Češki humor je jedinstven u svijetu...ima onu notu da neznaš da li da se smiješ, plačeš ili oboje istovremeno....od novijih me oduševio " Dugmetari". I za Prag se slažem, bajkovit grad.
03.01.2008. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nekih 15 godina k nama u kancelariju došla je kolegica iz Praga. Živjela je do onda već dosta dugo u Hrvatskoj, ali je bila nostalgična i stalno pričala kako je kod njih ovo onako ili ovako. Za čudo, nisu me te priče smetale, kao kod nekih drugih ljudi, nego su mi bile baš zanimljive. Znala je nas, Hrvatsku usporediti s Češkom, a Slovačku sa Srbijom. Kulturu, povijest, srdačnost, gostoljubivost..., a Prag joj je bio "ma baš sličan Zagrebu, samo njoj malo ljepši" . Prve asocijacije kad se spomenu Česi ili Češka su mi baš Dobri vojak Švejk i ta moja bivša kolegica. I ona je bila vrlo duhovita i to ne samo kad bi pobrkala padeže :)
03.01.2008. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vrijeme premijere filma "Selo moje malo" - u ona naša vremena - mlađan filmski kritičar bijah ja. Menzel, susretljiv kakav prema ovdašnjim ljudima jest, upriličio je nekakav razgovor s kritikom, a nakon razgovora, valjda stoga jer sam postavio jednak broj pitanja kao svi ostali, dobio sam priliku porazgovarati s Menzelom nasamo. Za ovu prigodu prisjećam se jedne opaske, možda presudne: Menzel me je upozorio da ne postoji nikakva 'češka ironija' ili tzv. češki humor, kako to mi ovdašnji doživljavamo, nego je riječ o 'praškom humoru'. Mislim da sad o tome ne bi trebali polemizirati, jer vjerojatno Menzel zna o čemu govori. Što se pak mene tiče, meni ionako nikada nije bila najfascinantnija češka ili praška duhovitost, nego ono što se naziva witz, što jest vic, ali je i puno više od toga: oštroumnost dakle. Kad Kundera u 'Smiješnim ljubavima' piše traktat o pišnju, dajući prednost pišanju u prirodi nad onim u neukusnim instalacijama koje nam je donijela civilizacija, jer se putem zlatnog mlaza na trenutak čudesno spaja s glinom, travom i zemljom, pa se u prah vraća stvorenje koje je od praha i stvoreno, čineći od pišanja u prirodi religiozni obred kojim obećavamo zemji da ćemo se jednom čitavi vratiti u nju, to dakle jest duhovito, ali je prije svega lucidno. Ili, još kraće kazano: kad u filmu "Selo moje malo" (to je loš prevod, jer nije riječ o malom selu, nego je Vesnicko má stredisková ono što bi kod nas nekoć bila "zadnja pošta") krene rasprava o pivi sa sedme stepenice, onda to nije proizvoljna zajebancija: tu prethodi duboki uvid da je pivo sa sedme, ne sa šeste ili osme štenge potaman rashlađeno, hladno ali ne prehladno, baš takvo kakvo treba biti! Kako bi Kundera rekao, poznavajući vas dr.Havel, sad sljedi neka pouzdana teorija. I, to što sad sljedi, to ti je praška ironija. Češki pak humor Hrvati ne razumiju, mada mu se smiju. Čitao sam recimo objašnjenje Igora Mirkovića što bi taj fenomen bio: ona misli da se rješenje enigme krije u niveliranju svih ljudi na onaj preostatak tvarnoga u nama, na - govno! Čovjek je htio biti heroj, a čovjek je govno, reći će negdje Švejk. Da, reći će Švejk i to, i izgleda (zlatni pramićak nas opominje da smo prah i da ćemo se u prah i vratiti!) da to podsjećanje na našu karnalnost i propadnu tvarnost ima veze s tim tipom duhovitosti i duhovnosti, ali, mislim da se tu promašuje vidjeti presudno: ono čemu se čudio Sv.Toma u svom apokrifnom evanđelju, naime činjenici da je baš na tom materijalu, na toj najkrhijoj tvari, bog zasnovao svoju kuću: kao Pascal, Pražani, ili Česi, znaju da je čovjek trska, fragilno stvorenje, možda najlomljivije u prirodi, ali istovremeno duhovno stvorenje, stvorenje koje u tom prahu čuva iskru božanske duhovnosti. I, tu onda zaiskri i frcaju iskre oštroumne duhovitosti.
