrebljiva za Krista jer i takva osoba moze nesto dobro donjeti nekome blagoslov sam svojim ponasanjem koje mozda i nije prihvatljivo. to govorim iz osobnog iskustva. mnogo licemjera i farizeja je proslo i ostalo u mnom zivotu, ali nekima od njih dugujem veliko hvala jer sam na svom putu koji mi nitko ne moze poreci. pozzz
15.01.2008. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo jedno vrlo zanimljivo pitanje. kako to ja ocekujem da ce se nekoliko stotina ljudi moci tako dobro upoznati da ce se moci povjeravati jedni drugima?
u zajednici od cca 250 ljudi, poput one u kojoj ja slavim Boga, nije razumno ocekivati da ce svih dvjestitinjak ljudi imati prisnost svatko sa svakim. ipak, realno je ocekivati da ce oni koji imaju istinsko zajednistvo sa uskrslim Kristom imati prisne i kvalitetne odnose sa barem dvadeset do pedeset ljudi iz zajednice. na taj je nacin citava zajednica medjusobno povezana neraskidivim sponama stvarnog i mjerljivog zajednistva. ovo ne govorim napamet vec svjedocim iz vlastitog iskustva.
i da, naravno, uvijek ima onih koji iz nekog razloga ostaju nedosegnuti, a razlozi za to mogu biti mnogi - od nezainteresiranosti ili puke religioznosti, pa do ljudi u razlicitim potrebama i duhovnim stanjima. samo o tome bi se moglo napisati barem jos desetak postova.
ipak, postoji nesto sto si previdila. nisam rimokatolik. moje iskustvo zivljenja s Bogom vjerojatno se poprilicno razlikuje od onoga na sto si navikla ili barem od onoga sto je uobicajeno u crkvi kojoj ti pripadas. predlozio bih ti da procitas prethodne postove kako bi me bolje upoznala i mozda naslutila zasto odgovorno tvrdim kako nekoliko stotina ljudi ne samo da moze, nego i mora imati istinsko i zdravo biblijsko zajednistvo. u protivnom, to nije crkva Isusa Krista.
16.01.2008. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zapravo, tvoj post nisam shvatio kao usmjerenog na temu međusobnog upoznavanja vjernika u crkvi. Više sam ga doživio kao rasvjetljavanje licemjerja, odnosno lažnih odnosa unutar crkve (što zapravo itekako ima veze s međusobnim upoznavanjem vjernika). Ne mislim da netko unutar crkve mora imati nekakvu vezu ili nekakav obavezan odnos s drugim vjernicima, jer to bi značilo postupanje unutar nekakvih religioznih načela i pravila, te stoga ne bi bilo dobro, jer bi nama, zapravo trebao vladati Duh Sveti, a ne nekakva "dobro usmjerena" ljudska (patetična) nastojanja koja su unaprijed osuđena na propast. U čemu je razlika ? Razlika je u onome što je zapravo jako bitno, može se reći presudno, a to je Božje vodstvo, odnosno Božja volja koja izvire iz Riječi pokrenute Duhom Svetim. Mislim da je to jedini ispravni način, jedini mogući način za blagoslov crkve Božje. Blagoslov (bi se trebao pokretati) se pokreće Riječju oživljenom u srcima vjernika. Zašto se to ne događa ? Zato jer postoje ljudi unutar crkve koji se opiru djelovanju Duha, koji zapravo lažu protiv braće i protiv Riječi. To su zapravo oni, koji rađe ocrnjuju braću koja su kako kažeš jednog dana jednostavno "nestala" iz zajednice, odnosno prestali su dolaziti, nego da naprave ono što zapravo trebaju, da pomognu nositi breme, da priskoče u pomoć zalutalima, ranjenima ... da ih potraže. Oni smatraju da su ih oni "opomenuli", a ovi se nisu dali ... i tako to ide. Međutim to nije tako u Riječi, to ne bi tako trebalo biti ... to nije (zajedničko) nošenje bremena, to nije umiranje za braću, to nije (Gal 6:2) "Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov !". To je optuživanje, izopčavanje braće, to je stav u kojem (Mat 23:4) "Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli". Žalosno je, ali nažalost, mislim da je tako. Što učiniti ? Oduprijeti se, u snazi Istine, Riječi, Ljubavi, ... odnosno oprosta. Biti učenik Božji, biti kršćanin ... i pobijediti.
