Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Uranova Pikula

    :) ja volim kiflice od oraha, od malena, baka ih je radila, danas to radim ponekad i sama :) ali su mi ukusnije od bake, no moje, slađe su :))
    doista mnogi ljudi u našim životima stvaraju i daju čaroliju, bez njih je naš život prazan i pust
    predivan post :) čarobnice, jer i ti si nekome isto tako prava mala čarolija :)

    avatar

    05.01.2008. (20:00)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    draga, ovoga sam puta post pročitala priliikom prvog navraćanja :)) uvijek ima puno toga kod tebe...
    svidjelo mi se tvoje razmišljanje potaknuto kiflicama... sjetila sam dok sam čitala kako ja i dan danas volim to sirovo tijesto :)) to je ono pravo :)) samo ga ne smijem puno pojesti da ne bi bilo problema!
    velik pozdrav, čarobnice :))

    avatar

    05.01.2008. (20:15)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Pa ja sam valjda jedini sladokusac koji baš ne ljubi kolače s orasima. :-) Ali, tako si to lijepo opisala da bih te kiflice ipak kušala. :-) Asocirala si me na Prousta i činjenicu kako su njegova sjećanja na djetinjstvo potekla upravo iz mirisa i okusa (čaja i kolačića). Kako nas doista mirisi i okusi mogu vratiti u dane djetinjstva, potaknuti nam sjećanja. Osobito mi se svidjela ona suradnja, kako svu sudjeluju u pripremi jela. :-) I krasan ti je pretposljednji odlomak posvećen čarobnicama. Jako lijepo. :-)

    avatar

    05.01.2008. (20:24)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    da. svatko od nas je čarobnica/čarobnjak za poneku sitnicu u životu. ja samo jedno znam: za kolače nisam sigurno :))))

    avatar

    05.01.2008. (20:36)    -   -   -   -  

  • oceana

    ne samo da si čarobnica za vanilin kiflice nego i za lijepe, tople tekstove ;-)

    avatar

    05.01.2008. (21:04)    -   -   -   -  

  • mirjam

    Navratila sam i počela čitati ovaj post ...
    Pročitala sam ga u jednom dahu, ... , pa onda još jednom.
    Ne toliko radi čarobnica koje čuda stvaraju u kuhinji za svoje drage i mile,
    koliko radi bake i svih baka ovoga svijeta koje su to svoje čarobnjaštvo, opet tihim čarobnjaštvom, znale prenijeti svojima najdražima. I tako si i mene svojim /bakinim/ vanilin - kiflicama ponijela u razgovor sa mojom bakom koja je tako lijepo znala učiniti puno toga, a sve uz tako prekrasne i korisne priče koje mi i danas govore ...
    Hvala baki !!!
    Hvala tebi !!!
    /I sad mi pade na pamet: baka, dar za pričanje i ti, ... Prekasno!/

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    05.01.2008. (21:10)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Predivan post, u jednom dahu sam ga pročitala i opet si me vratila u djetinjstvo; i moja baka je bila čarobnica; onako u mislima si mislim što ona nije znala uraditi? I moja mama je na svoj način čarobnica, a ja . . .ja sam daleko od njih, al kiflice s orasima znam ispeći i nikad ih nema dosta ( po slici vidim da su to iste kiflice). Srdačan pozdrav

    avatar

    05.01.2008. (21:57)    -   -   -   -  

  • idesbeba

    Draga, hvala na lijepim željama. Uvijek su mi tvoji postovi posebni ali otkako te čitam-o nekako sam osjetljivija i ovakve teme me uvijek dirnu i točno vidim slike koje dočaravaju priču- nemoj se ljutiti ali slike su moje iako je priča slična...

    avatar

    05.01.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Prekrasna priča iz života, baš sam s guštom čitala tvoje lijepo složene pitke retke :)))
    Baka, da, i moje su mene svašata naučile, puno dobroga i pozitivnoga što nosim kroz život. Hvala ti na podsjetniku koliko su mi dobre bile kad mi je to najviše trebalo :)))

    avatar

    06.01.2008. (00:38)    -   -   -   -  

  • rU

    ;-)))))

    avatar

    06.01.2008. (01:08)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    sumnjam da će se iko osjetiti pogođenim,
    takvi ne dolaze na tvoj blog,sjetila si me na moje
    bake,obje,super-žene,savršene,mudrije od najmudrijeg
    zen učitelja,majstorice kuhinje,teško je uopće naći
    riječi,a prazninu koja ostane kad ode nemoguće je popuniti

    hvala ti za linkove sa strane,
    prvi nihonkichigai je u stvari ne-japanski blog(dugave1)
    drugi je nihonkichigai,a sada se javljam sa hagakure
    bloga,taj mi je najdraži,najviše mi je prirastao srcu

    noćni pozdrav tebi

    avatar

    06.01.2008. (02:54)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    lijep post. od djeda i baka uvijek naučimo puno više nego što smo u tom trenutku i svjesni.

    avatar

    06.01.2008. (07:19)    -   -   -   -  

  • Santea

    Kiflice od oraha su nezaobilazni kolač u vrijeme blagdana i za mojim stolom,no ja ih još nisam napravila.Nekada ih je radila moja baka,a danas moja mama,a imaju isti okus kao bakine.
    Jutros sam imala pakleno težak dan,a ovo me vratilo u one bezbrižne dane i zahvaljujem:)
    Idem i do Bigi da se malo razveselim dobrim vijestima
    Pozdrav draga Aquaria

    avatar

    06.01.2008. (08:23)    -   -   -   -  

  • misko

    Ovo bi trebala pročitati moja stara....he he...ali sumnjam da bi se nešto promijenilo.
    A kiflice....i još sa orasima...

