Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • •njeg0wa maLa•

    pozdrav!
    ..jako cesto dođem na ovaj blog..i svaki put se rasplačem.
    ..nemogu ni zamisliti kako vam je tesko...
    ...iako i ja vec 3 i pol mj. "zivim" tuzna...jer sam i ja izgubila jednu jaako dragu
    osobu..ali opet se ne mogu mjeriti s vama..nemogu vjerovat kako
    brzo nestaju zivoti mladih...
    drzite se..:(

    avatar

    08.01.2008. (12:58)    -   -   -   -  

  • **M@nuela**

    Jako često posjećujem ovaj blog..i uvijek mi suze dođu u oči...nemogu ni zamisliti koliko vam je teško..i ja sma izgubila dvije jak odobre prijateljice Antoniu i Magdalenu...snjima sam bila u razredu..bile sm oneradvojne i sad nas je njihova smrt razdvojila..nikad ih necu zaboraviti..ali vama je jako tesko..nemogu nmi zamisliti...

    avatar

    08.01.2008. (21:02)    -   -   -   -  

  • .NaPaLjEn0 DieTe.

    pozdraw..
    redovito posjecujem ovaj blog..
    i stvarno mi je jako zao..
    tesko Vam je jako..to se vidi i to je normalno.
    dolazit cu i dalje na ovai blog..
    i koi put pustit i koj komentar..
    drzite se..znam da mozete Vi to..morate..
    pusa.

    avatar

    09.01.2008. (21:03)    -   -   -   -  

  • malamedicinarka

    Pozdrav...hvala i vama na komentru...!
    Nesreće se događaju kao što je sad poginula ova cura za kojom je bila potraga...!
    Evo jučer je naše mjesto otpratilo još jednog dragog nam prijatelja...imao je 22 godine i prije mjesec i pol imao je nesreću s motorom, s njim je bio dečko koji je sljedeči dan trebao slaviti rođendan i to 18.!
    Dečko koji je trebo slaviti rođendan preživio je i oporavlja se, no Dario je umro!
    On je bio susjed od našeg Sanjina!
    Nitko ne može vjerovati da se to dogodilo...a ni ja...previše se toga dogodilo u ovih nekoliko mjeseci!
    Oprostite što se vama jadam i pričam vama koji imate i svoje brige...ali želim nekome reći ko me razumije....svratite na moj blog i ostavite komentar...http://malamedicinarka.blog.hr

    avatar

    09.01.2008. (22:40)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Društvo poriče i ne priznaje smrt, smrt je tabu tema, pogotovo smrt djeteta, o tome se ne priča, dijete se ne spominje, svi se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Kako to mora boljeti mamu koja je izgubila svoje dijete, kako ju mora boljeti kada se bliski prijatelji poslije tragičnog događaja nikada više ne jave, kako mora boljeti kada ti je život obilježen tako velikom tragedijom, a nitko da to spomene, svi zaobilaze tu temu i vrte se okolo, nitko da spomene to malo djetešce, kao da žele druge uvjeriti da nikada nije niti postojala. A mami je tako potrebno da se izgovori to ime naglas, ime njenog izgubljenog djetešca, to je kao potvrda da ju drugi nisu zaboravili i da ona na neki način i dalje živi - u srcima i sjećanju ljudi.