16.01.2008. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si kada kazes da nisam htjeo pisati o o upoznavanju vjernika u crkvi, ali nisam usmjeren ni na licemjerje.
Podrucje mojega interesa je briga o onima koji su u potrebi, a to je podrucje odgovornosti sve Djece Bozje, bez iznimke. Kao sto pravilno pojasnjavas, ne radi se o nikakvim propisanim pravilima ili unaprijed definiranom slijedu postupaka, vec upravo o nasoj (ne)osjetljivosti na govor Duha Svetoga, tj. na Bozje vodstvo.
Potpisujem u cjelosti tvoj komentar i biblijski poziv da 'nosimo bremena' nase brace i sestara u Kristu. Naravno da se mnogi od nas ponasaju kao licemjeri, neki nehotice ili u neznanju, ali mnogi to zaista i jesu. Moj post je, usudio bih se tako reci, apel na nasu savjest da ne budemo 'spavajuci krscani' vec oni aktivni koji vrse Rijec umjesto da je samo slusaju.
19.01.2008. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog s tobom. Uistinu dugo nije bilo tvoga posta, ali i ovaj puta, vrlo dobar tekst.
Pretpostavljam da znam o čemu pričaš, i mogu s tobom podijeliti naša iskustva koja su malo drugačija od tvojih.
Početak 2007.g. je označio preokret u djelovanju naše male zajednice. Teško je vjerovati, ali i zajednica od 20-tak osoba može funkcionirati ne osjetljivo na ljude oko sebe... Uglavnom, krajem 2006. g. smo se dogovorili da ne želimo funkcionirati kao mlitavi i neosjetljivi, i da je bolje da se i ne nalazimo, ako će to tako biti, već da idemo svim srcem moliti i tražiti, nastojati biti sličniji Kristu, i djelovati u tome smjeru kako god nas Duh bude vodio. I Duh je poveo. Pa smo prošlu godinu ipak završili s potpuno drugačijim ishodom. Uveli smo u prošloj godini zajedničke ručkove. Dodatna posebna razdoblja nakon službe u kojem bi po dogovoru donjeli obroke u zajednicu, da ne moramo žurti kućama. Malo smo specifičnija zajednica s obzirom na mjesta boravka njenih članova. Dolazimo iz 4 grada na zajedništvo. I bilo je neophodno ustanoviti vrijeme, osim čitanja Biblije, službe, slavljenja, ... gdje bi se mogli razgovarati. Tu imamo priliku i mjesto podjeliti i osobnije probleme i brige, pa i šale... Mislim da nas je to dodatno zbližilo. Naravno, uvijek postoje i osobe s kojima se svaki od nas čuje i u toku tjedna. Daleko smo od idealnog, ali barem se krećemo. Sada mogu reči da ipak znam u većini što se događa s mojim bližnjima u zajednici. Već i prije smo imali praksu moljenja i slanja sms-a kada netko do nas treba podršku u molitvi, ali ovo je još jedan korak bliže. Nije lako kada smo svi različiti, ali gdje je Duh i voljni ljudi sve je moguće.
Isto tako nam se dogodilo da ljudi odlaze iz naše zajednice, pa čak i zbog toga što smo previše bliski. Otvorenost i zajedništvo ima i svoju cijenu, koju nisu svi spremni platiti. No, i za njih znamo gdje su i kuda su otišli, te da li su dobro. Neki radije vole sjediti u kutu velikih zajednica gdje se lakše sakriti.
19.01.2008. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudska srca pokreće onaj koji ih je stvorio, Bog, naravno ako mu to čovjek dopusti.
Zajednica, ljudi.... nikada ne ide bez nerazumijevanja. No mislim da ipak postoje neke bitne stvari koje vrijede.
Pitanje je zašto su ljudi došli u zajednicu? Ako su došli zbog Boga i želje da njihov odnos sa Bogom bude jači, onda će i ostati u Zajednici čak i onda ako naiđu na nepravdu, čak i onda ako su usamljeni( što nije u redu) ali oni idu prije svega za Bogom a tek onda za ljudima i zato ih drugi neće moći odvući s njihovog puta. Iz njihove ljubavi i poslušnosti prema Bogu, ojačat će i ljubav prema braći i sestrama u zajednici.
