A moja mlaja mala bi priko "bare" jer ovdi nema posal a tamo bi ga lakse nasla ..mada da buden iskren ja nisan za to..ali ne zelim nista rec da posli nesto ne ispadne kako triba..pozdravjam te
09.01.2008. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ona je mlada, dozivila bi sve na drugi nacin.Ja sam dosla ovdje sa trideset i kojom, i odmah djeca, jedno,drugo,trece...nigdje nikog, sami, muz radi od ujutro do navece, to nije zivot za obitelj. Kad si sam, onda mozes drugacije funkcionirati, njeno iskustvo, i vidjenje Amerike bi sigurno bilo drugacije.
09.01.2008. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo te bilo vidjeti na mojem blogu nakon dugog vremena. moj sin je imao nesto slicno tom dermoidu i morao je operirati jer je raslo s njim i pocelo mu zatvarati oko. pozdrav iz beca
10.01.2008. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da se vratite , gdje bi to bilo? Negdje blize obitelji ili negdje gdje ima posla? Pitam, ja nemam namjeruju vracanja, ali cujem od ljudi da se vracaju.
Nadam se da su klinci sada u boljoj formi.
10.01.2008. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.....neznam što bi ti napisala jer sam i sama ,evo već 25 godina, u kući.........kako kod nas nema posla ni za mlade školovane, samo one sa jakim političkim vezama, za nas starije od 40-smiju ti se u lice ako tražiš posal..........
10.01.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz mnogih tvojih postova nekako iščitavam tvoju čežnju za domovinom, ali i potrebu da kao mlada žena izađeš iz kuće i budeš među ljudima. Sa djecom je teško, pogotovo kad su mali i imaju stalnu potrebu za majkom, ali kako oni budu rasli, tako će tebi biti lakše. Meni je sada s mojom djecom sasvim drugačije, kada mala ima 12, a mali 10 i pol, ali kad se sjetim kako mi je bilo kad su bili mali, teško mi je povjerovati da je tako bilo. Niti sam spavala kao čovjek, niti jela, nikamo nisam išla, kao ni ti, ili su oni u gostima radili lom, ili je neko bio bolestan, ili se nisam mogla nigdje opustiti jer sam ih stalno morala paziti. Ne znam kako je kood tebe slučaj, ali kod mene je bio veliki nesporazum u kući jer muž nije htio ništa radit oko djece, čak ih do tri godine nije htio ni prošetati, jer, kao, on je radio, a kad dođe kući treba odmarati. Tu je bio veliki nesporazum među nama jer ja nisam par godina nos promolila izvan kuće, osim kad sam ja ili djeca išli kod doktora. Ali, hvala Bogu, kad oni malo narastu i počnu shvaćat, sve je puno lakše, vidjet ćeš.Hvala za recept kod Katride.
10.01.2008. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadam se da su cure boje i da najmlađi nije dobio. Normalo je što se tako osjećaš sa troje djece u stanu bez ičije pomoći, ali vrijeme leti, djeca rastu, svaki dan će bit lakše, to ti od srca želim. Vjerujem da si nostalgična ali što bi radila i doma bez posla sa troje djece, pokušaj nać sve prednosti amerike dok si tamo, a ako se ukaže šansa za vratit se lako ćeš se obveselit.
11.01.2008. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko sam mogla pročitati iz ostalih postova naših blogera u dijaspori (ne samo onih koji žive i rade u Americi), rekla bih da nigdje nije kao kod kuće. A povrh toga, prema svemu što sam čitala o Americi, to je posljednje mjesto na svijetu na kojem bih živjela. Želim ti da se što prije vratiš i nadam se da je curama bolje.
12.01.2008. (04:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
“Napustih svijet i potražih samoću jer postadoh umoran od susretljivosti one većine koja vjeruje da je poniznost neka vrst slabosti i milosrđe vrsta plašljivosti, a snobizam jedan oblik snage. Potražih samoću jer nikada od ljudi ne doživjeh ljubaznost, ukoliko moje srce ne plati punu cijenu.” K. Gibran
Lijep ti vikend želim i srdačno te pozdravljam!
18.01.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grintavac
A moja mlaja mala bi priko "bare" jer ovdi nema posal a tamo bi ga lakse nasla ..mada da buden iskren ja nisan za to..ali ne zelim nista rec da posli nesto ne ispadne kako triba..pozdravjam te
09.01.2008. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
Ona je mlada, dozivila bi sve na drugi nacin.Ja sam dosla ovdje sa trideset i kojom, i odmah djeca, jedno,drugo,trece...nigdje nikog, sami, muz radi od ujutro do navece, to nije zivot za obitelj. Kad si sam, onda mozes drugacije funkcionirati, njeno iskustvo, i vidjenje Amerike bi sigurno bilo drugacije.