    avatar

    09.01.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • nada

    ma da istina....njima zivot ide dalje jer oni tako velik i bolan gubitak nisu ojetili na svojoj kozi i daj boze da sve manje ljudi osjeti tu bol...prijateljima zivot ide dalje..njima nije toliko previse tesko...a majci,ocu i bliznjima poginulog djeteta zivot je na neki nacin stao onog dana kada im je to dijete naglo..u ovom slucaju i veoma nasilno uzeto....da znam da je Stelinoj mami i ostalim Stelinim bliznjima potrebno pricati o Steli...vjerojatno vecina ljudi misli da bi time jos vise otvorili ranu i pogorsali i ovako beskrajnu bol...sto je definitivno krivo...ja tako rado slusam i tako mi je drago kad Stelina mama pise o Steli...imam osjecaj kao da je s vremena na vrijeme sve vise i vise upoznajem..i tako mi je zao sto ju nisam poznavala jer bi i ja htijela pricati o steli..ali nazalost nisam je poznavala pa nemam sto reci o njoj osim da mi kada gledam slike izgleda tako sretna...uvijek je bila nasmijesena..i volila je svoj zivot vise od svega..a eto sada joj je taj zivot nasilno oduzet i ima krivca kojiju je ubio..ali on je jos uvijek slobodan...smije se,hoda gradom,veseli se i zivi negdje medu nama...a nje vise nema....kako je to samo bolno
    neznam vise sto da napisem jer u ovom trenutku samo zagrljaj moze dokazati kako mi je zao...eh da vas bar mogu zagrliti onako snazno...
    primite moju iskrenu sucut i drzite se ...

    avatar

    10.01.2008. (00:09)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Drage, divne žene, uzvraćam vam zagrljaje,
    meni sada teku suze zahvalnice.....
    hvala vam puno....
    znam da bi trebala više pisati o Stelici, o svim njezinim
    lijepim danima, njezinim dogodovštinama, njezinim osjećajima,
    našoj ljubavi i svim onim sretnim danima.......budem........skupljam hrabrost...

    avatar

    10.01.2008. (00:42)    -   -   -   -  

  • lu

    samo se pitam kako bi se osjećao vozač Hitne da otvori ovaj blog.

    avatar

    10.01.2008. (01:24)    -   -   -   -  

  • Dora

    Samo oni koji doista osjete gubitak ....znaju kako je to..
    Strašno....
    Gospođo Sandra,uz Vas sam.....
    pusa

    avatar

    10.01.2008. (17:07)    -   -   -   -  

  • Jopa Looda < 3

    I ja kao i ostali, cesto dolazim na ovaj blog, kao i uvijek rasplacem ste.. Postali ste mi uzor jer biti tako hrabra zena poput vas svima je nesto posebno. Stela sve ovo gleda sada i divi se na svemu sto ste napravili za nju... Citala sam malo postove ove prije.. I slozila se sa onim pitanjem zasto djeca umiru?? Oni su maleni andjeli, koji vjerovatno trebaju krasiti nebo.. Ali svi cemo mi biti sa njima.. Samo se trebamo nadati.. Divne rijeci koristite kroz sve postove...i evo hvala vam sto ste i meni vratili snagu i vjeru! Pozdrav...

    avatar

    10.01.2008. (20:37)    -   -   -   -  

  • jedna djevojka

    Slučajno sam našla ovaj blog... Ne mogu ni zamisliti koliko vam je teško, no to sigurno stalno čujete... Samo želim da znate da sam uz vas... Pročitala sam gotovo sve postove... Znate, i ja sam dobila ljubičastog dinosaura kojeg sam nazvala Dino, a i nisam se mogla suzdržavati kada sam čitala Bambija, i došla sam samo do polovice knjige kada ubiju njegovu mamu... Čast mi je imati zajedničke stvari s vašom kćeri... Ne znam što bih vam još rekla, osim da morate biti snažni i da šaljem veliki topli zagrljaj...

    avatar

    10.01.2008. (22:56)    -   -   -   -  

  • *ena..

    ...slučajno sam naišla na ovaj blog prije nekolko dana...bila sam jako zamišljena...ali nisam ostavila komentar...nisam imala snage ništa napisati...i danas sam opet naletjela...i cetam ovaj prekrasan post...i nisam mogla a da ne ostavim komentar...u box-u imate sliku od moja prijateljice Tene...blog vam je stvarno ...neznam kakav..nemam rijeći...jednostavno znajte da sam uz vas...slobodno navratite malo...
    ...pozdrav

    avatar

    11.01.2008. (01:15)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Draga Sandra

    samo zelim da znas da sam tu, iako ne ostavljam uvijek komentare..