Ima ljudi koji su umornu, usamljeni i u Zajednicu se uključuju ponajviše radi drugih ljudi, jer trebaju nekoga, i to je dobro, ali ako i dalje ostaju u zajednici zbog ljudi, onda će njihova očekivanja postati vrlo velika a ljudi uvijek razočaravaju. Njihov ostanak ne ovisi o tome što Bog govori njihovom srcu, nego što im ljudi govore, i razočarani odlaze. ..... Neka nam Gospodin svima udjeli blagoslov istinskog zajedništva u Njegovom Imenu! : ))
19.01.2008. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Želeći još malo progovoriti o ovoj temi, izdvojio bih iz tvog teksta ovaj dio : Da bi se izašlo iz ovog žalosnog stanja potrebno je osobno posvećenje svakog pojedinca. Potrebna je snažna vjera i posvemašnje pouzdanje u Gospodina. Riječ Božja nas poučava kako moramo u potpunosti umrijeti sebi, osloboditi se navike da sve planiramo u vlastitoj snazi i dozvoliti Isusu da uistinu bude naš gospodar i Gospodin. Povezao bih tvoje riječi sa apostolovim, Petrovim riječima po kojima smo izabrani "za posvećenje koje ostvaruje Duh, pokoravanjem Isusu Kristu, škropljenjem Njegovom krvi." Posvećenje se postiže pokoravanjem Istini, Isusu Kristu, Njemu, Riječi koja je tijelom postala ? Da, to je istina. Da, to je jedini put, to je jedini način, ... zaista jedini, jedini. Ponovimo to sto, tisuću, bezbroj puta, ponavljajmo to uvijek, jer samo to je istina koja nas vodi Božjom voljom. Poslušajmo dalje apostola Petra : Pošto ste pokoravanjem Istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, (da, tako je, bratska ljubav postiže se isključivo pokoravanjem Istini, Riječi), čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga, jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena : Riječju živoga i vječnog Boga. Dragi moji, ako se to nije dogodilo, ako nismo ponovo rođeni Riječju Božjom, odnosno ako ne živi u nama Krist, Riječ Božja, svaki trud je uzaludan, možemo se truditi koliko hoćemo ... ništa od toga, svakako, sigurno se krećemo krivim putem. Ništa od crkve koja se trudi, koja živi snagom ljudskog htijenja u ispraznosti svojih mišljenja, zamračeno u svom razumu, otuđena od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihovih srca. Naprotiv, dopustimo da se od nas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo koje prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu, jer upravo je On onaj ugaoni kamen na kojemu je crkva izgrađena, ugaoni kamen kojega su odbacili ..., kojega su odbacili oni kojima je On kamen spoticanja i stijena sablazni. Zašto ? Zato što ne vjeruju Riječi. (I Pet 2) Što pokreće srca vjernika, što čini udove crkve Kristove Kristovim ? U srce pohranih Riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. Prepustimo Kristu svoja djela, prepustimo mu svu slavu za ta djela, jer slava samo Njemu pripada, prepustimo mu sav sud, a znamo da je Njegov sud sud milosti i da je On došao spasiti, a ne osuditi ... budimo manje aktivni, a više Njemu poslušni ... i sve će biti u redu ... među braćom, a crkva će činiti upravo ono što On želi od nje. Zar ona nije Njegovo tijelo ? Zar On nije glava ? Prepustimo mu Njegovu crkvu, neka je On vodi.
20.01.2008. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clearview
"Dvocvijet"! a bas mi te je zao,a nema nista gore nego kad covka zalis, a zal mi te jer si kukavica koja se ne usudjuje izjasnt kojoj to uistinu zajednici,tj.crkvi pripadas,a tu kao osudjujes licemjerje, odnosno finom retorikom pokusavas navuci nove sljedbenike u svoje kukavicje gnijezdo jada!!! ja sam te odma "procitala" cim sam procitala tvoj blog iz 2005. godine, te poslije komentar na post naivne neosice koja hvali tvoju "vjeru" u Isusa Krista, povezujuci s neokatekumenima-zalosna paralela!!! a ti umjesto da se ogradis od onoga sta ti ona prpisuje-(sto ti ne podrzajes jer si napkon bar 3 godine posli prizna da nisi katolik;a nazivas se krscaninom), blagonaklono-vrazje lukavo-dvolicno slozis se s njom,pa cak spominjes bracni par neokatekumena kao povod tvom obracenju, al samo u svrhu PREobracenja neosice-katolkinje na tvou BEZIMENU vjeru!!!! ja ti, na kraju, mogu samo savjetovati da za oprost molis Blazenu Djevicu Mariju, da se ona na kraju zalozi za oprost zbog tvog poganstva, kod Svevisnjeg Boga! u suprotnom, nema ti spasa, Z M I J O !!!