03.01.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jooj, gdje mi nađe temu. nisam još gledao film,ali sam čitao knjigu i ide mi u red najboljeg od najboljeg. jel ima u filmu scena kad glavni lik dolazi u neku zabit raditi kao cestar i tamo ugleda Cigana kako čekićem udara po cesti (ili tako nešto), a pokraj njega žena histerizira i čupa kosu, dok treći čovjek svira violinu. češki filmovi su mi slabost, posebno od Miloša Formana. Crnog Petra i Ljubavi jedne plavuše pogledao sam najmanje deset puta
03.01.2008. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, Kundera je dobar primjer neproizvoljnosti češkog (praškog) humora, ali kod Hrabala i Hašeka proizvoljnosti je daleko više. Kundera filozoski uobličuje taj humor dok ga Hrabal pušta da da se pjeni kol'ko hoće
03.01.2008. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, Dobro- riječ je o posebnom gledanju na život, svijet, ono naše tu i sad i prije koje možemo probaviti samo s tim ruganjem ili gledanjem s odmakom, ne samo witzom češkim ili praškim humorom kako ti kažeš ili to već netko od Čeha govori. Jasno je da mi to nemamo. Mi, otpadak naroda, smo vezani za tvrdu stinu i stoljeće sedmo i rijetki od nas, znam samo za posljednje godine Ivana Slamniga, ali to je na neki način za vrlo uski krug donekle za Smoju kod kojeg se tu i tamo dade naslutiti bijeg u čistu zajebanciju iako je kod njega prisutna i ideološka podloga ( ne uvijek, a u svemu ponekad ima samilosti što bi dodirivalo i onu Božansku iskru koju spominješ). Ako ti znaš još nekoga javi mi ili me podsjeti. A sad mi je pao na pamet Obad Glušćević. Kako god ono što mislim je da taj Praški humor, odmak (a k vragu ja i taj odmak) ili Iljf i Petrovljevski humor-odmak ide od Židova. To nikako ne može biti slavenska crta. Njih je u Pragu bio veliki broj i u vrijeme kad je Čeholovačka imala blagostanje i bila jedna od prvih zemalja Europe u tom nekakvom svom socijalnom i građanskom uređenju. Upravo u vrijeme kad su Židovi u cijeloj Europi konačno imali status slobodnih ljudi (pravo glasa) i kad su konačno javno mogli pokazati svoje vrijednosti i slobodno se šetati među građanstvom. Narod koji je 2000 godina lutao, bez Domovine, bez zaštite, proganjani obespravljen morao je uz Božju zaštitu (vrlo čudnu) razviti i smisao za poseban humor ili kako god se to zvalo. Rijetko se, bar kod nas, o tom crnom humoru govori, ali sve su to još stvari na nekoj tezulji ( lingvistički čistunci prste k sebi) s jedne strane vrijeđanja a s druge strane širine gledanja. Gledaj sve je to još moje razmišljanje možda i bez osnove.
Inače sam duboko svjesna praha. Žao mi je što zbog tragične obiteljske priče koja je još preduboko u mom tkivu, a koja me drži prejako pa nikako ne uspijevam krenuti u onaj konačni odmak ( priznaj da se trudim) pa da se konačno veselim pivi sa sedme stepenice (iako iskreno ne volim pivu osim ritualno)
A što se tiče pišanja u prirodi ja ti mislim da je to jednaki osjećaj i bolji u onu spravu koju smo mi ljudi izmislili - jer nam je Bog dao mogućnost stvaranja boljeg, ljepšeg i novijeg Dubrovnika (nije doslovno), ali možda u vama muškarcima taj dodir mlaza sa prirodom probudi nešto atavističko (pa vam usput treba luk i strijela ili puškica, društvo i vatrica sa puno mrtvih veprova)
A Bog je sagradio svoju kuću na vrlo krhkom materijalu- lažljivom i prijetvornom zato smo valjda čudo i sama se čudim.