    Heaven is a place nearby
    So I wont be so far away.
    And if you try and look for me
    Maybe youll find me someday.
    Heaven is a place nearby
    So theres no need to say goodbye
    I wanna ask you not to cry
    Ill always be by your side.
    You just faded away
    You spread your wings you had flown
    Away to something unknown
    Wish I could bring you back.
    Youre always on my mind
    About to tear myself apart.
    You have your special place in my heart.

    Lene Marlin

    avatar

    11.01.2008. (07:19)    -   -   -   -  

  • MAMA I TATA

    Zašto?!
    Zašto nekom život kratko traje,
    zašto nekom zvijezde malo sjaje?!
    Zašto nekom život nije duži,
    zašto se nekom u trenu sve sruši?!
    Zašto?!...

    Danas je našoj Teni deset mjeseci otkad je nema s nama....
    ko deset dugih godina...bol još uvijek jednako boli...
    praznina je beskrajna...a naša ljubav sve jača...

    U mislima uvijek s vama i s vašim malim anđelom...

    avatar

    11.01.2008. (12:02)    -   -   -   -  

  • =)...jedna mawa swatka...=)

    ej:)
    napisala sam pjesmicu za malenu stelicu:

    avatar

    11.01.2008. (13:42)    -   -   -   -  

  • nada

    nema na cemu draga gospodo...nasa utjeha je u jednu ruku najmanje a isto tako i najvise sto mozemo uciniti za Vas...i neopisivo mi je drago sto smo Vam rijecima bar donekle pomogle...
    Topao kasnovecernji pozdrav salje Vam Nada

    avatar

    12.01.2008. (01:04)    -   -   -   -  

  • Ozana

    jučer sam naišla na ovaj blog...nisan komentirala, jer sam se jako rastužila....i nisan imala snage...Sada vam se javljam i želim vam reći da sam uz vas, iako vas ne poznajem...sinoć sam i molila za vašu stelu...ne mogu ni zamislit kako se osjećate i koliko tuge skrivate u svom srcu...

    avatar

    12.01.2008. (12:13)    -   -   -   -  

  • tessa

    predivan vam je post ..predivna priča , baš tako je u životu...i hrpa dobrih savjeta, mada sumnjam da će ih ljudi usvojiti, ljudi koji nisu doživjeli gubitak..i ja sam svojim prijateljima rekla slične stvari, ali je njegovo ime još uvijek "slon"...mislim da je to najviše zbog intenziteta emocionalne povezanosti s umrlom osobom, ne toliko zbog činjenice da je mrtva..jer o mojoj pokojnoj baki se sasvim slobodno priča..s njom nisam bila tako povezana i to se zna..a u drugom slučaju ,ljudi se vjerojatno teško nose s tom količinom boli i ne žele je blizu sebe ili ne znaju što bi napravili da bi je olakšali pa onda bolje šute i ne spominju...
    na žalost, ja isto ne mogu pričati o stelici, jer je nisam poznavala..moje jedino sjećanje na nju prije otkrivanja ovog bloga, je onaj strašan dan kad je poginula i 24 sata, njezina slika na naslovnici i opis cijelog događaja..sjećam se da smo svi u društvu to komentirali ..kako je to strašno..tako malo dijete, tako slatka i lijepa i kako mora biti njezinim roditeljima...i vrlo brzo razgovor odlazi u drugom smjeru, jer to se događa nekom drugom..
    na žalost ne događa se ..to se svakom može desiti...i zato je prekrasno što sve to pišete i utječete na ljude i informirate ih i educirate..i što dijelite s nama uspomene na svoju prekrasnu kćerkicu koja je živjela s vama 7 i pol godina i obogatila vam život, koja je bila prekrasna i jedinstvena, koja je lijepo plesala, koja je imala istančan ukus za glazbu i umjetnost, koja je bila osjećajna i empatična, sretna i puna ljubavi, koja je uživala u svom djetinjstvu ...