27.03.2008. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Feba
Uvijek molim Gospodina da mi da njegov pogled na ljude oko mene, da ljubav koja mi je dana po Duhu zaista dotakne i moje bližnje... zaista mi se čini da je lakše trčati s jednog sastanka na drugi, biti zaokupljen službama nego zastati i prepoznati potrebe bližnjih...
mislim da je potrebno da u svakom trenutku budemo u molitvi tj. razgovoru s Bogom... tada ćemo i mi moći reći da ne činimo ništa sami od sebe već ono što vidimo da Otac čini..
13.01.2008. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjekodrijeci
Čekao sam na tvoj novi post i evo, dočekao ga.
Hvala ti na njemu, jer, eto, drago mi je čitati tvoja razmišljanja. Lijepo je naći se u zajedništvu misli i razmišljanja. Kad bih htio sebi podilaziti, rekao bih možda da se moje biće veseli istini koju nalazi u tvojim riječima, ali ta istina nažalost nije, odnosno ne bi trebala biti razlog radosti, jer otkriva nam (često ružnu) realnost. Međutim vrijedi i razmišljanje, a kojemu se ja priklanjam, u kojem je istina uvijek, baš uvijek, dobar i valjan razlog radosti. Zato : hvala ti na istini i hrabrosti da joj pripadaš.
14.01.2008. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Škoro
Ne volim kliseizirane odgovore na tako velike Istine. Kome moje srce uistinu pripada? U sebi prepoznajem dva zakona. Tesko pitanje....
14.01.2008. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kutak za rasterećenje
moram priznati da sam procitala tvoj prosli post kao i ovaj i stvarno ne znam kako ocekujes da ces nekoliko stotina ljudi moci toliko dobro upoznati da ce ti se povjeravati. istina jest da nam je kao katoliku brinuti za svoga bliznjega, ali to znaci isto tako da je tvoj bliznji onaj koji je u tom trenutku pokraj tebe, a ne onaj na kojeg mislis koji je mozda u tom trenutku udaljen od tebe. ne mozes nekome pomoci ako ta osoba ne zeli pomoci. zasto su danas ljudi mlaki jer nemaju razumjevanja za Boga, a jos vise im nedostaje ljubavi.... iako pripadam velikoj zajednici (po mjestu stanovanja) u zadnje vrijeme odlazim u jednu manju i narvano ima tu ljudi koje sam upoznala i ako nedostaje koji od njih naravno da se primjeti, ali ni njih ne znam sve jer mnogi su samo u prolazu, ili inace dolaze prijepodne na misu i to se nemoze sve uloviti... mozda malo previse ocekujes od definicije krscana. niti sami svecenici osim ako se trude ne mogu zapamtiti svakog svog zupljanina. nikad nije kasno reci Kristu da. nikad, niti On odustaje od nas. ne mozes nekoga siliti da osjeti Kristovu ljubav niti da Mu se netko preda. to se mora dogoditi i moze se dogoditi tek onda kad ta osoba otvori srce...oh da ne mozes reci da je neka osoba potpuno neupotrebljiva za Krista jer i takva osoba moze nesto dobro donjeti nekome blagoslov sam svojim ponasanjem koje mozda i nije prihvatljivo. to govorim iz osobnog iskustva. mnogo licemjera i farizeja je proslo i ostalo u mnom zivotu, ali nekima od njih dugujem veliko hvala jer sam na svom putu koji mi nitko ne moze poreci. pozzz
15.01.2008. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvocvijet
evo jedno vrlo zanimljivo pitanje. kako to ja ocekujem da ce se nekoliko stotina ljudi moci tako dobro upoznati da ce se moci povjeravati jedni drugima?
u zajednici od cca 250 ljudi, poput one u kojoj ja slavim Boga, nije razumno ocekivati da ce svih dvjestitinjak ljudi imati prisnost svatko sa svakim. ipak, realno je ocekivati da ce oni koji imaju istinsko zajednistvo sa uskrslim Kristom imati prisne i kvalitetne odnose sa barem dvadeset do pedeset ljudi iz zajednice. na taj je nacin citava zajednica medjusobno povezana neraskidivim sponama stvarnog i mjerljivog zajednistva. ovo ne govorim napamet vec svjedocim iz vlastitog iskustva.