03.01.2008. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvrsna češka serija: "bilo nas je 5"... podsjeća na našeg peru kvržicu... međutim danas to nije dovoljno in, sad vladaju digimoni, jugioooi i ostali stvorovi
odgovor na vaše pitanje: jer su česi kulturniji i na višem civilizacijskom nivou od naših susjeda... međutim, da nije sve crno-bijelo... imam prijatelja iz slovačke, mađar je, koji priča da na jednak način kao što su česi tlačili slovake, tako su slovaci tlačili njih... očito je svagdje na snazi "tko je jači taj tlači"... pozdrav
03.01.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak, ostao mi Nemanja pod reklamom :(( baš bi me obradovala da ostaviš komentare dostupnim za čitanje odmah ispod posta (a joj! što sam nezasitna). podsjetila sime da sam propustila pogledati taj film. u Vukovaru je prošlo ljeto počeo Filmski festival podunavskih zemalja (ajde malo i nama sirotinji zvjezdane prašine u oči!) i taj film ga je otvorio, ali nisam uspjela doći do ulaznice. p.s. ona tvoja ideja o postu "Od čega se odmiču Odmak, Odmak od i Malo odmaka" jako mi se sviđa :))
04.01.2008. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najprije asocijacija na gledanje filma u kinu i "preporuku" za isti. Beograd 1980 i neka, kino Jadran (tako se tada zvalo) a film "Smisao života Monty Pythona". Dolazim na blagajnu kupiti kartu a blagajnica mi ne želi prodati kartu jer je "šteta trošit pare" na takvu glupost naročito za vojsku. "Ima mnogo drugih dobrih filmova za vojsku" kaže ona, he,he.. Nakon par minuta uvjeravanja ipak mi je prodala kartu ali me upozorila "da ćeš da zažališ vojnik, videćeš". U kinu nas je bilo desetak od koji je polovica s negodovanjem izišla nakon desetak minuta. Uživao sam kao što i danas uživam u tom filmu :)) Česi: divan narod obožavam ih. Sjajni filmovi. Šteta što s njim nismo živjeli u Jugi. U stvari, da smo s njima živjeli u Jugi još uvijek bi bili u njoj!? Ups!
04.01.2008. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catma
Češki humor je jedinstven u svijetu...ima onu notu da neznaš da li da se smiješ, plačeš ili oboje istovremeno....od novijih me oduševio " Dugmetari".
I za Prag se slažem, bajkovit grad.
03.01.2008. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Prije nekih 15 godina k nama u kancelariju došla je kolegica iz Praga. Živjela je do onda već dosta dugo u Hrvatskoj, ali je bila nostalgična i stalno pričala kako je kod njih ovo onako ili ovako. Za čudo, nisu me te priče smetale, kao kod nekih drugih ljudi, nego su mi bile baš zanimljive. Znala je nas, Hrvatsku usporediti s Češkom, a Slovačku sa Srbijom. Kulturu, povijest, srdačnost, gostoljubivost..., a Prag joj je bio "ma baš sličan Zagrebu, samo njoj malo ljepši" .
Prve asocijacije kad se spomenu Česi ili Češka su mi baš Dobri vojak Švejk i ta moja bivša kolegica. I ona je bila vrlo duhovita i to ne samo kad bi pobrkala padeže :)
03.01.2008. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
U vrijeme premijere filma "Selo moje malo" - u ona naša vremena - mlađan filmski kritičar bijah ja. Menzel, susretljiv kakav prema ovdašnjim ljudima jest, upriličio je nekakav razgovor s kritikom, a nakon razgovora, valjda stoga jer sam postavio jednak broj pitanja kao svi ostali, dobio sam priliku porazgovarati s Menzelom nasamo. Za ovu prigodu prisjećam se jedne opaske, možda presudne: Menzel me je upozorio da ne postoji nikakva 'češka ironija' ili tzv. češki humor, kako to mi ovdašnji doživljavamo, nego je riječ o 'praškom humoru'. Mislim da sad o tome ne bi trebali polemizirati, jer vjerojatno Menzel zna o čemu govori. Što se pak mene tiče, meni ionako nikada nije bila najfascinantnija češka ili praška duhovitost, nego ono što se naziva witz, što jest vic, ali je i puno više od toga: oštroumnost dakle. Kad Kundera u 'Smiješnim ljubavima' piše traktat o pišnju, dajući prednost pišanju u prirodi nad onim u neukusnim instalacijama koje nam je donijela civilizacija, jer se putem zlatnog mlaza na trenutak čudesno spaja s glinom, travom i zemljom, pa se u prah vraća stvorenje koje je od praha i stvoreno, čineći od pišanja u prirodi religiozni obred kojim obećavamo zemji da ćemo se jednom čitavi vratiti u nju, to dakle jest duhovito, ali je prije svega lucidno. Ili, još kraće kazano: kad u filmu "Selo moje malo" (to je loš prevod, jer nije riječ o malom selu, nego je Vesnicko má stredisková ono što bi kod nas nekoć bila "zadnja pošta") krene rasprava o pivi sa sedme stepenice, onda to nije proizvoljna zajebancija: tu prethodi duboki uvid da je pivo sa sedme, ne sa šeste ili osme štenge potaman rashlađeno, hladno ali ne prehladno, baš takvo kakvo treba biti! Kako bi Kundera rekao, poznavajući vas dr.Havel, sad sljedi neka pouzdana teorija. I, to što sad sljedi, to ti je praška ironija.