    Pozdrav lijepi!

    avatar

    06.01.2008. (08:36)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Čitajući tekst sve vrijeme sam mislila o svojoj noni, od koje sam, usput budi rečeno, i naučila praviti kiflice...Kod mene se to čarobnjaštvo smanjuje iz generacije u generaciju, nakon none i mame ja sam blijeda slika u životnim vještinama...
    Lijepi pozdrav...

    avatar

    06.01.2008. (09:28)    -   -   -   -  

  • greentea

    iako se svoje bake ne sjećam, a kiflice nisu moji omiljni kolači, vrlo dobro znam o čemu pišeš.
    voljela bih da sam takva čarobnica, ali nisam. no znam ih nekoliko, jedna od njih je i moja
    pokojna ujna koje se jako dobro sjećam i koja je znala svojim rukama izraditi sve što su njezine
    oči vidjele! uvijek sam joj se divila.
    lijep i topao post, draga aquaria! pozdrav:)))))

    avatar

    06.01.2008. (10:00)    -   -   -   -  

  • salvetna tehnika

    Moj muž veli da sa mojim kiflicama možeš zabijati čavle koliko su "mekane".Nisam neki stručnjak.Slabo se sjećam djedova i baka,umrli su dok sam bila mala.Pozdrav!!

    avatar

    06.01.2008. (10:05)    -   -   -   -  

  • Elyca

    prekrasan post!!!...cijelu si me raznježila! Ja za svaku svoju baku...za svaku svoju pratetu...za svaki blagdan pripremim neki kolač baš po njihovoj receptu i na način kako su to one radile....da bi ih se cijela obitelj sjetila ...i onda imaš osjećaj kao da su i one tu za stolom!
    One su stvarno bile čarobnice...nenametljive....i uvijek su sve znale i sve razumjele
    zato ti kiflići i jesu tako dobri...imaju dušu :-))

    avatar

    06.01.2008. (10:25)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ti si čarobnica za tople tekstove ko i za kiflice.
    Moja baba nije radila kiflice ali niko ko ona nije radio štrudel, moja se mama ponekad jedila kad bi mi djeca govorili da niko ne zna napravit štrudel i bijelu kafu ko baba, ali i danas tako mislimo i često je se sjetimo.I nikda više nisam popila taku bijelu kafu s beškotom, usput budi rečeno danas više uopće ne pijem bijelu kafu.

    avatar

    06.01.2008. (17:30)    -   -   -   -  

  • kuzinjak

    Isuse, kako me je ova priča dirnula, tako ljepih uspomena povezanih s bakom, moje bake su umrle do moje 10 godine, pa rijetko čega se mogu sjetit, sjećam se jedino što je ostalo meni i bratu u plamčenju svako jutro dok smo ibli mali baka bi bila na tavanu i pravila uštipke ne bilo kakve već velike, velike, baš kao što naslov govori čarobnica.
    Hvala ti na ovome, sad si i meni neka stara ljepa sjećanja probudila. Hvala.
    Aj uživaj mi

    avatar

    06.01.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    I moja baka je bila čarobnica u kuhinji. Baš me asociralo ovo tvoje kako iz malo napravi puno. Ja sam znala reći da moja baka iz ničega napravi svašta. Meni osobno to nikada nije polazilo za rukom.
    Ja nisam naslijedila njenu umjetnost kuhanja. Naslijedile su mama i sestra. Ali zato sam dobila nešto drugo-njenu snagu da se sama probija kroz život. I da se, kao mačka, uvijek dočeka na noge.
    Je li to više ili manje, ne znam, nije ni važno. Ali sretna sam što imam tu njenu snagu.

    avatar

    07.01.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    moja je baka također bila čarobnica...ne toliko u kuhinji koliko u umirujućim riječima...

    avatar

    07.01.2008. (16:18)    -   -   -   -  

  • Mima

    Vanili kiflice su omiljeni kolači moje djece. Zaista čudno, ali njih ne zanimaju ni kremasti, ni čokoladni, nego baš ti, jednostavni, dragi vanili kiflići. Ja sam dobila recept od jedne drage tete sa Brača, a ima više manjih varijacija, no rezultat je uvijek nešto fino, samo treba paziti da ne potamne i prepeku se.Inače, tvoj post je divan, ispunjen jednom prekrasnom nostalgijom i ljubavlju. Pravo je zadovoljstvo čitati te.

    avatar

    07.01.2008. (18:13)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Sad si me podsjetila na mirise kuhinje mojih baka, a i drugih čarobnica. Volim baš te domaće kiflice, a i orehnjače i druge kolače. I priče unucima su nešto posebno. Pozdraw

    avatar

    07.01.2008. (20:44)    -   -   -   -  

  • trill

    Kako ti je lijep post... :)
    Znam, to kažem valjda za baš svaki tvoj, ali nisam ja tu krivac :))
    I sama sam se prisjetila nekih trenutaka u bakinoj kuhinji. I dedine krivice jer je baka zaboravila staviti šećer u kolače, jer dede nije bilo doma. Nije mi bilo jasno kako je deda bio za to kriv kad ga nije ni bilo, pa mi je baka objasnila da baš zato. Da je bio doma, sigurno bi je pitao jel stavila šećer :)))

    avatar

    08.01.2008. (16:30)    -   -   -   -  

učitavam...