i da, naravno, uvijek ima onih koji iz nekog razloga ostaju nedosegnuti, a razlozi za to mogu biti mnogi - od nezainteresiranosti ili puke religioznosti, pa do ljudi u razlicitim potrebama i duhovnim stanjima. samo o tome bi se moglo napisati barem jos desetak postova.
ipak, postoji nesto sto si previdila. nisam rimokatolik. moje iskustvo zivljenja s Bogom vjerojatno se poprilicno razlikuje od onoga na sto si navikla ili barem od onoga sto je uobicajeno u crkvi kojoj ti pripadas. predlozio bih ti da procitas prethodne postove kako bi me bolje upoznala i mozda naslutila zasto odgovorno tvrdim kako nekoliko stotina ljudi ne samo da moze, nego i mora imati istinsko i zdravo biblijsko zajednistvo. u protivnom, to nije crkva Isusa Krista.
16.01.2008. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjekodrijeci
Zapravo, tvoj post nisam shvatio kao usmjerenog na temu međusobnog upoznavanja vjernika u crkvi. Više sam ga doživio kao rasvjetljavanje licemjerja, odnosno lažnih odnosa unutar crkve (što zapravo itekako ima veze s međusobnim upoznavanjem vjernika). Ne mislim da netko unutar crkve mora imati nekakvu vezu ili nekakav obavezan odnos s drugim vjernicima, jer to bi značilo postupanje unutar nekakvih religioznih načela i pravila, te stoga ne bi bilo dobro, jer bi nama, zapravo trebao vladati Duh Sveti, a ne nekakva "dobro usmjerena" ljudska (patetična) nastojanja koja su unaprijed osuđena na propast.
U čemu je razlika ?
Razlika je u onome što je zapravo jako bitno, može se reći presudno, a to je Božje vodstvo, odnosno Božja volja koja izvire iz Riječi pokrenute Duhom Svetim. Mislim da je to jedini ispravni način, jedini mogući način za blagoslov crkve Božje. Blagoslov (bi se trebao pokretati) se pokreće Riječju oživljenom u srcima vjernika.
Zašto se to ne događa ?
Zato jer postoje ljudi unutar crkve koji se opiru djelovanju Duha, koji zapravo lažu protiv braće i protiv Riječi. To su zapravo oni, koji rađe ocrnjuju braću koja su kako kažeš jednog dana jednostavno "nestala" iz zajednice, odnosno prestali su dolaziti, nego da naprave ono što zapravo trebaju, da pomognu nositi breme, da priskoče u pomoć zalutalima, ranjenima ... da ih potraže. Oni smatraju da su ih oni "opomenuli", a ovi se nisu dali ... i tako to ide. Međutim to nije tako u Riječi, to ne bi tako trebalo biti ... to nije (zajedničko) nošenje bremena, to nije umiranje za braću, to nije (Gal 6:2) "Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov !". To je optuživanje, izopčavanje braće, to je stav u kojem (Mat 23:4) "Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli".
Žalosno je, ali nažalost, mislim da je tako.
Što učiniti ?
Oduprijeti se, u snazi Istine, Riječi, Ljubavi, ... odnosno oprosta.
Biti učenik Božji, biti kršćanin ... i pobijediti.
16.01.2008. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvocvijet
U pravu si kada kazes da nisam htjeo pisati o o upoznavanju vjernika u crkvi, ali nisam usmjeren ni na licemjerje.
Podrucje mojega interesa je briga o onima koji su u potrebi, a to je podrucje odgovornosti sve Djece Bozje, bez iznimke. Kao sto pravilno pojasnjavas, ne radi se o nikakvim propisanim pravilima ili unaprijed definiranom slijedu postupaka, vec upravo o nasoj (ne)osjetljivosti na govor Duha Svetoga, tj. na Bozje vodstvo.
Potpisujem u cjelosti tvoj komentar i biblijski poziv da 'nosimo bremena' nase brace i sestara u Kristu. Naravno da se mnogi od nas ponasaju kao licemjeri, neki nehotice ili u neznanju, ali mnogi to zaista i jesu. Moj post je, usudio bih se tako reci, apel na nasu savjest da ne budemo 'spavajuci krscani' vec oni aktivni koji vrse Rijec umjesto da je samo slusaju.