09.01.2008. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
lijepo te bilo vidjeti na mojem blogu nakon dugog vremena. moj sin je imao nesto slicno tom dermoidu i morao je operirati jer je raslo s njim i pocelo mu zatvarati oko. pozdrav iz beca
10.01.2008. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Moj muž je bija nekoliko puti u Americi i nije baš nešto oduševljen! Pozdrav iz Trogira :-)
10.01.2008. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvrk
Da se vratite , gdje bi to bilo?
Negdje blize obitelji ili negdje gdje ima posla?
Pitam, ja nemam namjeruju vracanja, ali cujem od ljudi da se vracaju.
Nadam se da su klinci sada u boljoj formi.
10.01.2008. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Čim djeca porastu i počneš raditi, sve će biti drugačije! :)))) Drži se! Pozzzz!
10.01.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katrida
.....neznam što bi ti napisala jer sam i sama ,evo već 25 godina, u kući.........kako kod nas nema posla ni za mlade školovane, samo one sa jakim političkim vezama, za nas starije od 40-smiju ti se u lice ako tražiš posal..........
10.01.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mima
Iz mnogih tvojih postova nekako iščitavam tvoju čežnju za domovinom, ali i potrebu da kao mlada žena izađeš iz kuće i budeš među ljudima. Sa djecom je teško, pogotovo kad su mali i imaju stalnu potrebu za majkom, ali kako oni budu rasli, tako će tebi biti lakše. Meni je sada s mojom djecom sasvim drugačije, kada mala ima 12, a mali 10 i pol, ali kad se sjetim kako mi je bilo kad su bili mali, teško mi je povjerovati da je tako bilo. Niti sam spavala kao čovjek, niti jela, nikamo nisam išla, kao ni ti, ili su oni u gostima radili lom, ili je neko bio bolestan, ili se nisam mogla nigdje opustiti jer sam ih stalno morala paziti. Ne znam kako je kood tebe slučaj, ali kod mene je bio veliki nesporazum u kući jer muž nije htio ništa radit oko djece, čak ih do tri godine nije htio ni prošetati, jer, kao, on je radio, a kad dođe kući treba odmarati. Tu je bio veliki nesporazum među nama jer ja nisam par godina nos promolila izvan kuće, osim kad sam ja ili djeca išli kod doktora. Ali, hvala Bogu, kad oni malo narastu i počnu shvaćat, sve je puno lakše, vidjet ćeš.Hvala za recept kod Katride.
10.01.2008. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Sad je već pregled prošao. Napiši nam par riječi o tome, baš me zanima šta ste obavile :)
11.01.2008. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
„Ljubav i mir ne trebaju velikih riječi, nego mnogo malih i konkretnih gesta ljubavi.“
Papa Ivan XXIII.
Lijep vikend želim i srdačno te pozdravljam!
11.01.2008. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Nadam se da su cure boje i da najmlađi nije dobio.
Normalo je što se tako osjećaš sa troje djece u stanu bez ičije pomoći, ali vrijeme leti, djeca rastu, svaki dan će bit lakše, to ti od srca želim.
Vjerujem da si nostalgična ali što bi radila i doma bez posla sa troje djece, pokušaj nać sve prednosti amerike dok si tamo, a ako se ukaže šansa za vratit se lako ćeš se obveselit.
11.01.2008. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bivša apstinentica
Koliko sam mogla pročitati iz ostalih postova naših blogera u dijaspori (ne samo onih koji žive i rade u Americi), rekla bih da nigdje nije kao kod kuće. A povrh toga, prema svemu što sam čitala o Americi, to je posljednje mjesto na svijetu na kojem bih živjela. Želim ti da se što prije vratiš i nadam se da je curama bolje.
12.01.2008. (04:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
“Napustih svijet i potražih samoću jer postadoh umoran od susretljivosti one većine koja vjeruje da je poniznost neka vrst slabosti i milosrđe vrsta plašljivosti, a snobizam jedan oblik snage.
Potražih samoću jer nikada od ljudi ne doživjeh ljubaznost, ukoliko moje srce ne plati punu cijenu.”
K. Gibran
Lijep ti vikend želim i srdačno te pozdravljam!
18.01.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...