Komentari

mirinemir.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • aquaria

    Da, meni kuće isto tako izgledaju. I ovo si prekrasno opisala. Ponekad mi i druge stvari djeluju veselo, žalosno, ljuto, no kuće su poseban slučaj, možda zato što u njima žive ljudi. I dobro je da ste se imali prilike družiti i upoznavati međusobno i sa svojom okolinom. Meni oduvijek puno znači taj put do škole ili kasnije do posla. Taj hod mi je davao priliku da se opustim gledajući mnoštvo sitnih detalja pored kojih sam često prolazila. I danas dio puta do radnog mjesta propješačim, namjerno. I onaj čovjek koji oko podneva stoji u svom cvjetnjaku - ti si ga oživjela, ne onakvog kakav je bio, nego u mnogim likovima, onako kako ga vidimo mi koji smo tvoju priču pročitali. Ja sam ga sasvim jasno zamislila, što je siguran znak da si ga ti dobro vidjela i na neki način voljela iako ga nisi poznavala. Pozdrav veliki i hvala na sjećanjima koja sam mogla slijediti :)

    avatar

    10.01.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • salvetna tehnika

    Moja bivša kuća izgleda tužno,oronulo,ali mi je uvijek drago prošetati po starom kvartu i promatrati kuće koje sam godinama gledala i uz koje sam odrastala.Lovi me nostalgija.

    avatar

    11.01.2008. (08:23)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Da. Na kućama se vidi kakvi su njihovi stanari. I još nešto, kuća u kojoj nitko ne živi, nekako...umire. Nevjerovatno je kako je pusta, tmurna....bez obzira da li ju netko obilazi s vremena na vrijeme, na njoj se vidi da umire.
    Ja sam dosta daleko išla do škole jer smo se preselili u drugi kvart, a pošto nam je godinu prije tata poginuo, mama nas nije htjela prepisivati u drugu školu da nas poštedi još jednog šoka. I tako sam tri godine pješačila na drugi kraj grada.....imala sam i društvo, jer su još dva dečka isto išla samnom.....super je taj put do škole i natrag. A moj muž i poslije Buntovnik su imali do škole 25 metara! Preko ceste nam je.....onda je Buntovnik išao sa dečkima na autobusnu stanicu, nekih 200 metara, bio sa putnicima dok bus ne dođe i onda dolazio kući :))))

    avatar

    11.01.2008. (08:32)    -   -   -   -  

  • Jana

    Baš si lijepo to opisala, i ja tako promatram kuće i isto mi nije jasno kako netko može živjeti u kući u kojoj su uvijek danju spuštene rolete.

    avatar

    11.01.2008. (15:40)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Nešto si razmišljam...znaš li ti da se ja jedino kod tebe raspišem i ostavljam dugačke komentare? Inače su mi uglavnom kraći. Ali, ti nekako izvučeš iz mene..... :))))))))))))))
    @Jana: može moj sin. AStalno su mu spuštene roletne, jer igra neku igricu gdje je noć pa mu smeta svjetlo, ne vidi dobro šta se događa na ekranu.....i, naravno da se svađamo oko toga :))))

    avatar

    11.01.2008. (21:27)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Kuće su kao i ljudi:ako su oči prozori duše,prozori su duša kuće.Volim male zavjesice i puno cvijeća na prozoru...i tako sam si uredila.Lijepo si nam prenijela i približila svoj put do škole i vratila sjećanje na moj,isto tako ugodan...Pozdrav

    avatar

    12.01.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • meani

    Sjećam se tih odlazaka u školu i iz škole. Pomalo mi je žao današnje djece koju roditelji odvoze i na kraju nastave čekaju. Gube oni puno druženja, upoznavanja, maštanja... Mi smo prolazili pored jedne kuće koja je imala jedan trošan prozor s razbijenim staklom u potkrovlju. Mislili smo da tu živi vještica. Kasnije smo saznali da živi neka starica.

    avatar

    13.01.2008. (14:17)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Znam...čini mi se da i moji prozori nekim danima djeluju sretnije :)

    avatar

    13.01.2008. (17:28)    -   -   -   -  

  • daj SANJAJ

    .kuće su odsjaja stanara..........

    avatar

    15.01.2008. (16:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...