19.01.2008. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evangelina
Bog s tobom. Uistinu dugo nije bilo tvoga posta, ali i ovaj puta, vrlo dobar tekst.
Pretpostavljam da znam o čemu pričaš, i mogu s tobom podijeliti naša iskustva koja su malo drugačija od tvojih.
Početak 2007.g. je označio preokret u djelovanju naše male zajednice. Teško je vjerovati, ali i zajednica od 20-tak osoba može funkcionirati ne osjetljivo na ljude oko sebe...
Uglavnom, krajem 2006. g. smo se dogovorili da ne želimo funkcionirati kao mlitavi i neosjetljivi, i da je bolje da se i ne nalazimo, ako će to tako biti, već da idemo svim srcem moliti i tražiti, nastojati biti sličniji Kristu, i djelovati u tome smjeru kako god nas Duh bude vodio. I Duh je poveo. Pa smo prošlu godinu ipak završili s potpuno drugačijim ishodom. Uveli smo u prošloj godini zajedničke ručkove. Dodatna posebna razdoblja nakon službe u kojem bi po dogovoru donjeli obroke u zajednicu, da ne moramo žurti kućama. Malo smo specifičnija zajednica s obzirom na mjesta boravka njenih članova. Dolazimo iz 4 grada na zajedništvo. I bilo je neophodno ustanoviti vrijeme, osim čitanja Biblije, službe, slavljenja, ... gdje bi se mogli razgovarati. Tu imamo priliku i mjesto podjeliti i osobnije probleme i brige, pa i šale...
Mislim da nas je to dodatno zbližilo.
Naravno, uvijek postoje i osobe s kojima se svaki od nas čuje i u toku tjedna.
Daleko smo od idealnog, ali barem se krećemo. Sada mogu reči da ipak znam u većini što se događa s mojim bližnjima u zajednici.
Već i prije smo imali praksu moljenja i slanja sms-a kada netko do nas treba podršku u molitvi, ali ovo je još jedan korak bliže.
Nije lako kada smo svi različiti, ali gdje je Duh i voljni ljudi sve je moguće.
Isto tako nam se dogodilo da ljudi odlaze iz naše zajednice, pa čak i zbog toga što smo previše bliski. Otvorenost i zajedništvo ima i svoju cijenu, koju nisu svi spremni platiti. No, i za njih znamo gdje su i kuda su otišli, te da li su dobro.
Neki radije vole sjediti u kutu velikih zajednica gdje se lakše sakriti.
19.01.2008. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirta
Ljudska srca pokreće onaj koji ih je stvorio, Bog, naravno ako mu to čovjek dopusti.
Zajednica, ljudi.... nikada ne ide bez nerazumijevanja. No mislim da ipak postoje neke bitne stvari koje vrijede.
Pitanje je zašto su ljudi došli u zajednicu? Ako su došli zbog Boga i želje da njihov odnos sa Bogom bude jači, onda će i ostati u Zajednici čak i onda ako naiđu na nepravdu, čak i onda ako su usamljeni( što nije u redu) ali oni idu prije svega za Bogom a tek onda za ljudima i zato ih drugi neće moći odvući s njihovog puta. Iz njihove ljubavi i poslušnosti prema Bogu, ojačat će i ljubav prema braći i sestrama u zajednici.
Ima ljudi koji su umornu, usamljeni i u Zajednicu se uključuju ponajviše radi drugih ljudi, jer trebaju nekoga, i to je dobro, ali ako i dalje ostaju u zajednici zbog ljudi, onda će njihova očekivanja postati vrlo velika a ljudi uvijek razočaravaju. Njihov ostanak ne ovisi o tome što Bog govori njihovom srcu, nego što im ljudi govore, i razočarani odlaze.
.....
Neka nam Gospodin svima udjeli blagoslov istinskog zajedništva u Njegovom Imenu! : ))
19.01.2008. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjekodrijeci
Želeći još malo progovoriti o ovoj temi, izdvojio bih iz tvog teksta ovaj dio :
Da bi se izašlo iz ovog žalosnog stanja potrebno je osobno posvećenje svakog pojedinca. Potrebna je snažna vjera i posvemašnje pouzdanje u Gospodina. Riječ Božja nas poučava kako moramo u potpunosti umrijeti sebi, osloboditi se navike da sve planiramo u vlastitoj snazi i dozvoliti Isusu da uistinu bude naš gospodar i Gospodin.