Češki pak humor Hrvati ne razumiju, mada mu se smiju. Čitao sam recimo objašnjenje Igora Mirkovića što bi taj fenomen bio: ona misli da se rješenje enigme krije u niveliranju svih ljudi na onaj preostatak tvarnoga u nama, na - govno! Čovjek je htio biti heroj, a čovjek je govno, reći će negdje Švejk. Da, reći će Švejk i to, i izgleda (zlatni pramićak nas opominje da smo prah i da ćemo se u prah i vratiti!) da to podsjećanje na našu karnalnost i propadnu tvarnost ima veze s tim tipom duhovitosti i duhovnosti, ali, mislim da se tu promašuje vidjeti presudno: ono čemu se čudio Sv.Toma u svom apokrifnom evanđelju, naime činjenici da je baš na tom materijalu, na toj najkrhijoj tvari, bog zasnovao svoju kuću: kao Pascal, Pražani, ili Česi, znaju da je čovjek trska, fragilno stvorenje, možda najlomljivije u prirodi, ali istovremeno duhovno stvorenje, stvorenje koje u tom prahu čuva iskru božanske duhovnosti. I, tu onda zaiskri i frcaju iskre oštroumne duhovitosti.
03.01.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
jooj, gdje mi nađe temu. nisam još gledao film,ali sam čitao knjigu i ide mi u red najboljeg od najboljeg. jel ima u filmu scena kad glavni lik dolazi u neku zabit raditi kao cestar i tamo ugleda Cigana kako čekićem udara po cesti (ili tako nešto), a pokraj njega žena histerizira i čupa kosu, dok treći čovjek svira violinu.
češki filmovi su mi slabost, posebno od Miloša Formana. Crnog Petra i Ljubavi jedne plavuše pogledao sam najmanje deset puta
03.01.2008. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odmak, draga, nemoguće je maknuti reklame. No, komentari su čitljivi, ne smetaju im oglasi.
03.01.2008. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Nemanja, Kundera je dobar primjer neproizvoljnosti češkog (praškog) humora, ali kod Hrabala i Hašeka proizvoljnosti je daleko više. Kundera filozoski uobličuje taj humor dok ga Hrabal pušta da da se pjeni kol'ko hoće
03.01.2008. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Nemanja,
Dobro- riječ je o posebnom gledanju na život, svijet, ono naše tu i sad i prije koje možemo probaviti samo s tim ruganjem ili gledanjem s odmakom, ne samo witzom češkim ili praškim humorom kako ti kažeš ili to već netko od Čeha govori. Jasno je da mi to nemamo.
Mi, otpadak naroda, smo vezani za tvrdu stinu i stoljeće sedmo i rijetki od nas, znam samo za posljednje godine Ivana Slamniga, ali to je na neki način za vrlo uski krug donekle za Smoju kod kojeg se tu i tamo dade naslutiti bijeg u čistu zajebanciju iako je kod njega prisutna i ideološka podloga ( ne uvijek, a u svemu ponekad ima samilosti što bi dodirivalo i onu Božansku iskru koju spominješ). Ako ti znaš još nekoga javi mi ili me podsjeti. A sad mi je pao na pamet Obad Glušćević.
Kako god ono što mislim je da taj Praški humor, odmak (a k vragu ja i taj odmak) ili Iljf i Petrovljevski humor-odmak ide od Židova. To nikako ne može biti slavenska crta. Njih je u Pragu bio veliki broj i u vrijeme kad je Čeholovačka imala blagostanje i bila jedna od prvih zemalja Europe u tom nekakvom svom socijalnom i građanskom uređenju. Upravo u vrijeme kad su Židovi u cijeloj Europi konačno imali status slobodnih ljudi (pravo glasa) i kad su konačno javno mogli pokazati svoje vrijednosti i slobodno se šetati među građanstvom.