    avatar

    12.01.2008. (21:28)    -   -   -   -  

  • koliko tuge u ovome svijetu

    Po prvi sam put na vašem blogu. Pročitala sam ga cijelog! I od početka pa do samog kraja bloga tresla sam se! Naravno i rasplakala. Mogu si misliti kako je teško živjeti bez djeteta, jer sam i sama prošla kroz karcinom moje tek rođene bebe. I svaki sam dan pribojavala se kako je posljednji. Sve što vam mogu poželjeti, jer riječi mi ponestaje nakon ovog bloga, jeste neka vam vaša djevojčica bude anđeo koji će vam dati snage za nastavak života, iako znam da takova bol lomi!

    avatar

    13.01.2008. (03:45)    -   -   -   -  

  • Ana

    blog je predivan, isto kao i mala stelica. Molila bih vas ako hocete da stavite sminke gdje ste zadnji put snimali vašu stelicu (prekrasnu djevojcicu)

    još jedanput, žao mi je zbog ove tragedije... držite se!! hrabra ste...

    avatar

    13.01.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • zadihana tišinom

    Ovo je jedan od najhrabrijih načina podnošenja najveće (ne)zamislive boli i najljepši poklon koji ste mogli dati svome anđelu. Svaka Vam čast!

    avatar

    13.01.2008. (11:41)    -   -   -   -  

  • zadihana tišinom

    Vaša upornost i ljubav kojom uređujete ovaj blog pokazuje da ste vi već uvjereni u to.

    avatar

    13.01.2008. (12:42)    -   -   -   -  

  • bakin spomenar

    ovo je blog pun ljubavi i neka takv i ostane

    avatar

    13.01.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  • Mala Anja

    Draga nasa!
    Znajte da smo uvjek tu i da procitamo svaki Vas novi post iako ne ostavimo svaki put komentar, Vi znate da se na nas uvjek mozete osloniti na bilo koji nacin.
    U mislima sa Vama, obitelj male Anje!

    avatar

    13.01.2008. (16:01)    -   -   -   -  

  • naj. sekice_sarica_and_sakyca=)

    zastooooooooooo?????
    zasto se to moralo desit...cemu to...
    zasto je zivot tako okrutan...zasto to predivno bice vise nije sa nama...
    zastoooooooooooooo????
    iako vas nepoznam..jako mi je tesko..suze mi teku...ne mogu vam opisat kako se osecam i kako sam se osecala dok sam citala postove...
    iako mi je tek 14 godina..u potpunosti vas shvacam...i znam koliko vam je svima tesko...i koliko vam se tuge nakupilo oko srca...ali morate biti jaki...morate...jer..samo ce te tako uspreti izdrzati...
    ZELIM VAM SVE NAJBOLJE...i znajte...da mi je iskreno zao i da vas razumem u potpunosti...
    I VOLELA BIH DA JE MOZETE VRATIT..JER JE PREKRASNA,DOBRA...ZLATNA CURICA..KOJA ZASLUZUJE DA ZIVI...JER...OVO NIKO NE ZASLUZUJE...ne na takav nacin...I SVAKO TREBA IMAT PRILIKE U ZIVOTU...
    Divim vam se sto ste imali hrabrosti i snage otvoriti ovaj dnevik..
    I s toliko tugom to pisati i znajte...da vas svi podupiru i da vam se dive...
    ZELIM VAM SVU SRECU...

    --ovo vam je blog moje prijateljice i mene...
    ali evo ja sam slucajno naisla na ovaj prekrasni dnevnik...
    SaKy(sandra)....

    avatar

    13.01.2008. (20:19)    -   -   -   -  

učitavam...