Povezao bih tvoje riječi sa apostolovim, Petrovim riječima po kojima smo izabrani "za posvećenje koje ostvaruje Duh, pokoravanjem Isusu Kristu, škropljenjem Njegovom krvi."
Posvećenje se postiže pokoravanjem Istini, Isusu Kristu, Njemu, Riječi koja je tijelom postala ?
Da, to je istina. Da, to je jedini put, to je jedini način, ... zaista jedini, jedini. Ponovimo to sto, tisuću, bezbroj puta, ponavljajmo to uvijek, jer samo to je istina koja nas vodi Božjom voljom. Poslušajmo dalje apostola Petra :
Pošto ste pokoravanjem Istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, (da, tako je, bratska ljubav postiže se isključivo pokoravanjem Istini, Riječi), čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga, jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena : Riječju živoga i vječnog Boga.
Dragi moji, ako se to nije dogodilo, ako nismo ponovo rođeni Riječju Božjom, odnosno ako ne živi u nama Krist, Riječ Božja, svaki trud je uzaludan, možemo se truditi koliko hoćemo ... ništa od toga, svakako, sigurno se krećemo krivim putem. Ništa od crkve koja se trudi, koja živi snagom ljudskog htijenja u ispraznosti svojih mišljenja, zamračeno u svom razumu, otuđena od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihovih srca. Naprotiv, dopustimo da se od nas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo koje prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu, jer upravo je On onaj ugaoni kamen na kojemu je crkva izgrađena, ugaoni kamen kojega su odbacili ..., kojega su odbacili oni kojima je On kamen spoticanja i stijena sablazni. Zašto ? Zato što ne vjeruju Riječi. (I Pet 2)
Što pokreće srca vjernika, što čini udove crkve Kristove Kristovim ?
U srce pohranih Riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.
Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.
Prepustimo Kristu svoja djela, prepustimo mu svu slavu za ta djela, jer slava samo Njemu pripada, prepustimo mu sav sud, a znamo da je Njegov sud sud milosti i da je On došao spasiti, a ne osuditi ... budimo manje aktivni, a više Njemu poslušni ... i sve će biti u redu ... među braćom, a crkva će činiti upravo ono što On želi od nje.
Zar ona nije Njegovo tijelo ? Zar On nije glava ? Prepustimo mu Njegovu crkvu, neka je On vodi.
20.01.2008. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clearview
"Dvocvijet"! a bas mi te je zao,a nema nista gore nego kad covka zalis, a zal mi te jer si kukavica koja se ne usudjuje izjasnt kojoj to uistinu zajednici,tj.crkvi pripadas,a tu kao osudjujes licemjerje, odnosno finom retorikom pokusavas navuci nove sljedbenike u svoje kukavicje gnijezdo jada!!! ja sam te odma "procitala" cim sam procitala tvoj blog iz 2005. godine, te poslije komentar na post naivne neosice koja hvali tvoju "vjeru" u Isusa Krista, povezujuci s neokatekumenima-zalosna paralela!!! a ti umjesto da se ogradis od onoga sta ti ona prpisuje-(sto ti ne podrzajes jer si napkon bar 3 godine posli prizna da nisi katolik;a nazivas se krscaninom), blagonaklono-vrazje lukavo-dvolicno slozis se s njom,pa cak spominjes bracni par neokatekumena kao povod tvom obracenju, al samo u svrhu PREobracenja neosice-katolkinje na tvou BEZIMENU vjeru!!!! ja ti, na kraju, mogu samo savjetovati da za oprost molis Blazenu Djevicu Mariju, da se ona na kraju zalozi za oprost zbog tvog poganstva, kod Svevisnjeg Boga! u suprotnom, nema ti spasa, Z M I J O !!!
27.03.2008. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvocvijet
Gle, uistinu divan primjer Pravog Krscanina (TM), zar ne?
Red lazi, red objede, red lazi, red objede..., a sve to zacinjeno prefinjenim krscanskim izricajem kojega se ne bi posramio ni jedan sluga bozji...
Na svu srecu, ova je osoba napisala svoje ime i stavila link da mozemo biti sigurni tko to progovara tako milozvucnim glasom.
Dakle, 'clearview', hvala na komplimentima i ostaj mi zdravo!
02.04.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...