Narod koji je 2000 godina lutao, bez Domovine, bez zaštite, proganjani obespravljen morao je uz Božju zaštitu (vrlo čudnu) razviti i smisao za poseban humor ili kako god se to zvalo. Rijetko se, bar kod nas, o tom crnom humoru govori, ali sve su to još stvari na nekoj tezulji ( lingvistički čistunci prste k sebi) s jedne strane vrijeđanja a s druge strane širine gledanja. Gledaj sve je to još moje razmišljanje možda i bez osnove.
Inače sam duboko svjesna praha. Žao mi je što zbog tragične obiteljske priče koja je još preduboko u mom tkivu, a koja me drži prejako pa nikako ne uspijevam krenuti u onaj konačni odmak ( priznaj da se trudim) pa da se konačno veselim pivi sa sedme stepenice (iako iskreno ne volim pivu osim ritualno)
A što se tiče pišanja u prirodi ja ti mislim da je to jednaki osjećaj i bolji u onu spravu koju smo mi ljudi izmislili - jer nam je Bog dao mogućnost stvaranja boljeg, ljepšeg i novijeg Dubrovnika (nije doslovno), ali možda u vama muškarcima taj dodir mlaza sa prirodom probudi nešto atavističko (pa vam usput treba luk i strijela ili puškica, društvo i vatrica sa puno mrtvih veprova)
A Bog je sagradio svoju kuću na vrlo krhkom materijalu- lažljivom i prijetvornom zato smo valjda čudo i sama se čudim.
03.01.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Pridodat ću i Čapeka ekipi čeških genija. Ipak je on na možda najgenijalniji način u cijeloj književnosti izvukao čovječanstvo iz potpune propasti.
03.01.2008. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wiseguy
izvrsna češka serija: "bilo nas je 5"... podsjeća na našeg peru kvržicu... međutim danas to nije dovoljno in, sad vladaju digimoni, jugioooi i ostali stvorovi
odgovor na vaše pitanje: jer su česi kulturniji i na višem civilizacijskom nivou od naših susjeda...
međutim, da nije sve crno-bijelo... imam prijatelja iz slovačke, mađar je, koji priča da na jednak način kao što su česi tlačili slovake, tako su slovaci tlačili njih... očito je svagdje na snazi "tko je jači taj tlači"...
pozdrav
03.01.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
odmak, ostao mi Nemanja pod reklamom :((
baš bi me obradovala da ostaviš komentare dostupnim za čitanje odmah ispod posta (a joj! što sam nezasitna).
podsjetila sime da sam propustila pogledati taj film. u Vukovaru je prošlo ljeto počeo Filmski festival podunavskih zemalja (ajde malo i nama sirotinji zvjezdane prašine u oči!) i taj film ga je otvorio, ali nisam uspjela doći do ulaznice.
p.s. ona tvoja ideja o postu "Od čega se odmiču Odmak, Odmak od i Malo odmaka" jako mi se sviđa :))
04.01.2008. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
Ja volim češke filmove, naročito dječije... i svi česi koje sam upoznala dojmili su me na neki način. I u Prag bi volila otići. Još da pogledam film!
04.01.2008. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inspektor Clouseau
Najprije asocijacija na gledanje filma u kinu i "preporuku" za isti. Beograd 1980 i neka, kino Jadran (tako se tada zvalo) a film "Smisao života Monty Pythona". Dolazim na blagajnu kupiti kartu a blagajnica mi ne želi prodati kartu jer je "šteta trošit pare" na takvu glupost naročito za vojsku. "Ima mnogo drugih dobrih filmova za vojsku" kaže ona, he,he.. Nakon par minuta uvjeravanja ipak mi je prodala kartu ali me upozorila "da ćeš da zažališ vojnik, videćeš". U kinu nas je bilo desetak od koji je polovica s negodovanjem izišla nakon desetak minuta. Uživao sam kao što i danas uživam u tom filmu :))
Česi: divan narod obožavam ih. Sjajni filmovi. Šteta što s njim nismo živjeli u Jugi. U stvari, da smo s njima živjeli u Jugi još uvijek bi bili u njoj!? Ups!
04.01.2008. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
hvala :)
07.01.2008. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
Draga moja odmak, za tebe ću napisati jedan veseli post,u kojem budem više danas, puno te pozdravljam.
07.01.2008. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wiseguy
oprostite, zašto se meni promjenilo ime na vašim komentarima? ili je problem na mom blogu, pošto imam određenih problema
09.01.2008. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...